četvrtak, 21.08.2008.
Lars and the Real Girl
Skočila sam do kina, neplanirano. Prvo što igra. Ionako u kino idem da bi jela kokice i pila colu :)
Te minute počinjao je film iz naslova. Ajde, zgodno zvuči, američka komedijica za odmor nakon posla. Mislila sam tako ja i pregršt dječice starosne dobi 10-12 godina.
Na moje preugodno iznenađenje, uopće se ne radi o američkoj komedijici već o vrlo kvalitetnoj drami i o nevjerojatno idealističkom prikazu društva i svijeta, prikazu koji u današnje vrijeme ima efekt kao da te netko ošamario rukavicom. Blatnom i punom kamenja. S trnjem.
Nije niti čudo da klinci nose oružje u školu, da im je seks tek usputna igra kojom se krati dosada i da je bullying od klasičnog vrijeđanja, otimanja užine i pokojeg udarca prerastao u nadmetanje u što maštovitijem nasilništvu i što opakijem načinu razmišljanja koje se primjenjuje kako za fizičko tako i za psihičko maltretiranje. Klinci danas manipuliraju odraslima bolje nego Tito partijom. A sve nauče gledajući televiziju (namjerno ne kažem filmove - sve je prepuno užasnih vijesti i poruka jer ljude treba zgroziti s obzirom da jedino na taj način obraćaju pažnju) i to nije jebeni kliše. Ako gledaš samo crno, uskoro ćeš najčešće posezati za crnom bojicom jer si na nju navikao, ona ti je najpoznatija (iliti: majmun radi što majmun vidi).
I onda netko snimi film kao što je "Lars and the Real Girl". Pravu urnebesnu dramu koja pljuje u lice svijetu kakav je danas i daje vrlo jednostavno poruku: glupi ste. Jer jeste. Ako mislite da takvo društvo ne može postojati, da ljudi ne mogu biti takvi. Zašto preliminarno zaključujemo da ljudi mogu biti samo loši? Da su zli i pokvareni i da jedva čekaju da vam se smiju u lice. Da vam podmetnu nogu. Jedna stvar za sobom povlači drugu. Butterfly effect. I ako gledamo pretežno ovakve filmove i ovakve reklame i ovakve vijesti i ovakve crtiće i ovakve video spotove ljudi bi se navikli na to da je normalno ne ismijavati odmah nekoga i navikli bi se na solidarnost i na sve te ostale fairy tale stvari. I ne živim u iluziji da bi svijet mogao biti ružičast - uvijek će biti jednako lošega kao i dobroga - nego samo ističem da su svi zabrazdili u prikazivanju izopačenog, zlog masterminda koji uništava svijet (a ustvari samo daju ideje :/ ) da je onaj željeni efekt izazivanja šoka davno prešao u osjećaj ugode/zadovoljstva te da sada šok predstavlja jedan ovakav film. Maestralno. (U real life situaciji tipa bi odmah prebili, silovali lutku, ismijavali ga na svakom koraku i on bi završio u ludnici pod teškim medikamentima bez ikakve mogućnosti oporavka, ikada.)
Žao mi jedino one dječice koja su stvarno očekivala američku komedijicu u kojoj će se puno pričati o seksu i biti će tak smiješna - neke curice su se od dosade počele najurcavati po kinu; dečkići su počeli čupati kosu, a onda, da se nekako zabave, počeli su prditi i smijuljiti se jedan drugom. Priča frend koji je film odgledao prije nekog vremena da je i kod njega bila ista situacija, samo se curke nisu igrale lovice nego su pričale o šminki i odjeći.
Jao jao.
- 21:58 -
ajde de (0) - ne printaj! čuvaj šume. - \u0x23
