,blog,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" /> ,blog.dnevnik.hr/artificiallife" />

nedjelja, 24.08.2008.


Vrijeme je za reklamu :)
Drugi studijski album najšarenijeg hrvatskog benda zove se Lollobrigida Inc., a izašao je tamo negdje u svibnju. Iako je mogao izaći puno ranije, a i tada prije toga je mogao izaći puno ranije :) Ali tako to nekako biva s albumima, ili vrijeme svemira jednostavno stalno brza unatoč našim stalnim pokušajima korigiranja sata.

Album je nastao dok smo Zoran i ja još svirali u Lollobrigidi. Tj., nije baš točno jer smo mi odlučili otići puno ranije, a onda je nekako bilo blesavo ostaviti album na pola dovršen pa smo obećali da iako nećemo više svirati live barem možemo dovršiti taj album.

Sada kad je album napokon vani nemam pojma kako da se u vezi njega osjećam. Tuđ mi je i stran, a kada se sjetim svih onih dana i noći provedenih nad tim pjesmama čudim se kako mi može biti tako stran. Čudan je to osjećaj, a cijelo vrijeme mi je neka gorčina jer si mislim, glupani, umjesto da smo radili te pjesme, mogli smo raditi za Kimiko. Već svima idemo na živce jer stalno pričamo o tom fantomskom Kimiko albumu za koji je već svima jasno da neće nikada biti snimljen, svima osim nama naravno. :) Evo, i sada ustvari ovo pišem jer kratim vrijeme dok Zoran sredi nešto na jednoj novoj pjesmi koju ovih dana radimo.

Uglavnom, tako smo mi bili mislili zbrčkati Lollin album za par tjedana, kao šta nas briga, al ni Zoran ni ja nismo baš sposobni stvari raditi ofrlje tako da se to na kraju ipak odužilo i produžilo na čitavih godinu dana. Ja sam u to vrijeme imala i prilično glupavo radno vrijeme na bivšem poslu tako da nas je i to dosta zeznulo u produktivnosti. A cijeli proces je izgledao tako da bi Ida došla s nekom idejom za pjesmu koja se sastojala od teksta, vokalne melodije i sramežljivog basa, tu i tamo neki tuc tuc u pozadini, pa bi Z i ja započeli s rudarenjem (jedino moram reći da na pjesmi "Just wanna be rat" mi baš i nismo doprinjeli puno, to je, uz neke korekcije, ostalo onako kako je Ida donijela). Zoran je napravio sve beatove jer tu se ja baš nemam šta puno miješati (eventualno s ponekom sugestijom - nemoj tu tako ili daj vamo vako). Gitare su također njegova domena tako da meni ostaju sintevi i bas. Iako se dosta toga napravi u kasnijim fazama rada na pjesmi, pa i miksu, tako da je to na kraju jedna velika povrtna kaša iz koje stvarno više ne bih znala izvući ko je šta napravio. Ionak je jasno da su kod Lollobrigide tekstovi najjača stvar i tu Idu obožavam. Ta jedna nonšalancija kojom izbacuje super kul žargonske pamflete mi je stvarno všeč i svaka joj čast. A i vokalnu melodiju zna ubost isto, šta je - je. Najbolji primjer za to je singl "Miss Right & Mr Wrong" koji je ustvari jedna prastara Kimiko pjesma s kojom nikada nismo znali šta bi. Bila nam je simpatična, ali se baš i nije uklapala u Kimiko koncept. Pa smo pomislili da bi bila dobra za Lollobrigidu i ponudili je Idi. Ima dobar gitarski rif, zgodan sint, samo nam vokalna dionica nije nikako štimala. Ida je zamahnula svojim roza gliter štapićem i udahnula novom vokalnom melodijom lollobrigida spirit u Kimiko pjesmu. Eto ti sinergije. I onda mi je opet smiješno kako Kimikovo nedonošće postaje prvi Lollin singl (birali ljudi na majspejsu), a mi nikako s mrtve točke snimanja nesretnog Kimiko albuma.

Pa se album, uz mnoooge kompromise, napokon završio. Mi nismo bili baš zadovoljni, a onda smo od Ide čuli da niti Jura i Pavle iz Svadbasa također nisu zadovoljni (ali iz drugih razloga) te da pjesme idu na ponovni miks kod nekog kome platiš da to radi (inače, sve je snimano i miksano itd u našem studiju Heim). Malo smo bili bijesni...ne baš odmah, nego nakon što smo čuli taj miks koji se radi kod nekog kome platiš.... Recimo, uzmeš svoju najjeftiniju gitaru koju doma imaš, narihtaš joj zvuk točno onako kako si zamislio i snimiš lo-fi zvuk telecastera. I zakon je jer zvuči trashy, a to je zvuk kojem težimo. A pjesma ti se vrati s pregršt reverba, ubijenim vokalima i gitarom za koju je očito da se tip preznojio od muke da joj očisti i ispegla zvuk i odjednom imaš zvuk sterilnog stratocastera udavljenog jadnog u reverbu. Za ostale me pjesme bilo baš briga, al žao mi bilo što je baš "Kimiko" pjesmu morao tako iskasapiti (mislim, da se zaustavim malo... ne radi se tu o ne znam kakvim razlikama. mnogi vjerojatno uopće ne bi skužili razliku. pa čak je Ida kada nam je dala pjesmu rekla - sve je isto, nema razlike, samo je vokal malo radiofoničniji. a kad ono....). Uglavnom, osjećala sam se ko Iggy Pop kada mu se Bowie primio Lust for Life ploče...

No, sve te priče na stranu, album mora da je strašno odličan i zakon i veseo i ironičan pa čak i ciničan, a kao netko tko je upućen u stvari nudim vam izazov - probajte u pjesmama skužiti male hommage (ima ih 2!) koje smo iz fore radili. Ko pogodi barem jedan, dobi album džaba! Ostali, odma u dućane i kupite po jedan CD za svakog u obitelji ponaosob!

- 20:34 -

ajde de (5) - ne printaj! čuvaj šume. - \u0x23

<< Arhiva >>