Ilok i Liska
|
Da me grahopad nafake umjesto pod sivkasto nebo Posavine (barem tako djeluje) locirao pod vječnoplavo nebo Dalmacije (barem tako djeluje), ili da vladam tehnikom a da imam manjak skrupula, digitalna uprizorenja lijepih doživljaja skrnaviti umjetnim plavim nebom i binarnim bijelim oblacima, stvari bi možda djelovale spektakularnije. Ali tu je odmah sito propitnika… Bi li? Bi li zbilja? Ili je u nama, i nebo, i oblaci, i sivo i plavo, i fotogeničnost prizora i trajnost sjećanja? U potrazi za odgovorima, junačka ekipa oraškog PD „Čičak“ nije krenula ispenjati se na Dinaru, uživati u vlašićkim šumama, Alpama, Pirinejima. Ovaj put, štapovi, ruksaci, štucne djelovali su maltene teatralno, jer najviši vrh zapadne Fruške gore, Liska, sa svojih 297 metara visine stvarno nije impozantan. Ali, osim druženja i hodanja prirodom u potrazi za ovdje još vrlo stidljivim znakovima proljeća, junačko je čelništvo „Čička“ lukavim strateškim potezom upotpunilo doživljaj – prethodnim posjetom Iločkim podrumima. Hladna vlaga podruma, zreloženstvena oblina starih bačava plemenite nutrine i Dionizov duh, koji bi svako malo zamaknuo pred objektivima, učinili su svoje... Dobro raspoložena ekipica svojim je signalnim bojama vjetrovki stvorila čudnovatu kadenu između smećkasto – sivozelenih pejzaža i plavičastosivog neba. Žustri korak do oznake vrha Liska i natpisa „Državna granica“ u povratku se pretvorio u brzo hodanje sa natruhama groteske - junačko je čelništvo „Čička“ (znam da ponavljam) u hotelu "Dunav" naručilo par kotlića fiša za sudionike ove enološko – brežuljkoderne ekspedicije… Da ne duljim – sva tri su pala. Tanjura. Bolji fiš jeo nisam…  U povratku, premišljam viđeno; Prvozakonita drijema snom Pravednice među ženama i hrkoprede poput friziranog Mercedesa ... Ilok. Manje od 9.000 stanovnika, najistočniji hrvatski grad. Ilirska naseobina, rimska utvrda. Izgradnja zidina i dvorca u XV stoljeću; turska okupacija – i danas vidljivi tragovi (hamam – kupelj i turbe – grob). Kasniji svetac, Sv. Ivan Kapistran. Papa Inocent XI fino zum – zum pokloni Ilok talijanskoj obitelji Odescalchi, koja u XVII stoljeću postojećim građevinama dodaje troetažni sustav – namjenskih – vinskih podruma, za razliku od kutjevačkih, preuređenih iz tamnice. Domovinski rat. Iločka vina na „Arizoni“, sa ćiriličnom etiketom. „Oni“ – kako uporno ponavlja voditeljica – od vina peku rakuju, ispražnjene stoljetne bačve bez održavanja nepovratno propadaju… Ilok danas… Osobno meni, otužan. Posebno nakon prolaska Vukovarom, cijelom istočnom Slavonijom zapravo. No, geopolitika je druga priča… Idući vikend? Papučki jaglaci!              |
