Kao što sam najavio u prethodnom postu, nakon Paga i Slovačke, našao sam se u Minhenu. U 4:30 ujutro. Šetnja s ruksakom od busne do željezničke je bila kratka, vrijeme pristojno, pa sam ostavio prtljagu i krenuo na ranojutarnju šetnju do Marienplatza. Zvuči nevjerojatno, ali centar najhrvatskijeg njemačkog grada nisam do sad posjetio, jer sam uvijek bio samo u prolazu, avionom, autom, vlakom ili busom.
Dakle, izađete s busne i skrenete desno i samo piči ravno koji kilometar. Očito mi se pogled još nije izoštrio, ipak je (pre)rano jutro

Mislim da ima smisla pozdraviti Das Auto:

Evo željezničke!

Stidljivo proviruju vremešnije zgrade koje mi fale na Istoku:

Klasika:

Malo starije izgledajuća klasika:

Još iste:

Kad već radim...

Biskupi imaju dućan di im je mjesto: između mode i dragulja:

Zanimljivo odavanje počasti Jacksonu...zašto baš uz ovaj spomenik?

Nakon te šetnje, doručka i kave, sjeo sam na vlak za Nuernberg. Idilična Bavarska naokolo djeluje poznato, moglo bi to biti i u našim krajevima, nije čudo da su naši ljudi voljeli otići u Bavarsku:

Cilj posjete Nuernbergu je bio susret Svete Trojice, koji su povezani s prethodnim postom činjenicom da su one lance u Tatrama prešli zajedno, pred 19 godina. Zamor materijala i radne obaveze učinili su da ćemo sada preći samo grad, ali nije ni to malo postignuće, kad se uzme u obzir otkud sve smo se skupili ovdje. Ali dajmo za pravo i gradu da se pokaže, lijep je:


Tvrđa:

Pogled na cjelinu sa zidina tvrđave:

Lijepe srednjovječne zgrade unutar zidina:

Kula za osmatranje...ili zatvaranje princeza?

Jednostavno je praktično:

Pogled preko zidina, evo i zastave, da se zna:

Pivnica koja je bila prvo mjesto hodočašća Sv. Trojice, odmah ispod tvrđave:

Tri:

Durer Haus, lijepa kuća, mogu i ja?:

Jedan od trgova:

Dobra ideja za ime kafića:

Drugo mjesto hodočašća, pivnica Barfuesser, obavezno posjetiti i pokloniti se:

Malo atmosfere iznutra:

Dva i jedan i cijela Sv.Trojica usnimljena, malo su problijedili. kaj buš...prošlo je puno vremena.

Kaj bum? Ja bum pivu.Dobro se našli i nakon idućih 19 godina, e da mi je znati di bumo, otkud, i kam, bumo morali dolaziti da se najdemo? Idućeg jutra sam sjeo na vlak natrag prema Minhenu, i dalje na aerodrom, pa hopa do Pekinga, pa cupa do Taipeija. Evo pogleda na rijeku Danshui (u trenutnom zapisu ovdje to je Tamsui):

Evo i obećane reklame na kraju: najbolji med na svijetu proizvode pčele Pčelarskog obrta Kefelja iz Jalkovca. Jedan od njihovih medenjaka je dopro i do Taipeija. Obavezno posjetite pčelarski štand kad odete na Špancirfest u Varaždinu.

|