nedjelja, 12.10.2008.
Country Life
Vikendi su odlična stvar. Vikendom maštam što bi sve mogla raditi da ne moram ići na posao. A toliko toga želim raditi. Želim napraviti nove stranice za Kimiko. I još neke koje sam obećala. Kad smo kod toga, želim usavršiti izrađivanje web stranica i poptuno preći na CSS. Želim fotkat. Želim raditi filmiće za VJing. Želim čitati. Želim pisati. Želim slikati po ogromnim platnima valjkom za farbanje zidova. Želim restaurirati onaj ogromni stari kuhinjski(?) kredenc što stoji na tavanu. Želim si nacrtati kuću. Najsuper kuću baš za mene. U kojoj ću moći raditi sve od navedenog. U kojoj će biti studio za muziku. U kojoj će biti atelje za slikanje. U kojoj će biti tamna komora za fotkanje. U kojoj će biti radiona za uređivanje starog namještaja i rađenje novog. U kojoj će biti biblioteka s knjigama. U kojoj će biti soba sa spravama za vježbanje u koju nikada neću ulaziti.
Umjesto toga, ja sam cijelu subotu radila posao jer na poslu ustvari nemam mira za raditi posao i stalno te netko prekida i stalno je nešto. A užasno sam htjela srediti neke stvari jer ne podnosim kaos i on me sprečava da budem učinkovita. I nije mi bio bed jer sam i to jako htjela
napraviti.
I onda mi odzvanjaju mamine riječi (iako nije često da mi njene riječi odzvanjaju, barem ne bez da se instant uzrujam) koja mi govori da ne radim istu grešku kao i ona koja je non stop furala posao doma i kako to sada ne može prežaliti. I točno znam što hoće reći i u tome joj moram vjerovati na iskustvu koje su joj priskrbile godine. Mogli smo cijelu subotu raditi muziku. Mogla sam fotkati/slikati/snimati/crtati/uređivati...sve što sam gore navela. Zato sam na kraju danas ipak malo stala i pomirisala ruže. I fotkala ih :) Mama zna.
- 21:30 -
ajde de (1) - ne printaj! čuvaj šume. - \u0x23
