Mujo kuje mlazne avione, ili - Trabanti i mlažnjaci
 Prije dvije godine, u posjeti majci u Njemačkoj, poslije ručka otišli smo prošetati do Elbe. Moje čuđenje gužvi na inače pustoj obali uskoro je nestalo - na tri "šlepe", polako su prema Hamburgu prošle tri ogromne - ogromne !!! - komponente trupa prvog prototipa Airbusa 380. U jednom trenu, prošla mi je kroz glavu i slatkogorka tugoradost vlastitog porijekla izmiješanog (da, dio mene jest ponosan i na gene germanske), i sjećanje na brektanje dvotaktnog "Trabanta" na kaldrmi na tom istom mjestu, dok sam bio gimnazijalac u DDR-u, i nedosanjani san vlastite profesije na neki način povezane s avijacijom, i posprdno-melankolično samosažalna jugodobna uzrečica "Mujo kuje mlazne avione"... I sjetih se još maminog strica Herrmanna, koji je um i zdravlje ostavio radeći u razvojnom odjelu Junkersa u Dessau-u. Kad god odem u Wittenberg, gdje sam živio kao pubertetlija u vrijeme Istočne Njemačke, u glavi mi se miješa jal na Moju Generaciju s kraja Juge, po Kulušićima i Lapovima, dok sam ja izvoljevao biciklom morati u pet ujutro po snijegu ići na dobrovoljni tvornički rad četvrtkom. Miješa mi se sjećanje na maminog oca, pravi kliše Nijemca, i na mog lepršavog oca Vlaja. Te se sam sebi čudim u nastanku i opstanku. Ali, ovo nije o tome... Dakle, Mujo, mlazni avioni; Trabant, vozilo sprdnje. A ljudi moji, ne znate vi, da me mater 1984. prijavila na listu čekanja za "Trabanta". Birati nisi mogao niti boju, a čekalo se i ufalo desetak godina na isporuku. Nisam ga naravno nikad dobio; propao DDR, a ja em pobjegao pred ujedinjenjem, em u rat uletih... Ali, nije ovo nije snatrenje o "Trabantu" - on će tek dobiti poseban post. (BTW, Mujo i dan-danas kuje, pa i nedjeljom ujutro. Čujem ga.) Ovo je o srazu politike, usuda, tehnologije i imagea. Imidža. Imiđa. NIsam pojma imao do internetskog žeđotažja da je DDR razvio konkurentan mlazni avion, ljudi moji. /Od vas kojima je sad definitivno dosta posta, na ovom se mjestu opraštam; uskoro ću o vjerovanju kako je žensko dupe božanstvo; o zabludama supruga-dočasnika te o "egoističnoj" bivšoj kolegici. Te o "Trabantu" i nudističkom propitivanju pubertetske biseksualnosti. Možda.  /Uglavnom, dok ostaje dilema, je li u modernoj medicini etično koristiti spoznaje iz nacističkih konc-logora, te kako gledati CIA-u u kontekstu njezinog stvaranja znanjem "aboliranih" oficira GESTAPO-a, ja se sebi smješkam. Jer dok sam se volonterski podavao tvorničkom radu na traci, sadnji poliluka i ubiranju kupusa na poljima DDR-a, pojma nisam imao o povijesnim kontinuitetima intelekta; predmnijevao sam, da je "Trabant" odraz dometa, te da ću ga jednog dana imati, kao i teve u boji. Bio sam srećušan, posebno, kad bi me Uta pogledala. I sad, nedavno, saznajem... (pazi sad!) Devetstotridesetih, konstruirano je ono, što danas "Boeing" novodobno ekstatično zove "Blended Wing Design"; avion druge poloviće 21. stoljeća. 'Devetstočetrdesetih, Junkers je razvio i u nebo podigao JU 287 - šest mlaznih motora, negativni kut krila... Beštija! Idu dalje tada; planiraju razvoj civilnog, putničkog mlažnjaka za promet nebom "Velike Njemačke" nakon pobjede. No, ne pobijede; dođu Baćuške na istok Njemačke. Zastor, željezni, komada jedan. /U DDR-u se o tom periodu nije u školi učilo, sve do ruskog "oslobođenja"./ Slijedom dekreta i odluka sovjetskog vijeća ministara, dio inženjera, aviona i opreme kao tzv. "reparacija" u vagonima se odvozi u SSSR. Inž. Brunolf Baade za Ruse mora temeljem Odluke Politbiroa SSSR-a 874-366 sg od 17.4.1946. konstruirati mlažnjak. Razvija temeljem znanja o Ju 287 i - u međuvremenu sovjetskog intelektualnog vlasništva - bombardera "150". Godina 1954. (Zgrada, u kojoj moja majka danas živi, tada je stara dvadeset godina; djed se odavno vratio iz zarobljeništva u Rusiji; Hitleru je zahvalan na predratnom kreditu za kuću; moj otac još niti ne zna da moja mater postoji. Saznat će '58... Iz SSSR-a se u istočnu Njemačku sa prisilnog rada 1954. vraća konstruktor Baade. Dessau više nije prijestolnica avio-industrije i Bauhausa; tek je sivi gradić blizu Torgaua, gdje su se spojile sovjetske i zapadne snage alijanse. U sovjetskoj zoni, bladi hel. Trabant, kaldrma, fasade koje će u originalu dočekati Ujedinjenje. Baadea stavljaju na državni projekt DDR-a, koji predviđa proizvodnju putničkog mlažnjaka srednjeg doleta. Potencijalno tržište - od Argentine do SSSR-a. Sovjeti zadrže dokumentaciju; Baade crta ponovno. Slijedom vojnog "150" kojeg je nacrtao u SSSR-u, rađa se prvi njemački putnički mlažnjak, "152/1". Tehnologija nastaje uspješno; boljke istoka su opipljivije - manjak materijala, katastrofična organizacija. Proizvodnja prototipa je otežana. "Convair" i "Caravella" poletjeli su 1959., deset godina nakon prvog civilnog mlažnjaka "Comet". DDR otprilike istovremeno međunarodno predstavlja relativno konkurentan "152", razvijen u tehnološkoj izolaciji istočnog bloka. (Nije se vodio pod "Junkers", jer su se u DDR-u ženirali tradicije povezive s nacizmom, i katarzično ju zvali "trulozapadnom"...) Uglavnom, danas tupasto izgledajući visokokrilac sa duplim gondolama pod krilima, pedesetak sjedišta. Motori - ponosni "Pirna 014"; DDR-ov nastavak naci-tehnologije. (Mujo je, uz svu moju ljubav, tih dana uglavnom pek'o rakiju i rez'o drva za zimu. Mlazne je avione kasnije kovao, vjerujem.) No... SSSR ima vlastitu proizvodnju, pod krvlju i suzama okrenutu ka izvozu u socijalističke zemlje. Zapad... Zapad je Zapad, baš kao i tada. /Kasnije će se sličan usud geopolitički desiti SFRJ; ostat će između "blokova" u polit-tektonskom kretanju.../ Politbiro DDR-a uviđa za'eb; odlučuje o obustavi projekta, iako dopušta okončanje, pa čak i naivnu nadu malog razvojnog tima u nastavak. 4.3. 1959, posada sajamskog prototipa sjeda u kokpit sa tek tridesetak sati ukupnig iskustva na mlažnjacima. Trebaju zadiviti posjetitelje i komercijalno plasirati tadašnji high-tech zum Wohle des Volkes. Plasraju ga nepuni sat kasnije. U struci, CFIT - Controlled Flight Into Terrain. Pad. Bez konkluzivnog nalaza tadašnje komisije, špekulacije idu od zavjere tajnih službi konkurentskih zemalja i svrhe u olupini pronađenog magneta koji nije pripadao avionu, preko greške u napajanju turbina gorivom do ljudske pogreške nedovoljno obučenih pilota. Brunolf Baade. Ludicni konstruktor postao je voditelj sumornog, nespektakularnog dijela mog nesuđenog faksa, TU Dresden. Umro šezdeset i neke. "152" - nekoliko proizvedeno; samo jedan trup donekle očuvan; trenutno u obnovi za muzejsku izložbu. I tako. Stojim dakle prije par godina na pješčanom puteljku uz Elbu. Građanin (i) Njemačke, one "zapadne" u međuvremenu  , one, čiji državljani smiju posjedovati putovnicu. /A uopće se ne podrazumijeva, ljudi moji. Prebrzo zaboravljeno.../ Gledam ogromne "cilindre" trupa 380-ice. I mislim si... Wow! Još da ugledam srednjoškolsku ljubav, Utu... No, bilo bi previše...  P.S. Ako je itko imao živaca, dočitati se do ovdje, a zanima ga još malo više o mlaznom proizvodu iz zemlje "Trabanta" i moje majke... : http://www.skybrid-ev.de/152/152.htm. |
