Napad pješačke pukovnije na utvrđenu OT – listopad 1944. Istočna Pruska
Situacija i zadaća sovjetske 850. pješačke pukovnije
Početkom listopada 1944. godine sovjetska 277. pješačka divizija povučena je u pričuvu korpusa na 15 km od crte bojišnice gdje je odmah započeto s pripravama podređenih postrojbi divizije za predstojeći napad na izuzetno snažnu, dobro pripremljenu i duboku njemačku obranu na prilaznim smjerovima Istočne Pruske. Sukladno odluci zapovjednika korpusa sovjetska 277. pješačka divizija imala je zadaću protivniku nanijeti glavni udar na njegovom lijevom krilu obrane u području između rijeke Šešupe i kote 48. Zapovjednik divizije, general bojnik S. T. Gladišev, nadnevka 4. listopada proveo je izviđanje crte bojišnice sa svim svojim podređenim i pridodanim zapovjednicima. Tijekom podjela zadaća zapovjednik divizije dodijelio je sovjetskoj 850. pješačkoj pukovniji kojom je zapovijedao brigadir (odgovara rangu sovjetskog pukovnika – po Athumanunhu) N. D. Morozov slijedeću zadaću: - probiti protivničku obranu u području kota 45. – kota 48., te zauzeti crtu Porožniški – Sameluken i do kraja dana izbiti na crtu Jodcunen – kota 41. Desni susjed 850. pješačke pukovnije bila je sovjetska 854. pješačka pukovnija koja je već probila protivničke crte obrane u području Darženiki, a lijevi susjed bila je postrojba iz susjedne divizije sovjetske 277. pješačke divizije.
Značajke njemačke obrane i postrojbi
Temeljem dobivenih obavještajnih podataka iz stožera divizije koja se prije branila na narečenom području napada sovjetske 850. pješačke pukovnije bilo je poznato da se tu brani njemačka 22. pješačka pukovnija iz sastava njemačke 1. istočnopruske divizije. Područje kota 45 – kota 44 – Merče branila je njemačka pješačka satnija iz sastava njemačke 2. pješačke bojne njemačke 22. pješačke divizije, a južno se branila njemačka ojačana pješačka satnija iz sastava njemačke 1. pješačke bojne njemačke 22. pješačke divizije. Te njemačke pješačke satnije brojile su po 80 vojnika, a raspolagale su slijedećim težim oružjem: 16 teških strojnica,12 minobacača, 5 topničkih bitnica od kojih je bila jedna bitnica poljskih haubica H150 mm. U području Podziški nalazila se još jedna njemačka pješačka bojna u pričuvi pukovnije. Tijekom i nakon godina Prvoga svjetskoga rata njemački inženjerci na području Istočne Pruske izgradili su nekoliko obrambenih utvrđenih crta. Od 1943. godine te ionako snažne utvrde još su se više utvrđivale i poboljšavale, odnosno usavršavale i nadopunjavale objektima utvrde izgrađenim u poljskom tipu utvrda. Njemački inženjerci gotovo su do savršenstva utvrdili naselja, a naročito kamene zgrade u njima. Osim toga, tijekom 1944. godine njemački inženjerci na prilazima Istočnoj Pruskoj izgradili su utvrđeno obrambeno područje koje su još dodatno ojačali inženjerijskim zaprijekama svih vrsti i tipova. Tako je na smjeru napada sovjetske 850. pješačke pukovnije postojao njemački rov u punom profilu na kojem su bila kamuflirana mnogobrojna strojnička gnijezda od kojih su neka bila izbačena tako da su mogla pokrivati rov kosim i bočnim paljbama. Ispred prednjeg kraja, odnosno ispred same crte rova bile su postavljene formacijske žičane zaprijeke tipa 'Brinovi elementi', te mnogobrojna PP i PO minska polja. Kamene zgrade uz crtu rova bile su podešene za obranu. Na oko 500 m od te prve crte rova protezala se druga crta rova koja je bila s prvom crtom povezana kretnicama u punom profilu. Između tih dviju crta rovova bili su uređeni paljbeni položaji za topnička oružja namijenjena direktnom gađanju. Iza druge crte rovova bili su paljbeni položaji minobacačkih bitnica, te zapovjedne promatračnice. Treća crta rovova bila je isprekidana i udaljena od prve crte rovova oko 1500 m, a tu su položaje zauzele njemačke postrojbe pričuve. U dubini njemačke obrane, na oko 2500 m od prve crte rova, postojali su i pričuvni položaji koji su osiguravali Juzefov s istoka i jugoistoka, a tu je bio rov punog profila kojeg su štitila gusta minska polja. Druga obrambena njemačka crta protezala se po državnoj granici i tu su se nalazili objekti utvrđivanja izgrađeni u stalnom (betonski i armiranobetonski objekti utvrda – po Athumanunhu) tipu utvrđivanja. Na zapadnoj obali rijeke Šervinte protezala se ta druga obrambena crta koja je imala dvije crte rovova u punom profilu s AB bunkerima. Ti rovovi bili su međusobno povezani kretnicama izgrađenim u punom profilu. Ispred rovova bile su postavljene žičane ograde od čak šest redova žice i minska polja. Mnogobrojni betonski bunkeri bili su izgrađeni na uzvišenjima, a sva naselja u tom području podešena su i pripremljena za obranu kao OT. Najsnažnije njemačke OT bile su u naselju Getkanten i Naumijestis. No, uz svu ovu izuzetnu pozornost koju su njemački inženjerci pridavali uređenjima obrambenih crta, Athumanunhu nikada neće biti jasno zašto su njemački inženjerci propustili u taj sustav zaprijeka uvrstiti samu rijeku Šervinta. Naime, ta rijeka široka je svega 20 m i duboka jedva metar, a kao takva nije predstavljala baš nikakvu zaprijeku za sovjetske tenkove i pješaštvo koji su je lako mogli pregaziti bez uporabe ikakvih formacijskih sredstava za svladavanje vodenih zaprijeka.
Post je objavljen 08.02.2008. u 20:00 sati.