male price o velikom svijetu

Kao i za planinarenje, Žumberak je oduševio i u bici pogledu. Pohvale najprije idu web stranici gdje smo našli sve potrebne informacije i kartu.

Željni makadama i čiste prirode, odlučili smo se za stazu slapova. Početak je u Medven dragi, točno gdje počinje granica Parka prirode Žumberak. Prvo što uočavamo je da su biciklistički putevi numerirani i označeni, tako da ove staze preporučam svima sa slabijom orijentacijom i manjkom želje za lutanjem

Dan nam je bio tmuran i bez sunca, pa je atmosfera malo sivkasta, ali bez brige, proveli smo se svjetski

Kamenolom, i da smo htjeli, nismo mogli fulat, no nekako se ne sjećam tog ribičkog doma



Dalje se gušta uz rijeku Slapnicu, prema spomenutim slapovima




jedna pozerska by gora polovica


Preko ovog drvenog mostića, idemo prema slapu Brisalo.




Slap je must see





Nedugo nakon slapa, stižemo do Draganovog mlina.


Inače, to je jedina naseljena kuća u kanjonu Slapnice.

Dalje staza postaje konstantno strma i do Jelenića svladavamo uspon od cca 450 m.







Na žalost, izložba je bila zatvorena pa smo se zadovoljili s ovim idiličnim prizorom


Nakon Budinjaka, opet smo na asfaltu i dalje je sve nizbrdo ... juhu!


Negdje usred ničega, lovi nas glad i pronalazimo prikladnu gablec klupicu ispod voćke. Sva sreća da je put i dalje išao nizbrdo



Šteta što ovakvi domaći objekti više ne rade




TEHNIČKI PODACI
DULJINA: 36 km (u jednom smjeru )
PODLOGA: makadam / asfalt
POTREBNO VRIJEME: 3 - 5.15h
TEHNIČKA ZAHTJEVNOST: 2/5
FIZIČKA ZAHTJEVNOST: 3/5




I na kraju, što reći nego Žumberak will be back again (soon ).

Next: Guslica by foot

Kao što sam prethodno spomenula, prebacujemo se na napokon na dva kotača .

Jedna od mojih najdražih destinacija za ovu vrstu rekreacije je definitivno Istra. Na stranici Istra bike pronaći ćete sve potrebne informacije, od karata, altimetrije, opisa staza etc ...

U ovoj turi ipak se našao mali dašak planinarstva, no o tome malo kasnije .

Ajmo krenut . Naša staza počinje u Labinu, u kojemu ja nisam nikad prije bila pa sam se odmah oduševila starim gradom. Super je!

Iz Labina idemo prema jugu, kroz mjesta za koja nikad nismo čuli, a kamoli ih vidjeli pa uživamo u vožnji kroz nove krajolike i pogledu na zaljev Rašu.



Sumnjam da bismo ikada prošli kroz mjesta kao što su Salakovci, Rovinježi, Knapići itd ...

Naš (nazovi) cilj bilo je selo Skitača, gdje se nalazi istoimeni planinarski dom na 425 mnv. Do gore vodi poprilična uzbrdica, a sunce je zapržilo pa je tu i tamo trebao poneki predah s moje strane











Skitača je danas zaspala ljepotica gdje civilizacija nije ostavila svog dubljeg traga, stara arhitektura, kuće zidane u kamenu, suhozidi i staze u kamenoj goleti okružene tišinom, svježim zrakom i predivnim pogledom čine ljepotu koju treba vidjeti i osjetiti.



Usred sela nalazi se planinarski dom.



Super je plejs a i ima se kuda za hodat. Pl. kuća Skitača je inače jedna od kontrolnih točaka na Labinskom planinarskom putu (LPP), koji vodi od Sisola, preko Plomina, vrha Standara, Labina, Oštrog vrha i Skitače do Crne punte.



Zanimljiva je manifestacija Long walk day kojom se u jednom danu obilazi cijeli LPP.



Skitača ima svoj fenomen, svoj misterij kojeg svakog dana posjećuje sve više hodočasnika iz svih krajeva Europe i šire.Na obližnjem brdu skriva glasoviti izvor ljekovite vode u stijeni.

Na žalost, za nas neupućene ne postoji nikakav smjerokaz gdje bi taj izvor mogao biti. Vidjeli smo neke ljude na obližnjem brdašcu (vrh se i zove Brdo )pa smo se uputili tamo.

Vrh je odličan vidikovac.


Gore je križ, no stijenu s izvorom nismo našli. . Kasnije smo saznali da izvor je na tom vrhu, ali treba se malo spustit niže .






Od Skitače slijedi ludo dobar spust po serpentinama i dalje se vraćamo prema Labinu uz more (ili dosta iznad njega ).



Cesta ide stalno gore-dole pa je potreban još koji predah uz cestu


Staza je za preporučiti svakome, uz obaveznu upotrebu karte.
Evo i malo tehničkih detalja (preuzeto sa istra bike stranice):

Dužina staze: 38.7 km
Polazna točka: Labin - trg staroga grada
Krajnja točka: Labin - trg staroga grada
Težina staze: teška (s ovime se baš ne bih složila, nije baš tako teška)
Visinska razlika: 990 m
Najviša točka: 451 m
Najniža točka: 2 m
Tip staze: asfalt
Vrijeme vožnje: 1:30 - 2:00 h
Asfalt: 38.7 km 100%
Makadam: 0 km



Next: bajkamo po Žumberku

Negdje početkom ožujka, još prije velikog snježnog vala, čuli smo na radiju da trenutno najviše snijega u Hrvatskoj, čak 40 cm ima na Plitvicama. Nije nam trebalo puno da se spremimo i te subote krenemo put Like. Očito su se svi prestrašili brojke 40 pa su ceste bile skoro pa prazne. Nakon obavezne kave u Rastokama, dolazimo do Plitvica gdje nas dočekuje rijetko viđeni prizor: parking prazan a Lička kuća zatvorena. Samo jedan ulaz u NP radi. Koliko je bilo ljudi taj dan, nisu se baš previše naradili .

Podatak koji mi nikad nije bio jasan je koliko zapravo stoji ulaz u NP sa planinarskim iskaznicama. Frendovima koji su išli nekoliko mjeseci prije nas su priznali planinarski popust, dok je nama gospođa na blagajni rekla da nema popusta na iste. Srećom, bila je dobre volje u taj pusti dan pa nam prodaje studentske ulaznice za 40 kn.

Ono što mene odvraća od češćeg posjeta Plitvicama su vječite gužve, a ovaj su vikend svi vuci samotnjaci došli na svoje , mislim da nismo sreli više od 10 ljudi putem.

Moram pohvaliti upravu Parka, pošto su svi glavni putevi bili uredno očišćeni. Iako brodić nije vozio, pa tako nije ni bilo moguće posjetiti gornja jezera, neizmjerno smo uživali u obilasku.

Plitvice su toliko lijepe, da sve slike govore same za sebe


















Nakon ove uživancije, ostalo nam je još taman vremena za posjet Baraćevim špiljama. Ovdje nismo nikad prije bili, pa nismo ni znali što nas očekuje. Jedino smo pretpostavljali da će danas biti zatvorene za posjetioce jer dan baš i nije bio jedan od ljepših.



Cijelo mjesto je uređeno kao izletište, gdje zbog vode hodate po drvenim mostićima


Gornja špilja je inače otvorena za posjetu, no kao što smo pretpostavili, danas je sve bilo zatvoreno.





gora polovica strpljivo čeka da završim sa photo sessionima


U sljedećem postu mijenjamo prijevozno sredstvo i napokon otvaramo sezonu pedaliranja

Da, pretpostavljam da veliki dio vas nije nikada čuo za ovaj vrh. Bez brige, nisam ni ja do pred koju godinu znala za njega . A kako bi i znala, na webu nema informacija o njemu, čak ga i sveznajući dr. Poljak ne spominje.

Iskreno, ne bi ni nama taj vikend pao na pamet dok nismo vidjeli markaciju koja se odvaja odmah nakon skretanja sa stare ceste za Platak. Kad smo krenuli od kuće, cilj je bio malo prošetati oko Platka, bez nekog jasnog cilja. Tek kad sam vidjela tu markaciju, inspiracija je došla sama od sebe

Najpoznatiji vrhovi oko Platka, Snježnik i Risnjak, tada su još bili poprilično pod snijegom.



A i cesta od velikog doma prema Klani još je bila pod snijegom


Srećom, uvijek ima romantičnih markacista


I medo se voli ovuda prošetati



Dok se na 1000 mnv proljeće već naveliko počelo pojavljivati






Na osmatračnici ispod Platka, opet se promilio vrh Vela Pliš


I eto nas na putu prema njemu


Po markaciji, do vrha ima 2 i pol sata, no meni se čini da smo puno kraće hodali.

po savijenim stablima vidim da ovdje mora biti vrlo veselo kad zapuše bura


na putu prolazimo kraj starog bunara


vrh je desno



i ovdje su prošli veseli markacisti


završni dio uspona, ovdje staza postaje strmija

... i još malo više strmija


gora polovica je već na vrhu


ja, po običaju, vječito zadnja


Sam vrh je bio vrlo ugodno iznenađenje. Pogled puca na sve strane. Jedino što toga dana nismo vidjeli je more, pošto je u Rijeci taman bilo carstvo magle.









Nakon ovoga, usljedili su još neki izleti na manje poznate vrhove oko Platka. Svaki od njih nije nas razočarao. No o tome, jedan drugi put. Do tada, dobrodošli su svi prijedlozi na tu temu