U 2007. godini vikendi pred kraj nam nisu bili pretjerano naklonjeni kad je prognoza u pitanju. Tako je naravno bilo na naš vikend kojeg još možemo nazvati i ni vrit - ni mimo vikend .
U subotu smo se odlučiil pridružiti izletu planinarske škole PDS Velebit i otići s njima na Mojstrovku. Nije da sam pretjerano skakala od sreće u pogledu destinacije pošto sam na Mojstrovki bila već nekoliko puta, ali s druge strane, drago mi je što sam opet imala prigodu provesti dan s dragim i poznatim licima.
Za početak, a i za promjenu, vrijeme je bilo obećavajuće
... tako da se skupio poveći broj školaraca i "starih" Velebitaša
malo pejsaža s Vršiča
ovuda moramo proći....
...da bi stigli tu gore
sanjivi pogled unazad
ovo se zove uživancija
markantni Triglav preko puta
Na vrh (2332 mnv) stižemo malo prije sumraka i snijeg se već lagano počinje smrzavati, pa se natrag vraćamo s derezama na nogama.
Po povratku u dom, nalazimo se s prijateljima forumašima. Opraštamo se s Velebitašima, i u proširenom izdanju produžujemo put Koče na Gozdu. For the record, klopa je tamo odlična
Prvobitni plan dana 2 bio je uspon na Košutu, na Veliki vrh (2088 mnv). Meni je ovo bio prvi (i definitivno ne zadnji) odlazak na Karavanke. Prvi susret s masivom Košute je kod skretanja s autoceste u smjeru Tržiča. Autom odlazimo do Matizovca, i krećemo uzbrdo.
jako lijepa priroda oko nas
Eto nam i magle za leđima
Nakon cca sat, sat i po uspona dolazimo do doma na Kofcah ...
... a dom nas je skroz oduševio
I dom i okoliš uređeni su u hacijenda stilu ... prva liga
Kako je magla bivala sve gušća, odlučujemo da uspon na Veliki vrh baš i nema nekog pretjeranog smisla kad nemamo nikakve vidike.
Još nešto, u domu na Kofcah pojeli smo valjda najveću porciju jote u Sloveniji ever i to za manje od 3 eura
Košuta je definitivno mjesto gdje se vraćamo čim vidici budu bolji. Do slijedećeg susreta!