Ni na nebu ni na zemlji
|
To kad se malo zamisliš nad lektirom ... Evo, veli, filozof Friedrich Schelling je izjavio kako je kretanje – traženje spokoja. Rekao je to u devetnaestom stoljeću. Nešto kasnije, dobri Henry Ford ideju za tekuću traku u proizvodnji automobila dobio je promatrajući - mesarsku liniju za trančiranje. Do prije stotinjak godina, automobilisti su inferiorne pješake i zaprege rastjerivali sa puta pucnjavom, čitam dalje. Pozivajući se na tada važeće pravo jačeg u prometu nakon što je pregazio pješakinuju, izvjesno Arthur Edsall branio se tvrdnjom da joj je zvonio i poviknuo da se skloni… Godina je bila 1896. Pomaknimo se u vremenu... Kako bi se riješio nesnosne buke, smrada i zakrčenih ulica, šef države zabranio je putnički promet gradom, uz iznimku pješaka. Odredio je i da se sav robni promet ima odvijati noću. Šef države zvao se Gaj Julije Cezar. Godina je bila 45. prije Krista. U periodu od 1997. do sve bliže 2015., očekuje se porast gustoće osobnog prometa za 20 %, a robnog za 64%. U Njemačkoj, vozači u zastojima stoje ukupno 4,7 milijardi sati godišnje – preračunato, svaki vozač prostoji na cesti 57 sati; jedan i pol radni tjedan u godini. Sve to opet ne bi čudilo, da u Njemačkoj – kao i u Hrvatskoj – uz rastući broj novoregistriranih vozila broj stanovnika ne opada. PA TKO VOZI?? (Ili su penzići potajno otkrili vječni život, dok mi njihov cerek naivno smatramo demencijom... Zbilja, jel' tko provjerava te stvari, onak', regulatorno...?) Singapur je, čitam u istom tekstu, krenuo tragom Julija Cezara – godišnja kvota, ovisno o trenutnom broju registriranih vozila, određuje, ispunjavate li uvjete za dozvolu za nabavku novog auta. Naravno, cijena dozvole prilagođava se situaciji. Tako je to sa autima dakle. (Ali zbilja, ovo sa penzićima treba provjerit'.) Uvalio sam se u čitanje, kako ne bih po neobjašnjivoj navadi pratio friške domaće sir & vrhnje – vijesti. O propasti posla stoljeća za IGeHa, recimo. Ili o proračunskim modlicama za iz – šupljeg - u - prazno. Ali vraga; eto sad čitam, ni vani plastične ruže ne cvatu. Evo recimo, vele, Grci za koji dan moraj vratiti 30 milijardi dolara duga. Ljubim si Hrvatsku; nas još ne vuku za rukav ni Grci ni kamatari. Ili, evo, Airbus. Raspisali Američani natječaj za novu flotu od 179 aviona – tankera. Mrcina od posla za Euro - otok i Airbus na njemu. No ne lezi vraže žužulovski, figa; pa nije naš HaVe sa Rončevićevim kamionima toplu vodu izmislio. Američko vojno zrakoplovstvo natječaj je namjestilo svom domaćem Boeingu, i bez pardona je raskinulo ranije potpisani predugovor sa povoljnijim Airbusom. Volumen narudžbe – 35 milijardi dolara. O'šlo, a ni došlo nije. (Uz posljednju rečenicu htio sam dodati aluziju na punice, ali... ) I što preostaje u ekstatičnoj potrazi za spokojem, nego podjetinjit', ni na nebu ni na zemlji…  Iljušin Il 62, cockpit  Breguet 1150 Atlantic  MiG 17 PFU  F 104G Starfighter  F 104G Starfighter  BAC Lightning F2A  BAC Lightning F2A  F 104G Starfighter  Boeing Vertol H 21  F 104G Starfighter, Panavia Tornado IDS |
