shema 2
Tijekom 1944. u Sovjetskom Savezu povećana je proizvodnja samovoznih topova tipa SU-76, SU-85 i SU-122, a neposredno pred sam kraj II. Svjetskog rata pojavio se i SU-100 posebno izrađen samovozni PT top koji je bio namijenjen za dvoboje s njemačkim teškim tenkovima. Pješaštvo se oprema RB-ima (PT ručni bacači). Sovjeti sve više pozornosti daju PO zaštiti u napadu, pa odatle i ono povećanje oklopljenih samovoznih PO topova koji lako prate i štite sovjetske tenkove u napadu. No, još nešto pomagalo je i davalo čvrstinu sovjetskoj PO obrani. Bili su to strašni ubojice tenkova iz zraka, sovjetski zrakoplovi tipa IL-2 (Iljušin) koji su opremljeni PT bombama i PT raketnim zrnima. Iljušini bi se iznenada pojavili iz zraka u skupinama od po 12 zrakoplova, a kasnije i od po 18, pa čak i po 36 zrakoplova, te među njemačkim tenkovima napravili pravu pustoš. Veliki problem Nijemcima činile su i sovjetske partizanske (gerilske) postrojbe koje su napadale iznenada njemačke konvoje s tenkovima kada su oni bili još na vagonima, ili pak konvoje s gorivom i streljivom za njemačke tenkove. Protutenkovsku obranu čini niz taktičkih elemenata raspoređenih po crti bojišnice i dubini, a to su: PT točke, satnijski PT rajoni, PT čvorovi bojni, PT uporišta, PT zasjede, Pokretni odredi za zaprečavanje, Protutenkovske pričuve. PT točka u satnijskom rajonu obrane ima 1 do 2 PT topa i ručna pješačka PT sredstva (bacači, granate, PT puške) pod zapovjedništvom je zapovjednika streljačke satnije. Satnijski PT rajon organiziran je kao glavni obrambeni čvor PO obrane bojne, ali može biti i samostalan. Ima 2 do 6 PT topa i razna ručna pješačka PT sredstva, a pod zapovjedništvom je zapovjednika streljačke satnije (ako je samostalno organiziran) ili zapovjednika pješačke bojne (ako je u PT čvoru bojne). PT čvor bojne gotovo uvijek poklapa se s rajonom obrane pješačke bojne, organiziran kao posebna cjelina obrane, a pod zapovjedništvom je zapovjednika pješačke bojne, no, češće je pod zapovjedništvom zapovjednika topničke postrojbe koja ga je zaposjela. Čine ga 8 do 12 (pred kraj rata 15 do 20) PT topa koji su raspoređeni u skupinama od 5 do 6 topa. Protutenkovsko uporište nalazi se u korpusu (ponekad je to i u diviziji, ali rjeđe) gotovo uvijek na najopasnijem smjeru prodora tenkova. PTU najčešće zaposjeda PT pukovnija koja je ojačana pješaštvom (lovcima tenkova), tenkovima i borbenom inženjerijom za postavljanje zaustavnih minskih polja, a ima 24 do 36 PT topa. Protutenkovske zasjede organiziraju pojedinačno određeni PT topovi na smjerovima prodora tenkova, a ostaju pritajeni (ne otvaraju paljbu s ostalim PT topovima, prikriveni su i čekaju povoljan trenutak) sve do direktne (cijev u cijev) pojave tenka ispred topa. Takve zasjede postavljaju se samo tamo gdje tenkovi ne mogu manevrirati, jer su kanalizirani na jedan prolaz (ceste u usjecima i zasjecima), odnosno na mjestima na kojima se tenkovi moraju kretati u koloni. Pokretni odredi za zaprečavanje i Skupine za zaprečavanje ustrojavaju se od inženjerijskih postrojbi (borbena inženjerija i pioniri), a one prije početka bojnih djelovanja uređuju PTC (protutenkovske crte) na kojima će doći do susreta s tenkovima protivnika. Na tim PTC iskopaju se ležišta za mine, ponekad se i postave mine, ali bez upaljača (to se radi onda kada preko takvih minskih polja moraju manevrirati vlastiti tenkovi, a kada se oni povuku pioniri postave upaljače i MP je bojno sposobno). Te inženjerijske skupine djeluju samostalno na ugroženim smjerovima, a najčešće, tada je to i najefikasnije, izlijeću ispred POP (protuoklonih pričuva) i postavljaju zaustavna MP. Elementi protuoklopne obrane ešaloniziraju se po dubini u nekoliko zona: u prvoj zoni su PT točke, satnijski PT rajoni i PT čvorovi bojni; u drugoj zoni su područja vatrenih položaja PTS (pukovnijskih topničkih skupina), te istaknute PTC (protutenkovske crte) divizijskih PTR (protutenkovskih rajona); u trećoj zoni su protuoklopne pričuve, područja divizijskih PT rajona i istaknute PTC korpusnih protuoklopnih uporišta, vatreni položaji divizijskih i korpusnih topničkih skupina; u četvrtoj zoni nalaze se protuoklopne pričuve korpusa i PTU korpusa; u petoj zoni nalaze se PT rajoni armija i PTU armija. Nijemci su tek nakon poraza kod Staljingrada shvatili značaj duboke protuoklopne obrane, pa joj tada i oni poklanjaju veću pozornost.
Post je objavljen 28.11.2005. u 19:44 sati.