Go West, pederluci Zapada i di sam tu ja
|
Mašala. Prošli izbori; sjahao Kurta, uzjahao Murta - tko god bio koji od njih, zapravo se ne mijenja ništa bitno; plutuckamo i dalje ka Europi, zadužujemo se, gledamo "Big Brother", odmaramo od Šuice do Šladminga. Normalno nam je imati kablovsku televiziju, auto kakav smo izabrali u boji koju smo htjeli. Znamo što je wellness, fusion kuhinja, barrique. Tek se ponetko sjeti novina poput "VUS-a" ili "Poleta", Poljaci i Rusi nam ne prodaju rešoe, nego vežu jahte u ACI-marini. (Sad im se ne smijemo. Smješkamo se. Za bakšiš.) Kažem to, jer u ovoj našoj dužnoturobnoj lakoći novodobnog postojanja malo brzo zaboravljamo. Izbori su više ritual, nedjeljna šetnjica za after-pivu sa susjedom, bez obzira, jel Ivo ili Mile. Dajteprosimvas. A nije bilo davno, zapravo, kad nam je stric iz Australije slao kazetu Neil Diamonda i skupa s njom zapadni, srebrni kazetofon. Kad smo s pasošima vadili mast ubogim istočnim susjedima iza "Željeznog zastora" i utripavali se kako smo mi onaj zapadniji Istok, onaj s ljudskim likom. Nije tako davno bilo da je meni laknulo što su se tamo neki Reagan i tamo neki Gorbačov u Reykjaviku dogovorili da me neće atomska bomba spržiti dok se vraćam iz škole. Nisam tako davno bio prebjeg s Istoka (onog nezajebantskog, bez lika čovjeka) i "imao" proces u odsutnosti zbog toga. Kažem to, jer olako zaboravljamo; previše podrazumijevamo. Ne ulazim u polemiku, kako nam je Zapad došao na vrata. Tu je. Kao punica i punac na zvoncu. Neminovno. A mi fino prihvatili. I pling!-plong! zaboravili uz sve te peripetije pluralizma, izbora, Ikee i Ipercoopa na sve one, koji i dalje hropću u filmu, iz kojeg je nas isplavilo. Sjeverna Koreja - daleko nam je ta diktatura, ta strahota? Rusija - premistična, premoćna, ne bi se šteli mešat'? Gruzija - čaj, Ševardnadze, štoli? Kojekakve afričke poludiktature, koje u dešperatni bijeg preko Gibraltara tjeraju dnevno na stotine Afrikanaca, od kojih se isto tako dnevno deseci podave u Gibraltarskoj struji, bez traga i slova... ?Koliko sam upravo političkih zatvorenika spomenuo, koliko opranih mozgova, prevoditelja-drukera? Koliko žrtava, brojkom i dušom? Dnevno...? Kaj, popust devedea u Mercatoneu? Kaj, Adješićka se klima s kim bi? Zašto ovo kažem? Jer eto, idu blagdani; premišljam, hoćemo li odtripat u Graz u šoping, ili u Mercator, Billu, Avenue, u Jokera. U Šuicu il Šladming. I koliko mi onda tu, uz ine drangulije, valja svijećica kupiti za sve one, na koje ne mislimo niti inače, niti prigodno. Ni vi, ni ja. Jer sad smo si Zapad, ku'iš spiku. |
