Ponekad zaboravimo da nije potrebno voziti se satima da bi došli do prekrasnih destinacija te da takvih mjesta imamo i u najbližem susjedstvu. Jedno od takvih mjesta je i Žumberak.
U subotu je pao dogovor da idemo do Sv. Gere. Polazak je naravno trebao biti u ranijim jutarnjim satima, no uz usputne kavice, to više i nije bilo tako rano . Kreće četveročlani tim, od kojih su troje strastveni fotografi.
Prvo stajanje za foto sešn je već u Strmcu pribičkom gdje nam je pažnju zaokupila neobizantska kapelica Sv. Marije izgrađena na otočiću usred umjetnog jezera i obližnji dvor grkokatoličkih biskupa.
Strmac Pribićki se prvi puta spominje kao posjed 1441. godine. Stari lovački dvorac Petra Zrinskog pripao je 1678. zaslugom zagrebačkog biskupa Martina Borkovića grkokatoličkom biskupu Pavlu Zorčiću. Kasnije su se ovdje sklonili protjerani Zorčićevi nasljednici, marčanski biskupi. Gabrijel Palković ovamo je 1751. godine prenio sjedište nakon što je spaljen samostan u Marči, nedaleko Ivanić Grada (1739.).
Neobizantsku crkvu Blagovijesti (ili Navještenja Marijina) na slikovitom otočiću u ribnjaku naručio je biskup Julije Drohobecki, a sagrađena je 1911. prema projektu arhitekta Stjepana Podhorskog.
Još do pred 30-ak godina dvorac je služio kao hotelijersko-ugostiteljski objekt. Odraslima je bio užitak sjediti na terasi i promatrati djecu u igri uz obližnji ribnjak. Bilo je to jedno od omiljenih izletišta Karlovčana, Zagrepčana, Jaskanaca... Danas je dvorac temeljito "ispražnjen", neke prostorije su pune građevinskog i drugog otpada, ali je u cjelini zgrada dobro očuvana.
Sljedeći stajanje je odmah nedaleko, čim smo ugledali vodenicu
Inače, čitavo područje Parka izrazito je bogato vodom - karakterizira ga velik broj izvora, ukupno 337, i oko 260 vodotoka, od kojih su najznačajniji Bregana, Lipovačka i Rudarska Gradna, Slapnica i Kupčina. Na njima je formirano i nekoliko slapova, a najpoznatiji su slap Sopot (visok 40 m) kod Sočica, slap Brisalo (visok 15 m) i Vranjački slap sa sedrenom barijerom u dolini Slapnice, te Cerinski vir na Javoračkom potoku.
Voda je ima dovoljno snage za pokretanje mlinova kao što su mlin na Sopotskom slapu, Draganov mlin na Kalovki , Medvenov mlin na Kupčini i Jadekov mlin u Boićima. Nekada ih je bilo više od 180, a danas ih je tek nekoliko očuvanih i u funkciji.
Na putu prema Sošicama stajemo kraj jame Jazovke. To je duboka krška jama u kojoj je otkrivena masovna grobnica žrtava 2. svjetskog rata (pronađeno je oko 300 kostura).
Auto ostavljamo blizu Sopotskog slapa. Slap se slijeva u nekoliko stepenica, a u središnjem dijelu, gdje ima najveći pad, tvori sedrenu zavjesu obraslu mahovinom preko koje klizi u dubinu. O tome koliko je točno vodopad visok, podaci se razlikuju, od 40 do 60 metara. Povrh vodopada se može popesti strmom planinarskom stazom koja vodi prema planinarskom domu na Vodicama, gdje smo se i mi zaputili.
Stazica kroz šumu u početku vodi uz potok.
Strmim usponom od cca 45 min kroz bukovu šumu dolazimo do planinarskog doma na Vodicama.
Planinarsku kuću na Vodicama (835 m.n.m.) izgradilo je PD "Dubovac" iz Karlovca. Nakon otvaranja Karlovačke transverzale, danas obilaznice, 1958. godine pokaza se potreba za smještajem na polovici staze (staza je duga 76 km) u blizini Ječmišta, napominju na sajtu "Dubovca" www.pd-dubovac.hr. Radi izvora pitke vode za lokaciju novog, isprva zamišljenog planinarskog skloništa, izabran je lokalitet Vodica. Gradnja doma započinje 1959. uz velik trud i zalaganje članova Društva, a dovršen je dvije godine kasnije. Godine 1977. pristupili su dogradnji i proširenju doma na Vodicama i uvođenju struje i vode. Nažalost, ti planovi nisu ostvareni i s 50 ležajeva još čeka vodu i struju.
Dom je otvoren svake subote i nedjelje te blagdanom od 1. travnja do 30. listopada od 10 do 17 sati.
Nakon konzultacije sa daljinarom odlučujemo da je prekasno za Sv. Geru te se odlučujemo za Pliješ i Ječmište.
Put do Ječmišta dalje vodi livadama uz brojne ponikve i lijepe vidikovce.
Na ovom dijelu pazite da se držite markacija, malo ih je teže uočiti.
Kao i što to često biva, i ovu turu smo završili po mraku.
Koliko smo kasnije čuli, navodno postoji (nemarkirana) staza koja vodi od Ječmišta prema Sopotskom slapu no pošto je već pao mrak mi smo povratak "odgulili" većinom po cesti.
. Naš put nas je vodio prema selu Grič, preko Petričkog sela, Tomaševaca i starog grada Žumberka. Još uvijek žalimo što nismo po svjetlu uspjeli vidjeti stari grad Žumberak
, no dobro, bit će još prilika.
Ovako nekako je izgledala naša tura.
U svakom slučaju, Žumberak najtoplije svima preporučujem, mene je oduševio