male price o velikom svijetu

STOŽAC (808 m) je osamljeni vrh koji je u planinarskom smislu zasjenjen nedalekim Klekom,
pa na njega dolaze uglavnom lokalni planinari. Predstavlja i dobru nadopunu još nekom izletu u ogulinskoj okolici.



Mi smo htjeli proći još neki manji uspon nakon Kamačnika, pa smo se odlučili za Stožac.
Na Kleku sam bila nekoliko puta, a ovdje nikako da stignem.



Najlakši pristup je ako krenemo iz Ogulina prema Bjelskom. Sa lijeve strane ceste je malo proširenje i oznakom za Stožac. Tim putem, ima do vrha samo 20-30 minuta. Možete birati između 303 stube i normalnog šumskog puta.



U slučaju kombinacije blata i bljuzge, kao što smo mi imali, stepenice su se pokazale kao vrlo korisne.



Na Stošcu se nalazi maleno sklonište sa peći, stolom i jednim ležajem. Inače, sve je to rezultat truda lokalnog planinara Mije Stipetića. Sva sreća da ima takvih ljudi kod nas

unutrašnjost skloništa


Uz staro sklonište, uređeno je novo, puno ljepše. Na žalost, bilo je zatvoreno pa nismo uspjeli pogledati kako je uređeno, no izvana izgleda obećavajuće

novo sklonište


Ispred skloništa su stolovi sa pogledom na Klek. Mjesto kao stvoreno za piknik po lijepome danu .

mi smo imali "prekrasan" pogled na Klek


A nakon piknika možete još malo protegnuti noge do nekoliko prekrasnih označenih vidikovaca i do stjenovitih Škurinih draga, koje su nalik kiklopskim tvorevinama.

klupica za one koji se umore uspinjući stubama

Ovo je još jedan od onih malih dnevnih izleta koji nisu preteški, oduzimaju tek nekoliko sati, a vraćate se kući preporođeni.

Kanjon Kamačnika nalazi se nedaleko Vrbovskog. Putokazi nas uredno vode da njega, pa je mogućnost pogreške minimalna



Iako se radi o kanjonu od samo 3 km, svakim prehodanim metrom uviđate koliko se isplatilo posjetiti ovo lijepo mjesto. Pogotovo u jesen



Na samom početku nalazi se odlično uređena Ribarska kuća.


Na ulasku u kanjon nalaze se ostaci stare pilane koja je izgorjela i koja daje okolišu posebno romantičan ugođaj, lagano nas vraćajući u prošlost.





Uz sam potok vodi pješačka staza, koja čas ide uz njegov rub, a dijelom preko drvenih mostova.


Tok potoka je nesvakidašnji, u izvorišnom dijelu teče nešto mirnije, dok se nizvodno od izvora preko brojnih kaskada probija kroz uski kanjon, stvarajući brzace. Dodatnu ljepotu daje mu modrozelena boja.

izvor









odmor za oči i dušu




Dok se vi nalazite u ovom mirnom kutku, iznad vas užurbani život ide dalje. Sljedeći put kad prolazite vijaduktom Kamačnik, na autocesti Rijeka-Zagreb, sjetite se da se točno ispod vas nalazi ovaj mali zemaljski raj.

Ponekad, kad smo željni malog, ali vidicima zanimljivog izleta, a nalazimo se u Rijeci ili okolici, Kamenjak je pravo rješenje .
Njegove stijene ne samo da predstavljaju idealni planinarski cilj za one željne lakih i ugodnih uspona, već služe i kao alpinističko vježbalište.

Ovoga puta smo se pronašli negdje na pola puta između šetnje i penjanja.

Starom mulatijerom brzo smo došli do 838 metara visokog vrha.


It is time to spice it up : vraćamo se grebenskim putem


Put nije markiran, ali je orijentacija vrlo jednostavna.

na nekim mjestima potrebno je (malo više) spretnosti


vapnenačke stijene


u carstvu krša



nemoguće je ne ozariti se kad se uspješno spustite sa ovih oštrih stijena


vrlo zanimljivi detalj


jedna pozerska


Na povratku se, kao i uvijek, divim plodovima i bojama jeseni.


Bez obzira na koju se od ove dvije varijante odlučite, nećete pogriješiti i bit ćete nagrađeni prekrasnim pogledom na Kvarner.

Još jedan savjet: izbjegavajte Kamenjak po buri jer je vrlo izložen. Vjerovali ili ne, proljetos zbog jake bure nismo uspjeli doći normalnim putem do vrha.

Sljedećih nekoliko izleta obojano je prekrasnim jesenjim bojama. Obećajem da slijede jako brzo

U predzadnjem broju Hrvatskog planinara pročitala sam članak o planinarima koji su krenuli na Krk u potrazi za kanjonom Triget. Kanjon nisu uspjeli naći, već su prošli markiranim putem kroz kanjon Vrženicu i pritom bili oduševljeni tom divljom stranom otoka.

Taj isti članak podsjetio me na naš prvi pokušaj traženja kanjona koji je završio na isti način, u Vrženici. Triget smo osvojili tek iz drugog pokušaja .

O tom kanjonu prvi put sam čula čitajući gogoov blog. Kopajući po webu, nije se moglo naći nešto pretjerano puno informacija, ali saznala sam da se radi o kanjonu max dubine kojih 400 m, širokom i po samo 2 metra te da se čovjek u njemu može osjećati kao na dnu kakvog bunara . Ono što me najviše zaintrigiralo je da je jako malo ljudskih noga kročilo onuda i stoga, divljino here we come .



Put je najbolje započeti kraj groblja Sv.Ivana iznad Baške. Ondje smo ostavili auto i krenuli putem poznatijim pod imenom "Šetnica do Mjeseca i nazad". Radi se o ugodnoj šetnici koja će vas za manje od sat i po dovesti do Mjesečevog platoa. Putem možete odmoriti i na klupicama sa kojih puca prekrasan pogled na Bašku.



Izlaskom na Mjesečev plato u početku se krećemo stazom koja vodi prema vrhu Hlam, no naš cilj je malo dalje sa suprotne strane Hlama, vrh Diviška.



Do Diviške je najlakše doći ako pratite suhozid koji vodi skroz do njegova vrha.

ova vrata su siguran znak da ste na pravom putu


dalje nas vodi suhozid


Ova lokva je meni bila najzanimljiviji detalj na putu. Fasciniralo me da ljudi dijele čak i lokve.



Odmah iznad podijeljene lokve je vrh Diviška i nakon njega počinje spust u kanjon.



polako se nazire usjek


Do "glavnog" kanjona vode 3 kraka. Mi smo se držali najlijevijeg dijela jer je najmanje strm i krušljiv.

Ova smokva doslovno označava početak pravog kanjona. Tu smo, zbog kamenčića koji mogu pasti svaki čas, stavili kacige. Za spust smo se pomogli užetom, koje smo također vukli.



avantura počinje



dalje se ide preskačući kamene gromade


fascinantna divljina


Negdje na pola potrebno je absajlati po stijeni jer su zidovi preglatki za otpenjavanje.


nije baš nisko, pa ne pokušavajte ovo bez opreme


pogled unatrag


ova predivna osamljena plaža najbolja je nagrada za uloženi trud


Naravno, odmah smo se nagradili osvježenjem u moru. Ovom turom oboje smo bili oduševljeni baš zato što osjećate cijelo vrijeme da ste jedni od rijetkih koji zalaze u taj kanjon, a i doći do njega bila je prava avantura. Za sve željne izazova, Krk je prava destinacija . Ako baš i niste ljubitelji ovakvih vratolomija, sigurno ćete uživati u brojnim šetnicama. Evo i linka za šetnice Krka i Baške. Dobar provod svima