Ambalaža i sadržaj
|
Dnevno, mediji izvještavaju o predizbornom nadmetanju Clintonice i Obame. Dok jedan tabor u javnoj kampanji izbora kandidata unutar jedne stranke /od dvije postojeće... hajde, de.../ vidi vrhunac demokracije, drugima se stvar čini nategnuta. Osobno, smatram da je situacija vrlo američka. Masi se odvlači pažnja ogromnim spektaklom, koji traje i traje, dok drugdje "gori". Glavno je s trosjeda budno pratiti servirano. I ne misliti sam. Kvaka je pomalo što smo se svi zarazili i pomalo padamo na takve šablone. Čak i pretplatu plaćamo za to. Ali, idemo malo sagledati... Predsjednički izbori u Americi teško mogu donijeti radikalne sadržajne zaokrete - mašinerija pregolema, tromost strategije i interesa ionako. Dakle, suština izbora između Demokrata i Republikanaca svodi se na formu, na nastup. Na novi spektakl bez biti. Stvar ambalaže, dakle. (Ipak, začudo, priznajem vlastitu kontru... Kad polupismeni kreten zamuckuje o ofenzivi u stranoj zemlji, manje me iritira i djeluje mi "poštenije", nego da to čini simpatična, inteligentna osoba uz šarmirajući smješak... Imam dojam da je prvi pošten, a da me drugi zapravo zaje...ao. Opet ambalaža.) Razmišljam sad, što je onda poanta sa pažnjom Clinton - Obama? Moguće je da nekima Clintonica osvaja emocije jer je žena. (Osobno, i zbog magle oko mog blogoimena u kontekstu klana Clinton, ona nije moj izbor; sori. Ali ne samo zato.) S druge strane, što je lajtmotiv onima, kojim Obama osvaja laike poput mene...? Ljudi moji, to što je crnac! Mogu ovo argumentirati od Luthera Kinga preko Los Angelesa i rasističkih ispada njihove policije osamdesetih/devedesetih; tromošću reagiranja nakon potopa u New Orleansu... Logika mi je maltene primitivna, kao i ova za stuaciju sa Srbijom i Kosovom - e nek' im je. Nek' lupi di boli. Čista zloba! Dakle, Obama je moj favorit. Zbog - ambalaže. Drukčija situacija, slična poanta: Nedavno u Španjolskoj, masa je rasističkim povicima izvrijeđala malog Lewisa Hamiltona. Hamilton sam po sebi ne bi bio takvo čudo u svijetu Formule 1, da nije u tom sportu prvi - crnac. Slijedom zbivanja, osim cijele službene antirasističke kampanje, nadležna organizacija na predstojećem testiranju Formule 1 u Španjolskoj postavit će - dodatne zaštitne ograde. Kako bi, ispada, zaštitila tamnoputog mladca od uvreda. Ambalaža u ovom slučaju, čak mislim, izaziva dodatno licemjerje... Ograda - licemjerna, problem potvrđujuća kontra-ambalaža... ?!? Na koncu... Mali Mateo sad ima oko devet godina. Sin naših prijatelja; tata Španjolac francuskih korijena; majka Španjolka; obišavši pola svijeta, sad žive u Londonu. London, tko je bio, vidio je - ljudsko šarenilo... Benetton live. Divota! Dok je Mateo išao u vrtić, ispitivali smo ga o teti-vrtićki. Teta je dakle visoka, draga, ima prstenje, lijepo pjeva, crta... Tek na ponovljeno tatino propitivanje, malo zbunjeno, Mateo pojasni - "... ah, pa, da, teta je crnkinja..." Meni je dakle ambalaža još uvijek bitna. Obzirom da suštinski nebitne vanjske razlike primjećujem i na njima gradim čitave teorije, zapravo opslužujem upravo ono razlikovanje, na kojem se temelje segregacije, rasizmi, nacionalizmi - sve ono, od čega se zapravo ograđujem. Hvatam se u kontradikciju a la feminizam kao protuudar mačizmu. Je li to onda zbilja ravnopravnost, jednakost... - - ???? Tata David nas zove u posjetu. Namjeravam hitno prošetati s Mateom. Da mi pojasni neke vrlo bitne stvari. Možda mi još nije kasno, shvatiti.  |
