Misterij bivanja Bosancem
|
U svom burnom i mladom životu, kojem sam radi očuvanja minimalnih tržišnih šansi već nekoliko puta morao vraćati kilometar-sat, imao sam samo jednom svjesno dodira sa Masonima. Slijedom, neko vrijeme sam znao licnuti srednji prst pa malo listati internetom, kako bih doznao više o toj, navodno tajnoj, organizaciji, o njezinim logikama, pravilima, inicijacijama. Čitajući, shvatio sam da količina tekstova definitivno odražava i količinu neistina i nagatavanja, dok su činjenice bitno pravocrtnije i definitivno manje mistične. Spoznao sam i kako većina nas u svom pravu polujavnog bekanja internetom potpuno brka pojam tajnovitosti sa namjenskim manjkom publiciteta, i vlastito neznanje sa tuđom lošom namjerom. Nešto, što nije u „24 sata“ ili u „Areni“, na Red Carpetu ili na forumu besposlenih laika, nije samim time nužno tajnovito, zlo i subverzivno. No, to bi me sad daleko odvelo od teme. Premisa ostaje ova: Stvarno tajnih udruženja, bratstava i inicijacija manje je, nego želimo vjerovati u pokušaju pravdanja vlastitog mediokriteta naspram …. No i to bi me odvelo od teme. E ali. Uporno lickajući srednjak, tražio sam internetom i o tome, kako se to postaje Bosanac, kojim konspirativnim ritualom, kojim poganim žrtvovanjem ove ili one tjelesne tečnosti, mišića, vlastite najintimnije tajne. U pomalo patološkoj potrazi za informacijom lickao sam srednjak toliko, da sam počeo po cesti navlačiti čudne poglede. Obloguza komšinica se čak malo zbunila, a nju baš nije lako zbuniti (…mislim da je kao mlađa izuzetno puno čitala). Ali – Internet šuti. U knjižnici sliježu ramenima. U samostanu se samo mudro smješkaju. Ja do misterija prodro nisam. A ne mislim pritom na one banalnosti, tipa, ide Janez u Doboj, pa zašto ide, pa traži tatu, hahaha. Niti sam mislio na to, kako se postaje anatomsko-proporcijski Bosanac, ono tipa, mama, što to Hrva-a-ti zovu peeen's, pa siiine ko kodtebe ćuna, al zapola manje. Dakle ne, ne to. Mislio sam na onu stigmu od konstatacije, koja me prati tokom deset godina mog opstanka u Beiherc. Kako, nešto blabla, slika, ton, pa onda – jeb'ga, nis'ti Bosanac. A ja svaki put ostanem k'o pod perjem i katranom. Jer zbilja nisam, al' ispada jako presudno. A ne znam, gdje se ulazi u klub bivanja Bosancem. Ja ne znam tajno rukovanje raspoznavanja Bosanstva. Dovraga. Nitko me nije preporučio Bosancem. Bestraga. Oni me niti ne pokušavaju vrbovati. Nemam šanse postati mentorov šegrt. Bosanca. Pravog. (Neki su me nudili častiti pristupninom, ali nije to bilo za to.) I ne bi sad to meni bilo bitno, jer ok, vlak sa Masonima je prošao (neemotivno konstatiram), a Bosnom vlakovi i nisu česti, pa opet… Ali…. Ali opet. Puničina prijateljica zove na Skype (!), unese se u kamericu da mi nosom skoro oko izbije, jelba zete, kolko živih spermića utebe? Na moje ospice, šugu, vodene kozice, šarlah i opernu ariju koji su uslijedili iste sekunde na takvo pačanje, dobijem jednočinku o tome kako takismotmi Bosanci, volimo pomoć. Al ne kontaš ti to, nis'ti Bosanac. Eto mi ga na. Njega isto. Ili, stanem na nekoj vukokopulativnoj cestici piškiriškiti, staje drugi auto, lik se češe po mjestu sličnom onom koje ja taman rabim za uriniranje; ja gledam, kud pobjeći ili čime ga mlatnuti. Kad, Jarane, jel frka, mogul šta pomoć, vidim, stalo ti auto. Olakšan mjehurno i sigurnosno, nasmijem se i velim kako me zapravo prepao pri piškiriškenju. On, nahero, jes, jes, odma sam ja vidio. Nis'ti Bosanac. Nekidan, snijega pofino; iziđem sa lopatom korektnih dimenzija i relativno sigurnim pokretima ju koristim. Eto komšije, motorna grtalica, raskrči jednim prolazom pola ulice. Pa mi nešto maše o mojoj lopati, te kako je mala. Na što ja njemu odpantomimim kako sam ipak tehničar. Na što on nadglasa obadva cilindra svoje grtalice i dobroćudno arlaukne kroz plavičasti dim – Ja, ja, ma jeb'ga, nis'ti Bosanac. Osjećam se krivim, nepotpunim, zaostalim. Asocijalnim i neprilagođenim. Jer ako mi troje ljudi (u samo jednoj ispitnoj seriji; maltene slučajnim uzorkom dakle) kaže istu stvar, mora da zbilja postoji problem. Da zbilja nisam Bosanac. Ali… evo, ližem svih deset prstiju, kako bih brže dolistao i dosrfao do znanja… Kako pronaći ključ; kako pristupiti u klub ?!? Kako… postati… Bosanac… ?!? |
