Upad Kraljevskih komandosa u luku Vaagaso – 27. prosinac 1941.
Upad u norvešku pomorsku luku Vaagaso bio je prva akcija koju su poduzeli britanski novoustrojeni komandosi (bilo je to elitno lako pješaštvo koje je djelovalo iz desantnih čamaca). Još i danas takve postrojbe krase slijedeće značajke: - vrlo velika pokretljivost, temeljita i besprijekorna uvježbanost u uporabi lakog pješačkog oružja i eksploziva, te visoka tjelesna pripremljenost i izdržljivost. Britanci su naučili lekciju u Burskom ratu gdje im je dobro organizirana postrojba burskih komandosa nanijela izuzetno veliku štetu. Opet, u Prvome Svjetskome ratu njemačka je ustrojila elitne udarne postrojbe (Stostruppen) temeljno namijenjenih za napade na snažno branjene položaje na Zapadnom bojištu. Poradi svega toga i Drugi Svjetski rat pružao je metode i velike mogućnosti za daljnju uporabu sličnih postrojbi. U početku komandosi upadaju na protivničku obalu i djeluju po malobrojnim ciljevima, no, već u listopadu 1941. godine šef britanskih Združenih djelovanja postao je lord Louis Mountbatten, čovjek pun energije i odlučnosti. Prvu akciju pod njegovim vodstvom britanski komandosi izvest će upadom u norvešku pomorsku luku Vaagaso.
Komandoska skupina kodno nazvana Broj 3, pojačana je sa stotinu ljudi iz komandoske skupine Broj 2, a cijeli se kontingent sastoji od slijedećih prepadnih snaga: CA (laka krstarica) HMS Kenya, DD (razarača) HMS Chiddingford, HMS Off, HMS Onslow i HMS Oribi, SS (podmornice) HMS Tuna, te brodova jurišnog pješaštva HMS Prince Charles i HMS Prince Leopold. Zapovjednici tih Združenih snaga bili su kontraadmiral H. M. Burrough, te brigadir J. C. Haydon obojica sa zapovjednim mjestima na krstarici HMS Keya. Uz sve te snage potporu iz zraka pružilo je Kraljevsko zrakoplovstvo (RAF) sa svojim zrakoplovima bombarderima i lovcima. Snage su se skupile u Scapa Flowu, gdje su i održane završne vježbe za upad. Pripadnici komandoskih skupina obučavani su zajednički na maketama i zemljovidima tako dugo dok zadaću nije shvatio i posljednji od njih. Točno na Badnjak snage su isplovile prema Sollum Voeu na Shetlandima. S Atlantika je puhao zapadni vjetar jakosti osam bofora, pa su se jurišni brodovi sa svojim teretom desantnih čamaca valjali i posrtali na uzburkanom moru. Tijekom plovidbe po uzburkanom moru nastala je šteta na jurišnim brodovima, pa je upad u Vaagaso odgođen na 24 sata kako bi se popravila nastala oštećenja. Njemačka posada u luci Vaagaso brojila je 150 vojnika pješaka, jedan tenk i oko 100-tinjak radnika iz radnog krila, dvije obalne topničke bitnice, četiri topa na otočiću Maaloyu, dva teška topa na otoku Rugsundu, topnička bitnica na sjevernom ulazu u Ulvesund, te dvije naoružane koće. Nedaleko postoje zrakoplovna uzletišta Luftwaffe (Herdli, Stavanger i Torndheim), s kojih su 'messerschmitti' Bf 109 vrlo lako mogli dospjeti do Vaagasa.
Post je objavljen 03.11.2005. u 21:51 sati.