28.04.2008., ponedjeljak

Profesor Jecić, najbrži cirkus i pokoje čudo

KAD sam od prve položio prijemni na Strojarstvu, mislio sam da je jedina preostala formalnost, diplomirati. Mislio sam i da je lako biti dobar ljubavnik i da život teče, kamo sam odrediš. To su samo neke od mojih misli prošlog stoljeća.

NAKON što sam se nanosio panela za štandove Velesajma (dnevnica 4.800.000, od toga na gablec išlo 4.000.000. Dinara.), zbunio me posebno profesor „Mehanike“, profesor Stjepan Jecić. Meni, koji sam tada bio DDR-ov disident sa krivičnim postupkom, koji sam nedavno sahranio oca, odlučio živjeti sam i koji sam proaktivno izgubio jungfer, on – kao i tristotinjak drugih polučistih polušmokljana u „amfiteatru“ – u uvodnom predavanju nalaže, da na njegov ulazak u predavaonu ustanemo. Mo'š mislit'. E, ku'iš, ono.
Danas profesoru Jeciću bih ustao. Danas sam dvadeset godina stariji, i bolje prepoznajem zbiljske autoritete.

ALI, ispada da me divni, izuzetno strogi profesor krivo učio.
Ima neka stvarka, gravitacija, i s njom povezana sila na tijelo, na glavu konkretno, koja bitno definira preživljavanje udesa. HIC (Head Injury Criterion) za osnovu uzima, koliko negativno ubrzanje (usporenje dakle) ljudska glava može podnijeti bez trajnog oštećenja – iliti, kad ti se mozak u tikvi otkine.
Uglavnom, da sam ja ostao u uvjerenju u naučeno znanje o trenju, o deceleraciji (kočenju), o koeficijentu restitucije i inim alkemičarskim formulacijama i maksimalnoj vrijednosti HIC-a, ne bih se danas radovao, kao što se niti nekog dana lani ne bih bio radovao.

FORMULU 1 pratim dvadesetak i više godina, i prošao sam gotovo sve faze, od stupidnog pamćenja polubeskorisnih statistika, preko snimanja utrka, skupljanja postera, pisanja firmama (! i radovanja odgovorima i literaturi!). Sjećam se i Prosta, i Laude, i De Angelisa, i Bellofa, i Villeneuvea starijeg.
Sjećam se Senne i Ratzenbergera.
I tu je veza do mog profesora.
Jer, profesor Jecić potvrdio se kao autoritet na nekim tužnim primjerima; smrti Ratzenbergera, Senne i, ranije, Villeneuvea jasno sam mogao razložiti na spletove okolnosti povezanih sa kinetičkom energijom i njezinom transformacijom, kojekakvim silama, trajektorijama i koeficijentima.
Ali tu je onda i čudo i zavala.
Jer da je po mome profesoru i nemaloj masi mojih studijskih knjiga, niz bi se nastavio.
Ne bi lani Poljak Kubica neozlijeđen preživio nevjerojatan raspad bolida pri preko 250 km/h – Poljaci i danas govore o čudu, i posve se slažem...
Ne bi jučer mali Kovalainen mahao sa nosila, nakon što je pri preko 200 „na sat“ frontalno, bez mogućnosti upravljanja i gotovo bez kočenja, udario u zid – udes gotovo identičan fatalnom Senninom, prije desetak godina.
Kad bi moj autek, vrlo siguran, približnom brzinom udario u zid, ja više nikome ne bih mahao. Nikad.
Dakle, gravitacija, HIC, moj profesor Jecić, struka moja nesuđena.
Netko laže, a neke su se stvari, prirodnim konstantama unatoč, jako promijenile na dobro.
Ja profesoru jako vjerujem. Ali klinci su živi, i zbilja, ovo su trenuci kad najdublje vjerujem; u Boga, u čudo, u slučaj.
U napredak tehnike i sigurnost Formule 1 definitivno – što je prije deset, dvanaest godina bio smrtni udes, danas završava kontuzijama.
I jako sam sretan zbog toga.

I DA…
Nedavno sam ostao šokiran, kad sam na internetu vidio snimku pogibije Gillesa Villeneuvea 1982. Tijelo, koje vezano za sjedište u visokom luku leti zrakom i završava na ogradi. U civilnom životu, neetičniju, gadljiviju snimku teško mogu zamisliti; apsolutno ne shvaćam, čemu je i dalje na dotičnom portalu.
Drago mi je što se – „Farmi“ i „Big Brotheru“ i gledateljima – reporterima unatoč, makar unutar struke kriteriji mijenjaju – kao i sa Kubicom lani, tako i sad, nakon samog udesa, nepredvidivog i vrlo brzog, nije bilo snimki i close-up-a nepomične kacige u kokpitu, liječničke intervencije, elektro-šokova i krvi u pijesku.
Raduje me; jako me raduje, kao i što je u prijenosu gotovo svaki komentar sudionika utrke i timova prvo isticao život mladog Finca.
U svijetu ogromnih, surovih financijskih iznosa, špijunskih i seksualnih skandala, kratkotrajne slave i nadristručnog populističkog senzacionalizma – lijepo… Gotovo nevjerojatno.

VELIM, kad sam položio prijemni na faksu, mislio sam samo još diplomirati. Pa konstruirati avione. Ili makar „Formule“.
Dosta godina kasnije, mislim da je i ovaj, sudbinom drukčiji put, u redu… Dosta sam toga popamtio s faksa, neke me stvari i dalje zanimaju… Ali posebno me raduje ona granica, gdje se moje skromno znanje nađe zasjenjeno čudom nemogućim, baš kao njime potvrđeno …
Profesoru Jeciću danas bih i bez upozorenja ustao.
O Senni ću ovih dana još jednom…







- 11:59 - Stisni pa pisni (9) - Papirni istisak - #

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic