Napad 243. gardijske pješačke pukovnije na utvrdu Königsberg (Kalinjingrad)
Situacija i zadaća 243. gardijske pješačke pukovnije
Tijekom veljače 1945. postrojbe sovjetskog 3. bjeloruskog fronta, progoneći ostatke ostataka uništene njemačke Istočnopruske armijske grupacije, izbile su na crtu vanjskih utvrda tvrđave Königsberg (Kalinjingrad). Tu su naletjele na snažan i organiziran otpor svježih njemačkih postrojbi koje su zauzele obrambene položaje. Zapovjednik sovjetske 243. gardijske pješačke pukovnije 84. gardijske divizije, po zapovjedi zapovjednika divizije ostavio je 2. gardijsku pješačku bojnu na obrambenim crtama južno od kote 14, a ostale podređene postrojbe izvukao je na 4 km iza prednjeg kraja sovjetske obrane. Namjera zapovjednika divizije bila je da se 243. gardijska pješačka pukovnija pripremi za napad i proboj vanjskih utvrda tvrđave Königsberg. Zapovjedniku 243. gardijske pješačke pukovnije bili su poznati obavještajni podaci prikupljeni izjavama njemačkih zarobljenika koji su naveli da vanjske crte utvrda tvrđave Königsberg prolaze crtom južne padine kote 20 – raskršće putova Gross-Karšau – bezimena kota 500 m južno od Kaljgena – južni rub Vartena. U rajonu kote 14 protivnik je imao rovove u kojima je bilo borbeno osiguranje jačine pješačkog voda ojačanog s dvije teške strojnice. Prve crte rovova njemački inženjerci dodatno su ojačali gustim rasporedom žičanih mreža, a na nekim mjestima postavljena su i minska polja. Međuprostor je branjen isprekidanim crtama rovova koje su se protezale sjevernim rubom Papeljna i južnim rubom Špandinena. Drugi obrambeni položaj protezao se sjevernom obalom rijeke Beck. U sustav obrane uključen je i tvrđavski for broj 8 (nazvan 'kralj Friedrich I' – po Athumanunhu) koji je cijeli bio izgrađen od cigle. Bio je to zapravo izduženi petokutnik veličine 205 x 135 m čija je zadnja strana (grkljan – po Athumanunhu) bila okrenuta prema gradu. For broj 8 'kralj Friedrich I' činili su slijedeći objekti stalnih utvrda (tvrđava Königsberg izgrađena je 1843. s dvanaest forova koji su na oko 6 km branili prilaze samoj tvrđavi, a sustav gradnje tipičan je primjer Novopruske fortifikacijske škole – po Athumanunhu): 1) bedemi i rovovi okruživali su for sa svih strana, a širina rova na dnu bila je 10, dok mu je dubina iznosila 7 m; 2) vanjski kaponir činila su dva kazamata na kojima su bile po dvije puškarnice za djelovanje teških strojnica; 3) dva bočna polukaponira; 4) dva unutarnja forovska dvorišta; 5) glavne zgrade građene su na dva kata (vojarne i skladišta); 6) jedan kazamat koji je branio ulaz u for s dvije puškarnice za djelovanje teških strojnica; 7) dvije oklopljene promatračnice na vrhu fora. Topništvo i minobacači posade fora bili su smješteni na otvorenim položajima, a tijekom topničkih i zračnih udara svi su se mogli skloniti u podzemna skloništa izgrađena u foru. Isto tako posade topova i minobacača mogle su se skloniti u unutarnja dvorišta fora koja su ih gotovo idealno štitila od ubacnog kontrabatiranja. Svi prilazi foru štićeni su gustom strojo-puščanom i topničkom vatrom, a zapriječeni su bili protutenkovskim i protupješačkim zaprijekama. Zapadno i južno od fora protezao se protutenkovski rov s eskarpom i kontraeskarpom. Iako je taj for izgrađen i završen već davne 1894. godine, predstavljao je jaku OT koja se morala respektirati. Posada fora brojala je ukupno 400 vojnika, dočasnika i časnika. Na potezu Karšau – bezimena kota 500 m južno od Kaljgena branile su se njemačke postrojbe iz sastava 236. pješačke pukovnije 69. pješačke divizije. Njemačku 236. pješačku pukovniju topnički je podupirao znatan broj topničkih i minobacačkih oružja. Na 400 m ispred prednjeg kraja obrane postavljeni su njemački topovi za direktno gađanje i to 4 topa kalibra 73 mm. U području Kaljgena nalazila se i njemačka bitnica minobacača 81,4 mm, a u području mlina na oko 200 m istočno od Špandinena nalazila se njemačka bitnica topova 105 mm. Krajem ožujka 1945. zapovjednik sovjetske 84. gardijske divizije general bojnik K. J. Ščerbin na zapovjednom izviđanju dodijelio je zadaću 243. gardijskoj pješačkoj pukovniji s ciljem da probije njemačku obranu na području bezimena kota (sjeveroistočno od kote 14) – bezimena kota 500 m južno od Kaljgena. Zadaća 243. gardijske pješačke pukovnije bila je slijedeća: s prednjim odredom zauzeti most na autocesti preko rijeke Beck, blokirati for broj 8, zauzeti mlin, a do kraja dana i cijelo naselje Šenbuš. Za ojačanje pukovnije zapovjednik divizije dodijelio joj je haubičku pukovniju, topnički divizijun iz divizijske topničke pukovnije (DAG), dvije samovozne topničke bitnice, dva voda jurišnih inženjeraca (pionira) i jednu desetinu leđnih bacača plamena. Desno od sovjetske 243. gardijske pješačke pukovnije njemačku obranu trebala je probiti sovjetska 245. gardijska pješačka pukovnija 84. gardijske divizije, a lijevo je napadala sovjetska 43. gardijska divizija. Ustroj sovjetske 243. gardijske pješačke pukovnije pred sam početak napada bio je slijedeći: tri gardijske pješačke bojne koje su u svom sastavu imale po dvije gardijske pješačke satnije koje su brojile po 60 vojnika. Uz pridodane topničke postrojbe ukupno je 243. gardijska pješačka pukovnija raspolagala s 8 topa 45 mm, 2 topa 76 mm, 13 MB 82 mm, 5 MB 120 mm, 6 topa (DAG) 76 mm i 10 haubica H122 mm. Uz sve to napad 243. gardijske pješačke pukovnije topnički će podržati još i DAG i KAG, pa je to po Athumanunhovom proračunu bilo negdje oko 100 topova i minobacača na kilometar proboja crte bojišnice.
Post je objavljen 17.02.2008. u 13:53 sati.