utorak, 07.04.2009.
New pages in my life
Što tenutno radim u životu?
1. Osnivam firmu
2. Dovršavam 3 pjesme za vinil koji će se otisnuti u Njemčiji
3. Pjevam i zamjenski dirigiram u Zboru pritužbi
4. Spremam se snimiti filmić o LeZboru povodom njihovog nastupa u Londonu
5. Radim posao od 9-17h (a i duže prema potrebi)
6. Pišem reklamne tekstove za Hoću To! (ako Marko slučajno čita – evo samo što nisu tekstići! Malo sam se zaboravila, ja misla……)
Bilo bi zgodno, meni radi kasnijeg kronološkog sagledavanja stvari, pratiti svaki od ovih procesa i vidjeti kako će se razvijati, što će me živcirati, a što ne te koji će krajnji rezultat na kraju ispasti. Veseli me jako svaka od navedenih točaka i smatram da su same po sebi dovoljne (osim br. 4 i 6 koji i nisu neki poslovi u smislu količine, ali ipak oduzimaju dragocijeno vrijeme) da se njima baviš full time dnevno kroz određeni vremenski period, ali evo meni se nekako nakupilo da ih radim sve odjednom što baš i nije dobro (stalno se moraš ispočetka ufuravati u svaku stavku posebno, nisi cijelo vrijeme zalaufan i briješ samo po njoj što bi bilo preidealno pa bolje da se ne bediram takvim mislima), ali kada ne može drukčije… Nažalost, najviše vremena u danu mi odnosi stavka 5 iako bih najradije i za nju voljela imati svo vrijeme ovog svijeta i otkrivati brda i doline. Nu….
Možda najinteresantnija i nekim drugim ljudima bila bi prva stavka… a kako kod nje očekujem najviše zavrzlama, komplikacija i nebuloza, primit ću se nje dok je još na samom početku, pa možda moje iskustvo (za koje se nadam da ću izvještavati redovito) u budućnosti pomogne nekom drugom i uskrati mu pokoju muku kroz koju ću ja neminovno proći.
Već duže vrijeme se Z i ja bavimo mišlju osnivanja svoje firme koja bi se bavila multimedijom. Prvo je to bila ideja da bi okupili nekolicinu prijatelja od kojih bi svatko imao svoju domenu djelovanja (web design, film, glazba…), ali ta ideja se posula negdje po vremenu (neki su odselili u Sloveniju, neki studirali u Pragu pa osnovali svoju firmu…). Sada nam se napokon ukazala prilika s jednom drugom idejom koju želim realizirati već jedno barem 5 godina. Moja mama ima stan koji joj je prepisala baka, sitan jednosobni stan blizu centra na koji sam se zapikirala da bih ga uredila i iznajmljivala turistima po principu flat share-a (nešto slično onome kako mi iznajmimo kada idemo npr. u London). Ali mama nije i nije dala i samo je pronalazila mane i probleme i komplikacije u toj mojoj ideji. Pa je 4 godine imala podstanare koji su više manje uništili stan i on je sada gotovo neupotrebljiv. Pa sam ja opet mamu žicala, ali ova se nije dala smekšati. No stan sada već jedno godinu dana zjapi prazan (o tome ne želim niti započinjat…) i nekim divnim čudom mama je napokon kapitulirala! Ovaj izbor riječi je svakako sasvim neprikladan u konjunkciji s mojom mamom jer ona se nikada ne predaje (što sam u provođenju svojih planova već na samom početku imala dobru priliku iskusiti). No, bolje da iz ove priče izuzmem faktor mame (što je doduše jednako teško kao izuzeti fenomen Gotovčevih iz javnog života) jer bih mogla završiti na sasvim jednom drugom kolosijeku, a moj vlak trenutno nije tamo.
OSNIVANJE FIRME
Nakon što sam pročačkala intenet uzduž i poprijeko zaključila sam da hrvatske institucije nisu baš učinile puno da takvog jednog znatiželjnika namjernika opskrbe mogućim potrebnim informacijama. Da, postoji hitro.hr, i ajde, barem nešto, no meni su još uvijek mnoga pitanja otvorena, a fragmente skupljam po forumima, iz novinskih članaka, iz RRiF-a, od prijatelja koji imaju firme, knjigovođa i tako. Na žalost, ne postoji niti centralno mjesto niti centralna osoba koja će imati sve odgovre, pa ću ja barem neke pokušati objediniti kroz ovo moje piskaranje (doduše samo one koji se tiču firme jer se time bavim, znači biti će to još jedan manjkav pregled situacije…).
Ono što me je u samom startu zanimalo bilo je kakvi sve oblici formiranja poslovanja postoje i naravno, s obzirom na moje potrebe – što mi se najviše isplati. Najgore je ono da kada i poželiš krenuti s nekom idejom, pojma nemaš kome se prvom obratiti. Koga nazvati, na koja vrata pokucati, dok iznad tebe već unaprijed lebde aveti nervoznih odbijenaca. Za obrt i firmu se još informacije mogu poloviti na raznim forumima, ali tu su još udruge, zadruge i vjerojatno tko zna što još o čemu nigdje nema ni traga ni glasa. Mora da se takve organizacije stvarno isplate kada su tako dobro čuvana tajna :))) Kada sam recimo u ured hitro.hr-a došla s hrpicom takvih pitanja, blijedo su me gledali i na svako pitanje odgovarali – to nije naše područje, mi to ne znamo. To nije naše područje. To nije naše područje. A kada sam se htjela informirati o tome što treba da se zatvori firma (bože sačuvaj da se unaprijed želim o svemu informirati, pa to je ipak neviđeno, baratati informacijama, ko je to vidio!), žena je samo uzviknula: pa šta ćete zatvrati firmu, niste ju još ni otovrili! ?? Onak………………………. Dan danas nemam baš točnu informaciju o tome, tek priču neke žene koja ima firmu u mirovanju koju NIJE zatvorila. I tako sve u fragmentima i ja na osnovu tih fragmenata moram donjeti odluke zbog kojih kasnije ne smijem zažaliti. Wonderful.
Uglavnom, udica je bačena. Danas smo bili opet u hitro.hr, ovaj put s imenom. Kod određivanja imena firme postoji cijela filozofija koju će vam rado izrecitirati u hitro.hr pa zovite njih :) Problem je što nijedno kul ime njima nije prihvatljivo i onda završiš s nemaštovitim ili polubezveznim imenima kao Akrobat, Konzola, Katalizator, Okapi…. Teti smo dali nekolicinu imena plus objašnjenja za svako ime, a ona ih zatim šalje na neki sud da oni ta imena odobre ili odbace. Rekla je da će to biti riješeno danas (očito nije) ili sutra. Dočekajmo sutra pa vidimo. Ionako će nam se svaka djelatnost zvati imenom koje mi stvarno hoćemo, pa valjda i nije toliko bitno kako se sama firma, to neko ime u pozadini, zove. Avantura počinje!
- 22:57 -
ajde de (0) - ne printaj! čuvaj šume. - \u0x23
