srijeda, 08.04.2009.
Konzola (d.o.o. pending)
Javila se teta iz hitro.hr odmah ujutro. Odobrilo nam imena Konzola, Katalizator i Trampolin. Zaista me zanima zašto nam npr. nije odobreno ime Akrobat (uvijek je dobro imati naziv firme koji počinje slovom A) koje nije zauzeto, a recimo firme s imenom Konzola već postoje pa smo to ime bili prekrižili i ja sam ga slučajno rekla teti ne misleći da može proći. Ustvari se očito nismo trebali omeđivati na imena koja ne postoje u registru (jer, ponavljam, Akrobat ne postoji, Konzola postoji) nego smo trebali dati na pregled apsolutno sve čega smo se sjetili a da nam se svidjelo. Ovako smo neka imena apriori prekrižili jer se već nalaze u registru (ponavljam još jednom - kao Konzola), a vrlo moguće da bi nam bila prihvaćena.
Naučena pouka i savjet: napravite popis dugačak ko onaj kada krenete nekom nešto po spisku. Nek se gombaju onda s tim imenima na sudu, ali bar znate da ste naveli sve što vam je palo na pamet i sada se ne pitate - a što da sam... Naravno, da nam je baš zapelo za srce, mogli bi mi i ponoviti proceduru, ali stvarno nebitno, s obizrom što nas sve čeka, ovo je toliko benigno da ne želim trošiti energiju i vrijeme na to. Ime za koje smo se na kraju odučili nam je sasvim ok, smislit ćemo neki zgodan logo i čiča miča. Konzola it is.
Što se ponavljajućih imena tiče ipak postoji vrlo jednostavno objašnjenje - ime (ili slično ime koje se razlikuje u manje od tri znaka) ne smije biti već registrirano na određenom trgovačkom sudu. Znači može postojati firma istog imena i u Zagrebu i Puli, ali ne mogu u Puli biti registrirane dvije firme istog imena.
Sada kada se ima ime, na redu je odlazak javnom bilježniku, a za to treba odrediti i knjigovođu, a to je već ozbiljniji korak. Tu smo nešto kratki u saznanjima, a ovih dana smo baš u gužvi tako da izgleda da to nećemo riješiti ovaj tjedan. Šteta. Računala sam da će im za ovo ime trebati duže jer prvi puta kada smo bili u hitro.hr teta nam je rekla da se odobrenje imena čeka 3 dana. Bojim se samo da mi ne rastegnemo cijelu priču, ali Z ima nekakv outgoing za isporgramirat pa radi evo i u ovaj sitan sat (23h), a ja sam sa Zborom prituzbi sutra na Pecha Kuchi (u 20h, vidite na netu za ostale detalje) pa smo imali i probu koju sam ja vodila kako se Lidija trenutno špancira po Egiptu (nadam se da će naći put van iz piramide te da ćemo je opet svi grliti i ljubiti). Ali zato se u petak radi skraćeno a onda imamo punih 3 i pol dana i bacamo se na završenje vinila (uh ah uzbuđenje!) i čak su moji u Novalji pa smo lišeni obiteljskih druženja što je oh tako divno u smislu da fakat imamo vremena za neometani rad i samo se pobožno nadam da nas outgoing neće sjebat.
Vraćajući se s probe danas zaskočio me divan prizor (koji ne znam koliko slika slikana mobitelom uspijeva prenjeti) na Zrinjevcu. Podsjetio me kako cijeli život idem tim potezom od Glavnog kolodvora do Trga i kako sam uvijek voljela taj potez i kako sam i pisala o tom potezu i što mi znači. Opet smo se susreli i bilo mi je baš drago zbog toga. Mjesec je bio ogroman i blještav pokazujući se jasno između dva drveta, s tek sjenama granja po sebi, a ulične lampe kao da su nastojale uloviti njegovu frekvenciju boje i stopiti se s njim....
U zadnje vrijeme se nešto češće nego inače nalazim u gradu. I kako sam već zaboravila na njega, opet ga otkrivam. I divan mi je. Iako, imam neobičan osjećaj dok hodam po ulicama da kao da hodam po nekom setu, kao da su te zgrade napravljene od kartona. Zrak je ugodan, vjetrića nema, ljudi nonšalanto hodaju amo-tamo, kao da smo svi dio neke kazališne probe. I sviđa mi se taj osjećaj nestvarnosti. U ne-stvarnosti se ružne stvari obično ne dešavaju. Obično.
- 22:30 -
ajde de (1) - ne printaj! čuvaj šume. - \u0x23
