Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

utorak, 29.11.2005.

Protutenkovska obrana

Evo sada, na kraju, opisa i kako je izgledala njemačka duboka protuoklopna obrana nakon 1943. godine. Njemačko zapovjedništvo dalo je smjernice postrojbama da moraju postići minimalnu gustoću do 10 PT oružja na kilometar bojišnice, pješačka ručna sredstva za borbu s tenkovima njemačke postrojbe raspoređuju na prednjem kraju obrane (ručna PT sredstva djeluju na daljinama do 150 m), PT topove kalibra 37 i 50 mm njemačke postrojbe raspoređuju između I. i II. crte rovova (topovi djeluju na daljinama do 300 m), PT topove 75 mm Nijemci imaju između II. i III. crte rovova (ti topovi djeluju na daljinama do 800 m), PT topove od 88 mm Nijemci imaju oko III. crte rovova (ti topovi djeluju na daljinama do 1500 m). Nadalje, Nijemci po dubini oko pričuva bojni organiziraju PT gnijezda i PT područja uređena za kružnu obranu PT topovima i ručnim sredstvima. U pješačkim pukovnijama njemački inženjerci ustrojavaju 1 do 2 Pokretnu skupinu za zaprečavanje, a u divizijama i korpusima imaju PT pričuve. Zapravo ovo je opis njemačke protuoklopne obrane u bitki kod Kurska, a kasnije Nijemci će pokloniti veću pozornost planiranju, a uvode se i PT točke i PT odsjeci na prednjim crtama obrane, a PT čvorovi organiziraju se u pukovnijama. Pred sam kraj 1943. njemačke postrojbe ustrojavaju lovačke bojne koje imaju ručne bacače i teške strojnice, a te lovačke bojne od početka 1944. se motoriziraju. Kasnije njemačke postrojbe od tih bojni ustrojavaju lovačke PT odrede i skupine lovaca tenkova. Na kraju rata njemačke postrojbe dobivaju samovozne oklopne PT topove 75 i 88 mm.

Protutenkovska obrana

shema 3

ponedjeljak, 28.11.2005.

Protutenkovska obrana

shema 2


Tijekom 1944. u Sovjetskom Savezu povećana je proizvodnja samovoznih topova tipa SU-76, SU-85 i SU-122, a neposredno pred sam kraj II. Svjetskog rata pojavio se i SU-100 posebno izrađen samovozni PT top koji je bio namijenjen za dvoboje s njemačkim teškim tenkovima. Pješaštvo se oprema RB-ima (PT ručni bacači). Sovjeti sve više pozornosti daju PO zaštiti u napadu, pa odatle i ono povećanje oklopljenih samovoznih PO topova koji lako prate i štite sovjetske tenkove u napadu. No, još nešto pomagalo je i davalo čvrstinu sovjetskoj PO obrani. Bili su to strašni ubojice tenkova iz zraka, sovjetski zrakoplovi tipa IL-2 (Iljušin) koji su opremljeni PT bombama i PT raketnim zrnima. Iljušini bi se iznenada pojavili iz zraka u skupinama od po 12 zrakoplova, a kasnije i od po 18, pa čak i po 36 zrakoplova, te među njemačkim tenkovima napravili pravu pustoš. Veliki problem Nijemcima činile su i sovjetske partizanske (gerilske) postrojbe koje su napadale iznenada njemačke konvoje s tenkovima kada su oni bili još na vagonima, ili pak konvoje s gorivom i streljivom za njemačke tenkove. Protutenkovsku obranu čini niz taktičkih elemenata raspoređenih po crti bojišnice i dubini, a to su: PT točke, satnijski PT rajoni, PT čvorovi bojni, PT uporišta, PT zasjede, Pokretni odredi za zaprečavanje, Protutenkovske pričuve. PT točka u satnijskom rajonu obrane ima 1 do 2 PT topa i ručna pješačka PT sredstva (bacači, granate, PT puške) pod zapovjedništvom je zapovjednika streljačke satnije. Satnijski PT rajon organiziran je kao glavni obrambeni čvor PO obrane bojne, ali može biti i samostalan. Ima 2 do 6 PT topa i razna ručna pješačka PT sredstva, a pod zapovjedništvom je zapovjednika streljačke satnije (ako je samostalno organiziran) ili zapovjednika pješačke bojne (ako je u PT čvoru bojne). PT čvor bojne gotovo uvijek poklapa se s rajonom obrane pješačke bojne, organiziran kao posebna cjelina obrane, a pod zapovjedništvom je zapovjednika pješačke bojne, no, češće je pod zapovjedništvom zapovjednika topničke postrojbe koja ga je zaposjela. Čine ga 8 do 12 (pred kraj rata 15 do 20) PT topa koji su raspoređeni u skupinama od 5 do 6 topa. Protutenkovsko uporište nalazi se u korpusu (ponekad je to i u diviziji, ali rjeđe) gotovo uvijek na najopasnijem smjeru prodora tenkova. PTU najčešće zaposjeda PT pukovnija koja je ojačana pješaštvom (lovcima tenkova), tenkovima i borbenom inženjerijom za postavljanje zaustavnih minskih polja, a ima 24 do 36 PT topa. Protutenkovske zasjede organiziraju pojedinačno određeni PT topovi na smjerovima prodora tenkova, a ostaju pritajeni (ne otvaraju paljbu s ostalim PT topovima, prikriveni su i čekaju povoljan trenutak) sve do direktne (cijev u cijev) pojave tenka ispred topa. Takve zasjede postavljaju se samo tamo gdje tenkovi ne mogu manevrirati, jer su kanalizirani na jedan prolaz (ceste u usjecima i zasjecima), odnosno na mjestima na kojima se tenkovi moraju kretati u koloni. Pokretni odredi za zaprečavanje i Skupine za zaprečavanje ustrojavaju se od inženjerijskih postrojbi (borbena inženjerija i pioniri), a one prije početka bojnih djelovanja uređuju PTC (protutenkovske crte) na kojima će doći do susreta s tenkovima protivnika. Na tim PTC iskopaju se ležišta za mine, ponekad se i postave mine, ali bez upaljača (to se radi onda kada preko takvih minskih polja moraju manevrirati vlastiti tenkovi, a kada se oni povuku pioniri postave upaljače i MP je bojno sposobno). Te inženjerijske skupine djeluju samostalno na ugroženim smjerovima, a najčešće, tada je to i najefikasnije, izlijeću ispred POP (protuoklonih pričuva) i postavljaju zaustavna MP. Elementi protuoklopne obrane ešaloniziraju se po dubini u nekoliko zona: u prvoj zoni su PT točke, satnijski PT rajoni i PT čvorovi bojni; u drugoj zoni su područja vatrenih položaja PTS (pukovnijskih topničkih skupina), te istaknute PTC (protutenkovske crte) divizijskih PTR (protutenkovskih rajona); u trećoj zoni su protuoklopne pričuve, područja divizijskih PT rajona i istaknute PTC korpusnih protuoklopnih uporišta, vatreni položaji divizijskih i korpusnih topničkih skupina; u četvrtoj zoni nalaze se protuoklopne pričuve korpusa i PTU korpusa; u petoj zoni nalaze se PT rajoni armija i PTU armija. Nijemci su tek nakon poraza kod Staljingrada shvatili značaj duboke protuoklopne obrane, pa joj tada i oni poklanjaju veću pozornost.

Protutenkovska obrana

kada se sve četiri sheme slože jasno je vidljiva dubina PO obrane postrojbi CA, Shema 1

nedjelja, 27.11.2005.

Protutenkovska obrana

Odmah nakon njemačkog napada na Sovjetski Savez (22. lipnja 1941.) postrojbe CA povećavaju broj PT topova 46 mm koji se tada nalaze u pješačkim divizijama CA, a od PT topova 76 mm koji se opremaju pancirnim granatama ustrojavaju se PT pukovnije i PT brigade. Tako ustrojene postrojbe bačene su ispred njemačkih oklopnih klinova, ali bez potpore pješaštva, pa one imaju velike gubitke. Međutim, bile su to žilave postrojbe i usprkos velikim gubicima one postepeno tupe njemačke oštre klinove i sve više doprinose konsolidaciji sovjetske obrane. (Tako je jedna PT brigada CA kod Šjauljaja izdržala na svojim položajima gotovo pet dana i u dvobojima s njemačkim tenkovima 4. oklopne armije nanijela im znatnije gubitke) Sovjeti počinju davati sve veću pozornost zaprečavanju, pa u borbe s tenkovima masovno uključuju svoju borbenu inženjeriju koja postavlja gusta MP uzduž komunikacija kojima nastupaju njemački tenkovi. Sovjetske streljačke satnije koje imaju PT puške dodatno se ojačavaju PT topovima i tako ojačane organiziraju obranu u PTČ (protutenkovskim čvorovima) koji se nalaze u pješačkim bojnama, a postavljaju se i PTZ (protutenkovske zasjede). U svim naseljenim mjestima sovjetsku obranu postrojbi CA pojačavaju RPTO (radnički protutenkovski odredi), a cijelom dužinom komunikacija kojima nastupaju njemački tenkovi postavljaju se PTZ u kojima su ponekad i sovjetski tenkovi. Na smjeru prema Moskvi Sovjeti ubrzano ustrojavaju i organiziraju PTR i PTU (protutenkovski rajoni i protutenkovska uporišta) koji sve više, povezani s ostalim elementima obrane, istu znatnije pojačavaju. U nekim postrojbama CA ustrojene su i PTP (protutenkovske pričuve). Upravo takva protuoklopna obrana slomila je njemačko napredovanje prema Moskvi (uništeno je 700 njemačkih tenkova), a postrojbe CA krenule su u protunapad, pa su Nijemci od 06. do 25. prosinca 1941. izgubili ukupno 1100 tenkova. Tijekom 1942. postrojbe CA dobivaju u naoružanje PT top 76 mm tipa ZIS-3 M 42, a početkom 1943. pješačke pukovnije i divizije CA u naoružanje dobivaju PT topove 57 mm tipa ZIS-2 (to je poboljšana inačica topa ZIS), a već na jesen stižu i samovozni PT topovi 85 mm tipa SU-85 i 122 mm tipa SU-122. Haubice iz topničkih postrojbi dobivaju kumulativna zrna, pa se i one mogu uključiti u PO bitku na daljinu. Tijekom bitke kod Kurska (05. srpanj do 15. kolovoz 1943.) postrojbe CA organizirale su i uredile najdublje do tada viđenu PO (protuoklopnu obranu) obranu. Da ne bi bilo zabune kada Athumanunh piše protutenkovska onda misli na direktnu borbu s tenkovima, a kada piše protuoklopna onda pak misli na borbu sa svim oklopnim vozilima (tenkovima, prevožnjacima i topničkim samovoznim oklopnjacima) i pješaštvom koje se u njima prevozi. Dakako, PT topovi jednako su efikasni i u borbi s drugim manje oklopljenim vozilima od tenkova. Dakle, PO obranu postrojbi CA kod Kurska činilo je nekoliko uzastopnih PO pojaseva obrane u kojima se nalazilo 600 PT topova pozorno i brižljivo raspoređenih na mogućim smjerovima prodora tenkova. Na Središnjoj i Voronješkoj bojišnici dubina PO obrane iznosila je čak 100 km, a gustoća PT oružja (svih kalibara) tu je iznosila 15 do 20 oružja na kilometar bojišnice, a PT čvorove bojni zaposjele su čak čitave PT pukovnije. Sovjetska borbena inženjerija postavlja čak 2000 PP (protupješačkih) i 1700 PO (protuoklopnih) mina na kilometar bojišnice. (Ovakva gustoća PO MEN (minskoeksplozivnih naprava) jasno govori da sovjetski zapovjednici niti malo ne podcjenjuju njemačke tenkiste, ali to je upravo i bilo neprobojno i za same njemačke tenkiste – po Athumanunhu) Nadalje, opet neke od sovjetskih divizija imaju čak dvije PTP (protutenkovske pričuve) na GOP (glavnom obrambenom području), a u međuprostorima divizija organiziraju se PTČ (protutenkovski čvorovi) jačine PT pukovnija. Između obrambenih područja u samoj diviziji organiziraju se POU (protuoklopna uporišta) koja posjedaju čak dvije PT pukovnije, pa se tu ponekad može naći čak 100 kom raznog PT oružja. Svi topnički položaji namijenjeni za daleku PO borbu zaštićeni su MEZ (minskoeksplozivnim zaprekama), to su minska polja sa žičanim zaprerkama, te minirane eskarpe i kontraeskarpe, PT stupovi, PT tetraederi i minirani PT rovovi. Zahvaljujući tako dobro i duboko organiziranoj PO obrani u bitki kod Kurska čak je 61 posto njemačkih tenkova uništeno od direktnih pogodaka PT topništva (ostalo otpada na stradanje u MEZ ili od direktnih dvoboja tenkova).

petak, 25.11.2005.

Protutenkovska obrana

Duboka sovjetska protutenkovska obrana (uvod)

Na sličici je Athumanunh nacrtao ustroj sovjetske oklopne brigade (jasno je vidljivo da je njemačka oklopna brigada II. Svjetskog rata tri puta jača od sovjetske oklopne brigade u brojnosti tenkova kao temeljnog oružja). No, taktika duboke protutenkovske obrane (PTO) koju je CA primijenila u bitki kod Kurska jednostavno je bila neumoljiva i prevelik zalogaj za njemačke tenkove. Dakle, da ne bi bilo zabune, Athumanunh će se uvodno usredotočiti na susretnu bitku (Prohorovka) gdje se direktno 'čelom u čelo' ili bolje rečeno 'kupolom u kupolu' sudarilo ukupno 1500 tenkova i samohotki (Athumanunh će ih nazvati zajedničkim imenom – oklopnjaci). Razvila se strašna bitka koja je potrajala gotovo cijelog dana. Uspjeh je bio promjenjiv tijekom same bitke, a na kraju dana i bitke na poprištu je ostalo oko 400 njemačkih i oko 300 sovjetskih oklopnjaka iz kojih se dimio zlokobni crni dim (dakle bili su uništeni). Iako je sam ishod sudara kod Prohorovke bio neriješen, bila je to prekretnica Kurske bitke i od tog trenutka došlo je do prijeloma, odnosno ratna je sreća prešla na sovjetsku stranu. Naime, njemački tenkovski zapovjednici nisu imali odgovor na sovjetsku taktiku – duboko postavljene obrane. Upravo to, odnosno tu taktiku sovjetskih vojnika opisat će Athumanunh u slijedećim danima.

ponedjeljak, 21.11.2005.

Sheme ustroja postrojbi II. Svjetskog rata

Oklopne brigade

Tijekom II. Svjetskog rata oklopne brigade ojačane su pješačkim bojnama koje se nalaze u oklopnim prevožnjacima (osim u Crvenoj armiji), snažnom skupinom za potporu (motorizirano pješaštvo, topništvo, inženjerija). Tako ojačane oklopne brigade osposobljavaju se za samostalna djelovanja i nalaze se pod zapovijedanjem oklopnih divizija (osim u Crvenoj armiji). Tijekom 1942. godine oklopne brigade dobivaju još jednu tenkovsku pukovniju. Poradi velikih gubitaka i stalnih povećanja oklopnih divizija, Nijemci svoje oklopne brigade već tijekom 1941. preustrojavaju u oklopne pukovnije. Tijekom 1939. US oklopna brigada ustrojena je od dvije oklopne pukovnije koje imaju 56 lakih tenkova, motorizirane topničke pukovnije 75 mm i postrojbi za opskrbu, ali se 1942. godine sve oklopne brigade ukidaju jer nisu povoljne za ustrojavanje NOS (namjenski organiziranih snaga). U Crvenoj armiji, tijekom prve godine rata, oklopna brigada je najveća oklopna postrojba, a u sastavu ima oklopnu pukovniju ( tri mješovite bojne), moto-pješačku bojnu, protu tenkovsku i minobacačku satniju, protuzrakoplovni i izvidnički vod, to je ukupno 70 tenkova. No, ubrzo u svoj ustroj oklopna brigada CA dobiva izvidničku bojnu, i topničku bojnu 76 mm, pa ona postaje samostalnija u provedbi bojnih djelovanja. Razlika između mehanizirane i oklopne brigade je u tome što je oklopna brigada veće udarne snage, ali je manje elastična u manevru. Motorizirano pješaštvo oklopne brigade prenaoružava se automatima i prevozi se na tenkovima, a u bitkama djeluje kao tenkovski desant. Dakle, CA nije imala oklopno pješaštvo u oklopnim prevožnjacima, već je to bilo tenkovsko pješaštvo namijenjeno za tenkovski desant. Dakle, odgovor RommeLu bio bi da CA nije ni taktičkom uporabom predviđala samostalnu uporabu tenkova, jer na svim njihovim tenkovima prevozi se tenkovsko pješaštvo. Dakako, to je dovelo do većeg gubitka pješaka koji nisu zaštićeni oklopom, ali CA dozvolila si je taj 'luksuz' koji je odmah po završetku rata promijenjen i sovjetsko pješaštvo ulazi u oklopne prevožnjake. Isto tako prevožnjaci koje je SSSR dobio u sklopu vojne pomoći (putem konvoja kodno nazvanih PQ) od Amerikanaca i Britanaca nisu namjenski uporabljeni jer taktičkim postupcima CA nije bilo predviđeno ukrcavati pješaštvo u oklopne prevožnjake.

nedjelja, 20.11.2005.

Sheme ustroja pješačkih divizija II. Svjetskog rata

Organizacija i ustroj snaga na utvrđenim crtama Monte Cassina

Njemačke divizije

Tijekom 11. studenog 1943. godine njemačko Vrhovno zapovjedništvo reorganiziralo je postrojbe u Italiji. Tako je od Grupe armija 'B' ustrojena 14. armija, a od 14. i 10. armije ustrojena je Grupa armija 'C'. Plan je Keserlinga da njemačka 10. armija uporno brani utvrđene položaje na 'Zimskoj' i 'Gustav' crti. Tako se prema britanskoj 8. armiji razvijaju i pripremaju za obranu tri njemačke divizije. Na dijelu bojišnice prema američkoj 5. armiji razvija se i priprema za obranu pet njemačkih divizija, dok se iza njih u pričuvi nalaze oklopna divizija 'Herman Göring', 5. motorizirana i 3. brdska divizija. Dakle, ukupno za obranu 'Zimske' i 'Gustav' crte Nijemci angažiraju 11 divizija kojima će se tijekom početka bojnih djelovanja pridružiti još dvije njemačke divizije. Zračnu potporu njemačkim divizijama pružat će oko 300-tinjak njemačkih zrakoplova.

Savezničke divizije

Američka 5. armija sastava je sedam divizija, te još 5 divizija koje će provesti desant iza njemačkih utvrđenih crta u području Anzia, te udariti u desni bok njemačkih divizija utvrđenih na 'Zimskoj' i 'Gustav' crti. Tijekom bojnih djelovanja stići će još dvije američke divizije. Zračnu potporu američkim divizijama pružat će oko 4000 američkih zrakoplova. Britanka 8. armija ustrojena je od šest britanskih i jedne kanadske divizije. Tijekom bojnih djelovanja pridružit će im se još tri francuske divizije i jedna poljska. Na cijelom području, oko utvrđenih njemačkih crta kao i iza njih bojno djeluju talijanske gerilske brigade (oko 150 000 gerilaca) koje vrlo uspješno na sebe vežu njemačke postrojbe i time olakšavaju borbe savezničkim divizijama.

subota, 19.11.2005.

Sheme ustroja pješačkih divizija II. Svjetskog rata

Američka pješačka divizija (II. Svjetski rat)

Brojčano stanje divizije – ukupno 15 838 časnika, dočasnika i vojnika. Oružje divizije:
Brzometnih pušaka 7, 62 mm 7223 kom, automatskih pušaka 7, 62 mm 405 kom, automata 11, 3 mm 122 kom, strojnica 7, 62 mm 229 kom, strojnica 12, 7 mm 244 kom, minobacača 60 mm 81 kom, minobacača 81 mm 57 kom, netrzajnih topova 57 mm 81 kom, netrzajnih topova 75 mm 57 kom, ručnih PT bacača (bazuka) 585 kom, samovoznih topova 105 mm 27 kom, haubica 105 mm 36 kom, haubica 155 12 kom, tenkova (top 90 mm) 27 kom, vozila raznih 2564 kom.

petak, 18.11.2005.

Bitke iz krimskog rata

Boj kod Balaklave (Juriš Cardiganovog konjaništva)

Tijekom krimskog rata 1853. – 1856. godine Ruske postrojbe, oko 2300 vojnika, izbile su na cestovnu komunikaciju luka Balaklava – Sevastopolj u namjeri da je presjeku. Ruski vojnici razbili su oko 1000 turskih vojnika na položajima oko reduta gdje su Britanci imali 6 topa koji su nakon poraza turskih vojnika pali Rusima u ruke. General F. Reglan zapovjednik britanskih postrojbi na Krimu uveo je u borbu brigadu britanskog lakog konjaništva iz sastava britanske konjaničke divizije. Izvršavajući zapovijed generala Reglana, general James Cardigan vrlo smjelo uletio je sa svojim konjanicima, oko 700 britanskih lakih konjanika, u raspored ruskih pješaka, ali je ubrzo puščanim zaprečnim paljbama juriš britanskih konjanika zaustavljen i odbijen. Britanski laki konjanici pretrpjeli su velike gubitke usprkos tomu što su hrabro jurnuli na iznenađene ruske pješake, koji ovo ipak nisu očekivali, ali na kraju u svom naumi nisu uspjeli. Dio cestovne komunikacije i reduti ostali su u posjedu ruskih postrojbi.

Sheme ustroja pješačkih divizija II. Svjetskog rata

Divizije II. Svjetskog rata

Njemačka pješačka divizija (II. Svjetski rat)

Brojčano stanje divizije – ukupno 17 734 časnika, dočasnika i vojnika. Oružje divizije: strojnica lakih 378 kom, strojnica teških 138 kom, minobacača 50 mm 93 kom, minobacača 80 mm 54 kom, topova 75 mm 20 kom, topova 150 mm 6 kom, protuoklopnih topova 75 kom, protuzrakoplovnih topova 12 kom, haubica 105 mm 36 kom, haubica 150 mm 12 kom, oklopnih izvidničkih prevožnjaka 3 kom, automobila terenskih 394 kom, kamiona teretnih 615 kom, prikolica 201 kom, motocikla (cindapi) 527 kom.

nedjelja, 13.11.2005.

Iznenadni udari, napadi i upadi

Američke posebne snage – Son Tay, 21. studenog 1970. godine

Tijekom Vijetnamskog rata Američke posebne snage izvele su operaciju kodnog imena 'Ivory Coast' (Obala Bjelokosti) na teritoriju Sjevernog Vijetnama s namjerom da oslobode američke ratne zarobljenike koji su bili čuvani u zatvorima 37 km zapadno od grada Hanoja. Iako naposljetku neuspjela, operacija upada u zatvor Son Tay polučila je određene rezultate. Operacija je bila dokaz da je vojska Sjevernog Vijetnama ranjiva na napade na svojem teritoriju, a istodobno je i pokazala svu fleksibilnost i stručnost Američkih posebnih snaga, konkretno to su bile 'Zelene beretke'. Za pripremu operacije odgovoran je bio brigadni general Donald Blackburn, posebni pomoćnik za protupobunjeničke i posebne djelatnosti, a za upad, odnosno provedbu operacije, odgovoran je bio brigadir Simons 'Bull'. Skupina 'Zelenih beretki' nazvana je JCTG (Joint Contingency Task Group). Vrijeme za upad predviđeno je u periodu između 20. i 25. listopada (u tom vremenu meteorološke okolnosti i Mjesec su najpovoljniji za provedbu iznenadnog upada). Za upad je određeno 85 'Zelenih beretki' uglavnom pripadnika 6. i 7. skupine Posebnih snaga. Model zatvorskog prostora izgrađen je u prirodnoj veličini u zrakoplovnoj bazi Eglin na Floridi. Tijekom dana model je bio rastavljen, a tijekom noći ponovno sastavljan poradi zavaravanja sovjetskih špijunskih satelita. Snage su se sastojale od triju jurišnih skupina: skupina od 14 'specijalaca' određenih za upad u zatvor, skupina od 20 'specijalaca' za osiguranje skupine za upad i skupine od 22 'specijalca' koje je predvodio osobno brigadir Simons, a namjena joj je bila pružanje potpore ostalim dvjema skupinama. Snage za upad do cilja prevest će pet helikoptera tipa HH – 53 i jedan helikopter tipa HH – 3 koji su se gorivom opskrbljivali u zraku tijekom leta. Od ostalih zrakoplova koji su sudjelovali u operaciji još su tri C – 130 i jedan A – 1. Napad je uvježbavan mnogo puta, a oblikovani su i alternativni planovi za slučaj da jedna od triju jurišnih skupina ne ostvari svoj cilj. Snage za provedbu operacije opremljene su i posebnim oružjem: sačmarice kalibra 12, puške M – 16 sa spremnicima od 30 metaka, bacačima granata M –79, automatskim puškama CAR – 15, lakim protuoklopnim oružjem, sjekačima zasuna, plamenicima, pilama za željezo i posebnim naočalama. Kad se skupina za upad prebacila u jugoistočnu Aziju, predsjednik Nixon odobrio je operaciju. Upad je započeo u 2318 20111970, a kao obmana i odvraćanje pozornosti vojsci Sjevernog Vijetnama pokrenut je nosač zrakoplova koji je hinio napad na Hanoj. Upad je izvršen prema planu i briljantno, no, u zatvoru nije bilo američkih zarobljenika. Naime, nekoliko tjedana prije početka operacije američki ratni zarobljenici prebačeni su na drugo mjesto. Američka obavještajna služba to nije doznala poradi toga što nitko nije želio riskirati postavljanjem agenta na teren, a i previše se vjerovalo u snimljene obavještajne podatke (fotografije). Nakon 30-tak minuta 'Zelene beretke' ukrcale su se u helikoptere koji su se vratili natrag u Tajland. Gubitci su bili doista zanemarivi (ranjen je samo jedan pripadnik). Brigadir Simons sa svojom skupinom za potporu uništi je zgradu u kojoj su bili kineski i sovjetski vojni savjetnici, te ih tako spriječili da priteknu u pomoć zatvorskim stražarima. Iako upad u zatvor Son Tay nije polučio uspjeh, prinudio je vojsku Sjevernog Vijetnama da angažira i veže znatnije snage za osiguranje sličnih osjetljivih mjesta, smrt nekoliko desetaka kineskih i sovjetskih vojnih stručnjaka polučilo je opet nepovjerenje Sovjeta i Kineza u vojsku Sjevernog Vijetnama. Na kraju taj upad doveo je i do poboljšanog postupanja s ratnim zarobljenicima, a pokazao je i da američke Posebne snage imaju smisla i maštovitosti tijekom planiranja, pokretanja i izvedbe veoma smionih i ambicioznih operacija.

petak, 11.11.2005.

Bitke za Monte Cassino

Monte Cassino, svibanj 1944. godine – 2. poljsko krilo

Potkraj travnja 1944. godine 2. poljsko krilo jakosti oko 50 000 vojnika stiglo je na bojišnicu kod Monte Cassina pod zapovjedništvom general pukovnika Wladyslawa Andersa. Bili su to poljski vojnici koji nisu zaboravili 1939. godinu i naprosto su žudjeli za bitkom s njemačkim vojnicima koji su im okupirali voljenu domovinu. Međutim, njemačka vojnička preciznost i izuzetno jaki položaji nisu baš ulijevali puno optimizma poljskim zapovjednicima, no, bilo je to vrijeme kobnih vjetrova rata i bilo je to pitanje vojničke časti i predanosti voljenoj domovini, pa su Poljaci čvrsto odlučili napasti. Athumanunh ne može, a da ne kaže: 'Svaka Vam čast i slava Poljaci!' Dakle, njemačke položaje čine pojačani bunkeri i zakloni za paljbeno djelovanje koji su doista znalački razmješteni tako da čine paljbeni luk koji nadzire široki prostor diljem pravih labirinata vododerina, lanaca brežuljaka i gudura. General Aders odlučio je krenuti u napad na dva smjera: jedan smjer prema koti 593 , a drugi preko Phantom Ridgea i Colle Sant'Angelo. Nakon što bi zauzeli kotu 593 poljski vojnici trebali su udariti na njemačke položaje kod poljodjelskog gospodarstva imena Albanete. Poljski vojnici zauzeli su polazne položaje, a savezničko topništvo otvorilo je u 2300 11051944 paklenu paljbu po njemačkim položajima iz 1600 topovskih cijevi raznih kalibara. Točno u 0100 12051944 počeo je napad poljskih vojnika. Napad je predvodila 2. bojna 1. karpatskog zdruga i ona je polučila uspjeh za svega trideset minuta osvojila je kotu 593. Međutim poljski vojnici koji su nadirali preko Phantom Ridgea nisu bili te sreće. Mnogi su poljski vojnici nastradali od topničke paljbe prije nego su se uspjeli dokopati njemačkih bunkera, a oni koji su napali njemačke bunkere naišli su na žilavu i izuzetno upornu njemačku obranu, te nikako nisu mogli istjerati njemačke vojnike iz bunkera. Na kraju su njemačke strojnice prisilile i potpuno prikliještile poljske vojnike za tlo. Kada pak je poljsko oklopništvo iz sastava 2. oklopnog zdruga krenulo prema poljodjelstvu Albaneta mnogo je tenkova uništeno od protuoklopnih mina i topova. Poljski vojnici koji su zauzeli kotu 593 sada pak su hrabro krenuli u juriš na kotu 569. Međutim dočekala ih je njemačka zapriječna paljba i oni su odbačeni natrag na kotu 593 koja je tada postala smrtonosan položaj za poljske vojnike. Poljski vojnici 17051944 ponovili su napad i zauzeli kotu 569 te razbili njemačke položaje na Colle Sant'Angelo iako ih je njemačko topništvo tuklo cijelo vrijeme. Napokon, tijekom noći 17. na 18. svibnja njemački su vojnici počeli uzmicati s tih položaja. Slijedećeg jutra jedan odred iz sastava poljskog 12. podolskih kopljanika ušao je u samostan Monte Cassina. Našli su ga napuštenog, no, ratna je slava pripala poljskim kopljanicima koji su ostali zabilježeni u povijesti ratovanja kao oni koji su zauzeli Monte Cassino. Athumanunh pak će zapisati da je to bilo i pravedno, jer upravo su poljski vojnici 2. poljskog krila, (krilo je Athumanunhu ekvivalent za armiju), u tjednu borbe za Monte Cassino platili s 3799 mrtvih.

nedjelja, 06.11.2005.

Iznenadni udari, napadi i upadi

Pukovnija 'Brandenburg' – Operacija 'Barbarossa', Pripjatske močvare srpanj 1941.

U ljeto 1941. godine pukovnija 'Brandenburg' kojom je zapovijedao admiral Canaris ustrojena je u tri bojne i nekoliko samostalnih satnija. Pripadnici pukovnije 'Brandenburg' bili su namijenjeni za posebne zadaće, gotovo identične kao one koje su izvršavali godinu dana prije na Zapadnom bojištu: - djelovati ispred glavnih snaga i zaposjedati ključne (vitalne) točke kako bi se olakšala invazija postrojbama glavnih snaga. Tako je u srpnju 1941. godine tijekom operacije 'Barbarossa' u Pripjatskim močvarama postojao ključni most. Ako bi prema njemu krenulo njemačko oklopništvo, sovjetska posada mosta imala je zadaću da ga digne u zrak. Naime, sovjetski inženjerci pripremili su most za rušenje i stavili ga u II. stupanj pripravnosti za rušenje (svi eksplozivni naboji postavljeni su na predviđenim mjestima, svi među vodovi su spojeni na glavni vod, sve EDK umetnute su u EN, glavni je vod spojen na stroj za paljenje EN, a ključ stroja u rukama je zapovjednika sovjetske SZ). Brandenburžani su se preodjenuli u sovjetske odore i ukrcali se na dva sovjetska kamiona, te su krenuli prema narečenom mostu. Namjera je svladati posadu mosta, presjeći žice koje vode prema EN i tako spriječiti aktiviranje EDK koja bi dovela do detonacije EN koji bi srušili most. Njemački tenkovi bili su kamuflirani u blizini i samo su čekali signal Brandenburžana da jurnu preko mosta na drugu obalu. Zapovjednik skupine Brandenburžana iskočio je iz prvog kamiona i uputio se prema sovjetskom zapovjedniku posade mosta. Započeo je razgovor, naime, drugi je kamion hinio kvar na samom mostu, Brandenburžani su izašli iz kamiona i pokušali popraviti kvar, dio njih pak je uočio žice glavnog voda, te su one potajno presječene. Kad je to napravljeno i 'kvar' na kamionu je otklonjen. Bio je to zapravo dogovoreni signal za napad na posadu mosta. Brandenburžani su odbacili sovjetske odore i otkrili svoj pravi identitet. Nastala je strašna strojopuščana paljba u kojoj su Brandenburžani odbili sovjetsku posadu mosta dalje od mosta, te spriječili rušenje mosta. Međutim, vodeći njemački tenk se stvarno pokvario nadomak mosta i zasmetao ostalim tenkovima da jurnu preko mosta. Sovjetima je ubrzo stiglo pojačanje najbliže postrojbe, ali po sreću Brandenburžana i njemačkih oklopnjaka, odnekud se pojavilo nekoliko 'štuka' koje su zasule bombama i strojnicama pristiglo sovjetsko pojačanje, pa je na kraju pokvareni tenk popravljen, a ostali su prešli preko mosta. Time je zadaća Brandenburžana i uspješno okončana.

subota, 05.11.2005.

Iznenadni udari, napadi i upadi

Prijevoj Sened – 1. rendžerska bojna, 10021943

Prva borbena akcija u kojoj se okušala 1. rendžerska bojna US Army, bila je zaposjedanje luke Arzewa u Sjevernoj Africi početkom mjeseca studenog 1942. godine. Do tog trenutka ljudstvo bojne provodilo je dane u beskrajnom vježbanju i sudjelovanju u gostioničkim kavgama. Zapovjednik rendžera, pukovnik Wiliam Darby, zaključio je da se njegovi ljudi napokon moraju suočiti s nečim ozbiljnijim od gostioničkih tučnjava s pripadnicima drugih rodova vojske i drugim savezničkim vojnicima. Nakon invazije u Sjevernoj Africi savezničke snage nadirale su na istok prema Tunisu, ali su u veljači naišle na čvrstu obranu osovinskih postrojbi (Nijemci i Talijani). Naročito je taj otpor bio čvrst kod prijevoja Sened gdje su se ukopali Talijani, a topničku potporu pružali su im njemački topnici. Tako su rendžeri dobili zadaću da napadnu taj položaj i nanesu mu što veću moguću štetu. Do tog trenutka rendžeri su doista izrasli u postrojbu komandoskog tipa, a ljudi su jednostavno žudjeli za akcijom i borbom. Prijevo Sened pružao im je velike mogućnosti da se doista i dokažu. Tako su 07021942 rendžeri prebačeni zrakoplovom do zapovjednog mjesta savezničkog 2. krila u Tebessi (Tunis). Potom su kamionima preveženi do Gafse, mjesta na kojem je saveznička crta bila poput vrška. Na izvršenje zadaće krenulo je tri od ukupno sedam satnija 1. rendžerske bojne (satnija A, E i F). Plan je bio da se noću 9. veljače napreduje kroz pustinju, tijekom dana da se pritaje, te da udare slijedeće noći, a potom da se izvuku natrag do savezničkih bojnih crta. U 2130 10021942 rendžeri su dobili po paket CSO (cjelodnevni suhi obrok), čuturicu punu vode i jednu prostirku. Ukrcali se na kamione i krenuli. Kad su se kamioni zaustavili vojnici su iskočili, te pješke krenuli prema cilju. Ukupno 180 vojnika u stopu je pratilo pukovnika Darbyja koji je nametnuo doista žestok tempo hoda. Hodni smjer kretao se preko strmih gudura i planinskih prijevoja, ali su rendžeri do svitanja ipak prešli dvadesetak kilometara. U svitanje su dospjeli do široke depresije među planinskim vrhovima. Vješto se prikrivajući među stijenama rendžeri su pokušali malo odspavati. Njihov objekt napada, prijevoj Sened bio je udaljen svega desetak kilometara. Kada je ponovno pala noć rendžeri su nastavili hodnju lica prekrivenih čađavom bojom i strogo poštujući tišinu tijekom kretanja. Iznenađenje je bilo potpuno sve dok rendžeri nisu izbili na oko stotinjak metara od talijanskih položaja, tada su otkriveni i po njima je otvorena žestoka paljba iz strojopušaka i topova. Rendžeri su zalegli i puzajući svladali posljednjih stotinjak metara, a kada su se našli nadomak talijanskih položaja na njih su bacili ručne granate, potom u trku iz ruku zasuli talijanske strojopuške paljbom iz svojih 'thompsona'. Potporu su im pružali MB 60 mm, a kad je došlo do bliske borbe započelo je strašno klanje bodovima (bajunetama), noževima i bombama. Rendžeri su bili bez milosti za ikoga, pa je zastrašujuća divota bitke izgledala još strašnije. Talijanski vojnici nisu se mogli oduprijeti 'pomahnitalim' rendžerima, pa su ubrzo bili svladani. Rendžeri su na brzinu postavili EN (eksplozivne naboje) na topnička oružja, pa je pukovnik Darby mogao zapovjediti uzmak. Međutim i rendžeri su imali ranjene, a kako ih nisu željeli ostaviti, nosili su ih na nosilima. Trebalo je priječi oko 32 km kroz negostoljubivo i surovo pustinjsko planinsko okružje i još tijekom toga nositi ranjene. Unatoč teškoćama i velikom naporu, tjedni i mjeseci provedeni na obuci sada su donijeli rezultate. Brzina hodnje je održana, pa su rendžeri uskoro naletjeli na britanske oklopne prevožnjake koji su im krenuli u susret. Rendžeri su svoju zadaću u cijelosti izvršili, a pri tomu su imali jednog mrtvog i 18 ranjenih, ubili su oko 100-tinjak talijanskih vojnika, te uništili 6 topova i 12 teških strojopušaka. Time su dokazali da njihova taktika 'udari i bježi' može polučiti izvanredne rezultate.

petak, 04.11.2005.

nastavak

U 1600 26121941 britanske snage napustile su Shetlandsko otočje i krenule k Norveškoj. Flotila je ušla u fjord u 0842 27121941, te su desantni čamci spušteni na vodu. Brodovi nisu prošli nezamijećeni, naime, njemački motritelj na otoku Husevaagu zamijetio je flotilu i pokušao uzbuniti bitnicu na Maaloyu. Na sreću po Britance služak (posilni) zapovjednika bitnice u to doba laštio je zapovjednikove čizme, te se nije ni potrudio podignuti slušalicu telefona. Motritelj je tada pokušao stupiti u vezu s lučkom kapetanijom u Južnom Vaagasu. Ovaj put imao je više sreće i prenio je službeniku da je primijetio sedam zamračenih razarača kako uplovljavaju u fjord. Međutim službenik lučke kapetanije pomislio je da je motritelj pijan. Motritelj je bio uporan i nepokolebljiv, pa je signalizirao signalnoj postaji na Maaloyu o primijećenom. Do tog trenutka komandosi predviđeni za provedbu akcije podijelili su se u tri podskupine. Prva podskupina onesposobila je stražarsko mjesto pokraj Hollevika. U 0848 27121941 britanski brodovi otvorili su snažnu paljbu po gradu koji su pogađale u baražu. Njemačka bitnica na Maaloyu je raznesena, a nebo je ubrzo osvijetljeno velikim brojem crvenih signalnih raketa koji su trebale označiti RAF – ovim zrakoplovima mjesta gdje trebaju ispustiti dimne bombe koje će prikriti mjesta iskrcavanja komandosa. Slijedeća četiri sata komandosi su uz paljbu iz strojnica, strojopušaka, pušaka i granata zauzimali kuću po kuću. Razvila se kratka, ali žestoka borba puna pometnje. Na Maaloyu su 5. i 6. eskadron stupili na obalu bez ispaljena metka i za osam minuta ovladali cijelim otočićem. Međutim, zaposjednuti južni Vaagaso nije bilo baš lako. Podskupina 2 stigla je na obalu, međutim, jedan britanski zrakoplov tipa Hampden nesretnim slučajem ispustio je fosfornu bombu u jedan desantni čamac pun komandosa. Polovica pripadnika 4. eskadrona bila je mrtva, a druga polovica gadno opečena. Komandosi 3. eskadrona ipak su pohitali u grad i usput čistili kuće i radionice, međutim, zaustavljeni su snažnom paljbom njemačkih vojnika. Ubrzo su komandosima stigla svježa pojačanja koja su zaposjela položaje uzduž dokova, ali njemačka posada i dalje se uporno borila. Do 1445 27121941 komandosi su porušili sve predviđene objekte i počeli su se povlačiti.
Upad komandosa u Vaagaso Nijemcima je nanio veliku štetu, ali je plaćena i vrlo visoka cijena. Naime, poginulo je 50 komandosa, 57 komandosa bilo je ranjeno, RAF je izgubio 8 zrakoplova, a pogođena je i krstarica HMS Kenya. Njemačka posada na Maalayu u cijelosti je uništena (oni koji nisu poginuli bili su zarobljeni), uništeno je 16 000 BRT, njemačka posada u Vaagasu imala je 11 KIA, 7 WIA i 16 MIA. Dakle, komandosi su zarobili više njemačkih vojnika nego cijeli Britanski ekspedicijski korpus tijekom operacije kod Dunkerquea 1940. godina, a najvažnije je bilo to što su britanski komandosi Njemačkom zapovjedništvu dali do znanja da je okupirana obala itekako ranjiva.

četvrtak, 03.11.2005.

Iznenadni udari, napadi i upadi

Upad Kraljevskih komandosa u luku Vaagaso – 27. prosinac 1941.

Upad u norvešku pomorsku luku Vaagaso bio je prva akcija koju su poduzeli britanski novoustrojeni komandosi (bilo je to elitno lako pješaštvo koje je djelovalo iz desantnih čamaca). Još i danas takve postrojbe krase slijedeće značajke: - vrlo velika pokretljivost, temeljita i besprijekorna uvježbanost u uporabi lakog pješačkog oružja i eksploziva, te visoka tjelesna pripremljenost i izdržljivost. Britanci su naučili lekciju u Burskom ratu gdje im je dobro organizirana postrojba burskih komandosa nanijela izuzetno veliku štetu. Opet, u Prvome Svjetskome ratu njemačka je ustrojila elitne udarne postrojbe (Stostruppen) temeljno namijenjenih za napade na snažno branjene položaje na Zapadnom bojištu. Poradi svega toga i Drugi Svjetski rat pružao je metode i velike mogućnosti za daljnju uporabu sličnih postrojbi. U početku komandosi upadaju na protivničku obalu i djeluju po malobrojnim ciljevima, no, već u listopadu 1941. godine šef britanskih Združenih djelovanja postao je lord Louis Mountbatten, čovjek pun energije i odlučnosti. Prvu akciju pod njegovim vodstvom britanski komandosi izvest će upadom u norvešku pomorsku luku Vaagaso.
Komandoska skupina kodno nazvana Broj 3, pojačana je sa stotinu ljudi iz komandoske skupine Broj 2, a cijeli se kontingent sastoji od slijedećih prepadnih snaga: CA (laka krstarica) HMS Kenya, DD (razarača) HMS Chiddingford, HMS Off, HMS Onslow i HMS Oribi, SS (podmornice) HMS Tuna, te brodova jurišnog pješaštva HMS Prince Charles i HMS Prince Leopold. Zapovjednici tih Združenih snaga bili su kontraadmiral H. M. Burrough, te brigadir J. C. Haydon obojica sa zapovjednim mjestima na krstarici HMS Keya. Uz sve te snage potporu iz zraka pružilo je Kraljevsko zrakoplovstvo (RAF) sa svojim zrakoplovima bombarderima i lovcima. Snage su se skupile u Scapa Flowu, gdje su i održane završne vježbe za upad. Pripadnici komandoskih skupina obučavani su zajednički na maketama i zemljovidima tako dugo dok zadaću nije shvatio i posljednji od njih. Točno na Badnjak snage su isplovile prema Sollum Voeu na Shetlandima. S Atlantika je puhao zapadni vjetar jakosti osam bofora, pa su se jurišni brodovi sa svojim teretom desantnih čamaca valjali i posrtali na uzburkanom moru. Tijekom plovidbe po uzburkanom moru nastala je šteta na jurišnim brodovima, pa je upad u Vaagaso odgođen na 24 sata kako bi se popravila nastala oštećenja. Njemačka posada u luci Vaagaso brojila je 150 vojnika pješaka, jedan tenk i oko 100-tinjak radnika iz radnog krila, dvije obalne topničke bitnice, četiri topa na otočiću Maaloyu, dva teška topa na otoku Rugsundu, topnička bitnica na sjevernom ulazu u Ulvesund, te dvije naoružane koće. Nedaleko postoje zrakoplovna uzletišta Luftwaffe (Herdli, Stavanger i Torndheim), s kojih su 'messerschmitti' Bf 109 vrlo lako mogli dospjeti do Vaagasa.

<	studeni, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!