Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

subota, 05.11.2005.

Iznenadni udari, napadi i upadi

Prijevoj Sened – 1. rendžerska bojna, 10021943

Prva borbena akcija u kojoj se okušala 1. rendžerska bojna US Army, bila je zaposjedanje luke Arzewa u Sjevernoj Africi početkom mjeseca studenog 1942. godine. Do tog trenutka ljudstvo bojne provodilo je dane u beskrajnom vježbanju i sudjelovanju u gostioničkim kavgama. Zapovjednik rendžera, pukovnik Wiliam Darby, zaključio je da se njegovi ljudi napokon moraju suočiti s nečim ozbiljnijim od gostioničkih tučnjava s pripadnicima drugih rodova vojske i drugim savezničkim vojnicima. Nakon invazije u Sjevernoj Africi savezničke snage nadirale su na istok prema Tunisu, ali su u veljači naišle na čvrstu obranu osovinskih postrojbi (Nijemci i Talijani). Naročito je taj otpor bio čvrst kod prijevoja Sened gdje su se ukopali Talijani, a topničku potporu pružali su im njemački topnici. Tako su rendžeri dobili zadaću da napadnu taj položaj i nanesu mu što veću moguću štetu. Do tog trenutka rendžeri su doista izrasli u postrojbu komandoskog tipa, a ljudi su jednostavno žudjeli za akcijom i borbom. Prijevo Sened pružao im je velike mogućnosti da se doista i dokažu. Tako su 07021942 rendžeri prebačeni zrakoplovom do zapovjednog mjesta savezničkog 2. krila u Tebessi (Tunis). Potom su kamionima preveženi do Gafse, mjesta na kojem je saveznička crta bila poput vrška. Na izvršenje zadaće krenulo je tri od ukupno sedam satnija 1. rendžerske bojne (satnija A, E i F). Plan je bio da se noću 9. veljače napreduje kroz pustinju, tijekom dana da se pritaje, te da udare slijedeće noći, a potom da se izvuku natrag do savezničkih bojnih crta. U 2130 10021942 rendžeri su dobili po paket CSO (cjelodnevni suhi obrok), čuturicu punu vode i jednu prostirku. Ukrcali se na kamione i krenuli. Kad su se kamioni zaustavili vojnici su iskočili, te pješke krenuli prema cilju. Ukupno 180 vojnika u stopu je pratilo pukovnika Darbyja koji je nametnuo doista žestok tempo hoda. Hodni smjer kretao se preko strmih gudura i planinskih prijevoja, ali su rendžeri do svitanja ipak prešli dvadesetak kilometara. U svitanje su dospjeli do široke depresije među planinskim vrhovima. Vješto se prikrivajući među stijenama rendžeri su pokušali malo odspavati. Njihov objekt napada, prijevoj Sened bio je udaljen svega desetak kilometara. Kada je ponovno pala noć rendžeri su nastavili hodnju lica prekrivenih čađavom bojom i strogo poštujući tišinu tijekom kretanja. Iznenađenje je bilo potpuno sve dok rendžeri nisu izbili na oko stotinjak metara od talijanskih položaja, tada su otkriveni i po njima je otvorena žestoka paljba iz strojopušaka i topova. Rendžeri su zalegli i puzajući svladali posljednjih stotinjak metara, a kada su se našli nadomak talijanskih položaja na njih su bacili ručne granate, potom u trku iz ruku zasuli talijanske strojopuške paljbom iz svojih 'thompsona'. Potporu su im pružali MB 60 mm, a kad je došlo do bliske borbe započelo je strašno klanje bodovima (bajunetama), noževima i bombama. Rendžeri su bili bez milosti za ikoga, pa je zastrašujuća divota bitke izgledala još strašnije. Talijanski vojnici nisu se mogli oduprijeti 'pomahnitalim' rendžerima, pa su ubrzo bili svladani. Rendžeri su na brzinu postavili EN (eksplozivne naboje) na topnička oružja, pa je pukovnik Darby mogao zapovjediti uzmak. Međutim i rendžeri su imali ranjene, a kako ih nisu željeli ostaviti, nosili su ih na nosilima. Trebalo je priječi oko 32 km kroz negostoljubivo i surovo pustinjsko planinsko okružje i još tijekom toga nositi ranjene. Unatoč teškoćama i velikom naporu, tjedni i mjeseci provedeni na obuci sada su donijeli rezultate. Brzina hodnje je održana, pa su rendžeri uskoro naletjeli na britanske oklopne prevožnjake koji su im krenuli u susret. Rendžeri su svoju zadaću u cijelosti izvršili, a pri tomu su imali jednog mrtvog i 18 ranjenih, ubili su oko 100-tinjak talijanskih vojnika, te uništili 6 topova i 12 teških strojopušaka. Time su dokazali da njihova taktika 'udari i bježi' može polučiti izvanredne rezultate.

05.11.2005. u 20:08 • 2 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...



Flag Counter

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja


Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!