Produženi vikendi, posebice oni s dobrom prognozom, predstavljaju odličnu priliku za odlazak u Sloveniju. Ponedjeljak, koji je bio neradan samo kod nas obećavao je šetnju po Alpama bez da smo okruženi hordama ljudi. U tom slučaju jedino je malo veći problem pronaći planinarski dom koji radi s nedjelje na ponedjeljak. Baza sa spavanje je bio Vršič. Na tom području ima nekoliko planinarskih domova i na našu sreću, jedan od njih, Koča na Gozdu, je bio otvoren.
Plan za pokret je bio u nedjelju rano ujutro. Kao i obično, mi nismo krenuli dovoljno rano i na Vršič stižemo nešto malo prije podneva. Naš plan je bio uspon na Mangart pa produžujemo dalje, do Mangartske doline i dalje, prema Mangartskom sedlu gdje stižemo nakon 13 sati .
Na Mangartskom sedlu dočekalo nas je prekrasno vrijeme pa krećemo put Slovenske poti samo s najnužnijom opremom za osiguranje.
odmah na početku ulazimo u oblak
oblaci su nam uskoro počeli otvarati vidike
ferrata Via Italiana je zatvorena
uživancija u pogledu s pograničnog kamena
evo i Mangarta
s prvim sajlama vidimo da ima i snijega
i što više napredujemo, ima ga sve više i više
na ovom mjestu sajla je bila zatrpama snijegom
Naša zimska oprema je blaženo odmarala u autu (mea maxima culpa ), a snježišće pred nama je bilo zaleđeno pa je bilo kakav pokušaj kopanja do sajle bio uzaludan. Nastaviti dalje po ledenoj strmini nije bilo baš najpametnije pa nam nije bilo druge nego vratiti se .
Mangartsko sedlo
Na Mangart se definitivno vraćamo čim se obnovi Via Italiana, pa prolazimo obje ferrate u komadu .
Kako je bilo još vremena za skitnju, a i bilo nam je usput, uputili smo se na:
Od parkinga pred Kočom na izviru Soče do izvora ima nekih 20-25 min hoda.
početak puta idilično vodi uz rječicu
pa rječica postaje malo divljija
dalje je put osiguran
Na sreću, o pristupu do izvora sam nedavno čitala na Šumarkinom blogu pa smo znali kakav je put pred nama. U svakom slučaju, nije ništa strašno, stvarno se radi o šetnji.
crvenim je označena sajla
izvor je u ovoj špiljici
evo ga
Nakon ovog vraćamo se u dom na večeru i spavanje. Sutrašnji dan bio je namijenjen usponu na Mojstrovku po Hanzovoj poti. Postojala je mogućnost da nam se u domu ujutro pridruži još jedna ekipa, no kako sam ja mudro ostavila doma svoj mobitel, mogli smo se samo nadati da će se oni pojaviti a i da ćemo se vremenski potrefiti.
Srećom, sve je ispalo na najbolji mogući način. No o tome, sutra