ponedjeljak, 05.01.2009.
2008 - Time Capsule
2008 godinu ću, ako po ničem drugom, definitivno pamtiti po putovanjima. Kada se prisjećam gdje sam sve bila ove godine redovito izostavim barem jedno mjesto. A da – i tu, a da, i tamo. S obzirom da stvarno volim putovati, to zvuči baš divno.
Godina je započela Los Angelesom - poslovni put u svrhu NAMM showa [to je ogromni sajam muzičke opreme koji se održava u Anaheimu svakog siječanja. U sklopu tog puta trebali smo ići i u Meksiko, u Ensenadu gdje se nalazi tovrnica tzv. ‘meksičkih Fendera’ i tome sam se stvarno užasno veselila jer do sada još nisam bila u Meksiku. To je na žalost propalo zbog glupog Fenderovog previda da Hrvati nisu u Europskoj uniji zbog čega nam trebaju neke posebne vize za ulaz u Meksiko. Izvisili su i Turci iz istog razloga pa su nas onda tog ‘meksičkog’ dana odfurali u LA Zoo, što mi je bio prilično glupav izlet (volim zološke, ali kad smo ionako imali samo taj jedan dan u LA, mogli su nas bar kroz neku glavnu ulicu provesti, da barem malo od grada vidimo).
Ustvari je i kraj 2007 bio uspješan na području putovanja – u 9. mjesecu sam bila u New Yorku, u 11. U Londonu… kao što sam bila i pretpostavljala, LA me se apsloutno po ničemu nije dojmio. Ustvari je – po ružnoći i po iznenađujućoj količini debelih ljudi za jedan ‘silikonski grad’. Jednu večer vodili su nas u neki klub gdje sam JA bila najmršavija osoba. Kolikogod mi je to možda bilo zgodno, ujedno je i stvarno alarmantno i zastrašujuće. Sjećam se da kada sam se vratila u Zagreb su mi svi ljudi izgledali neobično mršavo (nešto što se inače niti ne primjećuje!). Naravno da ne mogu o gradu suditi na osnovu 5 dana za vrijeme kojih sam ionako radila, a ne se zabavljala, ali ono površinski što sam vidjela me aspolutno ničim nije uspjelo privući niti potaknuti želju za daljnjim proučavanjem tog grada. Uostalom, kada kažem grada, treba znati da područje koje se zove Los Angeles je ustvari sastavljeno od 100injak okruga koji su jednostavno nabacani jedan do drugog. Biti bez auta tamo je stvarno nemoguće (za razliku od New Yorka gdje se sve čini toliko jednostavnije i normalnije), a javni prijevoz je gotovo nepostojeći.
... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ...
I tako, sada sam ja htjela staviti par slikica, ali mojih LA slika nema. Nestale. Nema ih niti na jednom CDu, niti na jednom harddiscu, niti u jednom trashu…….vjerojatno negdje piju zajedno s 50 eura koje smo dobili za Božić i koji su zatim bestragom nestali…
E pa onda mi se ne da više pisati. Koja glupost. Ovo je trebao biti ogroman post s pregršt slika, al možda i bolje sve skratiti. Šta – 2008. Bila sam u LA, pa u Londonu (vodila sam mamu da napokon vidi London), pa u Rovinju na Inesinoj djevojačkoj, pa u Rumunjskoj na Inesinoj svadbi, pa dva puta u Milanu - to sam se prikrpala Zoranu koji je išao poslovno, pa u Komiži na Visu sa Cecom i Brentom, pa u Berlinu kod Maxa, ona putovanja koja su posljedica svirki ni ne računam i to je to. Valjda. Za tjedan dana idem u Austiju na skijanje na neka brda na kojima ima ledena palača na 2700m. Nadam se da to znači da je palača napravljena od leda, inače će biti baš bezze.
- 22:19 -
ajde de (2) - ne printaj! čuvaj šume. - \u0x23
