Čovjek i Zemlja
Olujno nevrijeme u Londonu (i ovi topli dani) motiviralo me je da napišem ovaj post. Zemlja sve žešće reagira na postupke ljudi, njezinih najbrojnijih stanovnika.
Pročitao sam knjigu 'Osveta Geje' autora Jamesa Lavelocka, koja u svom podnaslovu postavlja pitanje:“Zašto planet Zemlja uzvraća udarac i može li se čovječanstvo još spasiti?“
„Mi sada toliko zlorabimo Zemlju da bi se ona mogla pobuniti i vratiti se u vrelo stanje u kojemu je bila prije 55 milijuna godina, a ako to učini, većina nas i naših potomaka će umrijeti“, kaže on i nastavlja:
„Istini za volju, ni vjera u Boga, ni uzdanje u status quo, pa čak ni opredjeljenje za održivi razvoj, ne uzimaju u obzir našu pravu ovisnost o Zemlji. Ako se ne budemo brinuli o Zemlji, ona će se svakako pobrinuti za sebe tako što nas više neće prihvaćati. Vjernici bi trebali svratiti pogled na naš zemaljski dom i vidjeti u njemu sveto mjesto, dio božanske tvorevine, koju smo mi obeščastili.
Uzdanjem u održivi razvoj zavaravamo sami sebe i odgađamo, u interesu naše komocije, poduzeti bitno za zdravlje naše Zemlje. Čak i da smjesta prestanemo dalje otimati Gejinu zemlju i vodu za proizvodnju hrane i goriva te trovati zrak, Zemlji bi trebalo više od tisuću godina da se oporavi od štete koju smo već pričinili, a možda je prekasno da nas spasi i takav drastičan korak. Zloupotrebljavali smo energiju i prenapučili Zemlju. Uskoro nećemo moći održavati civilizaciju ako se odreknemo tehnologije. Moramo se umjesto toga, njome mudro služiti s tim da nam je cilj zdravlje Zemlje, a ne zdravlje ljudi. Zato je i previše prekasno za održivi razvoj; nama je potreban održivi uzmak. Toliko smo opsjednuti idejom napretka i boljitkom čovječanstva da uzmak smatramo prljavom rječju, nečime čega se treba stidjeti.
Sada, kada čovječanstvo broji više od šest milijarda gladnih i pohlepnih pojedinaca, koji svi teže načinu života kakav uživa razvijeni svijet, naš gradski način života prodire u područje živuće Zemlje. Grabimo toliko mnogo da ona više nije u stanju održavati poznati udobni svijet koji smo navikli uzimati zdravo za gotovo. Ona se sada mijenja u skladu sa unutrašnjim pravilima i prelazi u stanje u kojemu mi više nismo dobrodošli.“
Ljudi su jedini stanovnici Zemlje posebni u odnosu na druga živa bića po tome što imaju um i svijest. Njihov um im omogućuje da misle. Tako su osmislili spravljanje hrane i pića za sebe na zavidnoj tehnološkoj razini, jedini su koji se odijevaju u odjeću i obuću, jedini se kreću prostorom tehnički proizvedenim prometalima a ne snagom svojih mišića, jedini konzumiraju seks zbog užitka, konzumiraju supstance (cigarete, alkohol, droge) štetne po njihovo tijelo, izmislili su mnoge štetne ideologije da bi opravdali svoje postupke itd. Dakle, čovjek je drugačiji. Kako je došlo do toga?
Tibetantske legende kažu: “Bijaše tome tako sve dok Chenresig, bog milosti i njegova suputnica Dolma nisu poslali svoje inkarnacije. Inkarnacija boga milosti poprimi oblik majmuna, koji je živio pod zavjetom celibata, provodeći dane sam u mirnoj meditaciji. Inkarnacija suputnice boga milosti poprimi oblik čudovišta Tag-senmo, koja je bila vrlo usamljena, te je čas pjevala a čas plakala, jer nikoga nije imala.
Senmo je toliko patila , te je majmun, obuzet samilošću i sažaljenjem, koristeći svoje nadnaravne moći, otišao do Velike Potale do boga milosti, ne bi li od njega dobio savjet. Bog milosti obznani majmunu da je za Tibet došlo vrijeme da ima svoju djecu, te da bi se majmun trebao vratiti i uzeti Senmo za ženu.
Majmun se oženi čudovištem i rodi im se šestero djece, koja potječu od šest vrsta stvorenja što naseljavaju ovaj svijet: bogova, polubogova, ljudskih bića, životinja i duhova.“
Biblija kaže:”Kada su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. Onda Jahve reče:»Neće moj duh ostati u čovjeka dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.» U ona su vremena – a i kasnije – na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.”
Ako je vjerovati ovim i drugim mitovima i legendama, čovjek je potomak “bogova”. Čovjek – mužjak je jači – božanstveniji a čovjek – ženka je slabija i podložna svome mužjaku. U svakom slučaju Zemlja nije mogla evolucijom života u svojoj biosferi prizvesti živo biće kakav je čovjek.
Budističko učenje (o patnji):
„Naša djeca nauče da je svijet, u kojem žive, onakvim kakva ga oni stvore. Dobar ili loš. Postoji, međutim, jedna istina, koju nitko ne može poreći, to je istina o patnji. Buddha je učio o istini patnje i načinu na koji ju je moguće izbjeći. Buddha je također naučavao da patnja proizlazi iz želje, jer bez obzira na to, koliko nam se želja ispunilo, uvijek ostaje još više neispunjenih. Ovo je prvi razlog patnji. Toliko dugo dok ne možemo prevladati želju, moramo trpjeti...“,
„Buddha ne želi da živimo dobro, čineći dobra djela samo zato da bismo se rodili pod boljim okolnostima, jer željeti samo to znači povratak krugu patnje i ponovnog rađanja. Umjesto toga, on zahtjeva da pomno gledamo oko sebe i razmišljamo o svijetu, koji nas okružuje, prepoznavajući istinu o patnji. Patnje ima svuda oko nas. Rođenje je patnja, i bolest, kao i starenje i smrt. O patnji nam govori i iskustvo iz svakodnevnog života: neuspjesi što ih doživljavamo na životnom putu, kazne za zlodjela, koja smo počinili, mnoge stvari koje nam narušavaju i vrijeđaju osjetila, neostvarene želje, razdvajanje od naših voljenih, kao i od stvari, koje su nam prirasle srcu.“
„Ovo je istina, koju je naučavao Buddha, Istina o Patnji. Odgovor je oslobađanje, a Buddha je naučavao i o Stazi, putu za oslobađanje od patnje. To je staza koja od čovjeka zahtjeva istinsku vjeru i ispravne ciljeve. Onaj, koji njome želi krenuti ne smije priželjkivati ni duhovno ni materijalno blagostanje, jedino što može željeti, to je oslobođenje od kruga patnje i ponovnoga rađanja. Mora se pravilno ponašati, govoriti ispravno, prihode za život stjecati u skladu sa zakonom, mora biti iskren u onom što radi i misli, te se posvetiti vježbanju meditacije.
Ovo nazivamo dobrim životom, životom nepatvorenog budista, a Staza nas uči slijediti ovakav život u miru sa samim sobom, s bližnjima, ne plašeći se pakla i ne priželjkujući čari raja, sigurni, znajući da se na kraju puta nalazi Nirvana, kraj svakoj patnji.“
Današnji ljudi, nažalost čine upravo suprotno. Svakim trenutkom želje im se povećavaju a s njima i količina neostvrenih želja i više patnje. Ljudsko izvanzemaljsko podrijetlo (božansko) uzrokom je ljudskom umu, um je stvorio civilizaciju koja prijeti Zemlji kao jedinom staništu života. No, Zemlja će zaštititi život tako što će uništiti čovjeka koji taj život ugrožava. Zemlja će biti jača od „božanskih potomaka“.