Napad pješačke pukovnije na utvrđenu OT – listopad 1944. Istočna Pruska
Odluka zapovjednika sovjetske 850. pješačke pukovnije za napad
Čak pet dana, zapovjednik sovjetske 850. pješačke pukovnije, brigadir Morozov, zajedno s načelnikom stožera pukovnije i zapovjednicima podređenih postrojbi proučavao je zadaću, a 9. listopada poveo ih je i na zapovjedno izviđanje. Nakon zapovjednog izviđanja brigadir Morozov priopćio je svojim podređenim časnicima odluku za napad: - pukovnija će napadati u bojnom složaju s dvije bojne (1. i 3. pješačka bojna) u prvoj crti i jedna bojna (2. pješačka bojna bez svoje 4. pješačke satnije) u drugoj crti (ešalonu). Glavni napor napada pukovnije bit će na lijevom krilu smjerom južni rub naselja Merče – južni rub naselja Jodupjani – kota 45. Zapovjednici bojni dobili su slijedeće zadaće: - 1. pješačka bojna s bitnicom topova 45 mm, minobacačkom bitnicom 120 mm i dvije samovozne bitnice 76 mm probit će protivničku crtu obrane u području kota 45 – most južno od naselja Merče i zauzet će crtu rovova istočno od naselja Juzefovo, a potom produžiti napad smjerom Porožniški – sjeverni rub naselja Getkanten. Topničku potporu bojni pružat će i divizijun haubica iz sastava topničke pukovnije divizije; - 3. pješačka bojna s bitnicom topova 76 mm, tenkovskom satnijom i bitnicom samovoznih topova 76 mm probit će protivničku crtu obrane u području most južno od naselja Merče – kota 48 i zauzet će naselje Jodupjani, a potom produžiti napad smjerom kota 45, 2 – južni rub naselja Getkanten. Topničku potporu bojni pružat će dva topnička divizijuna; - 2. pješačka bojna, bez 4. pješačke satnije, slijedit će napad 3. pješačke bojne i bit će u spremnosti za iskorištavanje postignutog uspjeha 3. pješačke bojne na smjeru kota 43 – Getkanten; - 4. pješačka satnija (automatičari) ostala je pod nadzorom zapovjednika pukovnije kao pričuva zajedno s još jednom bitnicom samovoznih topova 76 mm, te tenkovskim vodom. Ta pričuva pukovnije kretala se za 1. pješačkom bojnom u stalnoj spremnosti za odbijanje eventualnih protivničkih protunapada. Na ovakvu pričuvu zapovjednik pukovnije odlučio se najvjerojatnije poradi toga što su u području djelovanja postojali dobri putovi i ceste po kojima su se iznenada mogli pojaviti njemački tenkovi i udariti u bok pukovnije. Topnička priprava napada trebala je trajati punih dva sata, a trebala se provesti na slijedeći način: u prvih 5 minuta opći topnički udar po svim protivničkim vatrenim točkama i po dubini obrane do 4 km, a istodobno uz kontrabatiranje protivničkih topničkih oružja. Gardijski minobacači tipa M – 13 uz dva plotuna trebali su napasti naselja Jodupjani i Merče. Nakon toga 70 minuta topnički se gađaju svi protivnički rovovi i bunkeri, te kretnice i OT u prvom pojasu njemačke obrane. Istodobno u trajanju od 5 minuta kontrabatiranje njemačkog topništva. Nakon toga oružja za direktno gađanje ruše u trajanju od 15 minuta utvrđene protivničke objekte i novootkrivene vatrene točke na prednjoj crti njemačke obrane. Zadnjih 30 minuta opći udar po cijelom njemačkom prednjem kraju obrane. Prije kretanja u napad sovjetski vojnici izvršili su i pješačku pripravu napada gađajući iz sveg pješačkog oružja (strojnice, puškostrojnice, puške i kratke strojnice) prvu crtu oružja punih 15 minuta. Taktika sovjetskog topništva tada se provodila udarima topništva podijeljenog po kalibrima i dometima u PAG, DAG, KAG i AAG (pukovnijska, divizijska, korpusna i armijska artiljerijske grupa – po Athumanunhu), a brojčano to je Athumanunh prikazao na svojoj sličici. Crvenim brojkama označen je broj topova i minobacača iz sastava pješačkih bojni pukovnije i oružja postrojbi ojačanja pukovnije.
Post je objavljen 09.02.2008. u 21:28 sati.