Da li se trebamo osloboditi vjere u Boga ili se osloboditi dogmatizma?! U realitetu je bilo ružnih stvari. Križarski ratovi,inkvizicija,obredna žrtvovanja,zaglupljivanje, dogmatizam,licemjerje,spaljivanje vještica, žrtvovanje ljudi,predrasude,zakočenost, strah, sumanutost,čistunstvo,okrutnost...popis je beskonačan. Vjerovanje je razorno po meni. Ateist je dogmatičan u svom stavu, kao što je bilo koji vjernik u svom stavu. Čega se sada osloboditi?
28.11.2006. (17:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala ti što me čitaš..:) Ne znam kojim godinama priliči čitanje mojih postova, vjerovatno ima neka dobna granica. Hvala na komplimentu da su prekrasni..:)
28.11.2006. (18:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vjerni
Falis mi :)
01.12.2006. (14:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dnevnik maštanja 2, da budem iskren nisam znao što točno znači riječ dogma i dogmatizam, pa sam se potrudio da to negdje pronađem i evo što sam našao: „dogma, grč. (dogma – mišljenje) 1. u antičko doba: odluka, naredba vlasti 2. temeljna točka u nauci vjere 3. mnijenje koje se bez kritičkog provjeravanja i bez obzira na konkretne mogućnosti njegove primjene usvaja kao sigurno; mišljenje ili tvrdnja iznesena čvrsto, ali bez dokaza; uopće: nepovrediv, nekritičan, apsolutiziran stav, nauk, sud (kome nema pogovora) dogmatizam – nekritičko mišljenje koje se oslanja na dogme; mišljenje po ukočenim, nepromjenjivim formulama; dogmatizam je karakterističan za religiozne nauke, metafizičke sisteme...“ Ako je ovo tumačenje točno, tada odgovor na tvoje prvo pitanje ostaje bez smislenog odgovora. Vjerovati u Boga je dogmatizirano mišljenje. Ako se oslobodimo dogmatizma (nekritičkog mišljenja koje se oslanja na dogmu – mišljenje po ukočenim, nepromjenjivim formulama) moramo se osloboditi i vjere u Boga i obrnuto. Čini mi se, da se ne možemo osloboditi ni jednog ni drugog. Ateisti su donekle dogmatični (imaju mišljenje koje ne podliježe kritici) samo u postojanju vjerovanja da Bog ne postoji. Inače su ateisti otvoreni za kritička razmišljanja o svemu drugom (koliko ja znam). Čitajući tvoje postove, zaključio sam da tvoja razmišljanja nisu nimalo dogmatizirana. Dapače. Tvoja razmišljanja (i osjećaji) su isključivo proizvod tebe i samim time moguće ih je izvrgnuti kritičkom pogledu. Zato mi pomalo nije jasno zašto izjednačavaš dogmatizam kod teista i ateista. Crkva bi, zbog svojih krutih gledanja na dogmatiziranu vjeru, vjerovatno imala što prigovoriti tvojim postovima.
03.12.2006. (12:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Možda nisam na pravi način postavila pitanje. Da li je problem što ljudi žele vjerovati u Boga ili je problem što žele biti dogmatični?! Ateist je dogmatičan u svom nevjerovanju, a vjernik je dogmatičan u svom vjerovanju. Mislim da nema jednostavne monolitne religije, postoje brojne religije i postoje brojne razine vjere.Toma Akvinski je rekao:-Ni sve sile i napor ljudskog uma ne mogu objasniti bit obične muhe" Mi raspravljamo samo oko mišljenja, pojmova, ideja, ali ponekad je dobro odbaciti svoje pojmove, predrasude i možda tek tada nađemo razumijevanje jedno za drugo.
Netko je rekao: " Bog ne umire onoga dana kada prestanemo da vjerujemo u njegovo postojanje, naprotiv, mi smo ti koji umiremo onoga dana kada naš život prestane da bude obasjan trajnim sjajem začuđenosti koja se u svakodnevnici obnavlja, a čiji nam je izvor nepojmljiv" Naša je velika tragedija što mislimo da znamo, zato nikada ne otkrivamo. Kako ja proširujem svoje referentno polje u pisanju svojih postova, tako mislim da bi i drugi trebali proširivati svoje. Vjerujem da bi Crkva imala puno prigovora na moje postove, sve je podložno kritici..to uopće nije sporno bar ne kod mene..:) Mašta ili stvarnost..većina maštarija je u zbilji neostvariva..ne bojim se svojih fantazija...Zato i pišem tako kako pišem..:)
04.12.2006. (15:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dnevnik maštanja 2, osjećam da se malo ljutiš u odnosu na moj komentar. Riječi Tome Akvinskog su riječi nekog drugog vremena i vrlo su dogmatične. Po njima „bit muhe“ je nedokučiva i više se tu nema što propitkivati. Isto tako, moglo bi se reći da Bog umire upravo u trenutku kada prestanemo vjerovati u njegovo postojanje, jer njegovo postojanje nije ničim dokazano osim našim vjerovanjem. A mi umiremo onda kada prestanemo funkcionirati kao živi organizam. Trenutak smrti potvrđuju liječnici mrtvozornici. Jedino se slažem da je „naša velika tragedija što mislimo da znamo i zato nikada ne otkrivamo“. To je tipični dogmatični stav, kojega se ljudi nažalost vrlo često drže. Oprosti! Ne ljuti se na mene ali se slobodno suprotstavi mojim mišljenjima. Maštarija se ne treba bojati jer su bezopasne, osim ako ih se ne nastoji pod svaku cijenu realizirati u životu.
06.12.2006. (08:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne ljutim se na tvoj komentar. T.Akvinski je još nešto rekao: " Evo što je krajnja točka ljudske spoznaje o Bogu- znamo da ne znamo što je Bog." Neka su naša pitanja dovedena do apsurda; to je kao kada slijepom čovjeku tumačimo boje, jer ona nema pojam o njoj, nema iskustvo, nema ideju, ni intuiciju. Samo mu se može objasniti analogno. C.S.Luis je napisao " Dnevnik boli" Supruga mu je umirala, koju je duboko volio, tada je rekao:" Bog mi je podario, u šezdesetoj ono što mi je uskratio u dvadesetoj.!" Kada je ona umrla u velikim patnjama, vjera mu se srušila kao kula od karata. Zapitao se :" Da li je Bog otac pun ljubavi ili se možda bavi vivisekcijom" nesreća nas tjera da se suočimo sa realitetom. Sada se ti ne ljuti na mene, zbog moga odgovora tebi..Svi naginjemo dogmatizmu, ali svi...:) Maštarije su bezopasne.. " Od zamisli do ostvarenja je dug put"..i nikada ne mora ni biti ostvarena u realitetu..zato je u mašti najljepše biti..tamo si sam..nema patnji nema boli..tamo te nitko ne može povrijediti..tamo si sam..niti tamo koga mogu povrijediti..jer mašta je samo mašta u njoj jedino možeš svašta...:)
06.12.2006. (15:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sanja_45
Da li se trebamo osloboditi vjere u Boga ili se osloboditi dogmatizma?! U realitetu je bilo ružnih stvari. Križarski ratovi,inkvizicija,obredna žrtvovanja,zaglupljivanje, dogmatizam,licemjerje,spaljivanje vještica, žrtvovanje ljudi,predrasude,zakočenost, strah, sumanutost,čistunstvo,okrutnost...popis je beskonačan. Vjerovanje je razorno po meni. Ateist je dogmatičan u svom stavu, kao što je bilo koji vjernik u svom stavu. Čega se sada osloboditi?
28.11.2006. (17:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sanja_45
Hvala ti što me čitaš..:) Ne znam kojim godinama priliči čitanje mojih postova, vjerovatno ima neka dobna granica. Hvala na komplimentu da su prekrasni..:)
28.11.2006. (18:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vjerni
Falis mi :)
01.12.2006. (14:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antun.kauzljar
Dnevnik maštanja 2, da budem iskren nisam znao što točno znači riječ dogma i dogmatizam, pa sam se potrudio da to negdje pronađem i evo što sam našao:
„dogma, grč. (dogma – mišljenje)
1. u antičko doba: odluka, naredba vlasti
2. temeljna točka u nauci vjere
3. mnijenje koje se bez kritičkog provjeravanja i bez obzira na konkretne mogućnosti njegove primjene usvaja kao sigurno; mišljenje ili tvrdnja iznesena čvrsto, ali bez dokaza; uopće: nepovrediv, nekritičan, apsolutiziran stav, nauk, sud (kome nema pogovora)
dogmatizam – nekritičko mišljenje koje se oslanja na dogme; mišljenje po ukočenim, nepromjenjivim formulama; dogmatizam je karakterističan za religiozne nauke, metafizičke sisteme...“
Ako je ovo tumačenje točno, tada odgovor na tvoje prvo pitanje ostaje bez smislenog odgovora. Vjerovati u Boga je dogmatizirano mišljenje. Ako se oslobodimo dogmatizma (nekritičkog mišljenja koje se oslanja na dogmu – mišljenje po ukočenim, nepromjenjivim formulama) moramo se osloboditi i vjere u Boga i obrnuto. Čini mi se, da se ne možemo osloboditi ni jednog ni drugog.
Ateisti su donekle dogmatični (imaju mišljenje koje ne podliježe kritici) samo u postojanju vjerovanja da Bog ne postoji. Inače su ateisti otvoreni za kritička razmišljanja o svemu drugom (koliko ja znam).
Čitajući tvoje postove, zaključio sam da tvoja razmišljanja nisu nimalo dogmatizirana. Dapače. Tvoja razmišljanja (i osjećaji) su isključivo proizvod tebe i samim time moguće ih je izvrgnuti kritičkom pogledu. Zato mi pomalo nije jasno zašto izjednačavaš dogmatizam kod teista i ateista. Crkva bi, zbog svojih krutih gledanja na dogmatiziranu vjeru, vjerovatno imala što prigovoriti tvojim postovima.
03.12.2006. (12:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sanja_45
Možda nisam na pravi način postavila pitanje. Da li je problem što ljudi žele vjerovati u Boga ili je problem što žele biti dogmatični?! Ateist je dogmatičan u svom nevjerovanju, a vjernik je dogmatičan u svom vjerovanju. Mislim da nema jednostavne monolitne religije, postoje brojne religije i postoje brojne razine vjere.Toma Akvinski je rekao:-Ni sve sile i napor ljudskog uma ne mogu objasniti bit obične muhe"
Mi raspravljamo samo oko mišljenja, pojmova, ideja, ali ponekad je dobro odbaciti svoje pojmove, predrasude i možda tek tada nađemo razumijevanje jedno za drugo.
Netko je rekao: " Bog ne umire onoga dana kada prestanemo da vjerujemo u njegovo postojanje, naprotiv, mi smo ti koji umiremo onoga dana kada naš život prestane da bude obasjan trajnim sjajem začuđenosti koja se u svakodnevnici obnavlja, a čiji nam je izvor nepojmljiv"
Naša je velika tragedija što mislimo da znamo, zato nikada ne otkrivamo.
Kako ja proširujem svoje referentno polje u pisanju svojih postova, tako mislim da bi i drugi trebali proširivati svoje. Vjerujem da bi Crkva imala puno prigovora na moje postove, sve je podložno kritici..to uopće nije sporno bar ne kod mene..:)
Mašta ili stvarnost..većina maštarija je u zbilji neostvariva..ne bojim se svojih fantazija...Zato i pišem tako kako pišem..:)
04.12.2006. (15:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antun.kauzljar
Dnevnik maštanja 2, osjećam da se malo ljutiš u odnosu na moj komentar. Riječi Tome Akvinskog su riječi nekog drugog vremena i vrlo su dogmatične. Po njima „bit muhe“ je nedokučiva i više se tu nema što propitkivati. Isto tako, moglo bi se reći da Bog umire upravo u trenutku kada prestanemo vjerovati u njegovo postojanje, jer njegovo postojanje nije ničim dokazano osim našim vjerovanjem. A mi umiremo onda kada prestanemo funkcionirati kao živi organizam. Trenutak smrti potvrđuju liječnici mrtvozornici. Jedino se slažem da je „naša velika tragedija što mislimo da znamo i zato nikada ne otkrivamo“. To je tipični dogmatični stav, kojega se ljudi nažalost vrlo često drže. Oprosti! Ne ljuti se na mene ali se slobodno suprotstavi mojim mišljenjima. Maštarija se ne treba bojati jer su bezopasne, osim ako ih se ne nastoji pod svaku cijenu realizirati u životu.
06.12.2006. (08:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sanja_45
Ne ljutim se na tvoj komentar. T.Akvinski je još nešto rekao: " Evo što je krajnja točka ljudske spoznaje o Bogu- znamo da ne znamo što je Bog." Neka su naša pitanja dovedena do apsurda; to je kao kada slijepom čovjeku tumačimo boje, jer ona nema pojam o njoj, nema iskustvo, nema ideju, ni intuiciju. Samo mu se može objasniti analogno. C.S.Luis je napisao " Dnevnik boli" Supruga mu je umirala, koju je duboko volio, tada je rekao:" Bog mi je podario, u šezdesetoj ono što mi je uskratio u dvadesetoj.!" Kada je ona umrla u velikim patnjama, vjera mu se srušila kao kula od karata. Zapitao se :" Da li je Bog otac pun ljubavi ili se možda bavi vivisekcijom" nesreća nas tjera da se suočimo sa realitetom. Sada se ti ne ljuti na mene, zbog moga odgovora tebi..Svi naginjemo dogmatizmu, ali svi...:)
Maštarije su bezopasne.. " Od zamisli do ostvarenja je dug put"..i nikada ne mora ni biti ostvarena u realitetu..zato je u mašti najljepše biti..tamo si sam..nema patnji nema boli..tamo te nitko ne može povrijediti..tamo si sam..niti tamo koga mogu povrijediti..jer mašta je samo mašta u njoj jedino možeš svašta...:)
06.12.2006. (15:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sanja_45
Čitala sam tvoje postove i sviđa mi se tvoj Blog. Lijepu i ugodnu večer ti želim! :)
06.12.2006. (21:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...