Kaciga – sastavni dio grba
U grboslovlju kaciga (nekad sastavni dio oklopa viteza, danas sastavni dio osobne zaštitne opreme vojnika) se uvijek nalazi iznad štita grba, a na njoj može biti plemićka lenta, kruna i krijesta, a u nekim slučajevima i plašt.
Stil kacige smještene na vrhu štita grba uvijek odgovara društvenom statusu i rangu plemstva (hijerarhiji). Tako stilovi kaciga variraju kroz vrijeme i povijest, a sve u zavisnosti od samoga razvoja oklopa.
U grboslovlju se tako mogu pronaći četiri temeljne vrste kaciga: lončasta ili bačvasta, turnirska, štrafirana i vizirana. Na vrhu štita mogu se ponekad pojaviti dvije, tri ili čak i više kaciga, a to onda prikazuje 'četvorenje' (čerečenje) štita i prikazuje dijelove feuda na koje ima pravo nositelj grba.
Zatvorene kacige pripadaju nižem plemstvu, a one otvorenih vizira pripadaju višem (kraljevskom koru) plemstvu. Kraljevska kaciga zlatne je boje dok su sve ostale srebrene. Otvor vizira prikazan je u boji nositelja grba. Isto tako, smjer okretanja kacige u grboslovlju je točno određen i propisan.
Tako kacige koje su okrenute licem prikazuju plemstvo od markiza i više (markiz, knez, kralj), a ostale bočno okrenute rezervirane su za niže plemstvo (barun, vikont i grof). Dakako, ovdje može nastati cijeli metež ako se ne poznaju pravila nasljeđa, pa tako po nekom nasljednom redu u više plemstvo pripadaju: prijestolonasljednik (najstariji sin kralja), mlađi sinovi kralja, unuci kralja, braća kralja, stričevi kralja, nećaci kralja, ali i najviši crkveni i vojni dužnosnici.
Istodobno u niže plemstvo pripadaju: najstariji sinovi vojskovođa (visokih vojnih dužnosnika), najstariji sinovi markiza, mlađi sinovi vojskovođa (visokih vojnih dužnosnika), najstariji sinovi grofova, mlađi sinovi markiza, najstariji sinovi vikonta, mlađi sinovi grofova i najstariji sinovi baruna.
Na kraju, grbovi crkvenih dužnosnika i slobodnih građana umjesto kacige rabe šešire ili kape.
Bojanje grba – tinktura
U grboslovlju postoji samo četiri temeljnih i jedna prirodna boja te dva metala. Temeljne boje su: crvena, plava, zelena i crna, a prirodna boja je ljubičasta (purpur). Metali su zlato (koje se ponekad prikazuje žutom bojom) i srebro (koje se prikazuje bijelom bojom).
Ako pak se bojanje polja grba prikazuje u jednoj boji (crno-bijela inačica) tada se crvena boja prikazuje tankim gustim okomitim crtama, plava tankim gustim horizontalnim crtama, zelena tankim gustim kosim crtama (grboslovno desno od vrha prema dnu), crna tankim gustim kvadratnim crtama (okomito preko horizontalnih).
Boja purpura (ljubičasta) prikazuje se tankim kosim crtama, ali položenim grboslovno lijevo od vrha prema dnu (suprotno od zelene). Metal srebra ostaje bez ispune, a zlato se prikazuje gustim tankim točkama.
No postoji još boja koje grboslovlje ne priznaje, ali ih prešućuje s odobravanjem jer to su boje koje se vežu za zastavoslovlje (veksilologija). Te prirodne boje pored ljubičaste su: smeđa, siva i boja ljudske kože, a u zastavoslovlju pojavljuju se još neke inačice crvene (krvavo-crvena i tamno-crvena), plave (modra), zelene (tirkiz) i žute boje metala (oranž).
Kao što su prikazane temeljne boje tako mogu biti prikazane i prirodne boje. Tako oranž grboslovlje predstavlja okomitim redom crte i točke, krvavo-crvena prikazana je paralelogramom koji čine tanke okomite crte 'prešarane' s gustim tankim crtama postavljenim grboslovno koso lijevo. Smeđa boja pak je suprotnih paralelograma od krvavo-crvene.
Siva boja predstavljena je kvadratnom mrežom koso (desno i lijevo) postavljenih tankih crta, a modra boja predstavlja se horizontalnim isprekidanim crticama. Boja ljudske kože predstavlja se okomitim isprekidanim crticama.
Pored boja u tinkturi grba postoje i krzna i to četiri temeljna: krzno kune, krzno vjeverice, krzno kruništa utvrde i krzno zvončića (jedića). Krzna životinja (kune i vjeverice) mogu se bojati bijelom, žutom ili crnom bojom, a krzna utvrde i cvijeta (zvončića) su obvezno plavo-bijele boje. No, dakako, opet, grboslovlje je ne priznaje, ali prešućuje, oranž boja može bojati krzna kruništa i cvijeta.
Kako se pravilno čita (opisuje) grb – pravila blazona
Opisivanje grba počinje opisivanjem polja grba na način opisivanja odnosa tinkture (boja): crveno na srebro, plavo na srebro, crveno na zlato, plavo na zlato, crno na srebro, crno na zlato, ili pak obrnuto poput srebro na crveno …
Potom se opisuje podjela štita i grboslovnog lika, a zatim se opet prelazi na tinkture podijeljenih grboslovnih likova. Sve počinje grboslovnim desnim (lijevo u smjeru gledanja) i to od vrha preko sredine sve do dna štita.
Potom se ide na ispunu štita, pa ako je to nekakva životinja opisuje se njezin stav (položaj): goropadan stav (najčešće su to zvijeri koje stoje na zadnjim nogama ili šapama), istaknuti (propeti) stav rezerviran je za papkare (bikove, jelene …) koji stoje na zadnjim nogama, a potom je tu i hodajući stav (kada zvijer ili papkar stoje na sve četiri noge).
Sjedeći stav je kada životinja sjedi, a drjemljiv stav je kada životinja pognute glave spava. Nadalje, slijede stavovi ptica, a prvi je jedreni stav gdje je ptica raširila oba krila i glava joj je okrenuta desno ili lijevo. Nakon toga je leteći stav gdje ptica leti, a na kraju je zatvoreni stav gdje ptica ima savijena (preklopljena) krila.
Plivajući stav rezerviran je u grboslovlju za vodene životinje koje plivaju vodoravno, a ako imaju glavu okrenutu prema vrhu (gore) onda je to viseći stav. Suprotni stav, od visećeg, za vodene životinje je roneći stav gdje je glava okrenuta prema dnu (dolje).
Nadalje, u blazonu grboslovnog opisa slijede opisi krijeste, krune, kacige, plašta, lente, gesla … Blazon je uobičajeno ispisati 'italic c' slovima, ali nije obvezatno.
Grb ili oznaka – nije isto
Temeljna razlika između grba i oznake (amblem) je to što je grb izrađen po strogim pravilima grboslovlja. Dakle grb ima svoje obvezatne dijelove i strogi blazon (opis). Dijelovi gboslovnog (heraldičkog) grba su slijedeći: veličina, štit, kruna, kaciga, motiv, geslo, plašt, zastave, čuvari grba boje (tinkture).
Kod veličine grba razlikujemo: mali grbovi koji se sastoje samo od štita, srednji grbovi koji se sastoje od štita, krune iznad štita, i često imaju lentu ispod ili iznad grba na kojoj piše naziv grada, države ili nositelja grba, ili pak geslo (moto) nositelja grba. Veliki grbovi se sastoje od krune, lente, kacige, čuvara grba, plašta i zastave.
Motivi grba mogu biti živi (poput raznih mitoloških ili postojećih životinja) i mrtvi (cvijeće, drveća, građevine, oružje dijelovi životinja poput rogova, krila, pandži …). Kod velikih grbova obvezatni su čuvari grba koji opet mogu biti životinje, mitološka bića, ali i ljudi koji u rukama ili šapama drže zastavu ili pak neko od oružja.
Plašt (ogrtač) grba može biti od raznog grboslovnog krzna poput. Krzna kune ili vjeverice, ili pak raznih kruništa utvrda i zvončića. Boje (tinkture) grba imaju uvijek simboličku vrijednost, ali s njima se i mora biti najoprezniji kod opisa (blazona) grba.
Naime, boje, odnosno njihova simbolika, moraju se iščitavati (opisivati) u zavisnosti od okružja nositelja samoga grba. Tako je crvena boja ljubavnicima najomiljenija, ali ratnicima i vojnicima ona je snaga, boja koja ubrzava puls i disanje te potiče mišićnu napetost. U političkom smislu neki je vežu uz komunizam.
Isto tako inačica tamno crvene (krvave) boje veže se uz revolucije, ali i samoga vraga, zelena predstavlja mir, ali označava i islam, žuta predstavlja židovstvo, ali istodobno i Vatikan, crni su fašisti, teroristi, ali kod vojnika crna boja označava pokoru i stegu, ljubičasta je boja ljubomore kod ljubavnika, ali i boja čarobnjaka i mistika …
Grboslovni likovi – rezovi (razdioba) na štitu
Grboslovni likovi najčešće su u grboslovlju predstavljeni ravnim crtama, međutim, ponekad se mogu pojaviti razdijeljeni u grboslovnom (heraldičkom) rezu koji nije ravna crta (linijski) već je to neki od grboslovnih rezova.
Ako bi nekako podijelili te grboslovne rezove tada bi se grboslovni likovi mogli pojaviti razdijeljeni u: kvadratnom (meni dragom 'kockastom' rezu), duplom kvadratnom rezu ili pak možda u pravokutnom rezu. Nadalje to bi mogao biti i stupni rez koji se od pravokutnog reza razlikuje u veličini. Naime, pravokutni rez sastoji se od dva kvadrata grboslovnog lika, a stupni rez pak ima tri ili više kvadrata grboslovnog lika.
Trokutasti rez je rez istostraničnog trokuta grboslovnog lika, a kada imamo trokut raznostraničnog trokuta grboslovnog lika tada je to zupčasti rez grboslovnog lika. Možemo sresti u grboslovlju i razdiobu koju nazivamo lastavičji rep, ili pak možda 'kacigasti' rez (stilizirana viteška kaciga). Tu su također križni i kukasti rez.
Kružni rez grboslovnog lika je onaj koji ima više od tri podijele štita, a ako su to tri grboslovne valovite podijele to je onda zmijski rez, dok je više od tri valovite podijele čisti valoviti rez.
Ako pak imamo tri grede ili stupa kružnog reza na štitu tada je grboslovni lik razdijeljen lučnim ili obrnutim lučnim rezom. Na kraju grboslovni lik može biti razdijeljen i 'oblačastim' (poput oblaka) rezom ili pak možda 'plamenastim' (poput plamena vatre) rezom.
Na slajdu se mogu zamijetiti razni grboslovni rezovi razdiobe štita. Tako je grboslovni lik lente na prvom štitu (grboslovnu desno, vama lijevo u smjeru pogleda) razdijeljen trokutastim rezom, a prvi štit grboslovno lijevo (vama u smjeru pogleda desno) gdje je grboslovni lik podijeljenog štita (polovica) također razdijeljen trokutastim rezom.
Četvrti štit (grboslovno desno) križa kao grboslovnog lika također je razdijeljen trokutastim rezom, a četvrti štit grboslovno lijevo grboslovnog lika raskoljenog štita razdijeljen je zupčastim rezom. Šesti štit grboslovno desno prikazuje grboslovni lik grede koja je razdijeljena trokutastim rezom, a peti štit grboslovno lijevo prikazuje grboslovni lik križa (andrijinog) koji je razdijeljen valovitim rezom.
Grboslovni likovi – križ na štitu
Od samog početka pojave grboslovlja (heraldike) u zapadnoj Europi, početak 13. stoljeća, križ je najstariji i najrašireniji heraldički simbol. No, stari zapisi križ zapravo pripisuju vitezu Galahadu koji ga je prvi nosio na svom oklopu (štitu), a simbolizirao je čistoću, žrtvu, svetost i pobjedu.
Uporaba križa u grboslovlju enormno se proširila već krajem 11. stoljeća kada su tijekom Križarskih ratova razvijeni različiti oblici križeva u cilju stvaranja sustava grboslovlja koje se počelo javljati tijekom 12. stoljeća u zapadnoj Europi.
Tako grboslovlje počinje razlikovati križ na štitu, pa imamo slijedeće inačice križa: latinski, grčki, ruski, petrov, andrijin, tau, račvasti, nadbiskupski, papinski, slomljeni, klinasti, plosnati, malteški, jabučasti, trolisni, štakasti, sidrasti, ponovljeni, jeruzalemski, arkanđeoski, evanđelijski ...
Ipak, najpoznatiji su oni koje su za svoje simbole na štitu imali Teutonci, hramovnici, hospitalci, ivanovci, jeruzalemci i isusovci. Dakle, radi se o željeznom (plosnatom), klinastom, malteškom i jeruzalemskom križu.
Inače, u grboslovlju je zapravo sve i podređeno križanju grboslovnih slika. Tako je najlakše pet istih slika križati (središnja točka-točka vrha-točka dna-desna bočna-lijeva bočna) ili pak 'andrijinim križom' (središnja točka-desna točka vrha-lijeva točka dna-lijeva točka vrha- desna točka dna).
Kod križanja četiri iste slike moguće je križati na način račvastog (razbojničkog) križa (središnja točka-desna točka vrha-lijeva točka vrha-točka dna) ili obrnuto (središnja točka-točka vrha-desna bočna dna-lijeva bočna dna) ...
Grboslovni likovi – dijeljenje štita (2)
Kada štit podijelimo dijagonalno na način da dijagonale sjecište imaju u središnjoj točki grba dobivamo grboslovni lik koji nazivamo – dijagonalna podjela. Ako dijagonala siječe (dijeli) štit prolazeći od desne točke vrha preko središnje točke do lijeve točke dna imamo grboslovni lik koji nazivamo – desni kosi dijagonalni. Obrnuto je kada dijagonala siječe štit prolazeći od lijeve točke vrha kroz središnju točku do desne točke dna i tada imamo grboslovni lik – lijevi kosi dijagonalni.
Dijagonalno položen stup s desne u lijevu (grboslovnu) stranu čini grboslovni lik koji se naziva – lenta. Ako pak je lenta na štitu položena s lijeve u desnu stranu tada imamo štit izvanbračnog sina. Kada pak lentu podijelimo na tri polja tada imamo grboslovni lik trojne lente.
Podjelom štita kombinacijom sječenja i dijeljenja (okomito od točke vrha, koja se još naziva i točka časti, preko središnje točke do točke dna i horizontalno od desne bočne točke preko središnje točke do lijeve bočne točke) dobivamo grboslovni lik koji nazivamo – kvadrirani štit (četiri jednaka dijela). Ako pak imamo štit koji je podijeljen na tri grede i tri stupa koji se međusobno sijeku dobivamo grboslovni lik koji nazivamo – šahirani štit (meni drag kao 'kockasti štit').
Ako pak sada kvadrirani štit podijelimo na odnos jedne četvrtine prema tri četvrtine dobivamo grboslovni lik koji nazivamo – prvi (desni) kvadrat, a obrnuto je drugi lijevi kvadrat. Šahirani štit podijeljen je na devetine pa tuda imamo kombinacije – prva desna devetina, druga lijeva devetina, desna bočna ili lijeva bočna devetina, desna devetina ili lijeva devetina dna, te devetinu časti, središnju devetinu ili devetinu dna.
Grboslovni likovi – dijeljenje štita (1)
Boje na štitovima mogu se pojaviti u mnogim različitim kombinacijama (oblicima i podjelama), stvarajući tako grboslovnu sliku likova (heraldičke znakove). Te podjele, grboslovnog lika (slike) štita zapravo predstavljaju beskonačnu raznolikost motiva koji se mogu pojaviti u grbovima.
U nastavku ću opisati samo neke temeljne podjele i kombinacije grboslovnih likova na štitu grba. Kao prvi lik sigurno je horizontalno podijeljen štit na dva jednaka dijela, a potom slijede dvije kombinacije gdje je gornja trećina štita podijeljena u odnosu na dvije trećine (vrh štita – grboslovni lik),
Suprotno od grboslovnog lika 'vrh štita' imamo 'dno štita' kada je trećina štita podijeljena na dnu u odnosu na dvije trećine koje ostaju u vrhu štita. Kada pak je štit podijeljen bojom na tri dijela, odnosno kombinacijom boja-metal-boja tada imamo gredu kao grboslovni lik štita.
Ako pak štit podijelimo na šestine, u kombinaciji metal-boja-metal-boja-metal-boja, tada možemo sigurno govoriti o štitu koji ima grboslovni lik koji nazivamo – grede. Sada pak idemo na grboslovni lik – pruga. Dakle, pruga je četvrtina grede štita, odnosno greda ima četiri pruge koje opet u raznim kombinacijama boja-metal-boja-metal tvore zanimljivu sliku grboslovnog lika štita.
Idemo sada na raskoljen štit što pak znači da je štit okomito podijeljen na dva dijela. Ako pak desnim vrhom, preko desnog pojasa do desnog dna štita u jednoj trećini okomito podijelimo štit govorimo o grboslovnom liku desno raskoljen štit. Grboslovni lik lijevo raskoljenog štita je obrnut (na grboslovnom štitu desna strana je desna strana onoga tko je iza štita, a to znači da je nama gledano to lijevo).
Slijedeći grboslovni lik je stup. To znači da je štit podijeljen na tri jednake okomite trećine u mogućoj kombinaciji boja-metal-boja ili pak obrnuto. Za kraj, ako je štit podijeljen na šest jednakih šestina ili više (osmina, desetina ...) imamo grboslovni lik – stupovi.
plava boja Zagreba
Hrvatski grb kroz stoljeća – od postanka do danas
Kako opisati Hrvatski grb kroz stoljeća? Jednostavno prateći njegov izgled od najstarijih prikaza gdje je kutni nagnut, trokutni klasičan, pravokutni kontinentalan, gotski zaobljen, šiljast, pa do renesanse, baroka i rokoko stila gdje je ukrašen, kitnjast, barokno gizdav, obrubljen, elegantan i uglađen po slavenskom, ali i njemačkom, engleskom te španjolskom modelu i uvijek ponosno stoji i vjekove broji.
Kako Hrvati već od seobe Naroda dolaze u dodir s drugim plemenima (narodima) grb poprima ponekad modele poput gotskog trokutnog ili kontinentalnog kvadratnog sve do španjolskog zaobljenog, ali uvijek je jedinstven i lako prepoznatljiv. Ponekad čini trojedno kraljevstvo s grbovima Slavonije i Dalmacije, kroz razne unije s Ugarskom i Habsburškom monarhijom, kraljevinom ili državom Jugoslavijom, s krunom ili bez nje, da bi na kraju postao moderan i naš gdje je napokon povijesni grb kraljevine Hrvatske sjedinjen sa starim grbovima Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Istre i Dubrovačke Republike.
Dobro, za uvod dosta. Dakle, Hrvatski grb u 12. stoljeću (što je vidljivo na kovanici iz 1196. koje su bile u uporabi na području današnje Hrvatske) možda je u početku izgledao malo drugačije – šestokraka zvijezda iznad polumjeseca na crvenom polju. Gotovo istodobno na području Slavonije u uporabi su kovanice na kojima se vidi šestokraka zvijezda i kuna između dvije vodoravne grede. Takav grb u 15. stoljeću dodijelit će kralj Vladislav II. Jagelović kraljevini Slavoniji.
U austrijskom gradu Innsburucku pak je vidljiv grb s 4x4 'šahirana' polja (meni drage kockice) gdje je prvo polje bijelo, a grb datira također iz 15. stoljeća te ga je najvjerojatnije potaknuo i dao izraditi car Maksimilijan I. Na grbu ugarskog kralja Matije Korvina vidljiv je grb s tri glave risa na plavoj podlozi, a to pak je grb kraljevine Dalmacije koja oćito tu predstavlja hrvatske zemlje.
Možda su ipak najveći 'pretendenti' na 'šahirani' (kockasti) hrvatski grb Habsburgovci koji na Cetingradskom saboru postaju hrvatski kraljevi, a povelja o tomu 'pečatirana' je pečatom 8x8 'kockica', pa od tada 1527. takav grb postaje 'službeni' grb za Hrvatsku. No, dobro na kraju treba samo u 'pomoć' pozvati grboslovlje 'heraldiku'.
Naime, u heraldici kod 'šahiranih' štitova uopće nije bitno koliko polja štit ima niti kojom bojom počinje. Bitno je jedno od heraldičkih pravila koje određuje da boja ne smije ići uz boju, a metal (srebrno ili zlatno) uz metal. To pak znači, da je Hrvatski grb, u raznim kombinacijama s drugim grbovima u prošlosti bio ovisan samo o boji ili metalu drugog grba što je onda i određivalo koje će biti prvo polje Hrvatskoga grba.
Isto tako, tu 'nesretnu' boju prvoga polja (kockice) kroz povijest su mogli odlučivati i mnogi drugi estetski čimbenici. Usto, neke hrvatske plemićke obitelji uključivale su Hrvatski grb u svoj obiteljski grb. Crveno i srebrno prvo polje bilo je podjednako zastupljeno, a dvije obitelji, Majlath i Matejković, imaju jednake grbove, samo s različitim prvim poljem uključenog hrvatskog grba.
Tek će Zakonom donesenim u NDH prvi puta biti određeno koje boje mora biti prvo polje, kao i raspored polja od 5x5 (njih ukupno 25). No taj službeni grb NDH uopće ne prati grboslovlje (heraldiku) baš kao ni kasniji 'socijalistički grb'. Naime i na jednom i na drugom grbu pojavljuje se povijesni grb Hrvatske, ali i elementi koji nisu u sastavu samoga grba, sukladno pravilima grboslovlja, već su dodani sa strane izvan grba, pa time i predstavljaju grbove koji pripadaju 'mrtvoj heraldici'.
Nastanak i podrijetlo grba i grboslovlja
U metežu i kaosu bitke, u dimu i prašini kada znoj i krv zamagljuju pogled vrlo je bitno znati gdje si, gdje su ti prijatelji, a gdje protivnici. Od najranijeg osvita ljudskoga roda, točnije od trenutka kada se pojavila prva organizirana bitka za teritorij, hranu, vodu ... ili pak jednostavno izazvana strašću za dokazivanjem potrebe za hrabrošću, slavom, a možda i ljudskom glupošću, pojavila se potreba za nekim znakom koji bi svi raspoznali i prepoznali.
Još iz doba drevnih naroda poput Egipćana, Grka, Rimljana ... ili inih, na štitovima, odjeći, posebnim drvenim, kožnim ili platnenim dodacima pojavljivale su se figure živih ili raznih mitoloških bića, drveća, cvijeća, prirodnih pojava i neživih objekata, a sve su to bili znakovi raspoznavanja u ratovima, ili pak odličja hrabrosti i neustrašivosti pojedinca, plemena ili naroda.
No, u to najranije ljudsko doba ne može se još uvijek govoriti o grboslovlju, jer grboslovlje nastaje znatno kasnije, točnije u trenutku kada se pojavljuje vojni časnik koji se naziva 'herald', a u prijevodu to označava glasnika ili možda vjesnika, jednostavno napisano osobu koja nešto oglašava ili najavljuje.
Herald je bio odjeven u odjeću (odoru) koja je bila stilizirana u bojama i oznakama grba suverena (kralja), a u pravilu tog časnika nije se nikada smatralo za protivnika, pa je on imao slobodan prolaz kroz redove vojnika do protivničkog suverena i natrag, a nemali broj puta heraldi obiju sukobljenih (zaraćenih) strana bitke su promatrali zajedno i donosili zajednički zaključak o pobijeđenom i poraženom.
Kada nije bilo ratnih sukoba heraldi su bili zaduženi za organizaciju i provedbu viteških turnira, a jedna od zadaća bila im je i najavljivanje na dvoru suverena te briga i osmišljavanje grba suverena i grbova njegovih vitezova. Danas heraldi postoje u UK (Škotska, Sjeverna Irska, Engleska i Wels), Kanadi, Južnoj Africi i Republici Irskoj gdje su oni državni službenici profesionalci.
Dakle, grboslovlje (heraldika) najvjerojatnije, odnosno, gotovo sigurno vuče korijene i podrijetlo naziva od naziva dužnosti tih nekadašnjih vojnih časnika, ali ne bi ih se smjelo pomiješati sa štitonošama, stjegonošama, skorotečama i tekličima, dok bi ih se nekako možda moglo svrstati u kategoriju nekakvih ranih vojnih diplomata.
< | lipanj, 2018 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!