Glave si liče (ma koliko šutili o tome)
|
GLAVA PRVA – krivi spoj Iako je Mostar majka svih Hercegovaca, u istom si sa VIP-om u roamingu. Što je i u redu, dapače. No, tu stvar krene… Prije nekoliko dana izaslao sam u svijet par srcedrapateljnih poruka o tome kako mi je otac rudar a majka nerotkinja i da kao takav tražim posao, pa e-mail adresa, pa broj mobitela. VIP-ov (od kojeg su, kako usporedno vidim, oni iz mafije zbilja jeftiniji). Usput tražim i podstanare za neki stančić, pa i tu čekam pozive…. Dan kasnije, šofiram dakle Prvozakonitu u Mostar. Gdje, rekoh, stvar krene. Zvoni mi snobitel. Hrvatski broj, nepoznat. Ja u majci svih Hercegovaca. U roamingu. Skupo, a kratko. Prekidam poziv. Počinjem razmišljati. Što ako je za stan? Što ako je firma iks? Što ako sam upravo prekinuo direktoru komore ipsilon? Emtise! Dok na Buni kraj Blagaja žvaćkam špinat ponuđen i kasnije naplaćen pod blitvu, tipkam poruku nepoznatom broju… „Mostar, roaming, javit ću se sutra, lijep pozdrav, S.“ Reagiram, korektno je, kratko, jasno, dovoljno uljudno, uz ime, kako bi bilo transparentnije. Ostavljam dojam ili lovim reakciju da skužim, tko me za što (sic!) želi. Plingplong, jedna nova poruka. „OK.“ Sutra dakle, zovem nepoznati broj, koji i želi da se javim. Nabacujem manje nazalan, ljubazan a ne pederast ton. - Dobar dan, ovdje S., imam propušten poziv sa ovog broja… - E bok, S., Ivica je. - Bok… koji Ivica? - Pa poslao si mi poruku da si u Zagrebu pa da se nađemo… /Razmišljam, kojoj sam frendici otkuda & kamo u posljednje vrijeme slao takve poruke, čiji bi se suprug ili dečko išao javiti sa njezinog mobitela i kad sam uopće posljednji put bio u Zagrebu./ - …Ivica, sori, ali… Iz koje priče? Ne poznam niti jednog Ivicu u Zagrebu, niti sam bio doma u posljednje vrijeme… - Paaaaa…. Iiivica… eeeeh… - Čuj, Ivica, ne kužim, ali očito je ovo greška… - /tugaljivo/ Ha, dooobro… Bok... Ni posao, ni podstanari. Ivica. Zamišljam onu tetu iz centrale, kako je opet nekaj zaje''ala i krivo poštekala na onoj ploči sa brojevima. Morti zbilja pr'eđem kod konkurentske mafije. GLAVA DRUGA - krivi spoj (glave dakle ponekad liče  )Imamo savršen auto za naše potrebe. Zbilja. Dok sam studirao u prošlom stoljeću /sintaksa bitna!/, nadao sam se nekakvom skiseljenom dopenzijskom poslu preko kojeg ću moći podići kredit za Jugića /pazi kad sam ja studirao!/, i eto… Dok trepneš… par puta… Još studiraš, ali imaš skoro savršen auto. Međutim, za razliku od Kadeta sa otpada, Ascone sa umanjenim motorom, Passata sa puknutom radilicom i ine firmovske autadi i terenčadi, kod kojih se naslon suvozačkog sjedišta može oboriti i ostati oboren, kod našeg Monsieur Perfect to ne ide. Može se naslon oboriti, ali te prati dok se pridižeš. Ne ostaje dolje. Da prostite. Nemojte pitati, kako sam to skužio i što će mi to. Jer ću se samo diskretno nasmiješiti. No, hajde, sjedište. No hajde i povremeno trzuckanje, kao da kidaš u prolazu djeci gumilastike. Ali, Monsieur Perfect inače ima automatsku ručnu. On stane, ona se aktivira, on krene, ona se otpusti. Sve do nekidan. Kad se ona prestala otpuštati. Kvaka je, što se nije otpustila taman kad sam policjotu pojasnio kako su papiru u redu, oprema na broju i kako nisam ništa pio. Da mogu ići, veli. Ja da ću, i prednji kotači isto, a stražnji da ne. Policjot, iz mog oblaka prašine i kamenčića uz cestu & ja u mjestu, da čekčekček, alo, de,de, izađ' malo, ručnu zaboravio… Vidividi... A nije pio... Haaaam'deee… De našem gospodinčiću iz Zaaagreba Dreeegera malo ….! I dakle, usput u Majci svih Hercegovaca, u Mostaru, uvrnem u servis. Ovlašteni. Po najavi. Njihovo Pojašnjenje Prvo: Znate, ta su sjedišta takva. Serijski. Ona su ispravna. To vam je tako. Njihovo Pojašnjenje drugo: Da, sve se više vlasnika žali na trzanje. To vam je do goriva. Ali, mi vam prodajemo aditiv. Odgodit će havariju. Te napose, Njihovo Pojašnjenje treće: Da, kompjutor je pokazao grešku na ručnoj. Resetirali smo ga, sad bi trebalo biti u redu. Pratite. Ako se ponovi, moramo mijenjati sve. Prešutih pitanje o zapinjućoj sajli, o pumpi za gorivo, o bočnoputnom seksu na suvozačkom sjedištu. Serijski. Ispravno. Aditiv. Resetirao. - Koliko sam dužan…? - Ništa, reče uljudni dječarac u servisu De'l Createur del Automobil, to vam je sve pod garancijom… Dakle, sve je u redu. Pejn iz gud. Dužan nisam. Ali ni kriv. Pa dobro… ?! P.S. Draga anketo na Blog.hr - nemoj nikome reć', ali i ja se pitam, koliko imam godina... ?Eni fidbek opšns? |
