'Tirkizni vitezovi'
Jeruzalemsko kraljevstvo (Kraljevstvo Akre, Latinsko kraljevstvo) od svog nastanka, gotovo devedeset godina, do svog konačnog pada bilo je poput 'oraha u drobilima muslimanskog orašara'. Kraljevstvo je bilo poput 'konglomerata' autonomnih kršćanskih država koje su uvijek bile spremne pomoći jedna drugoj.
Svima su jako dobro poznati vitezovi hramovnici i hospitaleri, ali vojnici Jeruzalemskog kraljevstva, gotovo uvijek prođu 'ispod radara' kada se piše o tim fantastičnim vjersko-vojnim redovima vitezova.
'Tirkizni vitezovi' volim ih ja nazivati poradi grboslovnih (heraldičkih) boja i obilježja koja su nosili na svojim oklopima, štitovima i zastavama. Baš zato što je tirkizna boja hladna, čista, vlažna i fascinantna, povezana s osjećajima svježine i vjetra, a pravi vitezovi, vojnici i ratnici samo su oni koji se poput vjetra podignu, iznenada i neočekivano, ovjenčaju se hrabrošću i onda nestanu (ne miješaju se u 'blato događaja' nakon što se dogodio) ...
Boja i metal vitezova jeruzalemskog kraljevstva upravo su bile tirkizna i zlato, a njihove osobine doista su pratile njihove viteške grboslovne boje.
Grboslovne značajke tirkiza (aquamarina): vrlo prijateljski, otvorenost i nedužnost, poštenost i neiskvarenost, osjetljivost i briga za druge, suosjećanje, ljubav prema prirodi i umjetnosti, sklad smirenost i ravnoteža ...
Grboslovne značajke zlata (nije boja već je metal): božanska ljubav i milost (Duh sveti), sklad i harmonija, kraljevstvo, moć, znanje i vlast ...
Iako su militantni redovnici i naoružani hodočasnici bili gotovo glavna komponenta križarskih vojski, ovi moji 'tirkizni vitezovi' ipak su bili nešto 'egzotičniji', vrlo pouzdani vojnici koji su jako dobro poznavali, imali osobna iskustva, s porezima, uvredama i ugnjetavanjem prijašnjih muslimanskih vladara, pa su možda zato i bili nešto 'drugačiji' od ostalih.
'Tirkizni vitezovi' ustrojavali su dvije vojne komponente koje na tadašnjem kršćanskom zapadu nisu bile poznate. Bili su to laki pješaci ('braća hramovnika') i lako konjaništvo (turkopolci).
No, iako njihovi nazivi zavaravajuće sugeriraju, nisu to vitezovi hramovnici niti djeca iz mješovitih brakova, nekakvi preobraćenici. To su pripadnici starosjedilačkog stanovništva, uglavnom Armenci, ali bilo je među njima i Grka, Kopta, Maronita i Etiopljana (uglavnom kršćana).
Bitno je da su svi oni bili slobodni ljudi, ali i jedni od vojnički najspremnijih u to doba, na tim turbolentnim prostorima.
Post je objavljen 16.10.2023. u 12:18 sati.