male price o velikom svijetu

Negdje sam već spomenula da je ova tura bila fizički najzahtjevnija, a bogami i najduža od svih do sada.

Krećemo već u 7 ujutro, nadajući se da smo kod crkve na Velikom Rujnu već oko podneva (yeah, right ). Započinjemo uspon prema prekrasnom kuku Stapini i usput se divimo Stapu, mjesto je stvarno prekrasno .
Tu je i kamen Čučavac, koji tko zna otkad odolijeva gravitaciji. . Evo nas napokon i kod Stapine. Iako je put do Struga poprilično dug, moja je veeeelika želja bila da posjetimo Kamenu galeriju. Na svu sreću, moja 2 suputnika su mi odlučila ispuniti tu želju, iako smo znali da će taj obilazak trajati barem sat do sat i pol. Cca 30-45 min nakon spusta sa stapine dolazimo do oznake. Tu smo ostavili i ruksake da nas ne ometaju pri pentranju po stijenama.

Naravno da se itetako isplatilo posjetiti to nevjerovatno mjesto, prava igra prirode u kršu . Sve je odličon markirano u Tatekovom stilu. U prvom dijelu markacije su postavljene kružno i to u obliku rednih brojeva.
. Na teže prohodnim mjestima postavljene su sajle, tako da se sve može proći bez problema. . Meni je naljepši bio prolaz kroz Zmajev hrbat i Terasu noževa . Na Terasi noževa ima pečat (bez jastučića), no na žalost nema upisne knjige. Odavde se spuštamo do malog "raskrižja" pred Klin Klanac gdje se odlučujemo za ljepšu varijantu . Osiguranje je odlično postavljeno. Zadnji osvrt na Kamenu galeriju

Ubrzo nakon dolazimo na Račabušu. Kod kuća postoji bunar s vodom. Bili smo malo sumnjičavi glede kvalitete pa smo ju za svaki slučaj dezinficirali tabletama. Cijelo vrijeme smo hodali opijeni mirisom kadulje koja raste cijelim tim prostranstvom. Sa Račabuše se spuštamo na Malo Rujno i slijedi jaaako dugo hodanje po najjačem suncu . Na Rujnom polju su novopostavljene markacije na štapovima pa je lutanje svedeno na minimum.


Umjesto u 12, kod crkve stižemo u 14 sati. Ja sam od sunca već u poluhalucinacijama pa se odmah svaljujem na karimat gdje beživotno spavam sljedeća 2 sata Ovo su zadnje fotke prije utonuća u san, slikane iz ležećeg položaja . Kasnije sam saznala da je Jana sa ekipom iz Međimurja također bila tamo, pozdrav svima
Oko 17 sati krećemo uzbrdo, put Struga. Usput uživamo u pogledu sa vidikovca na cijelo Rujno. . Naš put nas vodi prema prijevoju Buljma, u sredini slike. Pogled na Paklenicu:
Uspon na Buljmu:

Od Buljme do skloništa na Strugama ima 15ak minuta hoda. Pošto je petak, sklonište je već poprilično puno. Na brzinu kuhamo večeru (Talianette po 7 put ) i idemo na spavanje, pošto ni sutrašnja tura nije medju lakšima.