Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

petak, 29.02.2008.

Operacija 'Schwarz' – Bitka na Sutjesci

Situacija pred početak operacije 'Schwarz'

Nakon što je propao pokušaj uništenja GOG (Glavne operativne grupe) VS (Vrhovnog stožera – štaba) u dolini Neretve, tijekom operacije 'Weiss', a koja se uspjela izvući preko Hercegovine u Crnu Goru gdje je stvorila novo uporište i pripremala se za prodor u smjeru Kosova, južne Srbije i Makedonije, gotovo Istodobno svoje borbene aktivnosti pojačali su i PO (partizanski odredi) GS (Glavnog stožera) Slovenije, 1. hrvatski korpus, 1. bosanski korpus, 6. slavonski korpus, PO GS Makedonije i PO GS Srbije, pa je njemački zapovjednik 'Jugoistoka' general von Leer odlučio provesti operaciju 'Schwarz' koju mu je osobno odobrio sam Hitler nadnevka 30. ožujka 1943. No, ovaj puta Nijemci su to odlučili napraviti sami uz minimalno angažiranje Talijana. Istodobno dok su njemačke postrojbe započele s tajnim pripravama svojih postrojbi daleko od crta bojišnica s partizanskim odredima, bojni složaj partizanskih odreda, brigada i divizija GOG VS bio je slijedeći: 1. proleterska divizija, 2. proleterska divizija, 3. udarna divizija, 7. banijska divizija i Drinska operativna grupa (DOG). Ustroj tih divizija koje su ustrojile GOG VS i njihov razmještaj bio pak je slijedeći: 1. proleterska divizija (1. proleterska, 3. krajiška i 3. sandžačka brigada) s ukupno oko 4000 vojnika razmjestila se na položajima oko Bijelog Polja i Mojkovca, te na lijevoj obali rijeke Lim; 2. proleterska divizija (4. crnogorska, 2. dalmatinska i 7. krajiška brigada) s ukupno oko 3500 vojnika razmjestila se oko Kolašina i obalama Donje Morače; 3. udarna divizija (1. dalmatinska, 5. crnogorska i 10. hercegovačka brigada) s oko 3200 vojnika razvukla se na širokoj bojišnici od Gacke do Župe Nikšičke; 7. banijska divizija (7., 8. i 16. brigada) pretrpjevši velike gubitke tijekom bitke na Neretvi (u bitku je ušla s 3800 vojnika) sada je brojila svega 1800 vojnika u hodnim kolonama polako se kretala prema Pljevljima gdje ju je čekala 3. dalmatinska brigada kao ojačanje; DOG (2. proleterska, 6. istočnobosanska i Majevička brigada) s ukupno oko 2800 vojnika zatvorila je sve smjerove koji su vodili iz Foče, Goražda i Čajniča. Po selima oko Čelebića i Šćepan polja razmjestila se CB (Centralna bolnica) s oko 3400 ranjenika i bolesnika. No, po divizijskim i brigadnim bolnicama bilo je još oko 1000 ranjenika i bolesnika. VS (Izvršni odbor AVNOJ, haubički divizijun i prateća bojna) nalazili su se u Đurđevića Tari. Dakle, namjera VS GOG bila je prodor prema Kosovu, jugu Srbije i Makedonije, pa su stoga sve partizanske postrojbe dobile jasne zapovijedi i to: 1. i 2. divizija trebale su nastupati prema Beranama; 3. divizija trebala je štititi slobodno područje iz smjera Nikšića i Gacka; 7. divizija trebala je spriječiti prodor protivnika u dolinu Ćehotine; DOG je trebala štititi CB s ranjenicima i bolesnicima. Istodobno njemačke postrojbe odlučile su na planinskim vrhuncima Crne Gore i Sandžaka uništiti VS i GOG divizija, a zadaća je povjerena njemačkom generalu Litersu. Priprave njemačkih postrojbi činile su slijedeće aktivnosti: dovedeni su redom mlađi zapovjednici i postrojbe koje su bile odmorne i preustrojene, te popunjene opremom i ljudstvom; od lakih poljskih i posadnih postrojbi ustrojene su i opremljene brdske postrojbe; oznake 700 (pješačke) preimenovali su u 100 (lovačke) i popunili ih tovarnim grlima za prijenos streljiva i doknadnog materijala, te ih naoružali mahom strojnicama i opskrbili ih RU i psima tragačima. Sve su te priprave izvedene u najstrožoj tajni koja je čuvana i od samih saveznika Talijana čija je i bila 'okupacijska zona' područja djelovanja. Planom je bilo predviđeno da se VS i GOG okruže s kružne osnovice Foča – Goražde – Pljevlja – Bijelo Polje – Kolašin – Podgorica – Nikšić – Bileća – Gacko – Kalinovik – Foča i potom se krene u koncentrične napade kako bi se VS i GOG stjerale u kanjone Pive i Tare, a potom tu u međuriječju, glavnim snagama s oko 42 000 vojnika (7. SS i 1. brdska divizija) uz zračnu potporu njemačkog zrakoplovstva, uništiti protivnika. Vojnički gledano, po Athumanunhu, plan je bio dobar i provediv, ali je imao samo jednu malu slabost. Ta slabost je sadržana u pitanju koju tvore dvije riječi 'što ako'. Athumanunh zapravo želi kazati da je njemački plan krut i nema više inačica djelovanja nego je zamišljen da će ona druga protivnička strana djelovati baš onako kako je to planom predviđeno. Upravo to se i dogodilo, umjesto da krenu tamo gdje će biti uništeni VS i GOG odjednom se neočekivano okrenuo natrag i doći će do onoga što u svakoj bitci ide u prilog gerilcima (partizanima). Doći će do bliskih borbi, a tomu upravo uvijek i teže svi gerilci koji imaju samo lako pješačko naoružanje.

nedjelja, 24.02.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Napad 578. pješačke pukovnije i proboj vanjske obrambene crte utvrde Königsberg

Situacija i zadaća sovjetske 578. pješačke pukovnije

Tijekom ožujka i početkom travnja 1945. godine sovjetske postrojbe užurbano su se pripremale za zauzimanje utvrde Königsberg. Tako je nakon 140 km hodnje (da netko ne pomisli da je to bilo pješke, hodnja je izvedena na motornim vozilima – po Athumanunhu) nadnevka 2. travnja sovjetska 208. pješačka divizija stigla u područje prikupljanja 3 km sjeverozapadno od Zamitena i tu je njezin zapovjednik dobio slijedeću zadaću: probiti njemačku obranu na području strelište – for broj 4, a potom se bojno razviti i nastaviti napad na smjeru Nojhufen – Cogersthof – nogometni stadion (Athumanunh piše nazive gradova točno onako kako je to pronašao u sovjetskim izvorima, pa neki nazivi gradova onda možda i malo čudno zvuče, ali tako je u originalnim izvorima i Athumanunh to nije želio mijenjati). Nakon što se ovlada crtom Nojhufen – kota 31 zauzeti Cogersthof. Do kraja prvog dana divizija je trebala izbiti na granicu željezničke. Zapovjednik divizije brigadir V. R. Cvetkov odlučio je da će glavni napor biti na prostoru strelište – for broj 4, a 578. pješačka pukovnija bit će na smjeru glavnog napora napada. Tako je zadaća 578. pješačke pukovnije bila da zauzme njemačku drugu i treću crtu rovova i sam Nojhufen. Susjednoj pukovniji s lijeve strane dodijeljena je zadaća probijanja njemačke crte obrane na prostoru samog strelišta, a potom produženje napada u smjeru Ernsthofa. Desnokrilna sovjetska pukovnija imala je zadaću uništiti njemačku posadu koja je branila for broj 4, a potom zauzeti Bajdriten. Pred sam početak napada 578. pješačka pukovnija bila je ustrojena od dvije pješačke bojne koje su opet imale svaka po dvije pješačke satnije u kojima je bilo po 60 vojnika. Osim pukovnijskog topništva, za potporu napada 578. pješačke pukovnije određeni su i DAG, KAG i AAG, pa bi to opet prema Athumanunhovom izračunu moglo biti 105 topova i minobacača na kilometar proboja njemačke obrambene crte. Prema dostupnim obavještajnim podacima zapovjedniku 578. pješačke pukovnije bilo je poznato da se na smjeru njegovog napada brani njemačka 1. bojna 75. zaštitne pukovnije. Isto tako bilo je poznato da tu njemačku bojnu podupire divizijun njemačkog topništva. Položaji tog njemačkog topništva bili su u području Cogersthof. Na smjeru napada sovjetske 578. pješačke pukovnije njemačka obrana bila je organizirana s dva obrambena položaja. Tako je prvi njemački obrambeni položaj imao dvije crte rovova. Prva crta rovova prolazila sjevernim djelom strelišta – 200 m južno od kote 29 – for broj 4. Njemački inženjerci iskopali su ga i uredili u punom profilu, a tu su bili još jedan drveno-zemljani i tri armirano-betonska bunkera. Ispred prvog rova nalazio se protutenkovski rov s eskarpama i kontraeskarpama širok 5 i dubok 2 metra. Ispred PT rova bile su postavljene žičane zaprijeke i gusta PO i PP minska polja. Gustina miniranja iznosila je 1500 PO i 2700 PP mina na kilometar bojišnice. Drugi njemački obrambeni položaj (glavni obrambeni položaj nazvan 'obrambeni pojas Ljaš') imao je tri crte rovova. Prva crta rovova prolazila je granicom sjevernog ruba Nojhufena – kota 31. Ispred toga rova bili su postavljeni 'žičani ježevi'. Na sjeverozapadnom rubu Nojhufena nalazio se veliki AB bunker. Sve kamene zgrade naselja Nojhufena i Cogersthofa uređene su i ojačane za obranu na način da su u podrumima, odnosno na podrumskim prozorima izgrađene puškarnice za djelovanje strojnica i puškostrojnica. U svim rovovima bila su DZ strojnička gnijezda, ali su postojala i AB strojnička gnijezda.

subota, 23.02.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Napad 243. gardijske pješačke pukovnije na utvrdu Königsberg (Kalinjingrad)

Borba 243. gardijske pješačke pukovnije za for broj 8

Tijekom popodnevnih sati nadnevka 6. travnja 1. gardijska pješačka bojna produžila je borbe koje je zapodjenula s njemačkom posadom fora broj 8. Njezine 1. i 2. gardijska pješačka satnija upale su u drugi njemački rov jugozapadno od kaponira, a time je i njemačka posada fora broj 8 odsječena od ostalih njemačkih postrojbi koje su se branile kod mlina i utvrde Kaljgena. U 1800 te dvije sovjetske satnije počele su se približavati foru, pa su do 2400 potpuno okružile cijeli for broj 8. Pokušaji sovjetskih vojnika u svladavanju visokog zida (7 metara) i željezne ograde (visina 2 metra) koja je štitila prilaze zidu propali su jer je dno zida bilo izloženo strahovitoj paljbi njemačkih vojnika koji su se utvrdili u kaponirima i polukaponirima. Pokušaji sovjetskog topništva, a i pješaštva da te puškarnice tuku vatrom propali su, jer su se puškarnice nalazile 6 metara ispod nivoa prsobrana rova. Tijekom noći 6. travnja taj problem trebali su riješiti jurišni inženjerci ojačani desetinom leđnih bacača plamena. Istodobno je na svojoj promatračnici zapovjednik 1. gardijske pješačke bojne bojnik Romanov okupio svoje podređene zapovjednike i izdao im slijedeće zadaće: 1. gardijska pješačka satnija dobila je zadaću zatvaranja izlaza iz fora sa sjeverne strane; 2. gardijska pješačka satnija dobila je zadaću napadati for s jugozapadne strane pod zaštitom dimne zavjese i bacača plamena. Mjesto napada izabrano je na 100 metara sjeverozapadno od središnjeg kaponira gdje su puškarnice bile u dometu leđnih bacača plamena. Noću su po vanjskoj strani rova, iznad središnjeg kaponira, u obliku lepeze postavljeni fugasni leđni bacači plamena koje su štitile strojnice i puškostrojnice. U sam osvit zore 7. travnja u rov sjeverno od središnjeg kaponira ubačeno je nekoliko dimnih kutija, a sedam leđnih bacača plamena natjeralo je njemačke vojnike da se povuku iz puškarnica. Istodobno su se vojnici 2. gardijske pješačke satnije spustili po improviziranim visećim lojtricama i na vrhu kaponira zauzeli zaklone u rupama koje su iskopale topničke granate. Njemački vojnici svu su svoju pozornost okrenuli sovjetskim vojnicima koji su se penjali po zidovima kaponira, pa je oslabila paljba po središnjem ulazu u utvrdu. To pak su odmah iskoristili vojnici 1. gardijske pješačke satnije koji su pod zaštitom snajpera i strojnica počeli ubacivati bombe kroz prozore na prvom katu zgrada vojarne u desnom krilu utvrde. Nakon toga su i vojnici 2. gardijske pješačke satnije kroz rupe na zidovima, što su ih načinile topničke granate, prodrli u unutrašnjost fora. Ovakav istodobni odlučan udar s dvije strane pokolebao je njemačke vojnike, pa su se oni napokon predali. Time je u 1100 nadnevka 7. travnja borba za for broj 8 završena. Sovjetski vojnici zarobili su 100 njemačkih vojnika među kojima su bili i zapovjednik fora satnik, 3 poručnika, 6 desetnika i 3 skupnika, a na drugom katu sovjetski vojnici pronašli su 38 ranjenih njemačkih vojnika. Tijekom borbe ukupno je poginulo 250 njemačkih vojnika, dočasnika i časnika, a zaplijenjeno je i 6 topova, 38 strojnica, 200 brzometnih pušaka, 4 minobacača 81,4 mm i kompletno skladište s mjesečnom zalihom hrane, streljiva i goriva. Gubici sovjetskih vojnika nisu poznati.

petak, 22.02.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Napad 243. gardijske pješačke pukovnije na utvrdu Königsberg (Kalinjingrad)

Odluka zapovjednika 243. gardijske pješačke pukovnije za napad

Sukladno odluci zapovjednika 84. gardijske divizije koji je glavni napor divizije u napadu stavio na njezino desno krilo, zapovjednik 243. gardijske pješačke pukovnije, pukovnik P. G. Jefimenko na zapovjednom izviđanju sa svojim podređenim zapovjednicima donio je slijedeću odluku za napad: glavni udar u napadu nanijet će desno krilo pukovnije na smjeru kota 14 – Špandinen s temeljnom zadaćom uništenja protivnika u području mlina Šembuš i do kraja dana izbiti na rijeku Beck uz istodobno blokiranje fora broj 8. Iz te odluke zadaće gardijskih pješačkih bojni bile su slijedeće: 3. gardijska pješačka bojna s bitnicom samovoznog topništva 76 mm probit će protivničku obranu na području bezimene kote, savladati protivnički protutenkovski rov i izbiti u područje mlina. Po izbijanju do mlina napasti Šembuš, a prednji odred jačine ojačane pješačke satnije trebao je zauzeti most preko rijeke Beck. Topničku potporu 3. gardijskoj pješačkoj bojni pružat će topnički divizijun iz sastava topničke pukovnije; 1. gardijska pješačka bojna, uz bojno sudjelovanje 3. gardijske pješačke bojne trebala je probiti protivničku obranu zapadno od protutenkovskog rova, blokirati for broj 8 i uništiti posadu fora, a potom produžiti nastupanje. Topničku potporu 1. gardijskoj pješačkoj bojni pružit će haubički divizijun iz sastava topničke pukovnije; 2. gardijska pješačka bojna ojačana s dva samovozna topa i bitnicom pukovnijskih topova 76 mm, dva topa 45 mm, te s dva voda jurišnih inženjeraca (pionira) koji su bili ojačani s desetinom leđnih bacača plamena. Nakon proboja protivničke obrane i izbijanje 3. gardijske pješačke bojne na obrambenu crtu fora broj 8, 2. gardijska pješačka bojna trebala se bojno razviti iza desnog krila 3. gardijske pješačke bojne, te su zajedno trebale zauzeti mlin. Potom je 2. gardijska pješačka bojna trebala produžiti nastupanje prema naselju Šembuš i do kraja dana izbiti na obalu rijeke Beck. Topničku potporu 2. gardijskoj pješačkoj bojni pružila je haubička bitnica iz topničke pukovnije i minobacačka bitnica topničke pukovnije. Topnička priprava napada trajat će punih 90 minuta. Primicanje i smjena postrojbi na prvoj crti odvijala se tijekom noći 4. i 5. travnja.

Tijek borbe 243. gardijske pješačke pukovnije

Nadnevka 6. travnja u 1030 sati započela je sovjetska topnička priprava napada, a sovjetsko zrakoplovstvo poradi nepovoljnih meteoroloških uvjeta nije moglo poletjeti na zadaću. U 1150, samo 8 minuta prije završetka topničke priprave napada, postrojbe 1. i 3. gardijske pješačke bojne 243. gardijske pješačke pukovnije krenule su u napad. Brzim i izuzetno smjelim napadom sovjetske postrojbe jednostavno su pomele njemačko borbeno osiguranje na koti 14. Kako je 3. gardijska pješačka bojna postigla početni uspjeh i izbila na područje istočno od fora, zapovjednik pukovnije u borbu je odmah uveo i 2. gardijsku pješačku bojnu koja se već razvila iza napadajnog krila 3. gardijske pješačke bojne, pa su obije bojne zajedničkim snagama napale mlin. Istodobno je i 1. gardijska pješačka bojna svladala otpor njemačkih vojnika, te zauzela iz pokreta prvi rov u kojem su se branili njemački vojnici iz sastava njemačke 236. pješačke pukovnije. Tako se sada i 1. gardijska pješačka bojna primaknula foru broj 8 okružujući ga s jugoistoka i zapada. Početni slab otpor njemačkih pješaka Athumanunh objašnjava time što je u topničkoj pripravi znatniji dio njemačkog pješaštva uništen, a preostali dio njemačkih vojnika povukao se na obrambene međupoložaje u područje Prapeljn – Špandinen – mlin. Njemačka posada fora broj 8 koja je branila crtu kota 14 – kota 6 sklonila se u podzemne objekte utvrde, a na položajima je ostalo samo manje borbeno osiguranje. Nadnevka 6. travnja oko 1600 sovjetska 2. i 3. gardijska pješačka bojna zaobišle su for sa sjeveroistoka, te se razvile za borbu s istodobnim napadom na mlin. Desni susjed 243. gardijske pješačke pukovnije istodobno je vodio borbu za naselje Prapeljn, a lijevi susjed za naselje Kaljgen. Njemački vojnici koji su se utvrdili u mlinu pružali su snažan otpor sve do 0500 7. travnja kada su napokon mlin zauzeli sovjetski vojnici 2. i 3. gardijske pješačke bojne. Istodobno je zauzet i zamak u naselju Špandinen.

nedjelja, 17.02.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Napad 243. gardijske pješačke pukovnije na utvrdu Königsberg (Kalinjingrad)

Situacija i zadaća 243. gardijske pješačke pukovnije

Tijekom veljače 1945. postrojbe sovjetskog 3. bjeloruskog fronta, progoneći ostatke ostataka uništene njemačke Istočnopruske armijske grupacije, izbile su na crtu vanjskih utvrda tvrđave Königsberg (Kalinjingrad). Tu su naletjele na snažan i organiziran otpor svježih njemačkih postrojbi koje su zauzele obrambene položaje. Zapovjednik sovjetske 243. gardijske pješačke pukovnije 84. gardijske divizije, po zapovjedi zapovjednika divizije ostavio je 2. gardijsku pješačku bojnu na obrambenim crtama južno od kote 14, a ostale podređene postrojbe izvukao je na 4 km iza prednjeg kraja sovjetske obrane. Namjera zapovjednika divizije bila je da se 243. gardijska pješačka pukovnija pripremi za napad i proboj vanjskih utvrda tvrđave Königsberg. Zapovjedniku 243. gardijske pješačke pukovnije bili su poznati obavještajni podaci prikupljeni izjavama njemačkih zarobljenika koji su naveli da vanjske crte utvrda tvrđave Königsberg prolaze crtom južne padine kote 20 – raskršće putova Gross-Karšau – bezimena kota 500 m južno od Kaljgena – južni rub Vartena. U rajonu kote 14 protivnik je imao rovove u kojima je bilo borbeno osiguranje jačine pješačkog voda ojačanog s dvije teške strojnice. Prve crte rovova njemački inženjerci dodatno su ojačali gustim rasporedom žičanih mreža, a na nekim mjestima postavljena su i minska polja. Međuprostor je branjen isprekidanim crtama rovova koje su se protezale sjevernim rubom Papeljna i južnim rubom Špandinena. Drugi obrambeni položaj protezao se sjevernom obalom rijeke Beck. U sustav obrane uključen je i tvrđavski for broj 8 (nazvan 'kralj Friedrich I' – po Athumanunhu) koji je cijeli bio izgrađen od cigle. Bio je to zapravo izduženi petokutnik veličine 205 x 135 m čija je zadnja strana (grkljan – po Athumanunhu) bila okrenuta prema gradu. For broj 8 'kralj Friedrich I' činili su slijedeći objekti stalnih utvrda (tvrđava Königsberg izgrađena je 1843. s dvanaest forova koji su na oko 6 km branili prilaze samoj tvrđavi, a sustav gradnje tipičan je primjer Novopruske fortifikacijske škole – po Athumanunhu): 1) bedemi i rovovi okruživali su for sa svih strana, a širina rova na dnu bila je 10, dok mu je dubina iznosila 7 m; 2) vanjski kaponir činila su dva kazamata na kojima su bile po dvije puškarnice za djelovanje teških strojnica; 3) dva bočna polukaponira; 4) dva unutarnja forovska dvorišta; 5) glavne zgrade građene su na dva kata (vojarne i skladišta); 6) jedan kazamat koji je branio ulaz u for s dvije puškarnice za djelovanje teških strojnica; 7) dvije oklopljene promatračnice na vrhu fora. Topništvo i minobacači posade fora bili su smješteni na otvorenim položajima, a tijekom topničkih i zračnih udara svi su se mogli skloniti u podzemna skloništa izgrađena u foru. Isto tako posade topova i minobacača mogle su se skloniti u unutarnja dvorišta fora koja su ih gotovo idealno štitila od ubacnog kontrabatiranja. Svi prilazi foru štićeni su gustom strojo-puščanom i topničkom vatrom, a zapriječeni su bili protutenkovskim i protupješačkim zaprijekama. Zapadno i južno od fora protezao se protutenkovski rov s eskarpom i kontraeskarpom. Iako je taj for izgrađen i završen već davne 1894. godine, predstavljao je jaku OT koja se morala respektirati. Posada fora brojala je ukupno 400 vojnika, dočasnika i časnika. Na potezu Karšau – bezimena kota 500 m južno od Kaljgena branile su se njemačke postrojbe iz sastava 236. pješačke pukovnije 69. pješačke divizije. Njemačku 236. pješačku pukovniju topnički je podupirao znatan broj topničkih i minobacačkih oružja. Na 400 m ispred prednjeg kraja obrane postavljeni su njemački topovi za direktno gađanje i to 4 topa kalibra 73 mm. U području Kaljgena nalazila se i njemačka bitnica minobacača 81,4 mm, a u području mlina na oko 200 m istočno od Špandinena nalazila se njemačka bitnica topova 105 mm. Krajem ožujka 1945. zapovjednik sovjetske 84. gardijske divizije general bojnik K. J. Ščerbin na zapovjednom izviđanju dodijelio je zadaću 243. gardijskoj pješačkoj pukovniji s ciljem da probije njemačku obranu na području bezimena kota (sjeveroistočno od kote 14) – bezimena kota 500 m južno od Kaljgena. Zadaća 243. gardijske pješačke pukovnije bila je slijedeća: s prednjim odredom zauzeti most na autocesti preko rijeke Beck, blokirati for broj 8, zauzeti mlin, a do kraja dana i cijelo naselje Šenbuš. Za ojačanje pukovnije zapovjednik divizije dodijelio joj je haubičku pukovniju, topnički divizijun iz divizijske topničke pukovnije (DAG), dvije samovozne topničke bitnice, dva voda jurišnih inženjeraca (pionira) i jednu desetinu leđnih bacača plamena. Desno od sovjetske 243. gardijske pješačke pukovnije njemačku obranu trebala je probiti sovjetska 245. gardijska pješačka pukovnija 84. gardijske divizije, a lijevo je napadala sovjetska 43. gardijska divizija. Ustroj sovjetske 243. gardijske pješačke pukovnije pred sam početak napada bio je slijedeći: tri gardijske pješačke bojne koje su u svom sastavu imale po dvije gardijske pješačke satnije koje su brojile po 60 vojnika. Uz pridodane topničke postrojbe ukupno je 243. gardijska pješačka pukovnija raspolagala s 8 topa 45 mm, 2 topa 76 mm, 13 MB 82 mm, 5 MB 120 mm, 6 topa (DAG) 76 mm i 10 haubica H122 mm. Uz sve to napad 243. gardijske pješačke pukovnije topnički će podržati još i DAG i KAG, pa je to po Athumanunhovom proračunu bilo negdje oko 100 topova i minobacača na kilometar proboja crte bojišnice.

subota, 16.02.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Napad pješačke pukovnije na utvrđenu OT – listopad 1944. Istočna Pruska

Tijek borbe postrojbi 850. pješačke pukovnije (nastavak)

Istog trenutka kada je sovjetsko pješaštvo krenulo u opći napad, sovjetsko topništvo prenijelo je topničke udare po dubini njemačke obrane, a strojnice su osule snažnu strojničku paljbu po prvoj crti njemačkih rovova. Pod zaštitom jake strojničke paljbe i uz potporu tenkova i samovoznog topništva sovjetski vojnici ubrzo su upali u prvu crtu njemačkih rovova i zauzeli je. Bez zadržavanja, svladavši otpor njemačkih pješaka, sovjetski pješaci uz potporu tenkova i samovoznih topova ubrzo su zauzeli i drugu, pa treću crtu njemačkih rovova, a oko 1200 sovjetske postrojbe izbile su na crtu Juzefov – kota 41. No, nakon tog prvog početnog uspjeha sovjetskih postrojbi, njemačke postrojbe trgnule su se i počele su pružiti jači i organiziraniji otpor na crti Porožiniški – kota 43 – Podziški. Istodobno uz niz protunapada njemačke postrojbe pokušale su zadržati napredovanje postrojbi lijevog susjeda sovjetske 850. pješačke pukovnije. Tako su se sve do 1400 vodile teške borbe na graničnoj crti 2 km južno od Juzefova sve dok napokon sovjetske postrojbe nisu uspjele svladati otpor njemačkih pješaka. Istodobno sporo napreduju i postrojbe sovjetske 850. pješačke pukovnije, pa je tako 3. pješačka bojna čak i zaustavljena, ali pojavom sovjetskih tenkova i samovoznih topova koji su uništili njemačke vatrene točke napad je ipak produžen. Negdje oko 1400 sovjetska 850. pješačka pukovnija uspjela je prodrijeti na oko 5 km u dubinu njemačke obrane. Njemačke pričuve koje su onako naivno i teško stradale u topničkoj pripravi, sada su itekako nedostajale, jer njemački zapovjednici nisu imali ni jednu postrojbu koja bi mogla protunapadom vratiti izgubljene položaje, te im je samo preostalo da se povuku na drugu crtu obrane. Čim je zapovjednik sovjetske 850. pješačke pukovnije primijetio da se njemačke postrojbe povlače, zapovjedio je ukrcavanje 3. i 9. pješačke satnije na tenkove, a koje su već prije uvježbane za ovaj trenutak kada će nastupiti progon njemačkih postrojbi u povlačenju. Sada su sovjetski tenkovi krcati pješaštvom izbili na padine kote 45. pokušaj tenkovskog desanta da zauzme ovu kotu propao je poradi snažne njemačke paljbe iz smjera Numijestisa i Getkantena. Vojnici 3. i 9. satnije morali su zaleći i ukopati se na dostignutim crtama. Istodobno ostale sovjetske postrojbe (satnije) koje su se kretale iza tenkovskog desanta sada su upale u snažnu njemačku topničku paljbu. Sovjetskim zapovjednicima postalo je kristalno jasno da moraju brzo nešto poduzeti, jer prijetilo je da napad potpuno izgubi na zamahu. Tako je na južnom rubu naselja Numijestis u borbe uvedena bojna iz sastava sovjetske 852. pukovnije (to je bojna iz pričuve) koja je nakon kratke, ali žestoke borbe uspjela zauzeti kotu 45. Sada je opet zapovjednik sovjetske 850. pješačke bojne mogao slobodno djelovati, pa je zapovjedio tenkovskom desantu da iz smjera sjevera napadne kotu 45, 2, susjednu kotu već zauzete kote 45, a 3. pješačkoj bojni da napadne istu kotu iz smjera juga. Nakon kraćih borbi sovjetski pješaci izbili su na kotu 45, 2 i time sada doveli u nezgodnu situaciju njemačke postrojbe koje su se branile na toj koti, jer sada im je prijetilo okruženje. Njemačke postrojbe sada se povlače preko rijeke Šervinte prema naselju Getkanten. Sovjetska 1. pješačka bojna dobro se 'zalijepila' na leđa njemačkim postrojbama u povlačenju, pa je ona uspjela zauzeti manji mostobran na drugoj obali rijeke Šervinte. No, sovjetske postrojbe lijevo od 850. pješačke pukovnije imale su velikih muka sa njemačkim postrojbama, pa je tako zapovjednik 850. pješačke pukovnije morao, umjesto u borbu za proširenje mostobrana, svoju 2. pješačku bojnu uputiti na svoje lijevo krilo i bok koji su mu sada bili potpuno otkriveni zbog nejednakog nastupanja njegovog lijevog susjeda. To pak je sada želio iskoristiti njemački zapovjednik koji je na sovjetsku 1. pješačku bojnu, koja nije dobila očekivano pojačanje, poslao svoju njemačku 22. izvidničku bojnu u namjeri da odbaci sovjetske vojnike 1. pješačke bojne natrag preko rijeke. Razvile su se teške i krvave borbe koje su potrajale sve do 2100 kada je na trenutak došlo da pat pozicije. Naime, njemački vojnici nisu mogli odbaciti sovjetske, ali ni sovjetski vojnici nisu imali snage da potisnu njemačke. Sada se u borbu uključuju topovi i minobacači iz sastava (PAG) koji pokušavaju uništiti njemačke AB bunkere i utvrde, ali bezuspješno. Dalekometno i topništvo većeg kalibra (DAG, KAG i AAG) opet su zaostali u premještanju, pa nisu bili u mogućnosti pomoći. Sovjetskim pješacima preostalo je samo da se ukopaju na dostignutim crtama i brane ih. Kod lijevog susjeda sovjetske 850. pješačke pukovnije situacija pak je bila nešto drugačija. Naime, lijevi susjed koji je odmah u početku napada imao probleme u odbijanju njemačkih protunapada, tek u 1800 zauzeo je njemačku OT Podziški, a do kraja dana vodio je teške borbe za Lauckajme. Tako je završio i dan, sovjetska 850. pješačka pukovnija uspjela je prodrijeti 9 km u dubinu njemačke obrane, te zauzeti mostobran na drugoj obali rijeke Šervinte. Noć uoči 17. listopada postrojbe 850. pješačke pukovnije izviđale su protivnika, popunjavale se streljivom i prestrojavale se. Istu tu noć Nijemci dovlače svježe postrojbe njemačke 56. pješačke divizije. Nadnevka 17. listopada u 0900 nakon topničkog udara koji je trajao 20 minuta, te nakon naleta sovjetskog jurišnog zrakoplovstva, 850. pješačka pukovnija krenula je u novi napad. Istodobno napad produžavaju i susjedne postrojbe. Razvile su se opet teške borbe koje su potrajale sve do podneva, a sovjetske postrojbe nisu polučile nikakve uspjehe, jer su njemački pješaci pružali snažan otpor iz AB bunkera i utvrda. No, nakon podneva sovjetsko dalekometno topništvo (KAG i AAG) napokon su zauzeli svoje paljbene položaje i u topničkim udarima uništili su njemačke AB bunkere. Nakon toga sovjetska 2. pješačka bojna zauzela je naselja Getkanten, a postrojbe 1. i 3. pješačke bojne zauzele su njemačke rovove, te do 1800 izbile na crtu Goberišken – Sameluken. Na taj crti opet su njemačke postrojbe protunapadima uspjele zaustaviti sovjetske. Uz veliku i tešku muku, uz krajnji napor i požrtvovanost sovjetskih pješaka podržanih tenkovima, pet njemačkih protunapada odbijeno je i do 2100 sovjetske postrojbe izbijaju na crtu Jodcunen – kota 43 na samo oko 3 km od Goberiškena. Sada su se njemačke postrojbe opet počele izvlačiti na pričuvne obrambene položaje. Tako je tek nakon drugog dana sovjetska 850. pješačka pukovnija uspjela ovladati crtom koju je trebala ostvariti krajem prvog dana.

petak, 15.02.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Napad pješačke pukovnije na utvrđenu OT – listopad 1944. Istočna Pruska

Priprave 850. pješačke pukovnije za napad

Od 4. listopada 850. pješačka pukovnija otpočela je s pripravama za napad, a da bi se stvarne namjere prikrile, sovjetski časnici su izvide provodili preobučeni u vojničke odore bez oznaka činova i pripadnosti postrojbi, u malim skupinama i kretali su se kretnicama i rovovima. Na izvidima zapovjednici podređenih postrojbi izradili su orise prednjeg kraja protivnika, protivnikove vatrene točke, karakter i sustav zaprijeka, te ostalih elemenata protivničke obrane. Određeni su zajednički orijentiri, položaji za topove koji će gađati protivnika direktnim paljbama, te polazni položaji za tenkove i samovozno topništvo. Zapovjednicima inženjerijskih (pionirskih) vodova pokazana su mjesta na kojima će izraditi prolaze kroz protivnička minska polja. Dok su njihovi zapovjednici detaljno proučavali i razrađivali planove za napad i međusobno sudjelovanje postrojbi, postrojbe su vježbale provedbu samoga napada, a po jedna satnija iz sastava 1. i 3. pješačke bojne obučene su za provedbu tenkovskog desanta (Athumanunh skreće pozornost da sovjetske postrojbe u to doba ne raspolažu oklopnim prevožnjacima namijenjenim pješaštvu koje će pratiti tenkove, ali sovjetski vojni stručnjaci uviđaju potrebu za praćenjem tenkova od strane pješaštva, a nedostatak oklopnih prevožnjaka rješavaju tako da pješaštvo krcaju na tenkove). Ujutro 11. listopada postrojbe pukovnije prikupile su se nakon noćne hodnje na oko 3 km od crte bojišnice odakle će na ugovoreni signal krenuti u napad 14. listopada. Noć prije napada, točnije 13. listopada, postrojbe 1. pješačke bojne 850. pješačke pukovnije smijenile su u rovovima postrojbe koje su se tu prije branile. No, opet je došlo do kraćeg zastoja tijekom smjene između 3. pješačke bojne i privlačenja postrojbi 2. pješačke bojne 850. pješačke pukovnije, pa je sve to završeno tek noć uoči 15. listopada. U praskozorje, dakle u samo osvit zore 15. listopada, sve postrojbe 850. pješačke pukovnije bile su tamo gdje trebaju biti i bile su spremne za provedbu napada. Dakle, pred sam početak napada 850. pješačka pukovnija imala je tri pješačke bojne koje su opet bile sastavljene od po tri pješačke satnije koje su brojile po 90 vojnika. Ukupno od pješačkog naoružanja pukovnija je imala 27. strojnica, 57 puškostrojnica, 15 minobacača 82 mm, 6 minobacača 120 mm, te od topničkog oružja 7 topa 45 mm i 3 topa 76 mm.

Tijek borbe postrojbi 850. pješačke pukovnije

Nekoliko noći prije početka napada, u noćima kada su se sovjetske postrojbe smjenjivale na prednjim crtama obrane, sovjetsko zrakoplovstvo (noćni bombarderi) bombardirali su njemačke obrambene crte i otporne točke. Nadnevka 16. listopada točno u 0730, puna dva sata prije početka topničke priprave, a nakon 10 minutnog vatrenog udara divizijskog topništva (DAG), 1. pješačka bojna krenula je u napad. Neposredno pred samim njemačkim rovovima 1. pješačka bojna 227. pješačke divizije i susjedna bojna susjedne pješačke divizije uletjeli su u snažnu pješačku vatru koju su otvorili njemački pješaci koji su branili rovove, a potom su poklopljeni minobacačkom i topničkom paljbom njemačkog topništva. Sve sovjetske postrojbe bile su prisiljene na uzmak i povlačenje natrag na polazne položaje. No, ovaj napad prednjih odreda sovjetskih bojni, njemački zapovjednici pogrešno su protumačili kao početak općeg sovjetskog napada, pa su odmah počeli privlačiti svoje pričuve iz dubine obrane prema prvoj crti obrane. Upravo tada, točno u 0930, započela je izuzetno snažna sovjetska topnička priprava napada koja je još više pojačana udarima sovjetskog zrakoplovstva. Sva ta paklena salva sručila se na njemačke pričuve i postrojbe koje su baš tog trenutka privlačene prednjoj crti obrane. Gubici njemačkog pješaštva koje je jednostavno uletjelo u sovjetsku topničku pripravu bili su i više nego veliki. Veliki broj vatrenih točaka i bunkera na prednjem kraju u toj topničkoj pripravi je uništen. Onda pak u 1130 sovjetska 1. i 3. pješačka bojna 850. pješačke pukovnije krenule su u opći napad.

nedjelja, 10.02.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Napad pješačke pukovnije na utvrđenu OT – listopad 1944. Istočna Pruska

Odluka zapovjednika sovjetske 850. pješačke pukovnije za napad (nastavak)

Dakle, tijekom topničke priprave napada, a kasnije i topničke potpore samog napada po Athumanunhovim izračunima bilo je to negdje 278 topova i minobacača svih kalibara (veći kalibri od 120 mm negdje oko 150 cijevi – po Athumanunhu). Na kilometar proboja njemačke crte obrane to bi značilo prosječnu gustinu topničkih oružja od 200 topova i minobacača. Direktno gađanje provodila su topnička oružja pukovnije (ona što ih je Athumanunh označio crvenom bojom na prethodnoj sličici). To pak bi opet po Athumanunhovom izračunu iznosilo oko 20 topova za direktno gađanje na kilometar proboja crte bojišnice. Sovjetsku 850. pješačku pukovniju u napadu podupirala je i tenkovska pukovnija od 20 teških tenkova tipa 'JS', te pukovnija samovoznog topništva koja je u svom sastavu imala 21 samohotku kalibra 76 mm. Isto tako noć prije napada sovjetsko zrakoplovstvo trebalo je izvršiti bombardiranje s 45 noćnih jurišnih zrakoplova. Glavni cilj napada sovjetskih noćnih bombardera bili su položaji njemačkog topništva, te položaji pješaštva u područjima Jodupjani, Juzefov i Podziški. Tijekom samog napada zrakoplovstvo će napadati njemačke pričuve kao i topničke položaje, te njemačke OT. Inženjerijsko osiguranje i potporu u napadu pružat će satnija jurišnih inženjeraca za otvaranje prolaza u minskim i žičanim zaprijekama, a satnija pionira iz sastava divizijske inženjerije ustrojit će jurišne skupine za rušenje OT i PSZ za zaprijeđbu bokova pukovnije u slučaju njemačkog protunapada. Isto tako zapovjednik pukovnije pod svojim nadzorom ostavio je jedan inženjerijski pionirski vod koji je tijekom priprave napada izgradio zapovjedne promatračnice. Inženjerijsko uređenje polaznih položaja za napad provele su sovjetske postrojbe koje su se tu branile. Na zapovjednu promatračnicu koja je bila udaljena samo 300 metara od njemačkih rovova zapovjednik pukovnije poveo je zapovjednika PAG (pukovnijske topničke skupine), zapovjednika tenkovske pukovnije i zapovjednika 2. pješačke bojne. Tijekom priprave napada vezu s podređenim postrojbama zapovjednik pukovnije održavao je telefonom i RU, a tijekom provedbe napada RU, časnicima za vezu i tekličima. Nakon što pješačke bojne izbiju na crtu Juzefov – Jodupjani zapovjedna promatračnica trebala se premjestiti u naselje Jodupjani.

subota, 09.02.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Napad pješačke pukovnije na utvrđenu OT – listopad 1944. Istočna Pruska

Odluka zapovjednika sovjetske 850. pješačke pukovnije za napad

Čak pet dana, zapovjednik sovjetske 850. pješačke pukovnije, brigadir Morozov, zajedno s načelnikom stožera pukovnije i zapovjednicima podređenih postrojbi proučavao je zadaću, a 9. listopada poveo ih je i na zapovjedno izviđanje. Nakon zapovjednog izviđanja brigadir Morozov priopćio je svojim podređenim časnicima odluku za napad: - pukovnija će napadati u bojnom složaju s dvije bojne (1. i 3. pješačka bojna) u prvoj crti i jedna bojna (2. pješačka bojna bez svoje 4. pješačke satnije) u drugoj crti (ešalonu). Glavni napor napada pukovnije bit će na lijevom krilu smjerom južni rub naselja Merče – južni rub naselja Jodupjani – kota 45. Zapovjednici bojni dobili su slijedeće zadaće: - 1. pješačka bojna s bitnicom topova 45 mm, minobacačkom bitnicom 120 mm i dvije samovozne bitnice 76 mm probit će protivničku crtu obrane u području kota 45 – most južno od naselja Merče i zauzet će crtu rovova istočno od naselja Juzefovo, a potom produžiti napad smjerom Porožniški – sjeverni rub naselja Getkanten. Topničku potporu bojni pružat će i divizijun haubica iz sastava topničke pukovnije divizije; - 3. pješačka bojna s bitnicom topova 76 mm, tenkovskom satnijom i bitnicom samovoznih topova 76 mm probit će protivničku crtu obrane u području most južno od naselja Merče – kota 48 i zauzet će naselje Jodupjani, a potom produžiti napad smjerom kota 45, 2 – južni rub naselja Getkanten. Topničku potporu bojni pružat će dva topnička divizijuna; - 2. pješačka bojna, bez 4. pješačke satnije, slijedit će napad 3. pješačke bojne i bit će u spremnosti za iskorištavanje postignutog uspjeha 3. pješačke bojne na smjeru kota 43 – Getkanten; - 4. pješačka satnija (automatičari) ostala je pod nadzorom zapovjednika pukovnije kao pričuva zajedno s još jednom bitnicom samovoznih topova 76 mm, te tenkovskim vodom. Ta pričuva pukovnije kretala se za 1. pješačkom bojnom u stalnoj spremnosti za odbijanje eventualnih protivničkih protunapada. Na ovakvu pričuvu zapovjednik pukovnije odlučio se najvjerojatnije poradi toga što su u području djelovanja postojali dobri putovi i ceste po kojima su se iznenada mogli pojaviti njemački tenkovi i udariti u bok pukovnije. Topnička priprava napada trebala je trajati punih dva sata, a trebala se provesti na slijedeći način: u prvih 5 minuta opći topnički udar po svim protivničkim vatrenim točkama i po dubini obrane do 4 km, a istodobno uz kontrabatiranje protivničkih topničkih oružja. Gardijski minobacači tipa M – 13 uz dva plotuna trebali su napasti naselja Jodupjani i Merče. Nakon toga 70 minuta topnički se gađaju svi protivnički rovovi i bunkeri, te kretnice i OT u prvom pojasu njemačke obrane. Istodobno u trajanju od 5 minuta kontrabatiranje njemačkog topništva. Nakon toga oružja za direktno gađanje ruše u trajanju od 15 minuta utvrđene protivničke objekte i novootkrivene vatrene točke na prednjoj crti njemačke obrane. Zadnjih 30 minuta opći udar po cijelom njemačkom prednjem kraju obrane. Prije kretanja u napad sovjetski vojnici izvršili su i pješačku pripravu napada gađajući iz sveg pješačkog oružja (strojnice, puškostrojnice, puške i kratke strojnice) prvu crtu oružja punih 15 minuta. Taktika sovjetskog topništva tada se provodila udarima topništva podijeljenog po kalibrima i dometima u PAG, DAG, KAG i AAG (pukovnijska, divizijska, korpusna i armijska artiljerijske grupa – po Athumanunhu), a brojčano to je Athumanunh prikazao na svojoj sličici. Crvenim brojkama označen je broj topova i minobacača iz sastava pješačkih bojni pukovnije i oružja postrojbi ojačanja pukovnije.

petak, 08.02.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Napad pješačke pukovnije na utvrđenu OT – listopad 1944. Istočna Pruska

Situacija i zadaća sovjetske 850. pješačke pukovnije

Početkom listopada 1944. godine sovjetska 277. pješačka divizija povučena je u pričuvu korpusa na 15 km od crte bojišnice gdje je odmah započeto s pripravama podređenih postrojbi divizije za predstojeći napad na izuzetno snažnu, dobro pripremljenu i duboku njemačku obranu na prilaznim smjerovima Istočne Pruske. Sukladno odluci zapovjednika korpusa sovjetska 277. pješačka divizija imala je zadaću protivniku nanijeti glavni udar na njegovom lijevom krilu obrane u području između rijeke Šešupe i kote 48. Zapovjednik divizije, general bojnik S. T. Gladišev, nadnevka 4. listopada proveo je izviđanje crte bojišnice sa svim svojim podređenim i pridodanim zapovjednicima. Tijekom podjela zadaća zapovjednik divizije dodijelio je sovjetskoj 850. pješačkoj pukovniji kojom je zapovijedao brigadir (odgovara rangu sovjetskog pukovnika – po Athumanunhu) N. D. Morozov slijedeću zadaću: - probiti protivničku obranu u području kota 45. – kota 48., te zauzeti crtu Porožniški – Sameluken i do kraja dana izbiti na crtu Jodcunen – kota 41. Desni susjed 850. pješačke pukovnije bila je sovjetska 854. pješačka pukovnija koja je već probila protivničke crte obrane u području Darženiki, a lijevi susjed bila je postrojba iz susjedne divizije sovjetske 277. pješačke divizije.

Značajke njemačke obrane i postrojbi

Temeljem dobivenih obavještajnih podataka iz stožera divizije koja se prije branila na narečenom području napada sovjetske 850. pješačke pukovnije bilo je poznato da se tu brani njemačka 22. pješačka pukovnija iz sastava njemačke 1. istočnopruske divizije. Područje kota 45 – kota 44 – Merče branila je njemačka pješačka satnija iz sastava njemačke 2. pješačke bojne njemačke 22. pješačke divizije, a južno se branila njemačka ojačana pješačka satnija iz sastava njemačke 1. pješačke bojne njemačke 22. pješačke divizije. Te njemačke pješačke satnije brojile su po 80 vojnika, a raspolagale su slijedećim težim oružjem: 16 teških strojnica,12 minobacača, 5 topničkih bitnica od kojih je bila jedna bitnica poljskih haubica H150 mm. U području Podziški nalazila se još jedna njemačka pješačka bojna u pričuvi pukovnije. Tijekom i nakon godina Prvoga svjetskoga rata njemački inženjerci na području Istočne Pruske izgradili su nekoliko obrambenih utvrđenih crta. Od 1943. godine te ionako snažne utvrde još su se više utvrđivale i poboljšavale, odnosno usavršavale i nadopunjavale objektima utvrde izgrađenim u poljskom tipu utvrda. Njemački inženjerci gotovo su do savršenstva utvrdili naselja, a naročito kamene zgrade u njima. Osim toga, tijekom 1944. godine njemački inženjerci na prilazima Istočnoj Pruskoj izgradili su utvrđeno obrambeno područje koje su još dodatno ojačali inženjerijskim zaprijekama svih vrsti i tipova. Tako je na smjeru napada sovjetske 850. pješačke pukovnije postojao njemački rov u punom profilu na kojem su bila kamuflirana mnogobrojna strojnička gnijezda od kojih su neka bila izbačena tako da su mogla pokrivati rov kosim i bočnim paljbama. Ispred prednjeg kraja, odnosno ispred same crte rova bile su postavljene formacijske žičane zaprijeke tipa 'Brinovi elementi', te mnogobrojna PP i PO minska polja. Kamene zgrade uz crtu rova bile su podešene za obranu. Na oko 500 m od te prve crte rova protezala se druga crta rova koja je bila s prvom crtom povezana kretnicama u punom profilu. Između tih dviju crta rovova bili su uređeni paljbeni položaji za topnička oružja namijenjena direktnom gađanju. Iza druge crte rovova bili su paljbeni položaji minobacačkih bitnica, te zapovjedne promatračnice. Treća crta rovova bila je isprekidana i udaljena od prve crte rovova oko 1500 m, a tu su položaje zauzele njemačke postrojbe pričuve. U dubini njemačke obrane, na oko 2500 m od prve crte rova, postojali su i pričuvni položaji koji su osiguravali Juzefov s istoka i jugoistoka, a tu je bio rov punog profila kojeg su štitila gusta minska polja. Druga obrambena njemačka crta protezala se po državnoj granici i tu su se nalazili objekti utvrđivanja izgrađeni u stalnom (betonski i armiranobetonski objekti utvrda – po Athumanunhu) tipu utvrđivanja. Na zapadnoj obali rijeke Šervinte protezala se ta druga obrambena crta koja je imala dvije crte rovova u punom profilu s AB bunkerima. Ti rovovi bili su međusobno povezani kretnicama izgrađenim u punom profilu. Ispred rovova bile su postavljene žičane ograde od čak šest redova žice i minska polja. Mnogobrojni betonski bunkeri bili su izgrađeni na uzvišenjima, a sva naselja u tom području podešena su i pripremljena za obranu kao OT. Najsnažnije njemačke OT bile su u naselju Getkanten i Naumijestis. No, uz svu ovu izuzetnu pozornost koju su njemački inženjerci pridavali uređenjima obrambenih crta, Athumanunhu nikada neće biti jasno zašto su njemački inženjerci propustili u taj sustav zaprijeka uvrstiti samu rijeku Šervinta. Naime, ta rijeka široka je svega 20 m i duboka jedva metar, a kao takva nije predstavljala baš nikakvu zaprijeku za sovjetske tenkove i pješaštvo koji su je lako mogli pregaziti bez uporabe ikakvih formacijskih sredstava za svladavanje vodenih zaprijeka.

nedjelja, 03.02.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Napad gardijske pješačke pukovnije – listopad 1944. Istočna Pruska

Tijek borbi 75. gardijske pješačke pukovnije (nastavak)

Noću uoči jutra 17. listopada, njemački zapovjednici, poslali su na crtu Petreščevo – Karklupjani njemačku 561. pričuvnu bojnu (ova bojna bila je ustrojena isključivo mobiliziranim njemačkim vojnim obveznicima – po Athumanunhu) i časničku kažnjeničku bojnu (ova bojna ustrojena je od njemačkih časnika i dočasnika koji su na neki način povrijedili vojničku stegu – po Athumanunhu), s temeljnom zadaćom da drže svoje položaje dok ne stignu njemačke postrojbe iz pričuve. Ujutro 17. listopada u 0800, nakon 15 minutne topničke priprave, sovjetske postrojbe produžile su napad. Do 1500 vodeći teške borbe s njemačkim tenkovima iz tenkovske bojne 'Norveška' sovjetske postrojbe uspjele su izbiti na crtu Petreščevo – Karklupjani u područje kota 109. i 117. gdje su opet zaustavljene od njemačkih postrojbi. Nakon ovoga zapovjednik sovjetske 26. gardijske pješačke divizije odlučio je da sovjetska 75. gardijska pješačka pukovnija, koja je pretrpjela znatne gubitke, zaobiđe njemačku jaku OT Karklupjani i da daljnji napad prepusti sovjetskoj 79. gardijskoj pješačkoj pukovniji koja je do tada bila njezin desni susjed i da se povuče iza sovjetske 77. gardijske pješačke pukovnije na svom lijevom krilu, te nastavi pratiti bojni složaj kao pričuva sovjetske 26. gardijske pješačke divizije. Tijekom borbi 17. listopada sovjetska 77. gardijska pješačka pukovnija do 2100 uspjela je zauzeti naselje Novinki, a tijekom 18. listopada do 0400 i naselje Vojdoti. Istoga dana u 1400 postrojbe 75. gardijske pješačke pukovnije opet su se morale uključiti u borbe s ciljem da zaustave njemački protunapad. U te borbe zapovjednik sovjetske 75. gardijske pješačke pukovnije morao je u borbu ubaciti i svoje posljednje pričuve, satniju automatičara ojačanu s pionirskim vodom (borbeni inženjerci specijalisti za miniranja – po Athumanunhu). Sovjetski gardisti pioniri minirali su cestu Platen – Pjotšlauken na kojima su oštećena dva njemačka samovozna topa. Sada su se ispred sovjetskih pukovnija sovjetske 26. gardijske pješačke divizije našli njemački vojnici iz sastava njemačke konjaničke brigade koji su uspjeli zauzeti i zaposjesti ranije pripremljene i uređene položaje obrane ispred sovjetske 79. i 75. gardijske pješačke pukovnije, ali ne i ispred sovjetske 77. gardijske pješačke pukovnije. Iskoristivši tu konfuziju i propust njemačke konjaničke brigade, sovjetska 77. gardijska pješačka pukovnija probila je njemačku crtu obrane u području kote 101. No, daljnje napredovanje sovjetske 77. gardijske pješačke pukovnije zaustavljeno je preciznom i ubitačnom vatrom iz AB bunkera koji su se nalazili na istočnoj rubnoj crti Mackutšena. Sovjetske pukovnije odmah su počele ustrojavati privremene sastave nazvane 'Skupine za rušenje' koje su bile ustrojene od voda pješaka gardista i desetine gardista inženjeraca. Te Skupine za rušenje neprimjetno su se primaknule AB bunkerima i potom ih napale, a to je bio signal ostalim sovjetskim postrojbama da krenu u napad. Ovakav način napada urodio je plodom, pa su njemački vojnici počeli napuštati sigurnost AB bunkera misleći da su odsječeni, jer Skupine za rušenje djelovale su istodobno po svim AB bunkerima, a istodobno je išao i frontalni napad sovjetskog pješaštva. Do 0200 postrojbe sovjetske 75. gardijske pješačke pukovnije izbile su na kanal Dobup-graben, forsirale ga iz pokreta i zauzele crtu mostobrana zapadno od Dopjonena, što će kasnije olakšati izvršenje zadaće sovjetske 26. gardijske pješačke divizije.

subota, 02.02.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Napad gardijske pješačke pukovnije – listopad 1944. Istočna Pruska

Tijek borbi 75. gardijske pješačke pukovnije

Nadnevka 16. listopada u 0700 u zoni napada 75. gardijske pješačke pukovnije, izvidnička satnija iz divizije, uz topničku potporu izvršila je nasilno izviđanje smjerom prema školi (700 m sjeverozapadno od kote 90). No, njemački vojnici otvorili su snažnu zapriječnu paljbu i izvidnička satnija nije mogla prodrijeti u prvu crtu rovova, ali su tom prilikom otkrivene neke do tada nezamijećene njemačke vatrene točke. Ipak, najdragocjeniji podatak koji je dobiven tim nasilnim izvidom je bio taj što su sada sovjetski zapovjednici bili sigurni da njemačko pješaštvo čvrsto drži svoje položaje u prvoj i drugoj crti rovova. U 1130, nakon dvosatne topničke priprave, postrojbe 1. i 2. gardijske pješačke bojne krenule su u napad dodijeljenim smjerovima napada. Sovjetske bojne dočekane su snažnom pješačkom paljbom, a naročito na smjeru napada sovjetske 1. gardijske pješačke bojne. Ipak, ubrzo prispjele sovjetske tenkove i samovozne topove prorijeđeni njemački pješaci nisu mogli zaustaviti, pa su sovjetske gardijske pješačke bojne potom zauzele prvu i drugu crtu njemačkih rovova. Postrojbe 2. gardijske pješačke bojne s lakoćom su svladale njemačke pješake na svom smjeru, pa su dio snaga prebacile i za pomoć sovjetskoj 1. gardijskoj pješačkoj bojni, a potom su obije bojne izbile na treću crtu njemačkih rovova. Nakon što su uz potporu tenkova i samovoznih topova zauzele Gužuč sovjetske postrojbe produžile su svoj napad, a istodobno su i susjedne im postrojbe, iz sastava 79. i 77. gardijske pješačke pukovnije, uspješno napredovale na svojim smjerovima. Do 1300 1. i 2. gardijska pješačka bojna zauzele su njemačke rovove na crti Juzefovo – Mala Stalavka, a njemačko pješaštvo povuklo se na pričuvne obrambene položaje na crti jezera odakle je njemački otpor znatno ojačan. Oko 1230 njemački zapovjednici u borbu su ubacili i pukovnijsku pričuvu te tenkovsku bojnu 'Norveška' koji su izveli protunapad na sovjetske postrojbe i to desnog susjeda (79. gardijska pješačka pukovnija) i 2. gardijsku pješačku bojnu 75. gardijske pješačke pukovnije. Uz tijesno sudjelovanje s tenkovima i samovoznim topovima, te žestokom topničkom potporom iz dubine, sovjetske postrojbe uspjele su do 1400 zaustaviti njemačke protunapade. Do 1600 postrojbe 2. gardijske pješačke bojne 75. gardijske pješačke pukovnije svladale su njemački otpor i uspjele izbiti na rub šume, dok su za to vrijeme postrojbe 1. gardijske pješačke bojne 75. gardijske pješačke pukovnije zauzele Santaru i Podborek. Daljnji napad sovjetskih postrojbi zaustavljen je njemačkim protunapadima na crti Vojšvil – Kajri. Djelomično su za to odgovorni i sovjetski zapovjednici koji su tenkove i samovozne topove ostavljali za uništenje okruženih njemačkih OT, umjesto da ti tenkovi i dalje prate napad pješaštva. Istodobno i dalekometno topništvo nije se na vrijeme prebacilo na nove vatrene položaje, pa kad je topnička potpora bila najpotrebnija sovjetski topnici nisu imali domet, te su se morali prebacivati na nove vatrene položaje bliže crti bojišnice. Iako su sovjetske pješačke postrojbe uspjele do 1900 odbiti sve njemačke protunapade ipak nisu uspjele slomiti njemački otpor na crti Vojšvil – Kajri, a počelo je nestajati i streljiva, te se kod vojnika pojavljivati znakovi borbenog umora. Poradi svega toga narečenog zapovjednik sovjetske 26. gardijske pješačke divizije zapovjedio je ukopavanje na dostignutoj crti. Tu noć uoči 17. listopada sovjetski izvidnici proveli su dodatne izvide, pješačke postrojbe popunjavale su svoje istrošene zalihe, a tenkovi i topništvo prebacivali su se na položaje bliže crti bojišnice kako bi mogli efikasnije pratiti napade pješaštva. Tijekom te noći sovjetska 3. gardijska pješačka bojna koja nije sudjelovala u dnevnim borbama pokušala je probiti protivničku crtu obrane, ali je taj pokušaj propao.

petak, 01.02.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Napad gardijske pješačke pukovnije – listopad 1944. Istočna Pruska

Odluka zapovjednika sovjetske 75. gardijske pješačke pukovnije za napad

Zapovjednik 75. gardijske pješačke pukovnije potpukovnik (odgovara činu pukovnika HKoV – po Athumanunhu) P. S. Plankin sa zapovjednicima bojni i postrojbi ojačanja nadnevka 5. listopada proveo je izviđanje i tu upoznao svoje podređene časnike sa situacijom i nakon niza njihovih pitanja priopćio im svoju odluku za napad. Glavni udar pukovnije kretao bi se tako po desnom krilu smjerom Santara – kota 109. Borbeni složaj pukovnije trebao je biti u dva bojna ešalona i to 1. i 2. gardijska pješačka bojna u prvom i 3. gardijska pješačka bojna u drugom. Zadaća 1. gardijske pješačke bojne bila je slijedeća: - probiti protivničku crtu obrane usamljena kuća 300 m jugozapadno od kote 67 – usamljena kuća 200 m sjeverno od škole i potom izbiti na bezimenu kotu 750 m istočno od Klajpuca, a potom zauzeti Klajpuce i produžiti napad smjerom Kumec – Santara. Zadaća 2. gardijske pješačke bojne bila je slijedeća: - probiti protivničku crtu obrane škola – usamljena kuća 300 m zapadno od kote 90, potom zauzeti Gužiće, a zatim zauzeti bezimenu kotu km južno od Klajpuca. Nakon toga nastaviti nastupanje smjerom prema koti 109. Zadaća 3. gardijske pješačke bojne bila je slijedeća: - slijediti bojni složaj 1. gardijske pješačke bojne i nakon njezinog uspjeha preuzeti daljnje nastupanje uz istodobnu spremnost za odbijanje protivničkog protunapada iz smjerova Klajpuce i Mala Stalavka. Za ojačanje 1. gardijska pješačka bojna dobila je tenkovsku satniju i bitnicu samovoznih topova, te vod tenkova čistača mina. Topničku potporu 1. gardijskoj pješačkoj bojni pružit će bitnica minobacačke pukovnije i bitnica PO topova 76 mm, te minobacački divizijun iz minobacačke pukovnije. Za ojačanje 2. gardijska pješačka bojna dobila je tenkovsku satniju i bitnicu samovoznih topova, te vod tenkova čistača mina. Topničku potporu 2. gardijskoj pješačkoj bojni pružit će bitnica minobacačke pukovnije i bitnica PO topova 45mm, te minobacački divizijun iz minobacačke pukovnije. Prije samoga početka napada divizijski izvidnici provest će nasilno izviđanje, a topnička priprava napada trajat će punih dva sata. Uz to tenkovi i samovozno topništvo prije kretanja u napad izvest će svoj vlastiti vatreni nalet po otkrivenim protivničkim ciljevima. Kako bi izgledao taj grafikon topničke priprave po Athumanunhu: - 5 minuta po prvim protivničkim crtama rovova, 7 minuta po dubini prvog obrambenog pojasa, 15 minuta vatra po posebnim protivničkim ciljevima i točkama i potom 50 minuta opći vatreni udar po svim ciljevima obrane. Tri noći sovjetski inženjerci izrađivali su prolaze kroz protivnička minska polja. Planom je predviđeno da se postrojbe poslože za napad noću 15. listopada, ali je na kraju to bila noć 16. listopada, jer su njemački motritelji 15. listopada uočili neobične pokrete sovjetskih postrojbi. Tenkovi i samovozno topništvo na svoje položaje trebalo je izaći tijekom trajanja topničke priprave prikrivajući eksplozijama grmljavinu svojih motora.

<	veljača, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!