antun kauzljar

Prolazim kroz gradove i sela Lijepe Naše i primjećujem kako su crkve kao građevine (i župni dvori, samostani i slične građevine) u svakom selu i gradu u poratnom razdoblju vrlo lijepo uređene. Izgrađene su i nove u selima i kvartovima gdje prije rata nisu postojale. Uređuju se i uljepšavaju crkve i druga vjerska zdanja i to svih vjera. Uređuju se i uljepšavaju one oštećene u ratu ali i one koje rat nije ni dotaknuo.
To je samo po sebi hvale vrijedno. Iz takvog odnosa prema crkvama zaključujem da su crkve ljudima na prvom mjestu po važnosti za njihov duhovni život. One su na neki način njihov ponos. Nasuprot tomu, također, ne mogu ne primijetiti da se ljudi ne ponašaju sukladno vjeri koja ih uči življenju po moralnim, etičkim i Božjim zapovijedima.
Ne tako davno slušali smo na TV i čitali u novinama kako su neki ljudi u Podravini iskorištavali romsku djecu da im skupljaju krumpir na njihovim njivama i svi smo to osudili. Čak je država propisala da djeca ne mogu glumiti u dječjim kazalištima nakon 20 sati i oštro osudila svako iskorištavanje maloljetnika. No, ja sam nedugo nakon tih događaja vidio vlastitim očima kako maloljetnici kose travu oko crkve motornim trimerima i motornim kosilicima bez zaštitne opreme.
O ostalim ljudskim nemoralnim ponašanjima, kriminalu, krađi, pljački, prijevarama, lažima, prostituciji, raznim ovisnostima, zlostavljanjima u obitelji, ubojstvima, samoubojstvima itd., itd., koji se sve više i sve češće događaju a o kojima svakodnevno slušamo da se događaju u našoj domovini u kojoj se 87% stanovnika izjašnjavaju kao katolici, neću niti govoriti.
Isusov govor narodu na Svetoj Gori sadrži i dio o molitvi koji sam našao u „Knjizi života“ II izdanje, nakladnik Izvori- Kršćanski nakladni zavod, Osijek i citirat ću ga:
«A sada o molitvi. Kada molite, ne budite poput licemjera koji se prave pobožni time što se javno mole na raskršćima i po sinagogama gdje ih svatko može vidjeti. Zaista, to im je nagrada koju će ikada dobiti. No kada ti moliš, idi tamo gdje ćeš biti potpuno sam, pa zatvori za sobom vrata te se pomoli Ocu tajno, koji zna tvoje tajne, nagradit će te.
Kada se molite, nemojte brbljati kao što to čine pogani, koji misle da će im molitve biti uslišene zbog mnoštva riječi. Zapamtite, vaš Otac točno zna što trebate i prije no što ga zamolite.
Molite prema ovom uzorku: ‘Oče naš na nebu, poštujemo tvoje sveto ime. Molimo te da uskoro dođe tvoje kraljevstvo. Neka se tvoja volja provodi ovdje na zemlji kao i na nebu. Daj nam našu hranu i danas, kao što je daješ i obično i oprosti nam grijehe naše, kao što smo i mi oprostili onima koji su sagriješili protiv nas. Nemoj nas uvoditi u napast, nego nas izbavi od Zloga. Amen.’ Vaš će vam nebeski Otac oprostiti ako i vi oprostite onima koji griješe protiv vas , ali ako im odbijete oprostiti, ni on vama neće oprostiti.»
Iz ovoga zaključujem da Utemeljitelju kršćanske crkve – Isusu nisu bile važne crkve kao građevine u kojima se vjernici javno mole i u kojima svoje molitve “brbljaju” radi mnoštva riječi. Njemu je bila važna crkva u srcima i dušama ljudi vjernika. Uzgred, nejasno mi je zašto su riječi ‘i oprosti nam grijehe naše, kao što smo mi oprostili onima koji su griješili protiv nas’ zamijenjene riječima ‘oprosti nam dugove (duge) naše, kao što mi opraštamo dužnicima svojim’? Dug i grijeh nisu jedno te isto.
Ovime ne želim nikoga vrijeđati. Želim samo, da ljudi (osobito oni koji sebe smatraju dobrim vjernicima) temeljito razmisle o svom odnosu prema svojoj vjeri, prema životu na moralnim i vjerskim principima, o svom odnosu prema Isusu i Bogu ocu i o svome odnosu spram drugih ljudi. A sve to s ciljem da živimo u boljem društvu od ovoga što ga sada imamo.

Pokušat ću svojim primjerom reći o našem sustavu zdravstva najkreće što mogu.
Od 25.12. 2004. do 06. 01. 2005. ležao sam u bolnici zbog infarkta miokarda. Od toga tri dana na intenzivnoj njezi. Za to vrijeme učinili su mi svakodnevne pretrage krvi i ekg-a. Prije izlaska iz bolnice učinili su ehokardiju i test opterećenja. Preporučena mi je terapija ADA dijeta i osam vrsta tableta, te uputiti me kardiologu radi eventualne koronarografije.
Naravno za specijalističke preglede treba se naručiti i čekati. Naručio sam se u Bolnici Dubrava i Bolnici Magdalena. 24. i 25. ožujka 2005. obavio sam koronarografiju u Dubravi. Preporuka glasi: ugradnja premosnica. Kardiokirurg me stavio na listu čekanja 19.svibnja 2005. i još uvijek čekam.
U međuvremenu sam bio na kontroli kod internista. Dodao mi još jednu vrstu tableta plus kalij.
8. do 10. lipnja 2005. obavio koronarografiju u Bolnici Magdalena. Nalaz isti, preporuka ugradnja premosnica. 16. do 19. rujna 2005. ležao u Magdaleni radi ugradnje premosnica. Nakon svih pretraga u bolnici, kardiokirurg odbio operaciju jer su mi ustanovljenje sužene karotide pa je operacija opasna i može donijeti više štete nego koristi. Upućen na dopler karotida i mišljenje angiologa u Bolnicu Sestara milosrdnica. Njegovo mišljenje identično. Operacija može donijeti više štete nego koristi. Idi kući živi kako možeš i dokle možeš.
16.studeni do 2. prosinca 2005. ponovo ležim u bolnici zbog teške upale „nečega“ (sedimentacija 140/80), anemije, nemam apetita, mršavim deset kg za petnaest dana itd. Dodana terapija ADA i žučna dijeta i još jedna vrsta tableta ( i nekoliko dana antibiotici). Potom česte analize krvi i rtg pluća i srca, dva kontrolna pregleda kod internista, pregled i analiza krvi na klinici Vuk Vrhovec kod dijabetologa, pa zatim pregled i UZV kod endokrinologa za štitnjaču, pregled kod oftamologa. Broj laboratorijskih pretraga krvi nisam uspio prebrojiti. Nekoliko RTG-a i analiza stolice.
U međuvremenu sam se podvrgnuo elektroničkom utvrđivanju dijagnoze (dijagnoza ista kao pri klasičnom dijagnosticiranju bez prethodnog znanja o već utvrđenoj dijagnozi) i kromoterapiji kao alternativnom načinu liječenja, te pio čaj protiv šećera i mješavinu sljezovog čaja.
Danas se osjećam dobro. „Udebljao“ sam oko sedam kg (vratio težinu). Mogu raditi lakše poslove, moram držati šećer i tlak pod kontrolom i prilagoditi život svojoj bolesti.
Možete li zamisliti koliko je vremena, strpljenja i novca trebalo meni da sve ovo prebrodim? Ali još važnije od toga je pitanje: možete li zamisliti koliko je u moje liječenje uloženo rada medicinskog osoblja, raznog materijala, upotrebe medicinskih aparata, ležanje i hrana u bolnicama i koliko sve to košta naš zdravstveni sustav? A sve to skupa mene nije izlječilo, nego mi je samo reklo što mi je i kako si mogu olakšati ostatak života.
Žao mi je što ne znam pouzdano koliko mi je pomogla kromoterapija, kao alternativno liječenje ali nakon mjeseca lipnja – kolovoza 2006. (kada sam se podvrgnuo toj metodi liječenja) ja se osjećam znatno bolje.
Pitam se i dokle ću čekati na listi čekanja za operaciju ugradnje premosnica u Bolnici Dubrava. Nisam im rekao da odustajem od operacije (pokvareno s moje strane ali znatiželjan sam).

Na posljednjih sedam mojih postova na temu „Čovjek uništavatelj“ napisali ste dvanaeset komentara a na posljednja tri na istu temu samo jedan komentar. Možda se na ovu temu nema što komentirati jer je to gruba stvarnost. Možda niste komentirali jer je tema previše „razvučena“ kroz neoliko postova i teško ju je u cijelosti pratiti. Možda nam naš način življenja izgleda toliko normalan da ne možemo prihvatiti njegove uništavateljske strane i jer ne znamo kako bi mogli drugačije živjeti. Možda, možda, možda...
Kako bih saznao odgovore na ova pitanja? Počeo sam sumnjati da je čovjek mogao evoluirati prema poznatoj i priznatoj teoriji evolucije. Sumnjam zato što sama teorija počiva na zakonitostima uzroka i posljedica i kao takva ne bi mogla omogućiti evoluciju ovakvog uništavateljskog bića kakvo je čovjek. Što je u prirodnom evolucijskom procesu omogućilo čovjeka uništavatelja? Evolucijski proces (koliko ja znam) održava prirodnu ravnotežu i ne bi trebao dopustiti razvitak bilo kojeg bića koje bi poremetilo tu ravnotežu. Takvo biće evlucijski bi bilo uništeno ili bolje rečeno ne bi moglo ni evoluirati.
Sudeći po broju komentara, iako me mnogi od njih podržavaju u razmišljanju (i zato hvala svima), mislim da nema svrhe nastaviti s ovakvim temama. Teško će bilo koji čovjek prihvatiti da je to što stvarno jest, osobito kada je nešto loše. A kada bi njegova svijest i mogla to prihvatiti, prekasno je jer čovjek više nije u stanju promijeniti svoj način življenja. Čovjek će i dalje činiti ono što sada čini u svezi hrane, pića, odjeće i obuće, svojih nastambi, zauzimanja prostora, kretanja u prostoru i reprodukcije onako kako sam pisao u svojim postovima.
Kao nekakvo nužno rješenje (da bismo izbjegli naše uništenje) nudim skromnost. Nudim neprihvaćanje održivog razvoja nego tražim od ljudi održivi uzmak. Tražim previše i znam da se to neće ostvariti. Zato sam uvjeren da današnja ljudska civilizacija (osobito vođena kapitalizmom i demokracijom) mora doživjeti propast a s njom zajedno propast će milijarde ljudi ali i drugih živih bića. Žao mi je zbog toga ali to se mora dogoditi radi ukupnog života na Zemlji.

Reprodukcija

Svaka živa jedinka ima urođeni nagon za vlastitom reprodukcijom. Čovjek tu nije iznimka. Po tome je čovjek biće Zemlje.
No, čovjek je i taj najsnažniji prirodni instinkt zloporabio i ne koristi ga samo za reprodukciju kao što to čine sva druga živa bića na Zemlji. Čovjek prirodni seksualni nagon koristi za vlastiti užitak, koristi ga kao robu za prodaju, koristi ga u neprirodnim oblicima i za sadističko uživanje (muškarac s muškarcem, žena sa ženom, zadovoljavanje predmetima, pa čak i u vezi čovjeka i životinje, prisilnim snošajem, silovanjem, zlostavljanjem djece, fizičkim ozljeđivanjem itd.).
Tako je čovjek najkorisniji prirodni instinkt, bez kojega ne bi bilo ni evolucije života na Zemlji i bez kojega planet Zemlja ne bila jedna od rijetkih planeta na kojoj život postoji, pretvorio u poligon najgnusnijih čovjekovih čina.
Nerazumnim i neprirodnim korištenjem seksualnog nagona čovjek je bitno utjecao i na svoju reprodukciju. Čovjek se reproducirao u sve lošiju i slabiju vrstu. Čovjek se reproducirao u uništavatelja prirode, u uništavatelja Zemlje i konačno u uništavatelja života.
Doista, čovjek je postao uništavatelj u trenutku vremena kada je dobio razum i svijest. To je na žalost neobjašnjiva i nelogična istina. Krivac za to je onaj koji mu je razum i svijest dao, njegov Stvoritelj ili evolucijski proces.
Negdje sam čuo šaljivu priču koja otprilike ide ovako.
Bog ne može biti odgovoran za čovjekova djela. On mu je dao razum da se njime slobodno služi i zato je čovjek odgovoran za svoje grijehe. Međutim, čovjek ne može biti odgovoran za svoja govna ili zato što muškarac ima sise koje mu ne trebaju. Za to je odgovoran Bog.

Kretanje čovjeka u prostoru

Sva živa bića na Zemlji kreću se prostorom s pomoću svojega tijela, tj. pomoću organa za kretanje (noge, krila, peraje). Čovjek ima noge i prirodno bi bilo da hoda ili trči.
Čovjek je, međutim, izmislio mnogobrojna tehnička pomagala kojima se sjedeći ili stojeći kreće s jednog kraja Zemlje na drugi. To su: bicikli, automobili, vlakovi, avioni, helikopteri, brodovi i mnoga druga vozila, plovila i letjelice.
Da bi čovjek napravio sva ta pomagala trebao mu je materijal, trebali su mu strojevi i tvornice i trebala mu je energija da ih proizvede. Sve to uzeo je od «majke» Zemlje. Iskoristio je njezina rudna bogatstva i energiju.
Kada je čovjek napravio sva ta prometala, za njihovo kretanje trebala mu je energija. Našao ju je uglavnom u nafti koju je također uzeo od Zemlje. Sagorijevanjem naftnih derivata u raznoraznim prometalima proizvodi se otrovni plin koji zagađuje i truje zrak, zemlju i vodu. Pri tomu ugljični dioksid stvara staklenički efekt i uzorkuje ubrzano zagrijavanje Zamlje. Transportiranje nafte od bušotina do preradbenih tvornica i do svih korisnika često dovodi do havarije prometala i također onečišćivanje prirodnog okoliša. Prirodni okoliš, zrak, zemlja i voda to je stanište svega živoga na Zemlji pa i čovjeka samog.
Kada se čovjek počeo voziti u svojim raznovrsnim prometalima on je počeo još više oslabljivati svoje tijelo, osobito noge, te je postajao sve slabiji i nemoćniji. Tijelo mu je postajalo sve neotpornije na razne bolesti jer čovjek je svoje tijelo prestao fizički održavati u kondiciji i snazi.
Zbog fizičkog slabljenja čovjekovog tijela, zbog njegove biološke degeneracije, zbog onečišćenog i zatrovanog životnog okoliša, zbog nezdrave hrane i pića, čovjeku svakodnevno prijete vrlo teške i neizlječive bolesti.
Nakon svega toga čovjek nužno mora voditi borbu za svoje zdravlje i opet ta borba traži eksploatiranje prirodnih Zemljinih resursa. Za lijekove mora koristiti svakojako bilje, dijelove životinjskoga tijela, minerale, vitamine... Sve to mora proizvesti u farmaceutskim tvornicama i gutati kao lijek u obliku tablete, kapsule, sirupa ili tekućine. Pri tomu opet mora potrošiti dio raspoložive energije.
Uz lijekove moraju postojati liječnici i drugo medicinsko osoblje, armija ljudi koji rade samo na liječenju ljudi.
Moraju postojati domovi zdravlja i bolnice sa svim svojim uređajima i medicinskim pomagalima i instrumentima. Sve to potrebno je proizvesti, napraviti, sagraditi a za to se mora utrošiti materijal i energija i sve to mora se uzeti od «majke» Zemlje.
A većina bolesti nisu ništa drugo, nego posljedice ukupnih čovjekovih nerazumnih aktivnosti.