'Tirkizni vitezovi'
Jeruzalemsko kraljevstvo (Kraljevstvo Akre, Latinsko kraljevstvo) od svog nastanka, gotovo devedeset godina, do svog konačnog pada bilo je poput 'oraha u drobilima muslimanskog orašara'. Kraljevstvo je bilo poput 'konglomerata' autonomnih kršćanskih država koje su uvijek bile spremne pomoći jedna drugoj.
Svima su jako dobro poznati vitezovi hramovnici i hospitaleri, ali vojnici Jeruzalemskog kraljevstva, gotovo uvijek prođu 'ispod radara' kada se piše o tim fantastičnim vjersko-vojnim redovima vitezova.
'Tirkizni vitezovi' volim ih ja nazivati poradi grboslovnih (heraldičkih) boja i obilježja koja su nosili na svojim oklopima, štitovima i zastavama. Baš zato što je tirkizna boja hladna, čista, vlažna i fascinantna, povezana s osjećajima svježine i vjetra, a pravi vitezovi, vojnici i ratnici samo su oni koji se poput vjetra podignu, iznenada i neočekivano, ovjenčaju se hrabrošću i onda nestanu (ne miješaju se u 'blato događaja' nakon što se dogodio) ...
Boja i metal vitezova jeruzalemskog kraljevstva upravo su bile tirkizna i zlato, a njihove osobine doista su pratile njihove viteške grboslovne boje.
Grboslovne značajke tirkiza (aquamarina): vrlo prijateljski, otvorenost i nedužnost, poštenost i neiskvarenost, osjetljivost i briga za druge, suosjećanje, ljubav prema prirodi i umjetnosti, sklad smirenost i ravnoteža ...
Grboslovne značajke zlata (nije boja već je metal): božanska ljubav i milost (Duh sveti), sklad i harmonija, kraljevstvo, moć, znanje i vlast ...
Iako su militantni redovnici i naoružani hodočasnici bili gotovo glavna komponenta križarskih vojski, ovi moji 'tirkizni vitezovi' ipak su bili nešto 'egzotičniji', vrlo pouzdani vojnici koji su jako dobro poznavali, imali osobna iskustva, s porezima, uvredama i ugnjetavanjem prijašnjih muslimanskih vladara, pa su možda zato i bili nešto 'drugačiji' od ostalih.
'Tirkizni vitezovi' ustrojavali su dvije vojne komponente koje na tadašnjem kršćanskom zapadu nisu bile poznate. Bili su to laki pješaci ('braća hramovnika') i lako konjaništvo (turkopolci).
No, iako njihovi nazivi zavaravajuće sugeriraju, nisu to vitezovi hramovnici niti djeca iz mješovitih brakova, nekakvi preobraćenici. To su pripadnici starosjedilačkog stanovništva, uglavnom Armenci, ali bilo je među njima i Grka, Kopta, Maronita i Etiopljana (uglavnom kršćana).
Bitno je da su svi oni bili slobodni ljudi, ali i jedni od vojnički najspremnijih u to doba, na tim turbolentnim prostorima.
< | listopad, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!