Duga, i dva anđela
|
Zbilja ne znam zašto Sanela pada na ipedeovske poravnilovke. Za Proeskog nikad čula do slike razvaljenog Touaega. Sad dođe doma s CD-om. "Rainbow"; obrade makedonskih tradicionalnih pjesama. I što se desi... Usred trackanja "Hellmann's" dijetalne majoneze po self-mejd kruhu zastanem. Naježim se. Za nekakav kvazispas pred neminovnim sjetim se Biljane. Nemam pojma, zašto, ali sjećam se da mi je jednom pričala nešto o Makedoniji; dok je pričala, mislio sam kako ima lijepe oči; na kćer, bilo bi glupo reći. Uglavnom... Majoneza namackana. Meni suza na oku. Jebote, koji glas... Ga ga čujem u nekim erteelovskim pjesmuljicima, s gnušanjem bih promijenio stanicu i isfurao svu zapadnjačku superiornost nad Sanelinim izborom. Ovako... Da je moj pokojni stari "pokupio" vijest o nastanku CD-a kao nosača zvuka, da je kojim slučajem uz moju majku živ... - dopao bi mu se "Rainbow" poginulog malca... Nestvaran glas, nezemaljski... Suza u ravnoteži s gravitacijom. Otkud je moj stari, Vlaj moj, volio Safeta Isovića? Otkud je znao makedonske pjesme? I zašto majku ne smijem niti pitati - pao bi joj odma' šećer i škrob i meni mrak sukladno - a njega... jebi ga, nema mi ga više... A baš bih se nasmijao da ih skupa vidim, roditelje moje. I dakle... Još se kratko sjetim Žane... Žane Nikolič, Skopje, adresa Franjo Kluz, nešto... Poluzaljubljenost aerodromska, uz pripadnu pubertetsku patetiku trenutka (...i opet ja s avionima...) Valjda mi je stari tamo gore. Toše reče, ide "gore". Pa su onda valjda skupa sad... Jako vjerujem da jesu. |
