Hrvatski grb kroz stoljeća – od postanka do danas
Kako opisati Hrvatski grb kroz stoljeća? Jednostavno prateći njegov izgled od najstarijih prikaza gdje je kutni nagnut, trokutni klasičan, pravokutni kontinentalan, gotski zaobljen, šiljast, pa do renesanse, baroka i rokoko stila gdje je ukrašen, kitnjast, barokno gizdav, obrubljen, elegantan i uglađen po slavenskom, ali i njemačkom, engleskom te španjolskom modelu i uvijek ponosno stoji i vjekove broji.
Kako Hrvati već od seobe Naroda dolaze u dodir s drugim plemenima (narodima) grb poprima ponekad modele poput gotskog trokutnog ili kontinentalnog kvadratnog sve do španjolskog zaobljenog, ali uvijek je jedinstven i lako prepoznatljiv. Ponekad čini trojedno kraljevstvo s grbovima Slavonije i Dalmacije, kroz razne unije s Ugarskom i Habsburškom monarhijom, kraljevinom ili državom Jugoslavijom, s krunom ili bez nje, da bi na kraju postao moderan i naš gdje je napokon povijesni grb kraljevine Hrvatske sjedinjen sa starim grbovima Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Istre i Dubrovačke Republike.
Dobro, za uvod dosta. Dakle, Hrvatski grb u 12. stoljeću (što je vidljivo na kovanici iz 1196. koje su bile u uporabi na području današnje Hrvatske) možda je u početku izgledao malo drugačije – šestokraka zvijezda iznad polumjeseca na crvenom polju. Gotovo istodobno na području Slavonije u uporabi su kovanice na kojima se vidi šestokraka zvijezda i kuna između dvije vodoravne grede. Takav grb u 15. stoljeću dodijelit će kralj Vladislav II. Jagelović kraljevini Slavoniji.
U austrijskom gradu Innsburucku pak je vidljiv grb s 4x4 'šahirana' polja (meni drage kockice) gdje je prvo polje bijelo, a grb datira također iz 15. stoljeća te ga je najvjerojatnije potaknuo i dao izraditi car Maksimilijan I. Na grbu ugarskog kralja Matije Korvina vidljiv je grb s tri glave risa na plavoj podlozi, a to pak je grb kraljevine Dalmacije koja oćito tu predstavlja hrvatske zemlje.
Možda su ipak najveći 'pretendenti' na 'šahirani' (kockasti) hrvatski grb Habsburgovci koji na Cetingradskom saboru postaju hrvatski kraljevi, a povelja o tomu 'pečatirana' je pečatom 8x8 'kockica', pa od tada 1527. takav grb postaje 'službeni' grb za Hrvatsku. No, dobro na kraju treba samo u 'pomoć' pozvati grboslovlje 'heraldiku'.
Naime, u heraldici kod 'šahiranih' štitova uopće nije bitno koliko polja štit ima niti kojom bojom počinje. Bitno je jedno od heraldičkih pravila koje određuje da boja ne smije ići uz boju, a metal (srebrno ili zlatno) uz metal. To pak znači, da je Hrvatski grb, u raznim kombinacijama s drugim grbovima u prošlosti bio ovisan samo o boji ili metalu drugog grba što je onda i određivalo koje će biti prvo polje Hrvatskoga grba.
Isto tako, tu 'nesretnu' boju prvoga polja (kockice) kroz povijest su mogli odlučivati i mnogi drugi estetski čimbenici. Usto, neke hrvatske plemićke obitelji uključivale su Hrvatski grb u svoj obiteljski grb. Crveno i srebrno prvo polje bilo je podjednako zastupljeno, a dvije obitelji, Majlath i Matejković, imaju jednake grbove, samo s različitim prvim poljem uključenog hrvatskog grba.
Tek će Zakonom donesenim u NDH prvi puta biti određeno koje boje mora biti prvo polje, kao i raspored polja od 5x5 (njih ukupno 25). No taj službeni grb NDH uopće ne prati grboslovlje (heraldiku) baš kao ni kasniji 'socijalistički grb'. Naime i na jednom i na drugom grbu pojavljuje se povijesni grb Hrvatske, ali i elementi koji nisu u sastavu samoga grba, sukladno pravilima grboslovlja, već su dodani sa strane izvan grba, pa time i predstavljaju grbove koji pripadaju 'mrtvoj heraldici'.
Post je objavljen 02.06.2018. u 17:26 sati.