antun kauzljar

Jedan bloger mi napisa:“Od tvojih postova me boli glava. Moram ih pročitati 2 – 3 puta da bi ih razumio.“ Žao mi je ako je tako. Pokušavam biti što razumljiviji i jasniji u svojim pisanjima.
Drugo, što sam već više puta doživio, to je da mi ljudi savjetuju kako moram pozitivno razmišljati. Na tu temu primam i neke e mail-ove. No, ja ne znam razlikovati kakvo je to pozitivno a koje je negativno razmišljanje. Ako o nečemu (pojavi ili događaju) lošem razmišljam tako da ga smatram lošim, je li to pozitivno ili negativno razmišljanje? Obrnuto, ako o nečemu što je dobro, razmišljam kao o nečemu dobrom, kakvo je to razmišljanje? Ako netko kaže kako je nešto dobro a ja u tome ne vidim ništa dobroga, razmišljam li ja pozitivno ili negativno. Ovo vrijedi i za obrnuto. Imam li ja pravo razmišljati o nečemu kao dobromu ako drugi ljudi (neki) to smatraju lošim? Ako iz pojava i događanja zaključim da oni ne vode dobru nego zlu, je i to negativno razmišljanje? Šetat što razmišljam. Kada ne bih razmišljao, ne bi me mučile ovakve dileme.
Treće, često čujem (osobito sada u vrijeme blagdana) izraz 'ljudi dobre volje'. Nikako mi nije jasno kako volja može biti dobra ili nasuprot tomu da volja bude loša. Ako je netko neraspoložen, kaže se za njega da je loše volje. Analogno tome, ljudi dobre volje bi trebali biti ljudi dobrog raspoloženja, radosni, veseli... Jesam li u pravu?
Nemojte da vas od ovoga posta zaboli glava! Bit će mi žao.

Ne volim gledati televiziju jer gledam tuđe face i slušam tuđe misli i sve je prepuno nasilja. Ne volim čitati novine jer ne mogu tuđe riječi pohvaliti niti im se mogu suprotsaviti. To su jednostrani mediji. Ono što novine pišu ili što se prikazuje na TV jest ono što najviše pogoduje tiraži novina ili gledanosti pojedine televizije. Sport, također ne volim, (a ima ga puno u tim medijima) jer takmičenja smatram nepotrebnim nadmetanjem među ljudima oko kojih se vrte ogromni novci.
Sigurno se pitate, imam li nekog bližeg ili bližnjeg da s njim razgovaram (rođake, prijatelje ili susjede). Iskreno rečeno nemam. Ne volim razgovarati s ljudima koji ne misle svojom glavom nego umjesto njih misli njihova stranka ili politika općenito. Zbog svega toga osjećam se usamljenim i napuštenim.
Na svome blogu mogu napisati svoje iskrene misli a u komentarima na tuđim blogovima mogu pohvaliti misli drugih blogera ili im se pristojno suprotstaviti iznoseći svoja razmišljanja. „Razgovori“ koje vodim na blogovima nisu jednostrani nego ja među grupom ljudi dobivam svoj identitet – postajem ravnopravan u komunikaciji. Eto, zato sam na blogovima iako me to ponekad košta više nego što bih želio. Ne smeta me što osobno ne poznam blogere i što oni ne poznaju mene. Ionako osobno poznavanje često se svodi na poznavanje čovjekovog vanjskog izgleda a unutarnja vrijednost je često skrivena iza maske. Možda me blogeri, s kojima komuniciram, poznaju iznutra bolje nego moji bližnji.
U svojim postovima i komentarima nastojim nikoga ne vrijeđati osobno i ne prostačiti.
Svim blogerima želim što više komentara i uspjeha u sastavljanju dobrih postova u Novoj 2007. godini!

Ovih jesenskih dana često slušam na lokalnoj radio postaji male oglase u kojima se nude svinje na prodaju i to mesnate svinje landras-pietren. Na kraju sam počeo razmišljati o tome kako se postiže da neka vrsta životinje bude ovakvih ili onakvih karakteristika. Samo kod svinja znam za turopoljsku autohtonu svinju, slavonsku šarenu, bijeli jorkšir, landras, pietren i ne znam kakve još. Tako je i sa drugim domaćim životinjama. Mi smo nekada učili da se nova sorta bilo životinja ili biljaka dobiva križanjem. Danas bi možda rekli da se genetski modificira što je ustvari jedno te isto.
Kako se u to uklapa Darwinova teorija evolucije, koja sve takve promjene tumači dugotrajnim genetskim odstupanjima u cilju prilagođavanja životnim uvjetima? Pokazuje se, međutim, da i nije potrebno tako dugo vremena proteći da bi se neka vrsta (soj) promijenila i poprimila drugačije oblike i karakteristike. I to jednostavnim prirodnim postupkom – križanjem dvaju jedinki različitih svojstava.
Ako ove zaključke prenesem na čovjeka i njegov evolucijski razvitak, a osobito na njegovo svojstvo da posjeduje um i svijest kao posebno i specifično svojstvo, tada je moguće zamisliti mnogo kraće razdoblje u kojem je čovjek od jedne primitvne vrste postao složena visoko razvijena vrsta. Ali da bi prihvatio ovakav zaključak, morao bih prihvatiti činjenicu da se čovjek u ne tako davnoj prošlosti morao „križati“ s nekom drugom umno razvijenijom vrstom ili je bio po nekome genetski modificiran.
O tome u prenesenom značenju govore neke religije i legende. Na primjer: Bog je stvorio čovjeka od zemlje (uzeo neko zemaljsko biće) i udahnuo mu dušu (sposobmost uma i svijesti). Ili, prema tibetantskim legendama dva poluboga su se inkarnirali u majmuna i čudovište. Čudovište je bilo ženskog roda i bilo je tužno zbog osamljenosti, pa je majmun (uz suglasnost boga milosti) uzeo čudovište za ženu (križali su se) i tako je nastao ljudski rod. Ili, prema Bibliji, kada su sinovi Božji vidjeli da su kćeri ljudske pristale uzimahu ih sebi za žene koje god su htjeli (križali se božji sinovi i ljudske kćeri). One su im rađale nefile, po snazi čuvene ljude.
Čitam i o teorijama da je ljudski rod proizvod izvazemaljskih civilizacija, energetskih ili produhovljenih bića s viših razina postojanja itd. Naravno da sve ovo nije znanstveno utvrđeno i dokazano, nego je na razini razmišljanja a često i na razini mašte. U svakom slučaju, ta pitanja golicaju našu znatiželju (i moju također) do te mjere da sebe smatramo nekim bićima iznad prirodnih Zemaljskih bića i svojatamo si pravo da budemo gospodari ostalim živim bićima na Zemlji. Dakako, taj naš stav uzrokuje štetno djelovanje čovjeka na svoj (sadašnji) prirodni okoliš i na ukupni život na njemu. Ali to je već druga priča.

Big Brother može biti poučan

Malo podugačak post ali mislim da ga vrijedi pročitati.
Jedan obrazovani mladi čovjek poslao je pismo nekolicini svojih kolega i prijatelja. Ovo je to pismo:

„Već neko vrijeme razmišljam što se sve to oko mene dešava i kako se uopće javiti našim članovima Kluba za kraj godine. I sinoć dok sam gledao Big Brother pala mi je na pamet jedna ideja koja se temelji na tjednom zadatku stanara BB kuće. U nastavku šaljem svoje razmišljanje pa ako vam se čini OK mogu ga ugraditi u neko korisno Novogodišnje pismo:
Ovotjedni zadatak bio je sljedeći. U dnevnom boravku postavljeni su ormarići s brojevima od jedan do pet. Unutar svakog ormarića nalazilo se radničko odijelo koje se sastoji od kombinezona i kute s brojem ormarića. U svakom ormariću također su se nalazile radničke posude za ručak u kojima su bili sendviči. Nakon što su začuli znak stanari su se morali obući, uzeti svoj ručak i stati u red ispred tajne sobe. Ulazili su unutra redoslijedom kojim ih je Big Brother prozivao, a prema brojevima na njihovim radničkim odijelima, ulaze u pojedinu sobu iznenađenja gdje ih čeka određeni zadatak. Po ulasku unutra dobili su upute što moraju raditi. Na glavu su morali staviti zaštitne slušalice i započeti s poslom. Nisu smijeli izaći iz sobe iznenađenja dok im to ne kaže Big Brother. Opomenu dobivaju oni stanari koji ne budu propisno odjeveni, koji ne budu nosili slušalice, koji izađu iz tajne sobe bez dopuštenja te oni koji ne budu pravilno odradili svoj posao. Za ovaj zadatak stanari su se mogli kladiti između trideset i šezdeset posto, a kladili su se na pedeset posto. Ponovno je inicijativu uzeo Tomislav te odabrao ormarić broj jedan i prvi krenuo na posao. Ormarić broj dva uzeo je Danijel, broj tri Yameisy, broj četiri Tanja i broj pet Violeta.
Ubrzo je u tajnu sobu ušao i Danijel, a cure su ostale ispred i nagađale kakve bi poslove mogle dobiti. Danijel se vratio s još jednom obavijesti od Big Brothera. Bio je to pravi tjedni zadatak. Prvi zadatak bio je samo obmana za Tomislava. Cilj pravog zadatka je ovaj. Svaki put kada Tomislav ode u svoju radionicu, ostali stanari moraju pripremiti tematsku zabavu i zabavljati se. Tako će se zabavljati sve dok ih Big Brother ne pozove u ispovjedaonicu . Nakon toga imali su od pet do deset minuta da uklone svaki trag zabave te da se zaprljaju i unerede kako bi izgledali kao da su dotad naporno radili. Ničim nisu smijeli odati ni natuknuti da su imali zabavu. Dakle, cijeli tjedan jedino će Tomislav raditi, dok će se ostali svaki dan zabavljati na drugačiji način. Tomislav se ponovno žrtvovao za ekipu i stanarima je zbog toga bilo jako žao i teško.
Nakon što je u petak Big Brother objavio rezultate tjednog zadatka i pokazao na TV kako je to izgledalo, svi su po malo bili jadni i poniženi. Tomislav zato što mu nisu rekli i što je naporno radio a ostali zbog grižnje savijesti jer su se zabavljali dok je on naporno odrađivao tjedni zadatak. Na kraju su se svi pravdali da je on sam inzistiaro da bude broj jedan i da mu nisu smjeli reći jer bi im se budžet smanjio za 50%. Tad je Tanja prišla Tomislavu i zagrlila ga. Veliki brat ih je ponizio 'do dna'.
Kako sam sve to doživio:
• Da se novcem lako može kupiti ljudska savijest – od toga da se slomi grižnja savijesti stanara do toga da se otopi povrijeđenost zbog izdaje prijatelja
• Da preuzimanje inicijative za poslove koje ti se nude mogu biti klopka a ne liderstvo ili lokomotiva na vlaku – priličino je znakovito što se je baš osoba s brojem jedan našla u iscrpljujuće teškoj situaciji
• Da jasno postavljena i detaljna pravila ne moraju značiti ravnopravnost već baš suprotno bacanje prašine u oči te da bi Tomo sve to mogao proći i da je izabrao bilo koji drugi broj
• Da kad se za rezultat pojavi novčana nagrada bez osobnog zadovoljstva razara osobu iznutra.
Temeljem svega zaključio sam o sebi:
• Koliko god sam puta u ovoj godini dobio ponudu da preuzmem inicijativu i budem lider, ustvari nisam to bio jer su samnom upravljali oni koji su me vodili i da zato mnoge utakmice nisam niti mogao dobiti
• Koliko god sam u ovoj godini bio sljedbenik uvijek sam plaćom koju primam prikrivao svoju tromost da bilo što poduzemem što me je na dulji rok uvijek vodilo prema tjeskobi.
Želim li iskreno obaviti rezime ove godine i krenuti od nule u idućoj godini, nužno moram priznati sam sebi:
• Neki koji su se izjašnjavali kao moji prijatelji i nuduli mi inicijativu i nisu uvijek bili prijatelji – prijatelji su samo oni koji su se kasnije došli iskreno ispričati
• Neki koji su me kao prijatelji prihvaćali slijediti a putem me ostavljali da se patim i nisu mi bili prijatelji – prijatelji su oni koji su kasnije došli me zagrliti kao Tanja Tomu
• Oni kojima sam nudio inicijativu a stvarno im nisam prepuštao vodstvo trebam se ispričati jer sam ih stavio u izuzetno tešku situaciji
• Oni koje nisam dosljedno slijedio i putem ih ostavljao minimalno što moram zagrliti ih i zamoliti da mi oproste.
U idućoj godini želim:
• Pokretati što više vlastitih inicijativa kako bi i stvarno bio lider
• Prilikom prihvaćanja inicijativa za tuđe ideje moram biti realan i biti svjestan da ustvari i nisam lider u svakoj toj priči i u takvim situacijama da budem oprezniji
• Kao sljedbenik ne smijem dozvoliti da novac ili neko lažno obećanje napravi razlaz između mojih prijatelja i kolega i mene.
P.S. Kako vam se čini? Molio bih mišljenje svih. Hvala.“

Evo nekih odgovora na pismo:

„Odličan e-mail. Razmišljam da si ti ipak skriveni književnik. :-)
Odlično si u e-mail razvio i opisao našu svakodnevnicu.
Dodao bih da se prijatelji poznaju samo u nevolji, kada ti ide dobro svi su ti prijatelji.
No ja uvijek kažem nakon oluje dolazi vedro i lijepo vrijeme.“

„Pročitala sam pismo i pošto si ga i meni uputio to mi je znak da ti je stalo do mog mišljenja, ako si ga slučajno poslao na moju adresu ja ću ti ipak reći moje mišljenje: svaki put me ponovo iznenadiš, kad sam pročitala pismo bilo mi je žao što i ja nisam dio tvoje ekipe u klubu. Možda ipak popričam s Ministrom ipak smo šetali istom kalelargom dok smo bili mlađi. Pozdrav!“

Netko bi rekao: e nevjerni Tomo…, a netko bi rekao: ti od muhe napravi(š) slona, no ja ću ti iskreno reći da ti je ova stvarno dobro i da dugo već nisam vidio, doživio, čuo da čovjek ovako pomno promatra nešto (po meni banalno, nevažno kao npr. Big Brother) i iz toga izvuče nešto korisno iliti poučno, smisleno.
Kad to malo bolje promotrim, izgleda kao neka kineska poučna, a kad smo kod istočnjačkog iliti kineskog onda bih ja to ovako: jel' važno biti lider ili biti pun para? Netko bi radije bio lider, a netko radije pun para. Ni jedno ni drugo (vjerojatno) nije vječno, ili možda jest? Ako liderstvo ne proizvodi pare onda bih ja radije ovo drugo tj. pare bez liderstva. No, ako je liderstvo nužan uvjet za stjecanje love (koja je izgleda jedino nužno zlo na ovome svijetu koje ti treba) onda, što se mora nije teško, ali liderstvo kao takvo bez love ja ne bih.
Zaključak: hebeš liderstvo bez love. A što od takovog liderstva (kao što je to kod Tomislava bio slučaj) imaš: Samo te slikaju po medijima, kako bi oni iza kulisa trpali lovu u svoj džep. Sebi priskrbi neophodno potrebnu lovu, a liderstvo utrapi nekom drugom, pa neka se 'lideri lidere' bez love ako mogu u ovom svijetu.“

„Eto, dragi moj vidjesmo da niti liderstvo nije onakovo kakvim se čini. No, niti druga krajnost pak nije u potpunosti zdrava.
P.S. E kamo moje sreće da u mojoj firmi svi žele biti lideri, a da im do love nije stalo.. hahahaha“

„Kao prvo sviđa mi se tvoja ideja da pošalješ svima članovima Kluba jedno novogodišnje pismo općenito vezano uz naš rad i ostalo.
Cijeli ovaj svoj rad u klubu doživljam kao Big Brother samo ne kroz financijsku stranu jer mi ona nije bitna. Bitniji mi je gušt i uživancija u tom radu jer da nema toga nema ni smisla nešto raditi. Meni je veće zadovoljstvo kad mi neko kaže da sam izvrsno odradio svoj zadatak. Jer onda znaš da te netko cijeni zbog toga. Novac kako dođe tako i ode. I nikad ga nema dosta i da imaš 30.000 kn mjesečnu plaću.
A promicanje nekih svojih razmišljanja,tema i teza lakše je kada imaš potporu kolega kojima je stalo da se nešto pozitivno napravi i pokrene.Znaš i sam iz dosadašnjeg iskustva a pogotovo u zadnje vrijeme da pojedinac ne može sam protiv većine nego da treba istomišljenike da bi u nečemu uspio.
U zadnje vrijeme čujem dosta pozitivnih stvari vezanih uz naš rad.....“
„....Najviše me se dojmila jedna rečenica na našem webu: "MI SMO MALI KLUB KOJEM TREBA DOSTA VREMENA DO PROBIJEMO SVOJE IDEJE I PLANOVE U ODNOSU NA DRUGE TE DOLASKOM OVOG PREDSJEDNIŠTVA SE VIDI DA NISMO NEKA BEZVEZNA EKIPA KOJA SAMO PRIČA NEGO DA IMAMO I CILJEVE KOJE ŽELIMO OSTVARITI".
Što se tiče prijateljstva i kolegijalnosti osobno se nadam da te ja nisam iznevjerio i da sam ispunio tvoja očekivanja i da smo zajedno uspješno prošli sve "tjedne zadatke".
Također ako je bilo nekih krivih poteza s moje strane želio bih ih znati tako da ih znam ispraviti.
A istodobno ti želim reći da čovjek svako malo doživi neugodnosti i spotakne se tamo gdje se najmanje nada tako da ne treba sve uzimati previše k srcu jer to nema smisla, samo si "zagorčavaš" život. Istodobno uvijek je i teško procijeniti tko ti je prijatelj i kolega u određenom trenutku. Jer kada se tebi čini da je, onda možda i nije. A onda samo ti patiš jer si razočaan i nemaš neke volje s nastavkom rada na tom polju.
Ne znam što da ti još kažem osim SVE JE TO ŽIVOT S KOJIM SE MORAMO NOSITI I BORITI!“

„Sutra kad uhvatim vremena pokušat ću promišljeno ući u ovo što si namjeravao reći pa ćeš dobit iskren odgovor onakav kakav ja uvijek kažem pa makar me to nekad stajalo puno. Pozdrav“
Jutro!
…nije lažno i kurtoazno ali uistinu si jako, jako puno toga rekao u ovih nekoliko rečenica!
…svatko se može pronaći u ovome što si opisao….ako ne uspiješ u poslu kojim se baviš sjedni uz rijeku promatraj je kako teče, budi «mudrac» poput Sidarte! Imaš to u sebi!
…»priča» izaziva osmjeh i kameni izraz lica….osjećaji su pomiješani!
Hvala ti!“

„Upućen sam u tjedni zadatak big brothera i lijepo si to zaključio i našao povezanost u stvarnom životu tj. svom i u biti u životu svih nas. Ima narodna izreka ''nije zlato sve što sja''. Ima pjesma od Zabranjenog pušenja koja u biti govori o pohlepnosti ljudi i svijeta, lažnim i prijetvornim ljudima i manipulatorima koja glasi ''Pare,pare pokreću svijet, politiku i nogomet. Parama ja kupujem sve jahte, konje, zamkove, al upamti frajeru, da ti pare ne mogu, kupiti raju iskrenu''. Što se tiče manipuliranja ljudima i liderstvom već je poznata stvar u mnogim državama u svijetu gdje su predsjednici država bili izmanipulirani i gdje su bili lažni lideri a u biti su bili poslušnici kojima su upravljali ljudi iz sjene. I na kraju što se tiče planova za slijedeću godinu, pokretanjem što više vlastitih uspješnih inicijativa i projekata stvaraju se pravi lideri i vođe kojima ni politika ne može ništa…(intelektualni kapital, država znanja itd). To nije opterećeno nacionalnom, stranačkom ili nekom drugom pripadnošću, te stvara i profilira pravog usmjerenog poslovnog lidera iza kojega stoji rad a ne politika.“

„Ja moram priznati da je zadatak kao zadatak oduševio mnoštvo, iskreno mi je bilo žao Tome i glume ostalih koliko su se naradili....on nije ni sumnjao šta mu se događa iza leđa... Upravo tako je i u svakodnevnom životu... Mene si oduševio s ovim mailom i usporedbom... Novac je glavni pokretač svega, ljudi zaboravljaju na one prave ljudske vrijednosti i sitnice, sitnice koje život znače kao i taj zagrljaj....“

„Mogu li ja jedno svoje razmišljanje o big brother-u:
Meni taj šou djeluje kao da je skupina psihologa, psihijatara i što ja znam koga još (znanstvenika) izabrala 12 mladih ljudi u određenoj dobnoj granici određenih karakternih i socijalnih osobina
za promatranje u različitim situacijama, različitim zadatcima. Sve u svemu kao pokusni kunići (miševi).
Sad na kraju mogu reći samo to da su ostale 4 osobe od kojih se niti jedna ne može pohvaliti sa nekim velikim znanjem, štoviše svi se mogu pohvaliti s tim da nemaju niti osnovu nekog općeg znanja. Sve mi se više čini da su oni odraz našeg socijalnog statusa u državi - vladaju i preživljavaju oni sa malo znanja u glavi i bez srama i savjesti. A mi smo drugi još gluplji što takve biramo i stavljamo na piedestal.“

„Moj skromni (i iskreni) doprinos tvojim razmišljanjima.
Dobro je što si došao do ovih spoznaja, pa makar to bilo i putem Big Brothera, kojega ja ne gledam jer mi se ne sviđa.
No, sama spoznaja nije dovoljna. Ona je samo jedno u nizu životnih učenja. Nije dovoljno niti jedno Novogodišnje pismo, ma kako bilo vrsno sročeno.
Potrebno je da ono što si priznao sebi provedeš u djelo. Ispričaj se i zagrli one za koje misliš da to zaslužuju. Osloni se na svoj instinkt. Pouzdano nikada nećeš doznati tko ti je pravi prijatelj a tko nije. Osobito nemoj svojim postupcima tjerati prave prijatelje od sebe.
Želje su ti dobre ali vodi računa o njihovoj veličini jer neumjerene želje stvaraju patnju. Koliko kod svojih želja ostvario, uvijek će ostati puno više onih koje nećeš moći ostvariti.
Budi realan i prilikom odluka o pokretanju inicijativa, bez obzira na tvoju želju da budeš stvarni lider (vođa). Biti pravi lider znači više brinuti o drugima a manje o sebi. Današnji „lideri“ na žalost nisu takvi. Mnogi od njih su kvazi lideri – kvazari. Nećeš biti sretan, postaneš li i ti takav lider.
Prije svega budi svoj!“
Evo nekoliko mudrih izreka o mudrosti:
„Mudrost se rađa iz pogrešaka; suočite se s pogreškom i učite.“
„Mudar se čovjek zagledava u vlastito srce i ondje pronalazi vječni mir.“
„Mudar je čovjek onaj tko uči od sviju.“
„Nikoga još nikada nisu slavili zbog nečega što je dobio. Slava je bila nagrada za ono što je dao.“
Pozdrav!“

Čovjek i Zemlja
Olujno nevrijeme u Londonu (i ovi topli dani) motiviralo me je da napišem ovaj post. Zemlja sve žešće reagira na postupke ljudi, njezinih najbrojnijih stanovnika.
Pročitao sam knjigu 'Osveta Geje' autora Jamesa Lavelocka, koja u svom podnaslovu postavlja pitanje:“Zašto planet Zemlja uzvraća udarac i može li se čovječanstvo još spasiti?“
„Mi sada toliko zlorabimo Zemlju da bi se ona mogla pobuniti i vratiti se u vrelo stanje u kojemu je bila prije 55 milijuna godina, a ako to učini, većina nas i naših potomaka će umrijeti“, kaže on i nastavlja:
„Istini za volju, ni vjera u Boga, ni uzdanje u status quo, pa čak ni opredjeljenje za održivi razvoj, ne uzimaju u obzir našu pravu ovisnost o Zemlji. Ako se ne budemo brinuli o Zemlji, ona će se svakako pobrinuti za sebe tako što nas više neće prihvaćati. Vjernici bi trebali svratiti pogled na naš zemaljski dom i vidjeti u njemu sveto mjesto, dio božanske tvorevine, koju smo mi obeščastili.
Uzdanjem u održivi razvoj zavaravamo sami sebe i odgađamo, u interesu naše komocije, poduzeti bitno za zdravlje naše Zemlje. Čak i da smjesta prestanemo dalje otimati Gejinu zemlju i vodu za proizvodnju hrane i goriva te trovati zrak, Zemlji bi trebalo više od tisuću godina da se oporavi od štete koju smo već pričinili, a možda je prekasno da nas spasi i takav drastičan korak. Zloupotrebljavali smo energiju i prenapučili Zemlju. Uskoro nećemo moći održavati civilizaciju ako se odreknemo tehnologije. Moramo se umjesto toga, njome mudro služiti s tim da nam je cilj zdravlje Zemlje, a ne zdravlje ljudi. Zato je i previše prekasno za održivi razvoj; nama je potreban održivi uzmak. Toliko smo opsjednuti idejom napretka i boljitkom čovječanstva da uzmak smatramo prljavom rječju, nečime čega se treba stidjeti.
Sada, kada čovječanstvo broji više od šest milijarda gladnih i pohlepnih pojedinaca, koji svi teže načinu života kakav uživa razvijeni svijet, naš gradski način života prodire u područje živuće Zemlje. Grabimo toliko mnogo da ona više nije u stanju održavati poznati udobni svijet koji smo navikli uzimati zdravo za gotovo. Ona se sada mijenja u skladu sa unutrašnjim pravilima i prelazi u stanje u kojemu mi više nismo dobrodošli.“
Ljudi su jedini stanovnici Zemlje posebni u odnosu na druga živa bića po tome što imaju um i svijest. Njihov um im omogućuje da misle. Tako su osmislili spravljanje hrane i pića za sebe na zavidnoj tehnološkoj razini, jedini su koji se odijevaju u odjeću i obuću, jedini se kreću prostorom tehnički proizvedenim prometalima a ne snagom svojih mišića, jedini konzumiraju seks zbog užitka, konzumiraju supstance (cigarete, alkohol, droge) štetne po njihovo tijelo, izmislili su mnoge štetne ideologije da bi opravdali svoje postupke itd. Dakle, čovjek je drugačiji. Kako je došlo do toga?
Tibetantske legende kažu: “Bijaše tome tako sve dok Chenresig, bog milosti i njegova suputnica Dolma nisu poslali svoje inkarnacije. Inkarnacija boga milosti poprimi oblik majmuna, koji je živio pod zavjetom celibata, provodeći dane sam u mirnoj meditaciji. Inkarnacija suputnice boga milosti poprimi oblik čudovišta Tag-senmo, koja je bila vrlo usamljena, te je čas pjevala a čas plakala, jer nikoga nije imala.
Senmo je toliko patila , te je majmun, obuzet samilošću i sažaljenjem, koristeći svoje nadnaravne moći, otišao do Velike Potale do boga milosti, ne bi li od njega dobio savjet. Bog milosti obznani majmunu da je za Tibet došlo vrijeme da ima svoju djecu, te da bi se majmun trebao vratiti i uzeti Senmo za ženu.
Majmun se oženi čudovištem i rodi im se šestero djece, koja potječu od šest vrsta stvorenja što naseljavaju ovaj svijet: bogova, polubogova, ljudskih bića, životinja i duhova.“
Biblija kaže:”Kada su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. Onda Jahve reče:»Neće moj duh ostati u čovjeka dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.» U ona su vremena – a i kasnije – na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.”
Ako je vjerovati ovim i drugim mitovima i legendama, čovjek je potomak “bogova”. Čovjek – mužjak je jači – božanstveniji a čovjek – ženka je slabija i podložna svome mužjaku. U svakom slučaju Zemlja nije mogla evolucijom života u svojoj biosferi prizvesti živo biće kakav je čovjek.
Budističko učenje (o patnji):
„Naša djeca nauče da je svijet, u kojem žive, onakvim kakva ga oni stvore. Dobar ili loš. Postoji, međutim, jedna istina, koju nitko ne može poreći, to je istina o patnji. Buddha je učio o istini patnje i načinu na koji ju je moguće izbjeći. Buddha je također naučavao da patnja proizlazi iz želje, jer bez obzira na to, koliko nam se želja ispunilo, uvijek ostaje još više neispunjenih. Ovo je prvi razlog patnji. Toliko dugo dok ne možemo prevladati želju, moramo trpjeti...“,
„Buddha ne želi da živimo dobro, čineći dobra djela samo zato da bismo se rodili pod boljim okolnostima, jer željeti samo to znači povratak krugu patnje i ponovnog rađanja. Umjesto toga, on zahtjeva da pomno gledamo oko sebe i razmišljamo o svijetu, koji nas okružuje, prepoznavajući istinu o patnji. Patnje ima svuda oko nas. Rođenje je patnja, i bolest, kao i starenje i smrt. O patnji nam govori i iskustvo iz svakodnevnog života: neuspjesi što ih doživljavamo na životnom putu, kazne za zlodjela, koja smo počinili, mnoge stvari koje nam narušavaju i vrijeđaju osjetila, neostvarene želje, razdvajanje od naših voljenih, kao i od stvari, koje su nam prirasle srcu.“
„Ovo je istina, koju je naučavao Buddha, Istina o Patnji. Odgovor je oslobađanje, a Buddha je naučavao i o Stazi, putu za oslobađanje od patnje. To je staza koja od čovjeka zahtjeva istinsku vjeru i ispravne ciljeve. Onaj, koji njome želi krenuti ne smije priželjkivati ni duhovno ni materijalno blagostanje, jedino što može željeti, to je oslobođenje od kruga patnje i ponovnoga rađanja. Mora se pravilno ponašati, govoriti ispravno, prihode za život stjecati u skladu sa zakonom, mora biti iskren u onom što radi i misli, te se posvetiti vježbanju meditacije.
Ovo nazivamo dobrim životom, životom nepatvorenog budista, a Staza nas uči slijediti ovakav život u miru sa samim sobom, s bližnjima, ne plašeći se pakla i ne priželjkujući čari raja, sigurni, znajući da se na kraju puta nalazi Nirvana, kraj svakoj patnji.“
Današnji ljudi, nažalost čine upravo suprotno. Svakim trenutkom želje im se povećavaju a s njima i količina neostvrenih želja i više patnje. Ljudsko izvanzemaljsko podrijetlo (božansko) uzrokom je ljudskom umu, um je stvorio civilizaciju koja prijeti Zemlji kao jedinom staništu života. No, Zemlja će zaštititi život tako što će uništiti čovjeka koji taj život ugrožava. Zemlja će biti jača od „božanskih potomaka“.

Proteklih dana i tjedana javnost je bila zaokupljena slučajem Glavaš. Razmišljam o tim događajima i dolazim do konkretnih zaključaka:
- Gospodin Branimir Glavaš je po nalogu istražnog suda pritvoren,
- Njemu se u optužnici stavljaju na teret neki zločini iz predratnog i ratnog razdoblja,
- On u pritvoru odbija hranu do smrti (kako on sam kaže),
- U posjet mu, pored ostalih, dolazi i velečasni Sudac,
- Na kraju ga se, također po odluci suda, pušta iz pritvora zbog narušenog zdravlja i sudski proces se privremeno prekida.
To je činjenični tijek događaja. Moja pitanja (ili dvumljenja) u vezi s tim:
- Na osnovu nekakvih krivičnih djela gospodin Glavaš je pritvoren i protiv njega je pokrenut istražni sudski postupak. Bez čvrstih sumnji u počinjenje krivičnih djela to se ne bi dogodilo. Budući da se radi o javnoj osobi, generalu HV i važnoj političkoj osobi, istražni postupak ne bi bio pokrenut samo tako. Dakle morale su postojati vrlo osnovane sumnje ili nešto drugo.
- Odbijanjem uzimanja hrane do smrti, gospodin Glavaš pokušava učiniti samoubojstvo.
- Pretpostavljam, da ga predstavnici KC nagovaraju na prestanak štrajka glađu jer time čini grijeh (samoubojstvo je prema KC – grijeh.). Isto tako, pretpostavljam da se gospodin Glavaš, kao dobar i pravi vjernik, ispovijedio nekomu od njih (vjerojatno velečasnom Sudcu).
- Utjecaj KC i HAZU putem javnosti bio je presudan za puštanje gospodina Glavaša iz pritvora.
Kada se vjernik iskreno ispovijedi svećeniku (to je jedan od sakramenata), tada mu grijesi budu oprošteni (od strane crkve i Boga). Dapače, čak su i iskrene misli čovjekove dovoljne da ih Bog čuje, da zna za njih (što je objašnjeno u prethodnom mojem postu o molitvi). Isus je rekao: „Zapamtite, vaš Otac točno zna što trebate i prije no što ga zamolite.“ Ako je tako, zašto čovjeku, koji se iskreno ispovijedio i kojemu je, pretpostavimo, i Bog oprostio, ljudi donose zakone i po njima sude ljudima? Ljudi se time suprotstavljaju Božjim odlukama.
Predstavnici KC su putem medija utjecali na odluku suda da se gospodina Glavaša pusti iz pritvora, iako je on činio grijeh pokušajem samoubojstva izgladnjivanjem. Može se reći da su oni pomagali griješniku, koji je odbio pokajati se za svoj grijeh i ostao pri odluci da gladuje do smrti.
Narod podržava sve ove postupke (gospodina Glavaša, KC i HAZU) i slavi gospodina Glavaša te se veseli njegovom puštanju na slobodu. Narod Hrvatske čini 87% katolika (prema popisu stanovnika).
Posljednjih dana spominje se izraz 'zavjet šutnje' koji onemogućuje procesuiranje nekih kaznenih djela (pa i ratnih zločina) iz naše nedavne prošlosti. Meni više ništa nije jasno!