30

srijeda

siječanj

2013

Zabava # 1

Evo jedan kratki i zabavni crtić. Autori kažu da je po istinitom događaju, na vama je da prosudite sretan sretan

29

utorak

siječanj

2013

Kastinski ustroj u pčela medarica

Pčele medarice žive u zajednici i unutar te zajednice mogu se podijeliti na 3 osnovne grupe ili kaste:

1. Matica
2. Radilica
3. Trut

Matica

Matica je jedina spolno zrela ženka i njena najvažnija uloga u zajednici je polaganje jajašaca i to do 2000 tijekom dana u najboljoj formi (prve dvije godine). Dužine je do 20 mm i težine 0,2 g (dimenzije sive pčele). Matica ne vlada zajednicom kako se često misli, ona svojim kemijskim izlučevinama (feromonima) drži zajednicu na okupu. Može živjeti više godina (3 – 7) i u zajednici ostaje sve dok ne ugine ili ju pčele radilice ne zamjene s novom maticom. Matica kao i radilice nastaju iz oplođenih jajašaca. Da li će se razviti iz ličinke, matica ili radilica, ovisi o njezi i prehrani ličinke. Pa tako, ako pčele hraniteljice hrane ličinku i nakon 3 dana s matičnom mliječi, to je znak da će se iz ličinke razviti matica, a ako je iza 3. dana hrane i sa peludi i medom onda će se iz ličinke razviti radilica. Matica se u uzgoju koristi najviše 2 godine, jer u prve dvije godine života nese najviše jaja, nakon tog razdoblja smanjuje se njezina sposobnost leženja i zamjenjuje se s novom mladom maticom.

Matica nese jaja


Izvor: You Tube; Amphibiansunrise


Radilice

One su najmnogobrojnije jedinke u zajednici, procjenjuje se da u jednoj pčelinjoj zajednici ima između 30 i 80 tisuća radilica. Bez radilica sama zajednica ne bi mogla funkcionirati, jer obavljaju gotovo sve poslove, osim naravno polaganje jajašaca od strane matice. Radilice su manje od matice i trutova, dužine 12 -14 mm, i mase 0,1 g (dimenzije sive ili kranjske pčele). Iako su ženke, one se ne oplođuju i ne nesu jajašca, jer im je spolni sustav slabo razvijen. Radilice se dijele s obzirom na funkciju koju obavljaju na:čistačice, njegovateljice ili hraniteljice, skupljačice, izviđačice, vodonoše. Radilicama je potrebno 21 dan da se razviju iz jajeta, odmah nakon što progrizu poklopac stanice počinju s prvim zadatkom, čišćenjem stanica u kojoj je matica izlegla jajašca. U dobi od 5. – 12. dana pčela mijenja zadatak i hrani ličinke u leglu. Prvo ih hrani s peludom i nektarom, a kad joj se razviju hipofaringealne i mandibularne žlijezde (mliječne žlijezde) između 8. – 12. dana počinju izlučivati mliječ i hraniti ličinke sa mliječi. Nakon 12. i sve do 18. dana pčeli se razvijaju voštane žlijezde, pa počinje izlučivati vosak i graditi saće. Od 18. – 21. dana pčela čuva ulaz košnice od neprijatelja (raznih kukaca) i pčela iz drugih košnica koje pokušavaju ukrasti med. Nakon 3 tjedna starosti, pčela postaje sabiračica tj. sakuplja nektar, pelud, propolis i vodu. Znači do 18. dana pčela je u košnici pa se naziva i kućna pčela, a nakon tri tjedna postaje letačica, sabiračica. Obično žive preko sezone 30 – 45 dana i ugibaju zbog prevelikog rada, tj. umora, a radilice koje ostanu u klupku tijekom zime žive par mjeseci više.


Trut

Trut je mužjak u pčelinjoj zajednici i njegova primarna uloga je parenje s maticom. Dužine su 15 – 17 mm i težine 0,2 g (dimenzija sive pčele). Nema žalac za razliku od matice i radilice, te umjesto žalca ima muški spolni organ. Osim žalca, nema ni voštane žlijezde. Lako se prepoznaju, jer imaju velike oči te su širi u odnosu na radilice.

23

srijeda

siječanj

2013

Vanjska građa pčele

Anatomska građa pčele se može podijeliti na vanjski i unutarnji dio.

VANJSKI DIO:
a) Kožni skelet
b) Ekstremiteti (noge i krila)

UNUTARNJI DIO:
a) Probavni sustav
b) Dišni sustav
c) Krvožilni sustav
d) Osjetilni sustav
e) Živčani sustav
f) Spolni sustav
g) Žljezdani sustav

Vanjska građa

KOŽNI SKELET

Kožni skelet ima pokrovnu i zaštitnu funkciju. Štiti pčele od vanjskih negativnih čimbenika poput: povreda uzrokovanih od strane neprijatelja - štiti unutarnje organe, zatim nepovoljnih vanjskih čimbenika kao što su nagle promjene temperature, kiša – vlaga, suša.

Kožni skelet se sastoji iz tri sloja:
1. Kutikule
2. Hipoderme
3. Bazalne membrane

Kutikula je vanjski dio ili egzoskelet koji pokriva cijelo tijelo pčele. U svojoj građi sadrži složeni polisaharid hitin koji je otporan na različite kemikalije, a topi se samo u mineralnim kiselinama. Uloga hitina je da kutikuli daje čvrstoću. U sive pčele hitin je crne boje.
Kutikula se sastoji od epikutikule, egzokutikule i endokutikule. Epikutikula je prvi sloj, odnosno vanjska koža koja je tanka i u svojoj građi nema hitin kao kutikula. Uloga joj je da štiti pčelu od nepovoljnih vanjskih faktora kao što su vlaga, temperatura i suša. Slijedeći sloj je egzokutikula koja se nalazi ispod epikutikule. Deblja je i tamne boje, te u svojoj građi sadrži hitin. U ovom sloju se stvaraju dlake i ljuske koje pokrivaju kutikulu, te pigmenti koji su zaslužni za karakterističnu crnu i žutu boju pčele. Endokutikula je najdeblji sloj koji se sastoji od lamela i hitinskih snopića. Ispod kutikule se nalazi hipodema. To je jednoslojni stanični epitel iz kojeg, iz jednih stanica nastaje kutikula, dok iz drugih se formiraju razne žlijezde poput otrovne, slinske i voštane žlijezde. Bazalna membrana je tanka opna koja prekriva organe koji su nastali iz hipoderme. Kožni skelet je pokriven sa tankim dlačicama koje služe za čišćenje tijela i skupljanje peludi.




Slika 1. Građa kožnog skeleta


EKSTREMITETI

Tijelo pčele kao i u ostalih člankonožaca je građeno od kolutića ili segmenata koji se međusobno razlikuju (heteromna kolutićavost). Osim toga, tijelo pčele je bilateralno simetrično (tijelo se može presjeći s jednom ravninom simetrije na dva zrcalno jednaka dijela).

Tijelo se kao i u ostalih kukaca sastoji iz 3 dijela:
1. Glave ili caput
2. Prsa ili thorax
3. Zatka ili abdomen

Na glavi se nalaze dva složena i tri jednostavna oka, a između složenih očiju i jedan par ticala. Na donjem dijelu glave se nalazi usni aparat koji se sastoji od prednjeg i stražnjeg dijela.
Prsa su građena od 3 kolutića. Prednjeg (prothorax), srednjeg (mesothorax) i stražnjeg (metathorax), a na njihovoj donjoj strani je usađen po jedan par nogu. Pa se tako na prvom segmentu nalazi prvi par nogu ili prednje noge. Na drugom kolutiću se nalazi drugi par nogu ili srednje noge, dok na trećem kolutiću se nalazi treći par nogu ili stražnje noge.
Zadak je građen od 9 kolutića, ali se u matice i radilice vidi samo 6 kolutića, a kod truta 7 kolutića. U zatku se nalazi veći dio probavnog sustava, te krvožilni i spolno – reproduktivni organi. Na kraju zatka je i žalac – koji potječe od leglice (ovipozitor) koja je karakteristična za ženke različitih vrsta kukaca, a služi za polaganje jajašaca. Znači, žalac ima radilica i matica, dok trut nema.


Slika 2. Vanjska građa pčele

Noga je građena od kuka (coxa) pomoću kojeg je noga pričvršćena za prsni kolutić. Na kuk se nastavlja bedreni valjak (trochanter), bedro (femur), goljenica (tibia) i stopalo (tarsus) koje se sastoji od pet članaka. Stopalo završava sa dva zavinuta čaporka ili kanđice (ungues). Ta dva čaporka omogućavaju pčeli hodanje po hrapavim površinama, a između njih se nalazi jastučić (arolium) s kojim se prijanjaju na glatku površinu.
Prednje noge osim što služe za hodanje, zaslužne su i za čišćenje ticala. To im omogućava polukružni izrez koji se nalazi na prvom članku prednje noge. Pčela čisti ticala jednostavnim provlačenjem ticala kroz polukružni izrez.


Slika 3. Građa prednje noge

Srednje noge služe za čišćenje krila, četkanje peludi na peludnoj košarici i skidaju vosak iz voštanih džepića.
Stražnje noge su razvijenije u odnosu na prednje i srednje noge. Bitne su za sakupljanje peludi. Na stražnjoj nozi, goljenica je s vanjske strane udubljena. Oko tog udubljenja se nalaze dlačice i taj dio se zove peludna košarica ili corbicula u koju pčela tovari pelud.
Na gornjem dijelu prvog članka stopala nalazi se mali produžetak ili ostruga pomoću kojeg se pelud utisne u peludnu košaricu.


Slika 4. Građa stražnje noge

Pčela ima 2 para krila koja su tanka (opnasta), prozirna i hitinizirana. Smještena su na drugom i trećem prsnom kolutiću. Razlikuju se prednja i stražnja krila. Prednja krila se nalaze na drugom segmentu, a stražnja krila na trećem prsnom segmentu. Prednja krila su veća i pokrivaju stražnja krila za vrijeme mirovanja. Tijekom leta, prednja i stražnja krila se povezuju na način da se zubići ili kukice koje se nalaze na prednjem rubu stražnjih krila, zakače za nabor koji se nalazi na stražnjem rubu prednjih krila. Osim toga, treba naglasiti da su krila prožeta žilama ili nervima. Kroz žile teče krv, prolaze živci i traheje, a raspored žila u krilima nazivamo nervatura.
Najveća krila imaju trutovi, zatim matica, a najmanja radilica . Pčela u jednoj sekundi izvrši oko 200 okretaja, a postiže brzinu od 20 do 40 km/h.

Oznake: anatomija pčela, vanjska građa, kožni skelet, ekstremiteti

17

četvrtak

siječanj

2013

Kukci – Hexapoda ili Insecta

S obzirom da pčele ubrajamo u razred kukaca ili insekata, opisat će se u osnovnim crtama ovaj velik razred u životinjskom carstvu. Znanost koja proučava kukce naziva se entomologija. Općenito se može podijeliti na opću i sistematsku entomologiju. Opća entomologija bavi se proučavanjem anatomije, fiziologije, genetike, ekologije, dok sistematska entomologija proučava vrste kukaca. Osim ovih vrsta entomologije postoje još i primjenjena entomologija tj. veterinarska, šumarska ili poljoprivredna, medicinska i forenzička entomologija.
Kukce ubrajamo u koljeno člankonožaca (Arthropoda), koje je najmnogobrojnije koljeno u životinjskom svijetu. Obuhvaća približno 3/4 ili 72 % svih opisanih i poznatih životinjskih vrsta, a unutar člankonožaca razred kukca je najmnogobrojniji. Insekti su rasprostranjeni i prilagođeni životu na gotovo svakom dijelu planeta, od tropskih pa sve do polarnih područja. Pretežito su kopnene životinje, ima dosta slatkovodnih vrsta, i vrlo mali broj uz morsku obalu. Kukci sudjeluju u razgradnji organske tvari, oprašivači su bilja, prijenosnici su bolesti na čovjeka i životinje, štetnici na poljoprivrednim kulturama, paraziti na biljnim i životinjskim organizmima i čovjeku, grabežljivci štetnika, vrlo su kvalitetna hrana mnogobrojnim životinjama i nekim biljkama, a određene vrste služe čak i kao hrana čovjeku. Osim toga, čovjek koristi i njihove proizvode kao što je svila (dudov svilac), med, propolis, vosak, matična mliječ (pčela medarica).


GRAĐA KUKACA

Dužina kukaca je različita i varira od vrste do vrste. Najmanji dosada pronađeni kukci su iz porodice Mymaridae, mužjak parazitske osice Dicopomorpha echmepterygis veličine je 0,139 mm, dok najveći dosada pronađeni kukci su: južnoamerička sovica (Thysania agrippina) sa rasponom krila većim od 30 cm, zatim američki paličnjak (Phybalosoma acanthopus) veličine 26 cm, te predstavnici kornjaša (Titanus giganteus) i američki golijat (Dynastes hercules) dužine preko 17 cm.

Tjelesni pokrov ili kožni skelet pokriva čitavo tijelo kukca .Građen je od jednoslojnog epitela i kutikule koja se sastoji od hitina (kompleksnog polisaharida) koji daje čvrstoću kutikuli. U kukaca kutikula predstavlja egzoskelet ili vanjski kožni skelet na kojem se nalaze i tvorine kao što su ljuske i dlake.
Tijelo kukaca kao i u svih člankonožaca je člankovito, odnosno građeno od kolutića ili segmenata. Kod ličinki, segmenti su mekani i odvojeni udubinama, a kod odraslih kukaca segmenti su tvrdi, te spojeni mekanom kožom. Taj otvrdnuli dio kolutića se naziva sklerit.
Na tijelu razlikujemo 3 dijela: glava (caput), prsište (thorax) i zadak (abdomen).

Glava se sastoji od 6 kolutića na kojoj su još i jedan par ticala (antennae), jednostavne čeone oči (ocellae) i složene postrane oči ili facetirane, te tri para članaka usnog aparata. Usni aparat je prilagođen ovisno o vrsti grizenju, lizanju, sisanju i bodenju.

Prsište je građeno od 3 kolutića: prednji (prothorax), srednji (mesothorax) i stražnji (metathorax). Prsa u kukaca prije svega ima pokretačku funkciju. Razlog tome je što se na svakom kolutiću prsišta nalazi po jedan par nogu, pa ih je ukupno šest, po čemu su kukci i dobili ime (Hexapoda - grčka riječ, što znači šest nogu). Za razliku od beskrilaca u kojih se tijekom evolucije nisu razvila krila, krilaši na drugom i trećem prsnom segmentu imaju i po jedan par krila. Nekim krilašima je naknadno reduciran (npr. dvokrilcima) ili oba (npr. mravima radnicima) para krila. Noge se u kukaca s obzirom na funkciju mogu podijeliti na: noge za hodanje, skakanje, kopanje, veslanje, plivanje, penjanje, noge veslačice i noge grabljivice. Stoga im je i anatomska građa u odnosu na funkciju različita. Krila su trokutaskog oblika, a njihovo pokretanje omogućuju mišići na krilnoj bazi. Mogu biti bezbojna, prozirna ili različitih boja.

Zadak je građen od 11 kolutića i u njemu se nalazi najveći dio probavnog sustava i spolni organi. Ličinke mnogih kukaca, kao i odrasli kukci nekih primitivnijih ili nižih skupina mogu na zatku imati različite ekstremitete kao drške (styli) i nastavke (cerci) koji su ostaci abdominalnih ili trbušnih nogu.
Osim toga treba napomenuti, da se u kukaca početak tijela (vršni dio glave) naziva akron (acron), a završni dio zatka - telzon (telson).

RAZMNOŽAVANJE

Što se tiče razmnožavanja, kukci su gonohoristi (jednospolni organizmi koji stvaraju ili muške ili ženske spolne stanice). Uz amfigoniju (spolno razmnožavanje uz sudjelovanje spolnih gena oba roditelja), česta je i partenogeneza, i to u sva tri oblika: telitokija, amfitokija i arhenotokija. Partenogeneza je spolni način razmnožavanja, pri kojemu nastaje nova jedinka, ali ne dolazi do spajanja ženske spolne stanice sa spermijem. Telitokija je način razmnožavanja pri kojemu iz neoplođenih jaja nastaju samo ženke. Amfitokija je oblik partenogeneze u kojemu iz neoplođenih jaja nastaju oba spola, dok arhenotokijom iz oplođenih jaja nastaju ženske jedinke, a iz neoplođenih muške jedinke. Za pčelu je karakteristična arhenotokija. Mnogo rjeđa pojava je razmnožavanje neotenijom, npr. u termita. Ovim načinom razmnožavanja kukci spolno sazrijevaju i sposobni su se razmnožavati u stadiju ličinke. Kukci su obično vrlo plodni, pa tako ženka termita u 15 godina svog života svake dvije sekunde nese po jedno jaje, tj. snese do 30,000 dnevno. Vrlo rijetko se događa da ženka kukca odlaže samo po jedno jaje, kao što je slučaj u spolno razmnožavajuće generacije lisnih ušiju.

Iz jaja (ovum) izlaze ličinke (larva) koje još moraju proći određenu preobrazbu ili metamorfozu da bi se razvile u odrasle kukce (imago). Stoga većinom imaju i razne privremene ličinačke organe. Po tome se razlikuju tri tipa ličinki. Primarne ličinke nemaju ličinačkih organa, a potpuno su slični odraslim kukcima i žive istim načinom života. Sekundarne ličinke imaju malo ličinačkih organa i dosta su slične odraslim oblicima. Tercijarne ličinke s mnoštvom organa se bitno razlikuju od imaga. Zbog toga je i postembrionalni razvoj kroz koji kukci moraju proći različit. Beskrilci imaju primarne ličinke te se razvijaju bez preobrazbe, ametobolijom. Velik broj redova kukaca kao što su: obalčari, termiti, vretenci, vodencvjetovi imaju sekundarne ličinke, te prolaze različite oblike nepotpune preobrazbe (heterometabolija). Jedan od tih oblika je polupreobrazba (hemimetabolija), koja se ponekad smatra zajedničkim nazivom za sve oblike nepotpune preobrazbe. Pritom ličinke u svom razvoju moraju proći kroz određene promjene tako da postupno sve više liče imagu, gubeći npr. ličinačke organe i dobivajući krila. Preostali redovi kukaca, kao što su: opnokrilci, kornjaši, mrežokrilci, leptiri imaju tercijarnu ličinku, koja prolazi kroz potpunu preobrazbu (holometabolija). To su najrazvijeniji kukci, čija se ličinka prije nego što postane imago zakukulji, tako da oni imaju još jedan stadij u razvoju – kukuljicu ili pupa. Većina kukaca je oviparno, odnosno odlaže jaja, ali ima i kukaca koji su ovoviviparni (razvoj se u tijelu majke produljuje pa iz jajeta odmah izlazi ličinka ili odrasli kukac), zatim viviparni ili larviparni (rađaju žive mlade, tj. ličinke) i pupiparni (nakon rođenja se odmah zakukulje).

SISTEMATIKA

Do sada je opisano preko milijun vrsta kukaca, a smatra se da je broj vrsta znatno veći, između 4 i 5 milijuna. U suvremenoj se sistematici kukci dijele na osnovi položaja čeljusti na dva podrazreda: unutarčeljusnici (Entognatha ili Entotropha) i izvančeljusnici (Ectognatha ili Ectotropha), a u klasičnim su sistematikama podijeljeni prema tome imaju li krila na: podrazrede beskrilaca (Apterygota) i krilaša (Pterygota). Osim toga, sistematika u krilaša ide i dalje, pa su podijeljeni na: heterometabola (kukce s nepotpunom preobrazbom) i homometabola (kukce s potpunom preobrazbom).

Beskrilci su najprimitivniji kukci koji su primarno bez krila. Na kraju zatka imaju četinaste nastavke ili odskočnu vilicu (furca). Dišni sustav nekih vrsta je zakržljao, a u drugih je slabo razvijen, u obliku trahealnih čuperaka u prsištu. Usni aparat im je podešen za grizenje. Većinom žive na vlažnim i tamnim mjestima, mnogi su biljni štetnici, a ima ih i na kamenju obalnog područja mora.
Beskrilci su podijeljeni na pet redova: skokunci (Collembola), bezrepci (Protura), duplorepci (Diplura), ova tri reda pripadaju podrazredu unutarčeljusnika, dok pračeljusnici (Archeognatha) i četinaši (Zygentoma), ubrajamo zajedno sa svim krilatim kukcima u podrazred izvančeljusnika.

Sve krilaše možemo podijeliti na dva odijela: prakrilaše (Palaeoptera) i novokrilaše (Neoptera). Oba para krila prakrilaša jednake su vrste, a pri mirovanju im ostaju ispružena. Za razliku od njih, prvi par krila novokrilaša većinom ima funkciju pokrovnih krila, koja su pri mirovanju položena prema kraju tijela tako da ga pokrivaju. Usni aparat prakrilaša preobraženi su za grizenje. To su kukci čije se ličinke razvijaju u vodi, te imaju uzdušničke škrge, a važni su kao riblja hrana. Preobražaj u odrasli oblik ili imago, teče uglavnom hemimetabolno. Odjeli prakrilaša pripadaju dva nadreda, od kojih svaki sadrži samo po jedan red kukaca. Pa tako nadredu vodencvjetokrilaša (Ephemeroptera) pripada red vodencvjetova (Ephemeroidea), a nadredu vretencokrilaša (Odonaptera), red vretenaca (Odonata).

Novokrilaša je znatno više u odnosu na prakrilaše, pa su najprije podijeljeni na tri odsjeka: mnogonovokrilaše, malonovokrilaše i slabonovokrilaše. Gotovo svi mnogonovokrilaši imaju oba para krila i dugačka ticala. Usni su im organi preobraženi za grizenje, a u uglavnom se hrane biljnom hranom, raznim lišćem i plodovima. Razvijaju se nepotpunom preobrazbom jer su ličinke nalik na odrasle, a krila im se razvijaju postupno.
U novokrilaše ubrajamo slijedeće redove: obalčari (Plecoptera), ravnokrilci (Orthoptera), prelonošci (Embioptera), nakaznici (Cheleutoptera-Phasmida), kosoglavci (Zoraptera), uholaže (Dermaptera), šturkožoharaši (Natoptera), žoharaši (Dictyoptera) i istokrilci (Isoptera).

Najmnogobrojniji odsjek kukaca su malonovokrilaši, koji su se razvili u veliki broj oblika prilagođenih vrlo raznolikim ekološkim uvjetima. Broj rebara u njihovim krilima smanjen je u odnosu prema prethodnim skupinama kukaca. Razvijaju se homometabolijom.
Obuhvaćaju redove: kornjaša (Coleoptera), muljara (Megaloptera), dugovratki (Rhaphidioptera), plošnokrilaca (Planipennia), kljunarica (Mecoptera), tulara (Trichoptera), leptira (Lepidoptera), dvokrilaca (Diptera), buha (Siphonaptera), opnokrilaca (Hymenoptera) i lepezara (Strepsiptera).

Slabonovokrilaši sišu biljne i životinjske sokove pa su im krila vrlo raznoliko preobrazila, a u mnogih i nestala. Čak im je i razvoj pojednostavljen, pa teče putem prividno nepotpune preobrazbe.
Pripadaju im sljedeći redovi: grizlice (Psocoptera), životinjske uši (Phthiroptera), resokrilci (Thysanoptera) i polukrilci (Hemiptera).

09

srijeda

siječanj

2013

Kranjska pčela

Kranjska pčela (Apis mellifera carnica Polm.) u narodu se još naziva i siva pčela, sivka, kranjica te domaća pčela. Rasprostranjena je južno od Alpa do Jadranskog mora i područja cijelog Balkana.
Ova pčela ima duguljasto i dlakavo tijelo na kojem su kolutići sive boje, pa od toga i porijeklo njezinog imena.
Radilica je duga između 12 i 14 mm, dok joj masa iznosi 0,1 g. Što znači da 10,000 pčela radilica teži jedan kilogram.
Duljina rilca iznosi 6,4 – 6,8 mm. Ovaj podatak je važan, jer je duljina rilca u korelaciji s prinosom meda.
Trut sive pčele je dug između 15 i 17 mm i mase 0,2 g.
Matica je mase 0,2 g, a duljina tijela joj je između 15 i 20 mm. Plodna je i leže do 2000 jajašaca na dan.




Slika 1. Kranjske pčele na saću. Izvor: Apikultura

Što se tiče ponašanja, kranjska pčela nije agresivna, što je izuzetno pozitivna karakteristika za uzgoj ove pčele i u naseljenim mjestima. Mirna je na saću. Nije sklona grabežu za razliku od kavkaske i talijanske pčele. Slabije lijepi propolis. Osobina ove pčele je i veliki nagon za rojenjem zbog naglog - brzog razvoja zajednice u proljeće. Osim toga, radilice imaju veliki nagon za sakupljanjem nektara i peludi.
U Sloveniji su provođeni pokusi koji su dokazali, da u istim radnim uvjetima siva pčela proizvodi čak 37 % više meda od kavkaske pčele i 18 % više meda od talijanske pčele.
U Hrvatskoj se jedino siva pčela kao autohtona pasmina uzgaja kako u komercijalne svrhe tako i za hobi. Druge vrste su zasada po zakonu zabranjene (zakon o stočarstvu NN 70/97 i popis pasmina, sojeva i hibrida domaćih životinja NN 18/11, Izvor; HPA, zakonska regulativa).
Postoji nekoliko ekotipova kranjske pčele na području HR, kao što su: gorski, mediteranski i panonski. Svi ti ekotipovi pčela se ne razlikuju po anatomskim karakteristikama, već po načinu ponašanja i prilagodbi na klimatske uvjete područja na kojima obitavaju.


07

ponedjeljak

siječanj

2013

Sistematska podjela pčela medarica

Pčele na koje najčeće nailazimo u voćnjacima, cvjetnjacima, vrtovima, šumama i poljima su samo jedan mali broj vrsta. Naime, stručnjaci – entomolozi su dosada opisali više od 20.000 vrsta pčela, rasprostranjeni na gotovo svim kontinentima.

Sistematika pčela medarica po zoološkoj klasifikaciji je slijedeća:

CARSTVO: ŽIVOTINJSKO (Animalium)
KOLJENO: ČLANKONOŠCI (Arthropoda)
RAZRED: KUKCI (Insecta ili Hexapoda)
RED: OPNOKRILCI (Hymenoptera)
PODRED: UTEGNUTOZAČANI (Apocrita)
PODGRUPA: ŽALČARI (Aculeata)
NATPORODICA: CVJETARI (Apoidea)
PORODICA: APIDAE (Pčele)
POTPORODICA: APINAE (Prave pčele)
ROD: APIS (Pčela)
VRSTA: Apis mellifera (Pčela medarica)
PODVRSTA: Apis mellifica var. carnica Pollm (Kranjska pčela)

PČELE MEDARICE

Porodica APIDAE dijeli se na 2 potporodice: bumbare (Bombinae) i pčele (Apinae).
Rod APIS se može podijeliti na 4 osnovne vrste koje se međusobno razlikuju prije svega u veličini, geografskoj rasprostranjenosti i načinu življenja.To su:

1. Divovska indijska pčela – Apis dorsata
2. Sitna indijska ili patuljasta pčela – Apis florea
3. Indijska pčela – Apis indica
4. Pčela medarica – Apis mellifera




Pčele medarice se dalje dijele na 2 podvrste:

1. Crna afrička pčela
2. Europska pčela medarica

Europska pčela medarica može se podijeliti na 4 varijeteta:

1. Kranjska ili siva pčela (Apis mellifera var. carnica Pollm)
2. Kavkaska pčela (Apis mellifera var. caucasica Gorb)
3. Talijanska pčela (Apis mellifera var. ligustica Spin)
4. Tamna europska pčela (Apis mellifera var. mellifera)


Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.