Marketing
Kranjska pčela
Kranjska pčela (Apis mellifera carnica Polm.) u narodu se još naziva i siva pčela, sivka, kranjica te domaća pčela. Rasprostranjena je južno od Alpa do Jadranskog mora i područja cijelog Balkana.
Ova pčela ima duguljasto i dlakavo tijelo na kojem su kolutići sive boje, pa od toga i porijeklo njezinog imena.
Radilica je duga između 12 i 14 mm, dok joj masa iznosi 0,1 g. Što znači da 10,000 pčela radilica teži jedan kilogram.
Duljina rilca iznosi 6,4 – 6,8 mm. Ovaj podatak je važan, jer je duljina rilca u korelaciji s prinosom meda.
Trut sive pčele je dug između 15 i 17 mm i mase 0,2 g.
Matica je mase 0,2 g, a duljina tijela joj je između 15 i 20 mm. Plodna je i leže do 2000 jajašaca na dan.
Slika 1. Kranjske pčele na saću. Izvor: Apikultura
Što se tiče ponašanja, kranjska pčela nije agresivna, što je izuzetno pozitivna karakteristika za uzgoj ove pčele i u naseljenim mjestima. Mirna je na saću. Nije sklona grabežu za razliku od kavkaske i talijanske pčele. Slabije lijepi propolis. Osobina ove pčele je i veliki nagon za rojenjem zbog naglog - brzog razvoja zajednice u proljeće. Osim toga, radilice imaju veliki nagon za sakupljanjem nektara i peludi.
U Sloveniji su provođeni pokusi koji su dokazali, da u istim radnim uvjetima siva pčela proizvodi čak 37 % više meda od kavkaske pčele i 18 % više meda od talijanske pčele.
U Hrvatskoj se jedino siva pčela kao autohtona pasmina uzgaja kako u komercijalne svrhe tako i za hobi. Druge vrste su zasada po zakonu zabranjene (zakon o stočarstvu NN 70/97 i popis pasmina, sojeva i hibrida domaćih životinja NN 18/11, Izvor; HPA, zakonska regulativa).
Postoji nekoliko ekotipova kranjske pčele na području HR, kao što su: gorski, mediteranski i panonski. Svi ti ekotipovi pčela se ne razlikuju po anatomskim karakteristikama, već po načinu ponašanja i prilagodbi na klimatske uvjete područja na kojima obitavaju.
Post je objavljen 09.01.2013. u 14:45 sati.