Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu
utorak, 31.10.2023.
'Ratna plovila'
'Ratna plovila'
Strašni ratni brodovi na svojim bokovima (pramcima) imaju ispisane oznake u kombinaciji 'slovo-broj', ili pak samo broj. Ponekad je to kombinacija jednog slova i nekoliko brojčanih znamenki (najčešće od dvije do četiri).
Ako je na brodu ispisana 'brojčano-slovna' oznaka lakše je identificirati, shvatiti namjenu broda, jer površinski ratni brodovi ponekad doista svi su nalik svima. Teško je u prvom trenutku shvatiti o kakvom se brodu radi (razarač, korveta, fregata, eskortni razarač ...).
Tako u Njemačkoj ratnoj mornarici (Bundesmarine, NATO – FGS ili Federal German Ship) razarači imaju troznamenkasti broj čija je prva znamenka obvezno '1' (100, 101, 121, 134 ... 199). Tu nema potrebe za kombinacijom sa slovom, jer fregate (vrlo su nalik razaračima) obvezno nose troznamenkaste brojeve gdje je uvijek prva znamenka '2' (200, 201, 222, 287, ... 299).
Njemački minolovci također nose broj koji počinje sa znamenkom '1', ali je to uvijek broj s četiri znamenke '1XXX' (1111, 1234, 1541, ... 1999), a minopolagači pak imaju broj koji počinje s '2', ali to je opet četveroznamenkasti broj '2XXX' ...
No, kod Talijanske ratne mornarice (Marina Militare, NATO – ITS ili Italian Ship), stvari izgledaju nešto drugačije, pa je na brodu obvezno ispisana kombinacija 'slovo-broj'. Dakle, talijanski razarači i fregate nose troznamenkasti broj koji, kod jednih i drugih, počinje s brojem '5'.
Zato talijanska oznaka broda koristi i slovo, pa su razarači označeni u 'slovno-brojčanoj' kombinaciji 'D501', a fregate pak 'F501'. Na sličan način označene su i podmornice 'S501'.
Neke pak ratne mornarice rabe sasvim drugačije oznake na svojim brodovima (poput Hrvatske ratne mornarice), pa iako nema slova u kombinaciji ispisanoj na boku broda slova postoje u nazivu broda.
Tako raketne topovnjače (RTOP) nose broj '11', '12', ali i '21', pa i '41' i '42', a za to su odgovorne 'klase' tih brodova. Tako je '1' klasa 'Kralj', '2' je klasa 'Šibenik', a '4' je klasa 'Helsinki'. Broj '3' rezerviran je za obalne ophodne brodove (OOB) gdje je '31' klasa 'Omiš', ali tu su još OOB klase 'Mirna' koji nose brojeve '01' Novigrad, '02' Šolta i '03' Cavtat i '04' Kostajnica.
Školski brod (BŠ) HRM pak nosi oznaku '72' i pripada klasi 'Moma', a brod spasilac (BS) pak nosi oznaku '73' klasa 'Spasilac'. Lovac mina (LM) nosi oznaku '51' i pripada klasi 'Korčula'. Desantni brodovi minopolagači (DBM) HRM nose oznake '81' i '82' gdje prvi pripada klasi 'Cetina', a drugi klasi 'Krka'.
Na kraju, ni jedna svjetska mornarica ne posjeduje brod oznake '13'. Postoje brodovi 'L11', 'L12', a onda slijedi 'L14', dakako, to su amfibijski brodovi (nosači helikoptera).
ponedjeljak, 30.10.2023.
'Misija-Dizajn-Serija-Inačica'
'Misija-Dizajn-Serija-Inačica'
Kako vojna sredstva dobivaju nazive? Kombinacija slova i brojeva i jedna mala crtica na prvi pogled ne daju oteti se dojmu da to ipak trebaju dekodirati stručnjaci, ali uglavnom je logično i definitivno jednostavno ako se pravilno pročita.
Dakle, kad se vidi 'F/A-18E/F', što je zapravo naziv za palubni zrakoplov 'Super Hornet', ili možda, 'C-130E' što pak je naziv za prijevozni (transportni) zrakoplov 'Hercules', pa onda 'AC-130H', 'MC-130E', 'WC-130H', 'HC-130N', 'AC-130U' (sve su to zapravo nazivi za zrakoplov istog dizajna, različitih misija i inačica).
Najjednostavnije je početi od ove famozne crtice, pa ako čitate ono desno od nje to je priča o dizajnu i inačici, a ako pak čitate ono što je napisano lijevo (ispred) crtice to je priča o misiji (namjeni) i statusu dotičnog zrakoplova (sredstva).
Tako slovo 'A' označava napadača, 'C' prevožnjaka, a 'F' presretača. Ako postoji skup slova 'AC', time da je 'C' odmah do crtice sigurno je prevožnjak, a ono 'A' ispred 'C' prikazuje modificiranu (dodanu misiju), pa to znači da ovaj prevožnjak može i napasti.
Broj 130 iza ili desno od crtice označava dizajn (broj zrakoplova u obitelji zrakoplova), a sva slova iza tog broja su zapravo inačice (izvedenice) tog zrakoplova redom po abecedi. No, nikada nećete pronaći slovo 'I' ili pak 'O' na tim mjestima jer su previše nalik na brojke '1' i '0'.
Na kraju sad samo treba znati što označavaju koja od slova i naziv , namjena i inačica lako se pročitaju.
Slova su: 'B' bombarder, 'E' elektronski, 'O' promatrački, 'P' ophodni, 'R' izvidnički, 'T' trenažni, 'U' višenamjenski, 'X' pretražni ... Ispred ovih slova mogu se opet nalaziti slova poput: 'K' tanker, 'M' višemisijski ...
Ako pak su slova iza brojke, dakle, desno od crtice odvojena simbolom '/' poput E/F, može se pročitati da je inačica 'E' jednosjed, a 'F' dvosjed, pa tako to sredstvo (zrakoplov) zapravo ima inačicu oba navedena.
Vrlo jednostavno, ako se zna tablica s ključem ...
subota, 28.10.2023.
'Repni kod'
'Repni kod'
Repni kodovi ('oznake repa') nalaze se na vertikalnom stabilizatoru (repu) vojnih zrakoplova i služe (temeljna namjena im je) za identifikaciju zrakoplova, ali nikako ih se ne bi trebalo miješati sa serijskim brojem proizvedenog zrakoplova ili pak s registarskim brojem zrakoplova.
Pozorno i pomno uočavanje i promatranje tih slovno-brojčanih oznaka (kodova) može ispričati točnu priču o zrakoplovu (gdje mu je matična baza, od kuda je doletio, koja mu je namjena, pa sve do 'pozivnih kodova' koji se opet razlikuju od 'repnih kodova').
Novinari i izvjestitelji na te stvari uopće ne obraćaju pozornost (a i zašto bi kad jako malo ljudi uopće razumije što to piše na repu zrakoplova). Dakle, jučer na vijestima pojavljuju se slike sa američkim zrakoplovima koji na repu nose oznake (kodove) 'NL'.
Znači da su te slike stare gotovo trideset godina (točnije 28) jer se radi o zrakoplovima iz borbenih eskadrila (VF-51 i VF-111) koje su ugašene u mjesecu ožujku 1995.
Nove i trenutačne slike zrakoplova koje ćemo vidjeti trebale bi nositi oznake (ako se radi o zrakoplovima tipa F-16 svih inačica) 'NM' i 'NY', ako pak su u pitanju 'palubni stršljeni' (Horneti – F-18 Super Hornet svih inačica), opet u zavisnosti s kojeg su nosača doletjeli, oznake bi trebale početi sa slovima 'AJ' ili 'AG' (ti nosači polove Atlantikom).
Nosači palubnih 'Super Horneta' F-18 čiji zrakoplovi nose repne kodove 'NG' ili pak 'NF' stigli su u Sredozemlje iz Pacifika kroz Sueski kanal.
Dakle, zrakoplovi koji nose na repu kod 'NG' odazvat će se na radio poziv 'Brzi orao', pa će se identificirati kao 'Crni As'. Tako postaje jasno da su iz Kalifornije i pripadaju eskadrili borbenih lovaca (Strike Fighter Squadron 41 'VFA-41').
Ako pak nose repni kod 'AJ' i odazove se na radio poziv 'Zlatni ratnik' te se pri tomu identificira kao 'Ratna zabava' sasvim je sigurno da je to zrakoplov koji pripada eskadrili borbenih lovaca (Strike Fighter Squadron 87 'VFA-87').
Na kraju, zrakoplov (koje sam vidio noćas u novinarskom izvještaju) repnog koda 'NL' sigurno bi se odazvao na radio poziv 'Orao', a identificirao bi se kao 'Vrišteći orao' te bi pripadao borbenoj eskadrili 51 (Fighter Squadron 51 'VF-51').
Kako su ti zrakoplovi i ta eskadrila danas već povijest, netko od pilota u kokpitu mogao bi biti suvremenik Tom Cruisea, ali iz 'Top-Guna 1'.
petak, 27.10.2023.
'Pur-pjena'
'Pur-pjena'
Sukobi na Bliskom istoku ne smiruju se, razvijaju se i intenziviraju, a nakon početnih žestokih i nezapamćenih zračnih i topničkih udara na instalacije Hamasa sve je izglednije da će Izraelska vojska (IDF) krenuti i u kopneni udar.
Taj kopneni udar (kopneni napad) na sjevernu Gazu biti će prepun opasnosti i vjerojatno će prouzročiti velike žrtve na obje strane, a najgore će proći civilni stanovnici koji su na tim područjima ostali.
Naime, militantni Hamas pripremao se za takav napad dva desetljeća u kojima je gradio labirint dubokih obrambenih tunela, a sve u namjeri odupiranja upravo takvom izraelskom kopnenom napadu.
Vjeruje se kako je opsežna mreža na nekim mjestima čak 30 metara ispod površine i čini središnji dio obrane koju je teroristička militantna skupina godinama pripremala. Ulazi u tunele skriveni su u donjim katovima kuća, džamija i škola, a u uske ulice i uličice urbane površine postavljene su mnogobrojne zamke, bombe kućne izrade i mine iznenađenja.
Velike izazove i probleme izraelskim vojnicima tijekom pokušaja čišćenja tih tunela zadavat će potencijalne uporabe 'ljudskih štitova' lokalnih civila, ali i izraelskih taoca. Sve u svemu, taj 'Gaza metro' ili sustav tunela definitivno je pripremljen i opremljen strujom, rasvjetom pa čak i tračnicama, a tamo su sigurno podzemni zapovjedno-nadzorna središta Hamasa.
No, izraelski vojnici u svojoj opremi imaju 'spužvaste bombe', jedinstveno i inovativno oružje koje je razvijeno specijalno za potrebe 'tunelskog ratovanja'.
Ono što je specifično za to oružje je njegova nekonvencionalna priroda – ne sadrže eksploziv. Umjesto toga, 'spužvaste bombe' posebno su dizajnirane i namijenjene za brzo 'pečaćenje' tunelske praznine ili ulaza, sprječavajući potencijalne zasjede militanata i njihove iznenadne izlaze iz tih skrivenih tunela.
Naime, 'spužvasta bomba' sadržava dvije komponente (nema eksploziva) koje kad se pomiješaju stvaraju nekakvu spužvastu pjenu koja brzo očvrsne na zraku i tako blokira izlaz (nešto slično i nalik na građevinsku 'pur-pjenu').
Međutim, 'spužvasta bomba' opasna je i za izraelske vojnike koji je aktiviraju, pa je ona smještena na mala robotizirana vozila daljinski upravljiva koja jednostavno odvoze bombu dalje od izraelskih vojnika dublje u tunele.
Isto tako, razvijena je i posebna (specijalna) oprema napredne tehnologije u vidu raznih senzora i radara koji rade ispod zemlje, a postoje i posebni sustavi za bušenje u namjeri lociranja tunela (šupljina).
Izraelski vojnici opremljeni su novim noćnim vizirima, ali specijaliziranim za rad ispod površine zemlje, normalni noćni viziri ipak trebaju nekoliko 'luksa ambijentnog svijetla', kako bi normalno radili, a takvog svijetla u podzemnim tunelima nema.
Kako bi pak se olakšala međusobna komunikacija u ovim ekstremnim podzemnim uvjetima, Izraelska vojska razvila je i novi radio uređaj specijaliziran za rad pod zemljom.
Na kraju, sukob se nastavlja, prelazi polako u tzv. 'drugu' fazu, daleko opasniju i neizvjesniju, pa će sigurno inovacije i tehnološki napredak nesumnjivo igrati ključnu ulogu.
četvrtak, 26.10.2023.
'Bojna mačeva'
'Bojna mačeva'
Zagonetan pustinjski narod Beduini, nomadi i autohtoni Arapi, nastanjuju sve pustinje na Bliskom Istoku, a najviše ih ima u Saudijskoj Arabiji, Egiptu i Jordanu, a u Izraelu danas su 'stiješnjeni' između Židova i Palestinaca.
Židovi ih pravno svrstavaju među Palestince, a Palestinci ih ne priznaju i uopće ih ne žele u svojoj zajednici. Istodobno Židovi dopuštaju Beduinima služenje u Izraelskoj vojsci gdje su vrlo cijenjeni kao izvidnici jer nitko pustinju ne poznaje bolje od Beduina.
Vojske muslimanskih kalifa (nasljednika proroka Muhameda) tijekom osvajanja najviše su se oslanjale na Beduine koji su slovili kao vrsni, ali i nadasve okrutni ratnici.
Beduini se teško, gotovo nikako, ne pokoravaju nikakvoj vlasti, pa često završavaju u zatvoru, jer uporno izbjegavaju zakone. Tijekom prelaska granice ne idu na granične prijelaze, već granicu prelaze tamo gdje ih njihova deva odvede.
Međutim, Beduini vrlo često imaju svoje zastupnike u parlamentima vlada zemlje u kojoj žive, pa tako jedan postoji i u izraelskom parlamentu.
U izraelskoj vojsci (IDF) postojala je postrojba u koju su novačeni Druzi, Čerkezi, Beduini te ostali nežidovi koji podliježu izraelskim zakonima o novačenju. Ta postrojba u početku je službeno nosila naziv 'postrojba 300', a neslužbeno 'postrojba za manjine'.
Godine 1987. 'postrojba 300' preimenovana je u 'bojnu mačeva', a 2015. je raspuštena i ugašena, jer su ankete provedene u postrojbi pokazale kako bi pripadnici te postrojbe željeli služiti i u drugim postrojbama IDF.
Tako je danas postrojba integrirana u druge postrojbe Izraelske vojske (IDF).
srijeda, 25.10.2023.
'Pogrešna ili pravedna strana'
'Pogrešna ili pravedna strana'
Povijest uvijek ima moralnu putanju, a ljudi oduvijek preferiraju moralne vrijednosti, kako u individualnom, tako i u kolektivnom smislu. Tijekom povijesti ljudi su (barem u cjelini) uvijek posezali za dobrim (moralnim), a odbacivali i žestoko se odupirali i protivili 'onome što je dobrom stajalo na putu' (nemoralnim).
Zakon je uvijek (barem bi trebao) u skladu i harmoniji s moralnim, pa tako općenito njegovi (zakon) elementi proizlaze iz zahtjeva morala.
Kada pak izbije rat ljudi biraju strane, a obije strane zaklinju se u moral. No, jedna strana je ipak pogrešna, ali koja? Kako se odjednom 'dobri (moralni) ljudi' mogu boriti na pogrešnoj strani!?
Ljudi postaju vojnici, a jesu li onda vojnici dobri ili loši ljudi? Biti vojnik je poziv (nije zanimanje), a u povijesti ljudskoj samo su dva poziva – vojnički i svećenički. Ljudi ne bi trebali biti loši, morali bi biti dobri, a ako nisu dobri misle li oni onda ponekad, ili govore li i rade povremeno, nešto što nije dobro i prihvatljivo?
Ljudi se vrlo često u povijesti nisu slagali oko tog što je dobro, najvjerojatnije tako će biti i u budućnosti, a ta generalizirana kolektivna želja za dobrim i moralnim stalni je pritisak na ljudski svijet.
Dakle, u ratu ljudi moraju odabrati stranu, ali kako onda odjednom imamo 'dobru' i 'pogrešnu' stranu ... najvjerojatnije je tu neka zagonetka – biraju li ljudi 'pogrešnu stranu raja' ili 'pravednu stranu pakla' ... može li uopće raj biti pogrešan, a pakao dobar?
Ako je to sve tako, zašto se onda toliko puno 'dobrih ljudi' borilo na 'pogrešnoj strani' ...
ponedjeljak, 23.10.2023.
'Fenomen sedmaka'
'Fenomen sedmaka'
Asasini (arap. Heyssessini) trebalo bi označavati sljedbenika Hasana, međutim, mnogi ih povezuju s riječi Hašašin (arap. Hashishiyyun) što pak bi trebalo označavati nekog tko je ovisan o hašišu.
Bilo kako bilo, oni su bili pripadnici militantne sljedbe (sekte), vrlo opasni atentatori (ubojice), a dolazili su iz redova nizaritskih ismaelita.
Mnoge kronike su ih zapamtile, a i mnogi ljetopisci su ih opisivali, kao ubojice koji su koristili hašiš, kako bi se bez straha suočili s misijama inhibiranjem osjetila. Međutim, Hasan je bio 'strog' musliman koji sigurno ne bi dopuštao korištenje narkotičkih sredstava u svojoj nazočnosti, a još manje tijekom izvršenja misije.
Tako su oni do danas ostali neusporedivi poradi svoje hrabrosti i spremnosti, kako tjelesne tako i psihološke. Taj misterij nisu mogli otkriti ni shvatiti obični ljudi, ali ni znanstvenici. Jednostavno, njihova hrabrost graničila je sa zdravim razumom.
Svoja ubojstva (atentate) pripremali bi mjesecima i godinama, a kad bi se pripremili odlazili su bliže svojim žrtvama, pratili njihove navike i kretanja prerušeni u askete ili trgovce.
Za trenutak atentata (ubojstva) izabirali bi obično petak i doba kada je nazočno najviše ljudi, a nije im bilo bitno tko je meta. No, nikada nisu ubijali žene i djecu.
Često su bili u nekakvim dogovorima s vitezovima hramovnicima, ali su znali i njih uzimati kao mete. Čini se da su hramovnici učenja o tajnim društvima u Europu donijeli upravo preuzevši ih od Asasina.
Fenomen Asasina neshvatljiv je još i u današnjim vremenima, a neki su ih pokušali uspoređivati s japanskim kamikazama.
Njihova tajna i misterija zauvijek je ostala skrivena uništenjem njihove knjižnice u utvrdi Alamut, ili kako su je oni nazivali 'Orlovsko gnijezdo'.
nedjelja, 22.10.2023.
'Najamnici Jackolanterna'
'Najamnici Jackolanterna'
Najamnici (plaćenici) koje je njihova zemlja 'iznajmila' drugoj zemlji u povijesti ratovanja poznati su kao 'Hesijanci'.
Tijekom Američkog rata za nezavisnost od britanske krune, stanovnici kontinetalnih kolonija (Amerikanci) razvili su nepotreban strah od tih 'njemačkih vojnika plaćenika'. Pretjerane glasine, koje su počele kružiti u kolonijama i prije njihovog samog dolaska, pale su na plodno tlo povezujući ih s legendom o strašnom bezglavom konjaniku Hesijancu.
Naime, njemu je topovski projektil, tijekom žestokog karijera, otkinuo glavu, ali je nastavio jahati bez glave. Ta zastrašujuća percepcija nastavila se kako je vrijeme prolazilo i tako su Hesijanci, 'htjeli, ne htjeli' postali još jedna od tajni usnule (sanjive) doline Mohawk.
Kada se prva postrojba Hessianaca iskrcala na Staten Island, u kolovozu 1776., nemalo iznenađeni otkrili su da im je prethodila potresna reputacija i da su u očima stanovnika kolonija (Amerikanaca) jednostavno izjednačeni s užasom, zlodusima i samim crnim vragom.
Hessijanci nisu bili svjesni mitova koji su ih dočekali i okružili te su bili zapanjeni, kada su američki domoljubi, s kojima su se susreli u bitci reagirali na njih s mahnitim očajem. Naime, njemački vojnici (osim časnika) bili su unovačeni iz najsiromašnijih slojeva, a prema 'plavim kaputima' osjećali su čak i prikrivene simpatije.
Ostali su zabilježeni slučajevi gdje su hesijanski grenadiri zarobljenim kontinentalcima poklanjali slobodu, ali ni to nije pomoglo. Čitave postrojbe Hessijanaca predavale su se Amerikancima, a ovi su s njima postupali krajnje nekorektno i van svakog očekivanja što je zgrozilo Nijemce, čiji je kodeks vojničke časti ipak bio nešto drugačiji.
Bilo kako da bilo, nepotreban strah Amerikanaca od Hessijanaca iznjedrio je 'jezik rata i bitke' i osobni strah tek novorođene nacije - nacije koja je tek pokušavala stvoriti vlastite, unutarnje vrijednosti i hijerarhije.
petak, 20.10.2023.
'Sestre po oružju'
'Sestre po oružju'
Evolucija 'žena u borbi' nezadrživo traje od prvih trenutaka kad su se pojavile na bojištima, pa sve do današnjih dana 21. stoljeća. Od skitskih žena nastao je najvjerojatnije 'amazonski mit', ali i germanskih žena iz Teutoburške šume, kojima je 'prekipjelo' poradi muškog pomanjkanja hrabrosti, pa sve do ponosnih pripadnica modernih Oružanih snaga - žene su pokazale veliku hrabrost i žrtvu.
'Žene ratnice' starih plemena, kojima su muški ratnici pripisivali 'super-junačke' moći danas su postale 'u oružju sestre' koje rukuju sofisticiranim i vrlo opasnim oružjima ništa manje spretno njego njihova 'u oružju braća'.
Kako pak Athumanunh, jako dobro poznaje i još uvijek se divi (više se ne čudi) ljepoti, inteligenciji i spretnosti Reyamanunhe, tako ga to više nimalo ne čudi - ispunjenje i ostvarenje vojne misije moguće je samo s najkvalificiranijim i najsposobnijim ljudima (odavno su već žene pokazale da su zaslužile i s pravom postale 'veliki ljudi').
U povijesnom zaokretu 'Teutoburške šume' danas su sve uloge ženama u vojsci otvorene, pa i ona posljednja – borbena uloga. Žene se više ne trebaju 'prerušavati' u muškarce kako bi pokazale da su spremne i sposobne ...
Nova fascinantnost je 'obavezna služba u vojsci' kao dio iskustva u odrastanju i stasanju u odraslu i odgovornu osobu. Kako pak Izrael danas ima jedini vojsku u kojoj je i ženama obaveza služiti vojsku, te je 51 posto Izraelki na zapovjednim dužnostima, ostaje mi za nadati se da će i odluke biti na povijesnim ulogama žena u borbi.
Budući da su se izraelske žene borile u paravojnim snagama 'Shomer' i 'Hagana', prije službene uspostave Izraelskih obrambenih snaga (IDF), dokazale se i pokazale, za očekivati je da će se takvima pokazati i u danima koji predstoje (toplo se nadam da neće do takvih dana uopće doći).
srijeda, 18.10.2023.
'Aleph-Dalet'
'Aleph-Dalet'
U mnoštvu borbenih vozila pješaštva (IFV), oklopljenih prevožnjaka (APC) i tenkova koje je moguće vidjeti na slikama novinarskih izvjestitelja ovih dana, lako je pomisliti kako se oni uopće snalazi (raspoznaju), kako znaju kuda moraju ići, gdje stati ...
Ako pak jednom i krenu u napad kako će se snalaziti u konfuziji i metežu koji može nastati tijekom susreta s neprijateljem.
Naime, ako se samo malo pozornije prati sva ta sila oklopa po sebi nosi nekakve oznake, a konkretno, na bojnim vozilima Izraelske vojske (IDF), vide se 'nekakvi' znakovi (slova i brojke) bijele boje s crnim obrubima.
Tako na cijevima topova glavnih borbenih tenkova (Merkava 4) lako je vidjeti bijele prstene čiji broj se kreće od jednog do tri. Upravo broj tih prstenova kazuje kojoj bojni pripada tenk (jedan prsten oznaka je 1. tenkovske bojne, dva prstena 2. i tri prstena 3. tenkovske bojne iz ustroja oklopne/tenkovske brigade.
Lako uočljivi grboslovni sljemenici (ševroni) u prednjem dijelu tenka opet pričaju svoju priču, a rezervirani su za oznake pripadnosti satnijama. Tako sljemenik (podsjeća na slovo V) nose svi tenkovi 1. tenkovske satnije.
Redom slijede tenkovi koji su označeni sljemenikom, obrnutim od prvog, te ti tenkovi pripadaju 3. tenkovskoj satniji. Tenkovi 2. tenkovske satnije nose oznaku sljemenika (obavezno je vrh okrenut prema smjeru kretanja), a tenkovi 4. tenkovske satnije pak su označeni sljemenikom (dakle, obrnuto od smjera kretanja tenka).
Na kraju, još je jedna oznaka lako uočljiva, a to je oznaka pripadnosti tenkovskom vodu i mjestu tenka u tom vodu. Tako tenk iz 1. tenkovskog voda nosi oznaku broja 1, ali iza slova (hebrejsko pismo) (aleph), (bet), (gimel) i (dalet).
Tako zapravo oznaka ispred je broj 1 (jedan aleph) pripada zapovjedniku voda, odnosno 1. tenkovskog voda (dva aleph je pratitelj, tri aleph je tenk prvog dočasnika voda i četiri aleph je opet pratitelj).
Slovo (bet) rezervirano je za 2. tenkovski vod u kombinacijama broj-slovo na isti način kao i u 1. tenkovskom vodu (jedan bet, ....). Za 3. tenkovski vod rezervirano je slovo 'gimel', a za 4. tenkovski vod pak slovo 'dalet'.
Oklopljeni prevožnjaci na kojima je vidljiva Davidova zvijezda crvene boje na bijeloj podlozi nisu borbena vozila, već sanitetska. Tako označena vozila u pravilima ratovanja se ne gađaju već im se osigurava i pušta slobodan prolaz (ako se druga strana želi držati pravila ratovanja).
utorak, 17.10.2023.
'Privlačni faktor'
'Privlačni faktor'
Ako je invazija, onda je to prodor, a ako pak je imigracija, onda je to doseljavanje! Bilo kako da bilo, jedno i drugo, uzrokovano je nekakvim 'privlačnim faktorom'. Kada pak to, taj 'privlačni faktor' izmakne nekakvom nadzoru sve više to nalikuje na navalu i najezdu.
Krajem 11. stoljeća mnogi tadašnji (kršćani) Europljani (seljaci, trgovci, građani i plemići) napustili su svoje kuće i posjede u Europi te otputovali u nepoznatu neizvjesnost istočne obale Sredozemlja. Tadašnji 'privlačni faktor' bio je – novi život u kojem će se steći bogatstvo i položaji u novoosvojenim zemljama.
Sve je to bilo 'podgrijano' idejom o otkupljenju Svetog groba u Jeruzalemu i oslobađanju kršćanskih svetih mjesta od muslimanske okupacije. Tisuće zapadnih kršćana postali su križari te su se javno zavjetovali i primili oprost od crkvenih vlasti za oslobađanje Svete zemlje od nevjernika.
Utemeljeno 'Latinsko kraljevstvo' (Jeruzalemsko kraljevstvo) moralo se odmah odupirati, vojnim aktivnostima, prijetnjama susjednih muslimanskih vojski, jer križari su postali konkvistadori Bliskog Istoka.
Ključan faktor bio je križarski stav prema lokalnom stanovništvu na području Latinskog kraljevstva, a taj faktor bio je - franačko plemstvo i Crkveni vođe na Bliskom Istoku suočili su se s izazovom (problemom) kako nastaviti širiti svoja imanja i kako zadržati teritorij koji je uglavnom naseljen neprijateljskim stanovništvom.
Iako su 'Franci' pokušali povećati udio europskog stanovništva, masovnija imigracija iz Europe je izostala. Lokalni kršćani (pravoslavni) i 'pozvana' imigracija iz tadašnje Transjordanije bili su posljednja nada 'Francima', ali to područje je vrlo veliko i nenaseljeno, negostoljubivo, pa je i taj pokušaj propao.
'Latinsko kraljevstvo' pokorilo je lokalno stanovništvo, ali sela su ostala u rukama muslimana, pa su križari bili prisiljeni oslanjati se na njih poradi hrane i poljoprivrednih proizvoda ... a onda je kraljevstvo palo ...
ponedjeljak, 16.10.2023.
'Tirkizni vitezovi'
'Tirkizni vitezovi'
Jeruzalemsko kraljevstvo (Kraljevstvo Akre, Latinsko kraljevstvo) od svog nastanka, gotovo devedeset godina, do svog konačnog pada bilo je poput 'oraha u drobilima muslimanskog orašara'. Kraljevstvo je bilo poput 'konglomerata' autonomnih kršćanskih država koje su uvijek bile spremne pomoći jedna drugoj.
Svima su jako dobro poznati vitezovi hramovnici i hospitaleri, ali vojnici Jeruzalemskog kraljevstva, gotovo uvijek prođu 'ispod radara' kada se piše o tim fantastičnim vjersko-vojnim redovima vitezova.
'Tirkizni vitezovi' volim ih ja nazivati poradi grboslovnih (heraldičkih) boja i obilježja koja su nosili na svojim oklopima, štitovima i zastavama. Baš zato što je tirkizna boja hladna, čista, vlažna i fascinantna, povezana s osjećajima svježine i vjetra, a pravi vitezovi, vojnici i ratnici samo su oni koji se poput vjetra podignu, iznenada i neočekivano, ovjenčaju se hrabrošću i onda nestanu (ne miješaju se u 'blato događaja' nakon što se dogodio) ...
Boja i metal vitezova jeruzalemskog kraljevstva upravo su bile tirkizna i zlato, a njihove osobine doista su pratile njihove viteške grboslovne boje.
Grboslovne značajke tirkiza (aquamarina): vrlo prijateljski, otvorenost i nedužnost, poštenost i neiskvarenost, osjetljivost i briga za druge, suosjećanje, ljubav prema prirodi i umjetnosti, sklad smirenost i ravnoteža ...
Grboslovne značajke zlata (nije boja već je metal): božanska ljubav i milost (Duh sveti), sklad i harmonija, kraljevstvo, moć, znanje i vlast ...
Iako su militantni redovnici i naoružani hodočasnici bili gotovo glavna komponenta križarskih vojski, ovi moji 'tirkizni vitezovi' ipak su bili nešto 'egzotičniji', vrlo pouzdani vojnici koji su jako dobro poznavali, imali osobna iskustva, s porezima, uvredama i ugnjetavanjem prijašnjih muslimanskih vladara, pa su možda zato i bili nešto 'drugačiji' od ostalih.
'Tirkizni vitezovi' ustrojavali su dvije vojne komponente koje na tadašnjem kršćanskom zapadu nisu bile poznate. Bili su to laki pješaci ('braća hramovnika') i lako konjaništvo (turkopolci).
No, iako njihovi nazivi zavaravajuće sugeriraju, nisu to vitezovi hramovnici niti djeca iz mješovitih brakova, nekakvi preobraćenici. To su pripadnici starosjedilačkog stanovništva, uglavnom Armenci, ali bilo je među njima i Grka, Kopta, Maronita i Etiopljana (uglavnom kršćana).
Bitno je da su svi oni bili slobodni ljudi, ali i jedni od vojnički najspremnijih u to doba, na tim turbolentnim prostorima.
nedjelja, 15.10.2023.
'Zabranjena ljubav'
'Zabranjena ljubav'
Umjesto uvoda za 'Latinsko kraljevstvo' ('Kraljevstvo nebesko' ili Jeruzalemsko kraljevstvo) napisat ću nešto o 'zabranjenoj ljubavi' dvoje mladih ljudi, o ljubavi koja je bila zabranjena dvadeset dugih godina! ...
Arn i Cecilia, on je poslan u Svetu zemlju među križare, a ona je zatvorena u samostan među opatice - kazna je dvadeset dugih godina! Međutim, anđeli su im dvadeset godina pjevali 'Gloria' ...
On postaje prekaljeni vitez, vitez kojeg jednako slave prijatelji i neprijatelji – Arn de Gothia klikću mu križarski ratnici, Al Guthi iskazuju mu poštovanje saracenski ratnici – 'vrag s crvenim križem' boje ga se zlonamjernici ...
Ona rađa njihovog sina u samostanu, a dijete joj oduzmu odmah nakon poroda ...
No, Arn se nakon dvadeset godina teške službe vraća iz Svete zemlje, a prate ga prekaljeni prijatelji – opasni templari i saracenski ratnici ... prvo što je Arn napravio, pojavio se pred vratima samostana, u odori templara praćen neobičnom pratnjom – templari i Saraceni.
Zatražio je natrag svoju Ceciliju, a hor anđela zapjevao je tada najglasnije – 'Gloria'! Nitko više ljubavi nije mogao stati na put, ali 'zločesti ljudi' još će jednom pokušati omesti ovu nevjerojatnu ljubav – no, 'kraljevstvo nebesko' ipak uvijek dolazi na kraju puta ...
četvrtak, 12.10.2023.
'Kineski zid'
'Kineski zid'
Niti je 'kineski zid' spasio Kineze od Mongola, a niti je sofisticirana ograda, povezana sa zidovima i nadzornim tornjevima, spasila Izraelce od militanata. Mongoli su zid jednostavno zaobišli, a militanti pak su ogradu bez većih problema probili na više mjesta i to kao 'turisti' na godišnjem odmoru.
Vrlo interesantno, ali danas svi misle da će neke ograde i neki zidovi spasiti stvar, no, još je interesantnije kako vojni stručnjaci (inženjerijska struka) zaboravljaju da postoji nešto poput eskarpe (strana rova utvrde okrenuta prema napadaču) i kontraeskarpe (protutenkovska zapreka).
Ako pak se vješto kombiniraju eskarpa i kontraeskarpa dobije se jednostavno kanal u koji je lako ući, ali je teško izaći tenkovima, ali i ostalim vojnim i civilnim vozilima ...
No, dobro što se dogodilo izraelskom sofisticiranom sustavu (koštao milijarde dolara) koji je trebao blokirati tunele i prelazak militanata.
Militanti su naučili kako eksplozivom napraviti početni proboj u ogradi koji će kasnije inženjerijskim strojevima proširiti te kroz te prolaze poslati militante na motorima i u terenskim vozilima.
Nadalje, straže i dežurne interventne skupine izraelske vojske spavale su bez oružja pored sebe (oružje je u oružarnicama zaključano). Nadzorne tornjeve s automatiziranim strojnicama uništili su dronovi iz zraka, a video nadzor koji je bio vidljiv mogao je samo 'sitne provalnike' uplašiti i odvratiti (ne i militante željne ubijanja).
Tenkovi i oklopni prevožnjaci pak su zatečeni uredno parkirani u parkovima i stajankama bez ikakvih dodatnih mehaničkih zaštita i osiguranja.
Sada kad pak se Izraelska vojska presložila i krenula u pohod na militante Izraelci (njihovi stratezi i zapovjednici) mogli bi počiniti još veću 'bedastoću' (no kako vrijeme prolazi izgleda da izraelski časnici shvaćaju stvarnu situaciju).
Najgore bi bilo da tenkovi krenu u navalu na položaje (ruševine) militanata koji samo to i čekaju. Naime, teška topnička baražna vatra s kopna i mora, uz stalno bombardiranje iz zraka, usmjerena na cilj kojem se približavaju tenkovi uz pratnju pješaštva – nije dobar izbor taktike!
Militanti su gotovo sigurno opremljeni protuoklopnim sustavima 'Kornet' koji su vrlo učinkoviti protiv izraelskih glavnih borbenih tenkova, a dronovi koji mogu nositi bombe i granate dodatni su izvor opasnosti.
Do sada je vidljivo da u Gazi nisu malobrojni militanti, oko 70 posto muške populacije obučeno je i spremno za borbu, a ako pak izraelski tenkovi i uspiju probiti obranu te se ukliniti prijete im stalni napadi iza leđa jer to je urbano područje ispresijecano tunelima i kanalima u kojima se skrivaju militanti.
Najbolja taktika Izraelaca bila bi opsada, blokada i višednevno iscrpljivanje militanata bez brzih prodora (možda dnevno 100-tinjak metara) uz stalno bombardiranje, raketiranje i granatiranje otpornih točka militanata.
Civili će se kad tad, bez hrane i vode, skupiti u zbjeg i krenuti prema Sinaju (Egiptu), pa bi Gaza ubrzo mogla sličiti na Grozni (čečenski grad koji su napustili civili). Naravno, militanti bi mogli udariti po Europi raznim terorističkim akcijama, ali to Izraelsku vojsku neće dodatno zabrinuti ...
Sve više, čini mi se, izraelski časnici biraju srednjovjekovnu taktiku opsade i napuštaju taktiku munjevitog prodora, što će sigurno produžiti trajanje rata, ali u slijedećim danima trebalo bi se vidjeti čiji su 'živci deblji' i tko je strpljiviji.
srijeda, 11.10.2023.
'Kucanje na krovove'
'Kucanje na krovove'
'Dobrodošli u Armagedon!' - 'Devet su dana, božje, po vojsci padale strijele ...'
Neobična vojna taktika koja se primjenjuje kao 'znak upozorenja' u namjeri smanjenja kolateralne štete (stradanje osoba koje nisu vojni cilj – civili) nazvana je 'kucanje na krovove'.
Ovu taktiku osmislile su i primjenjuju je od 2009. Izraelske obrambene snage (IDF, hrv. Izraelska vojska), a kako ona zapravo djeluje?
Dakle, militanti (militantne skupine) svoja skladišta oružja, ključne opreme i svoja središta skrivaju (maskiraju) u civilnim stambenim zgradama (zdravstvenim i vjerskim objektima, povijesnim građevinama ...).
Militanti su itekako svjesni da svaka vojska (pa tako i Izraelska), ako drži do sebe i naziva se vojskom, mora poštivati 'ratna pravila' koja zabranjuju djelovanja upravo po tim civilnim objektima ... no, 'ratna pravila' istodobno zabranjuju i nazočnost vojnih elemenata u tim objektima (ne odnosi se na vojne ranjenike).
Suočena s tim problemom (nazočnost vojnog, borbenog ... elementa u 'zabranjenim' objektima) Izraelska vojska, kada otkrije i utvrdi takav cilj, pokušava primjenom taktike 'kucanje na krov' upozoriti civile da će biti meta, te im ostavlja vrijeme za napuštanje takvog objekta (vrijeme se kreće od minute do 30 minuta u zavisnosti od važnosti objekta kao vojnog cilja).
Zapravo, takav objekt prvo pogodi projektil (bomba, granata ...) manje razorne snage, ali dovoljne da se po cijeloj zgradi osjeti udar. Pogodak je uvijek usmjeren na krov zgrade. Ponekad je to 'kucanje na krov' zamijenjeno telefonskim pozivom (ako je poznat).
Problem koji se pojavljuje je gustoća takvih 'objekata meta' (primjer je Gaza). Na vrlo malom prostoru postoji veći broj objekata koji se gotovo 'dodiruju' (ne postoji 'sigurnosna zona' djelovanja eksplozije), a upravo takve objekte biraju militanti.
Tako nakon pogotka u metu (cilj) razorno djelovanje prenosi se i na okolne objekte (zgrade), pa nemali broj puta nastradaju i oni koji nisu direktno u toj zgradi (dolet rasprsnutih fragmenata samog projektila ili pak građevinskog materijala).
Poradi tih situacija skupine za zaštitu ljudskih prava kritiziraju ovu taktiku i ne prihvaćaju je kao nekakvo upozorenje.
Međutim, jednom kada otpočne rat i oružje progovori, nažalost, životu je kraj i počinje neizvjesna borba za preživljavanje ... Ovih dana sve to postaje vrlo zorno, a 'netko' se nije ni potrudio pokušati 'pokucati na krov' tisućama nevinih i nedužnih žrtava ... i sad imamo to što imamo:
Odobriti ubijanje nedužnih i nevinih ljudi (pogotovo ako se ti ljudi nemaju čime braniti) u sebi doista mora imati nečeg bolesnog.
Zašto 'mudri ljudi' uvijek šute kad šuti i oružje ... kada jednom oružje progovori, nažalost, kasno je i beznadno postavljati pitanja 'zašto se događa ova patnja stradanja i smrti' ...
utorak, 10.10.2023.
'Dobrodošli u Armagedon!'
'Dobrodošli u Armagedon!' - 'srdžbu mi, boginjo, pjevaj' ...
'Nikada se na polju ljudskoga sukoba nije toliko mnogo njih borilo, tako često, oko tako maloga prostora.'
Područje gdje je najveće bojno polje na Svijetu još od Jošuinih dana i poraza moćne i snažne Siserine vojske, pa sve do ovih naših dana. Tu je Napoleon vodio veliku bitku na brdu nazvanom Tabor, tu je blizu drevni Megido ...
Ovih se dana na tom području opet ratuje i gine. Nema mira za taj biblijski i napaćeni kraj koji već četiri tisuće godina stenje pod neprekidnim ratovima. Athumanunh se pita da li je uopće ikada postojalo vrijeme kada se u tom području nije vodila neka od bitaka između inih stranih i mjesnih (lokalnih) vladara i njihovih silnih vojski.
Oduvijek, od pamtivijeka ljudskoga, tu na tom području tuku se i bore se ine vojske inih naroda drevnih i sadašnjih: Egipćani, Kanaanci, Izraelićani, Midijanci, Amalečani, Filistejci, Hasmonejci, Grci, Rimljani, Bizantinci, muslimani, križari, Mameluci, Mongoli, Palestinci, Francuzi, Turci, Britanci, Australci, Nijemci, Arapi, Izraelci … svi su se oni tu borili i umirali.
Tu je Tutmozis III vodio svoju bitku koja je prva zabilježena u 'Povijesti ratovanja i bitaka', tu je Gideon započeo svoj prvi poznati noćni pohod, tu su Mongoli izgubili prvu bitku, tu je Šaul izvojevao svoju posljednju junačku bitku, tu je Jošiju stigao usud, tu se predviđa i posljednja bitka, ona najstrašnija Armagedonska …
Tu su svoju vojničku slavu stjecali Tutmozis III, Debora i Barak, Sisera, Gideon, Šaul i Jonatan, Šišak, Jehu, Joram, Jezebel, Jošija, Antioh, Ptolemej, Vespazijan, Saladin, Napoleon, Allenby …
Tu su hrabro poginuli Labayu vladar Šekema, kanaanski general Sisera, Šaul prvi kralj Izraela, Jonatan nasljednik i sin Šaulov, Joram kralj Izraela, Jezebel žena Ahaba i kraljica majka Izraela, Ahazja kralj Judeje, Jošua kralj Judeje, mongolski general Kitbuqa …
Na tom području, od pamtivijeka ljudskoga, bitke su spojevi borbi na otvorenom polju i gerilske taktike (Udari i bježi).
Nekadašnje konje i borna kola Kanaanaca i Izraelićana danas su zamijenili najsuvremeniji tenkovi i zrakoplovi, a mačevi i lukove smijenile su moderne strojnice i rakete. Jasno je da se tu povijest ratovanja neprekidno opetuje ...
petak, 06.10.2023.
'Dubrovački konkvistadori'
'Dubrovački konkvistadori'
Dubrovačke karake (eng. argosy) pod zastavom svetog Vlaha bili su jedrenjaci u svom vremenu najveći i najsigurniji, pa su ih Španjolci i Englezi vrlo rado vidjeli u sastavu svojih flota.
Povijesni zapisi pričaju da je jedna (možda i dvije) dubrovačka karaka doživjela brodolom 1541. kod rta Hatteras (danas Sjeverna Karolina).
Karake su bile dobro opremljene i naoružane, a plovile su pod zapovjedništvom kapetana Đure Lovrića. Nikada se nisu vratile u Dubrovnik sa svojeg prekooceanskog puta. Tako barem stoji zapisano u povijesnim izvorima.
Gdje su bile, kamo su plovile i gdje su i kako završile nije razjašnjeno, ali 1584. engleska ekspedicija pod zapovjedništvom Adamsa i Barlowa pristala je uz obale nepoznatog otoka nedaleko oštrih stijena rta Hatteras.
Pojavili su se dobronamjerni starosjedioci iz plemena Lumbee (algonkin jezik 'tamna voda'). Englezi su se u čudu pogledavali jer neka djeca bila su svijetle (bijele) puti. Lumbee im pokušavaju objasniti da su već prije sreli 'bijele ljude' kojima su pomogli nakon što su se pojavili iz mora.
Naime, stara legenda Lumbee kazuje o došljaku s istoka imena 'Wissokae Yanooke' koji je njihov narod naučio mnoge korisne stvari iz područja ribolova i poljoprivrede. Navodno se njegov brod nasukao i razbio na stijenama koje oni zovu 'strachey achana hawen'.
Dakle, sve to ne bi bilo nimalo tajnovito, ali riječi Wissokae, Yanooke, strachey, achana i hawen ne postoje u jeziku Algonquina! Nema ih ni u engleskom jeziku, pa odakle onda potječu?
Ako sada te riječi prevedemo na hrvatski to bi trebalo biti: Visoki, Junak, strašni, oceanski, kamen.
Nisu li to riječi koje su Lumbee zapamtili (možda) od dubrovačkih mornara, a 'blijedoputi' mladići koje je engleska ekspedicija povela sa sobom u Englesku imali su imena Manteo i Wanchesse (možda Mate, Mateo, Vićenzo ...) možda potomci dubrovačkih mornara?
Dobro, bilo kako da bilo, dobronamjerni Lumbee (Croatan) starosjedioci rado su pomagali slučajnim namjernicima, bjeguncima ..., pa tako danas imamo neobičnu rasu ljudi (melungeon) nastalu miješanjem 'crvene, crne i bijele' rase.
Za kraj, 'Lowry rat' (Lowrie) bio je sukob (1864. - 1874.) u kojem je Lumbee Henry Berry Lowry vodio bandu crvenih, crnih i bijelih ratnika koji su pljačkali farme u okrugu Robeson (Sjeverna Karolina). Nije li to neki (možda) potomak Đure Lovrića kapetana dubrovačke karake koja je nestala.
četvrtak, 05.10.2023.
Vojna odora ili radna odjeća?
Vojna odora ili radna odjeća?
Može li išta biti strašnije od prirodne nepogode ili tehnološke katastrofe? Može, rat bi trebao biti (doista i je) strašnije zlo!
'Strašni' požar koji je ovih dana buknuo, u jednom 'gigantu' i koji će (barem tako kaže struka) dosta toga ekološki zatrovati (životinje, biljke, tlo, vodu, zrak ...) možda i nije tako 'strašan' (njega će vatrogasci uz napor i trud zaustaviti i ugasiti) kako su zapravo strašne izjave čelnih (odgovornih) ljudi (župani, gradonačelnici ...).
Ja ne mogu povjerovati onome što slušam u njihovim izjavama: 'nisu znali da je tu toliko toga nagomilano ...' ili pak 'mi već 20 godina upozoravamo'. Sad sam se stvarno uzrujao: tko je tom 'gigantu' odobrio svo to skladištenje svog tog otpada i to još na otvorenom bez nadzora? Ako nekoga 20 godina upozoravaš, a ne sankcioniraš, nešto s tobom ne valja!
Nakon koliko to godina 'oglušavanja' na upozorbe netko treba biti sankcioniran (kažnjen). Na kraju, pa tko je uopće odobrio onu famoznu 'studiju izvedivosti' u njoj je ipak nešto trebalo pisati ...
No, sve ovo nije 'moje područje' i uvjeren sam da će stručnjaci ponuditi odgovore, ali jedno me ipak 'smeta'. Ne razumijem zašto se čelni ljudi pojavljuju u 'nekakvim odorama' i kojim pravilnicima su te odore propisane?
Najviše pak me smeta što one podsjećaju na vojne ili policijske odore, no, nemam ja ništa protiv nek gradonačelnici i župani imaju radnu odjeću, ne trebaju se na 'poprištima' pojavljivati u odijelima i kravatama, ali ne trebaju ni nositi 'nekakve odore' na kojima piše 'ŽUPAN', 'GRADONAČELNIK' ...
Slobodno se oni obuku i u odore civilne zaštite, vatrogasne odore ... ali čemu izmišljati nešto što samo nalikuje na odore, kakva je to sada 'fora ili fazon'?
Odora je unaprijed propisana odjeća koja označuje pripadnost postrojbi (bilo vojnoj, policijskoj ili vatrogasnoj ...), grani ili nekim drugim specijalnim vojnim snagama ... kojim snagama pripadaju gradonačelnici i župani kada nose odore, možda paravojnim (parapolicijskim, paravatrogasnim ...), a paravojne snage ipak nisu legalne!
srijeda, 04.10.2023.
'Legija Hispana'
Kamo je nestala rimska IX. legija 'Hispana'
O rimskoj IX. Legiji 'Hispana' postoje mnoge priče i zapisi, ali samo je 'devet priča' koje pričaju o njenom tajnovitom nestanku s povijesne pozornice, a ni jedna od tih priča ne pruža čvrste dokaze o točnom opisu što se to, zapravo, dogodilo toj tada elitnoj legiji rimske vojske, tadašnje supersile Staroga vijeka.
Dakle, legija je mogla nestati nakon žestoke bitke (pala je u pripremljenu zasjedu) negdje u divljinama današnje Škotske, ali to je moglo biti i današnjoj Armeniji ili tadašnjoj Judeji, no, isto se to moglo dogoditi i u tadašnjoj Galiji (današnja Francuska).
Nadalje, legija je mogla biti raspuštena nakon što je pretrpjela velike gubitke u ljudstvu uslijed neke od bitaka u Germaniji, ali lako se moglo dogoditi da su nakon poraza preživjeli legionari jednostavno dezertirali.
No, isto tako, uslijed velikih gubitaka u ljudstvu nekoliko legija (uključujući IX. 'Hispana'), od preživjelih legionara mogla je biti ustrojena neka sasvim nova legija.
Jedini povijesni pouzdani podaci govore da je IX. legija nestala s popisa između 120. i 197. godine poslije Krista (p.Kr.) ili nove ere (n.e.). Legija je ustrojena 65. godine prije Krista (pr.K.), ili stare ere (st.e.) u današnjoj Španjolskoj.
No, već se tu ne slažu neki povjesničari, pa tvrde da je zapravo legija ustrojena 90. godine pr.K., ali nitko od tih povjesničara ne daje pouzdane podatke kada je legija nestala s povijesne scene i gdje je zapravo 'skončala'.
Prema 'najzastupljenijoj' teoriji, IX. legija je 'skončala' nakon tri dana žestoke bitke, u gustoj šumi Škotske, protiv 'divljeg' plemena Briganti. Navodno je i aquila (orao) legije (neka inačica legionarske časti) pala u ruke Brigantima, pa su Rimljani sami izbrisali legiju s popisa i legionare jer su izgubili čast.
No, opet nema čvrstih dokaza, čak ni sami Briganti (ostavili su neke tragove) ne ostavljaju podatke da su vodili i pobijedili, tijekom vremena između 118. i 121. p.Kr., u nekoj velikoj bitki. Doduše, postoje podaci da se 108. godine pr.K. stvarno dogodio ustanak (neka pobuna), postoje podaci o velikim bitkama, ali ni u jednom se ne spominje da je uništena ijedna rimska postrojba, a kamoli čitava rimska legija.
U ratu protiv Parta u današnjoj Armeniji borile su se XII. i XV. legija, IX. tamo nije mogla biti, a postoje podaci da tamo nije nestala ni jedna legija. Seksto Julije Sever doveo je pojačanja u Judeju negdje 132. godine p.K., a među njima bila je i IX. legija, ali tijekom rata stradale su samo X. legija 'Fretansis' i XXII. legija 'Deiotariana'.
U Teutoburškoj šumi uništene su rimske XVII., XVIII. i XIX. legija u 9. godini p.K. te to opet ne ide u prilog teoriji o tajnovitom nestanku IX. legije.
Kao zaključak na kraju: jedino što je povijesno dokazano je: IX. legija 'Hispana' doista je postojala, borila se doista u velikim bitkama na nekoliko bojišta carstva, tajnovito je nestala s popisa ... Legija se dugo borila i trošila u Britaniji, gubila ljude, a na kraju je (barem bih ja tako želio) nagrađena!
Legionari su postali veterani, dobili časne otpuste i zemlju na kojoj su živjeli sretno do kraja života, a legija je brisana s popisa!
ponedjeljak, 02.10.2023.
'Kraljica bitke'
'Kraljica bitke' - konjaništvo
Jedan od posljednjih klasičnih i žestokih konjaničkih karijera (juriša, navale) izveli su 23. kolovoza 1942. talijanski konjanici iz sastava talijanske konjaničke brigade 'Savoia Cavalleria' protiv sovjetske 81. sibirske divizije na rijeci Don.
Iako su klasične vojničke konjaničke postrojbe u sastavima sovjetskih i osovinskih (njemačkih) armija bile dosta brojne, one su bile samo pomoćne (sporedne) postrojbe, konjanici su se borili kao pješaci, a konji su im služili samo za transport.
No, ponekad, a tako je bilo i tog 23. kolovoza 1942., konjanici bi dobili priliku boriti se kao nekada – jurišajući u žestokom karijeru na neprijatelja!
Talijanska 2. divizija 'Sforzesca' teško je bila pritisnuta sovjetskim napadima i prijetilo joj je uništenje, jedino što su tada Talijani imali i mogli poslati u pomoć diviziji bila je konjanička brigada 'Savoia Cavalleria' kojom je zapovijedao brigadir Alessandro Bettoni Cazzago.
Iznenadna pojava, uz galop konja, kod vojnika sovjetske 81. sibirske divizije, koji su bili potpuno iznenađeni pojavom konjanika, izazvala je pomutnju i neodlučnost, pa je ubrzo bojni red divizije slomljen, a napad prekinut.
Nakon kratkotrajne bitke poginula su 32 talijanska konjanika i stotinjak konja, a među sovjetskim vojnicima bilo je 450 mrtvih i ranjenih, 500 njih je zarobljeno.
Navalu konjaništva predvodio je satnik Silvano Aba, koji je nažalost poginuo, a njegov konj Albino oslijepio je od minobacačke granate. Albino je oslijepljen bojištem obilazio mrtve i uporno tražio svog satnika sve dok ga nije pronašao.
Talijanske vojnike to je toliko dirnulo, pa su poduzeli sve da se konj Albino vrati natrag u Italiju. Albino je postao 'maskota' talijanske vojske koja ga je njegovala i pazila sve do 1960. kada je Albino uginuo prirodnom smrću.
nedjelja, 01.10.2023.
'Pobuna ili revolucija'
'Pobuna ili revolucija'
Mnogi su očarani fenomenom revolucije, njezinim zamahom i učinkom, a i malo je događaja koji u povijesti privlače pozornost kao revolucija. Gotovo istodobno, s pojmom i pojavom revolucija pojavljuje se pobuna (ustanak, revolt).
Kad bi pitali Athumanunha jesu li pobuna i revolucija jedno te isto, a ako nisu, kakva je razlika i gdje je podvučena crta između te dvije riječi ili termina?
Dakle, po Athumanunhu, pobuna (ustanak, revolt) predstavlja jako negodovanje, ozlojeđenost, oštro opiranje i ogorčenje. To bi u prijevodu ipak trebalo biti suprotstavljanje autoritetu (vladara ili vlasti).
Primjer su pobune oporbene skupine protiv većinske vladajuće skupine, ili možda, protiv uvedenog represivnog 'policijskog sata', no, tu ne može biti riječi o nekakvoj revoluciji, iako je i pobuna jedna vrsta buntovnog ustanka vrlo slična revoluciji, ali revolt nije revolucija.
Nadalje, po Athumanunhu, revolucija je intervencija nečeg novog, nečeg što se odvaja od prošlosti i proizvodi jaz između tradicije i inovacija. Dakle, nasilna korjenita promjena koja uklanja ostatke staroga i uvodi nešto novo.
No, zašto 'Spartakov ustanak' onda ne može biti revolucija, a ustanak robova protiv francuskih robovlasnika nosi naziv – 'Haićanska revolucija'. Jednostavno, robovi u Rimu razmišljali su samo o osobnoj slobodi, a robovi na Haitiju, spletom povijesnih okolnosti, uz slobodu izborili su se i za nezavisnu državu Haiti.
Slična stvar dogodila se i kod trinaest britanskih kolonija gdje su 'kontinentalci' inspirirani idejom slobode pobunom zapalili revoluciju u kojoj su se borili protiv aristokratske i kolonijalne vladavine te na kraju izborili nezavisne Sjedinjene Američke Države.
Još bolji je primjer Ruska revolucija gdje je pokrenuta pobuna i ustanak protiv monarhističke vlasti, poradi uspostave liberalne demokracije, a na kraju sve je završilo rušenjem liberalne demokracije i uspostavom boljševičkog režima.
Jedino što je sigurno i konstantno je da svaka revolucija zapravo počiva kao 'klica' u nekakvoj pobuni, revoltu ili ustanku, pa ako padne na plodno tlo, nikne revolucija koja opet ne mora biti pravedna, jer dva su učinka revolucije: ponavljanje i slučajnost ... možda nešto slično kao i s ratom: (status quo ante bellum) - situacija kakva je postojala i prije rata.
Na kraju, ako je 'Sloboda' rodila 'Sinove Slobode' koji na kraju nisu bili zadovoljni samo 'majkom slobodom', pa zašto onda i 'Revolucija' ne bi mogla imati 'djecu revolucije' koja nisu zadovoljna 'majkom revolucijom', ipak, ta 'nestašna djeca' moraju imati tetu (sestru Slobode i Revolucije) famoznu 'Pravdu' (famozna - ona koja je izvrsna i prelijepa, ona koja se pamti – po Athumanunhu).
| < | listopad, 2023 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Opis bloga
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
O vojnicima, dočasnicima i časnicima
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
O ratovima
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Athumanunhova promišljanja
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!