Napad gardijske pješačke pukovnije – listopad 1944. Istočna Pruska
Tijek borbi 75. gardijske pješačke pukovnije
Nadnevka 16. listopada u 0700 u zoni napada 75. gardijske pješačke pukovnije, izvidnička satnija iz divizije, uz topničku potporu izvršila je nasilno izviđanje smjerom prema školi (700 m sjeverozapadno od kote 90). No, njemački vojnici otvorili su snažnu zapriječnu paljbu i izvidnička satnija nije mogla prodrijeti u prvu crtu rovova, ali su tom prilikom otkrivene neke do tada nezamijećene njemačke vatrene točke. Ipak, najdragocjeniji podatak koji je dobiven tim nasilnim izvidom je bio taj što su sada sovjetski zapovjednici bili sigurni da njemačko pješaštvo čvrsto drži svoje položaje u prvoj i drugoj crti rovova. U 1130, nakon dvosatne topničke priprave, postrojbe 1. i 2. gardijske pješačke bojne krenule su u napad dodijeljenim smjerovima napada. Sovjetske bojne dočekane su snažnom pješačkom paljbom, a naročito na smjeru napada sovjetske 1. gardijske pješačke bojne. Ipak, ubrzo prispjele sovjetske tenkove i samovozne topove prorijeđeni njemački pješaci nisu mogli zaustaviti, pa su sovjetske gardijske pješačke bojne potom zauzele prvu i drugu crtu njemačkih rovova. Postrojbe 2. gardijske pješačke bojne s lakoćom su svladale njemačke pješake na svom smjeru, pa su dio snaga prebacile i za pomoć sovjetskoj 1. gardijskoj pješačkoj bojni, a potom su obije bojne izbile na treću crtu njemačkih rovova. Nakon što su uz potporu tenkova i samovoznih topova zauzele Gužuč sovjetske postrojbe produžile su svoj napad, a istodobno su i susjedne im postrojbe, iz sastava 79. i 77. gardijske pješačke pukovnije, uspješno napredovale na svojim smjerovima. Do 1300 1. i 2. gardijska pješačka bojna zauzele su njemačke rovove na crti Juzefovo – Mala Stalavka, a njemačko pješaštvo povuklo se na pričuvne obrambene položaje na crti jezera odakle je njemački otpor znatno ojačan. Oko 1230 njemački zapovjednici u borbu su ubacili i pukovnijsku pričuvu te tenkovsku bojnu 'Norveška' koji su izveli protunapad na sovjetske postrojbe i to desnog susjeda (79. gardijska pješačka pukovnija) i 2. gardijsku pješačku bojnu 75. gardijske pješačke pukovnije. Uz tijesno sudjelovanje s tenkovima i samovoznim topovima, te žestokom topničkom potporom iz dubine, sovjetske postrojbe uspjele su do 1400 zaustaviti njemačke protunapade. Do 1600 postrojbe 2. gardijske pješačke bojne 75. gardijske pješačke pukovnije svladale su njemački otpor i uspjele izbiti na rub šume, dok su za to vrijeme postrojbe 1. gardijske pješačke bojne 75. gardijske pješačke pukovnije zauzele Santaru i Podborek. Daljnji napad sovjetskih postrojbi zaustavljen je njemačkim protunapadima na crti Vojšvil – Kajri. Djelomično su za to odgovorni i sovjetski zapovjednici koji su tenkove i samovozne topove ostavljali za uništenje okruženih njemačkih OT, umjesto da ti tenkovi i dalje prate napad pješaštva. Istodobno i dalekometno topništvo nije se na vrijeme prebacilo na nove vatrene položaje, pa kad je topnička potpora bila najpotrebnija sovjetski topnici nisu imali domet, te su se morali prebacivati na nove vatrene položaje bliže crti bojišnice. Iako su sovjetske pješačke postrojbe uspjele do 1900 odbiti sve njemačke protunapade ipak nisu uspjele slomiti njemački otpor na crti Vojšvil – Kajri, a počelo je nestajati i streljiva, te se kod vojnika pojavljivati znakovi borbenog umora. Poradi svega toga narečenog zapovjednik sovjetske 26. gardijske pješačke divizije zapovjedio je ukopavanje na dostignutoj crti. Tu noć uoči 17. listopada sovjetski izvidnici proveli su dodatne izvide, pješačke postrojbe popunjavale su svoje istrošene zalihe, a tenkovi i topništvo prebacivali su se na položaje bliže crti bojišnice kako bi mogli efikasnije pratiti napade pješaštva. Tijekom te noći sovjetska 3. gardijska pješačka bojna koja nije sudjelovala u dnevnim borbama pokušala je probiti protivničku crtu obrane, ali je taj pokušaj propao.
Post je objavljen 02.02.2008. u 17:48 sati.