Lajčak sam na svijetu
|
Bosanski lonac, Na Drini ćuprija, Travnička hronika... Desetka kod Želje, kesteni jedne snježne večeri s Majdom na Baš-Čaršiji... Bosna i ja. ("Ah, Majda" ne uklapa se tematski. Vratit ću se na to uskoro. Apolitično. Iako, definitivno - "Ah, Majda...") Od devet godina u ovoj zemlji Bosni ' - nakon pet u Njemačkoj tvrdio sam da sam Nijemac...  - osam godina sam radio za ono, što ovdje poluposprdno, poluzabludno zovu međunarodnom zajednicom.Prvih pet godina prošao sam puni krug fascinacije, rutine, oponiranja, autonomaštva i rezignacije; firma je bila OSCE (OESS, op. pr.) i uključivala je divne titule (Expert, Officer, ...), super plaće - dok sam bio u statusu stranca - te i dalje vrlo solidne u statusu "lokalca" /toliko o ljudskim pravima i "equal pay for equal work"/; uključivala je tečajeve sigurne vožnje, pregovaranja, komunikacije; uključivala je privatnu upotrebu Pajera, Motorole i ina čuda s kojima misliš da gravitacija ovisi o Tvojoj erekciji. Nakon pet godina, promijenio sam posao, prodao se Američanima i radio na trogodišnjem projektu američke vlade. Zapravo da, ali s lovom srpskog lobija tamo, kako je ispalo. Hebp majhg, nevr majnd. No, unatoč vrijednim lekcijama o tome što tvoj američki šef misli dok te ručkom časti, o tome, što znači kad kolegi veli da "you've got a lot of potential" i o tome, zašto šefova mlađahna žena ne odvraća niti tvoj pogled ni tvoju ruku sa svog dupeta- unatoč svemu tome, i tim više - bio sam sretan, kad je projekt završio... Osam godina potucanja po Bosni i Hercegovini s metlom gandijevske pomirbe, transparentnog proračuna, prava povratnika, radio-emisija na temu nacionalnog aspekta crva koji uništavaju drvene kuće-zna-se-čije dok oni-koji-ne-siju-pšenicu udomljuju vehabije... - dakle, osam godina - dosta. Lajčak, dakle. Veli danas, nema partnera za dijalog u Bosni i Hercegovini, nema s kim reforme MUP-a provesti. I sad si mislim, tko je blesav... Lajčak je dakle Visoki Predstavnik međunarodne zajednice (!sic!) za BiH. One iste, koja je potiho sukreirala izborne zakone i liste, nadzirala izbore, skidala s funkcija političare legitimno izabrane. Lajčak je predstavnik asocijacije organizacija, koja je "Ravnogorski četnički pokret" zvala legitimnom NVO u Bosni, i čije su srednjerangirane direktorice i oficirke švercale političare u autima upitno-diplomatskog statusa, koje su s njima spavale, imale u svakoj kasabi popust ali od "terenaca" zahtjevale rezultate u pregovorima sa lokalnim moćnicima, koje su večer prije poševile... /Ne, ne osporavam i uspjehe; povrat imovine, pomalo izgradnje, ... No, dajem si kritičarsko pravo insajdera s alibijem plaćenika./ E dakle, Lajčak nema s kim pričati, veli; nema s kim policiju podvesti u ustavni okvir države, koja ionako ima trinaest ustava, dva entiteta, deset kantona i jednu republiku. I kako da pojasnim punici, da nije kriv Zapad; da nije uzrok raspada Jugoslavije bio strah NATO-a od JNA (kako pola Tuzlaka i dalje mantrično ponavlja); da nije ta polutrula tvorevina šanera Tita bila baš tako opaka prijetnja kapitalizmu... Kako da argumentiram da nije Zapad kriv što ona u Tuzli nema putovnicu, a njezin zemljak iz Orašja ima, jer je tamo neki Tuđman malo trgovao sudbinama Ovih, a ne i Onih... I napose, što da mislim o svojih osam godina rada za tu međnarodnu zajed-b-nicu? - ok, pet stvarnih, a tri, u koje zbilja vjerujem, i kojih se rado sjećam? Da nema Lajčak s kim pričati... U zemlji, koja je ostala u vlastitoj sjeni stranih sunaca, u ksjeni u kojoj čuči od ćuprije na Drini, od doba Mlečana i Dubrovčana u diplomatskim misijama u Travniku (Ay, Gema, guapa, y cuanto me falta Tu culo precioso y nuestros encuentros...  )U zemlji dakle, koju je međunarodna zajednica sukreirala, predstavnik te iste zajednice sam ostade, reforme ne bi, moja će punica morati u Sarajevo po vizu, da bi prošetala Jarunom... Hm. Na žalost, nikako da poantiram izjavom mog zeme Genschera; nikako da povežem unutarnjemačku sagu sa Bosnom; nikako da zaključim sa onim njegovim nadobudnim "Ex Oriente Lux"... Not dis tajm... P.S. Mila Grazvillo - daj gukni i Ti koju...  |
