Napad gardijske pješačke pukovnije – listopad 1944. Istočna Pruska
Tijek borbi 75. gardijske pješačke pukovnije (nastavak)
Noću uoči jutra 17. listopada, njemački zapovjednici, poslali su na crtu Petreščevo – Karklupjani njemačku 561. pričuvnu bojnu (ova bojna bila je ustrojena isključivo mobiliziranim njemačkim vojnim obveznicima – po Athumanunhu) i časničku kažnjeničku bojnu (ova bojna ustrojena je od njemačkih časnika i dočasnika koji su na neki način povrijedili vojničku stegu – po Athumanunhu), s temeljnom zadaćom da drže svoje položaje dok ne stignu njemačke postrojbe iz pričuve. Ujutro 17. listopada u 0800, nakon 15 minutne topničke priprave, sovjetske postrojbe produžile su napad. Do 1500 vodeći teške borbe s njemačkim tenkovima iz tenkovske bojne 'Norveška' sovjetske postrojbe uspjele su izbiti na crtu Petreščevo – Karklupjani u područje kota 109. i 117. gdje su opet zaustavljene od njemačkih postrojbi. Nakon ovoga zapovjednik sovjetske 26. gardijske pješačke divizije odlučio je da sovjetska 75. gardijska pješačka pukovnija, koja je pretrpjela znatne gubitke, zaobiđe njemačku jaku OT Karklupjani i da daljnji napad prepusti sovjetskoj 79. gardijskoj pješačkoj pukovniji koja je do tada bila njezin desni susjed i da se povuče iza sovjetske 77. gardijske pješačke pukovnije na svom lijevom krilu, te nastavi pratiti bojni složaj kao pričuva sovjetske 26. gardijske pješačke divizije. Tijekom borbi 17. listopada sovjetska 77. gardijska pješačka pukovnija do 2100 uspjela je zauzeti naselje Novinki, a tijekom 18. listopada do 0400 i naselje Vojdoti. Istoga dana u 1400 postrojbe 75. gardijske pješačke pukovnije opet su se morale uključiti u borbe s ciljem da zaustave njemački protunapad. U te borbe zapovjednik sovjetske 75. gardijske pješačke pukovnije morao je u borbu ubaciti i svoje posljednje pričuve, satniju automatičara ojačanu s pionirskim vodom (borbeni inženjerci specijalisti za miniranja – po Athumanunhu). Sovjetski gardisti pioniri minirali su cestu Platen – Pjotšlauken na kojima su oštećena dva njemačka samovozna topa. Sada su se ispred sovjetskih pukovnija sovjetske 26. gardijske pješačke divizije našli njemački vojnici iz sastava njemačke konjaničke brigade koji su uspjeli zauzeti i zaposjesti ranije pripremljene i uređene položaje obrane ispred sovjetske 79. i 75. gardijske pješačke pukovnije, ali ne i ispred sovjetske 77. gardijske pješačke pukovnije. Iskoristivši tu konfuziju i propust njemačke konjaničke brigade, sovjetska 77. gardijska pješačka pukovnija probila je njemačku crtu obrane u području kote 101. No, daljnje napredovanje sovjetske 77. gardijske pješačke pukovnije zaustavljeno je preciznom i ubitačnom vatrom iz AB bunkera koji su se nalazili na istočnoj rubnoj crti Mackutšena. Sovjetske pukovnije odmah su počele ustrojavati privremene sastave nazvane 'Skupine za rušenje' koje su bile ustrojene od voda pješaka gardista i desetine gardista inženjeraca. Te Skupine za rušenje neprimjetno su se primaknule AB bunkerima i potom ih napale, a to je bio signal ostalim sovjetskim postrojbama da krenu u napad. Ovakav način napada urodio je plodom, pa su njemački vojnici počeli napuštati sigurnost AB bunkera misleći da su odsječeni, jer Skupine za rušenje djelovale su istodobno po svim AB bunkerima, a istodobno je išao i frontalni napad sovjetskog pješaštva. Do 0200 postrojbe sovjetske 75. gardijske pješačke pukovnije izbile su na kanal Dobup-graben, forsirale ga iz pokreta i zauzele crtu mostobrana zapadno od Dopjonena, što će kasnije olakšati izvršenje zadaće sovjetske 26. gardijske pješačke divizije.
Post je objavljen 03.02.2008. u 08:40 sati.