'Pobuna ili revolucija'
Mnogi su očarani fenomenom revolucije, njezinim zamahom i učinkom, a i malo je događaja koji u povijesti privlače pozornost kao revolucija. Gotovo istodobno, s pojmom i pojavom revolucija pojavljuje se pobuna (ustanak, revolt).
Kad bi pitali Athumanunha jesu li pobuna i revolucija jedno te isto, a ako nisu, kakva je razlika i gdje je podvučena crta između te dvije riječi ili termina?
Dakle, po Athumanunhu, pobuna (ustanak, revolt) predstavlja jako negodovanje, ozlojeđenost, oštro opiranje i ogorčenje. To bi u prijevodu ipak trebalo biti suprotstavljanje autoritetu (vladara ili vlasti).
Primjer su pobune oporbene skupine protiv većinske vladajuće skupine, ili možda, protiv uvedenog represivnog 'policijskog sata', no, tu ne može biti riječi o nekakvoj revoluciji, iako je i pobuna jedna vrsta buntovnog ustanka vrlo slična revoluciji, ali revolt nije revolucija.
Nadalje, po Athumanunhu, revolucija je intervencija nečeg novog, nečeg što se odvaja od prošlosti i proizvodi jaz između tradicije i inovacija. Dakle, nasilna korjenita promjena koja uklanja ostatke staroga i uvodi nešto novo.
No, zašto 'Spartakov ustanak' onda ne može biti revolucija, a ustanak robova protiv francuskih robovlasnika nosi naziv – 'Haićanska revolucija'. Jednostavno, robovi u Rimu razmišljali su samo o osobnoj slobodi, a robovi na Haitiju, spletom povijesnih okolnosti, uz slobodu izborili su se i za nezavisnu državu Haiti.
Slična stvar dogodila se i kod trinaest britanskih kolonija gdje su 'kontinentalci' inspirirani idejom slobode pobunom zapalili revoluciju u kojoj su se borili protiv aristokratske i kolonijalne vladavine te na kraju izborili nezavisne Sjedinjene Američke Države.
Još bolji je primjer Ruska revolucija gdje je pokrenuta pobuna i ustanak protiv monarhističke vlasti, poradi uspostave liberalne demokracije, a na kraju sve je završilo rušenjem liberalne demokracije i uspostavom boljševičkog režima.
Jedino što je sigurno i konstantno je da svaka revolucija zapravo počiva kao 'klica' u nekakvoj pobuni, revoltu ili ustanku, pa ako padne na plodno tlo, nikne revolucija koja opet ne mora biti pravedna, jer dva su učinka revolucije: ponavljanje i slučajnost ... možda nešto slično kao i s ratom: (status quo ante bellum) - situacija kakva je postojala i prije rata.
Na kraju, ako je 'Sloboda' rodila 'Sinove Slobode' koji na kraju nisu bili zadovoljni samo 'majkom slobodom', pa zašto onda i 'Revolucija' ne bi mogla imati 'djecu revolucije' koja nisu zadovoljna 'majkom revolucijom', ipak, ta 'nestašna djeca' moraju imati tetu (sestru Slobode i Revolucije) famoznu 'Pravdu' (famozna - ona koja je izvrsna i prelijepa, ona koja se pamti – po Athumanunhu).
Post je objavljen 01.10.2023. u 15:06 sati.