Mislim da je sport pozitivan, ali ima loše popratne pojave u društvu. Što se tiče usamljenosti, to je posljedica odrastanja, a Vi ste odlučili odrastati. Osjećate se usamljenim jer ne vjerujete u bajke za razliku od većine vaših bližnjih i susjeda, a to je konstruktivno i dobro! Pridružujem se željama!
26.12.2006. (22:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Davnih dana sam poderala životne scenarije za druge, prihvaćam svijet oko sebe onakav kakav jeste i nastupile su bar kod mene velike promjene sa tim mojim novim stavom. Svi smo mi na neki način usamljeni, jer nam nešto uvijek ne dostaje, dijelimo svoje misli sa drugima, možda iz jednostavnoga razloga, da se osjetimo živima...:)) Protekle tri godine su za mene bile jako teško razdoblje, neću sada iznositi te teškoće iliti o njima pisati, jer svi imamo teška razdoblja u svom životu. Kao i ti ne susrećem ljude s druge strane virtualnoga prozora, ali sam postala ovisna o ovoj virtualki. Možda bi količina razočarenja bila velika kada bi se susreli svi koji komuniciramo preko ovoga prozora, napisala sam možda..Ali, svaka igra-zabava..ne proizvodi ništa..ima neka svoja pravila, uživam u pisanju pričica, koje možda neki puta i nemaju u sebi nekoga smisla. Možda kroz njih tražim činjenice koje se ne uklapaju u stvarnost..Žao mi je što se osjećaš praznim i napuštenim..u sport se ne kužim baš najbolje i sa njim se ne opterećujem..Blog me je iscjelio umno, fizički baš nije, sjedim, ne bih smjela sjediti toliko ispred ovoga ekrana..neki puta se zaboravim i jedva se ustanem..Htjela sam ti reći i ovo..ipak si kroz ovaj prozor otvorio svoja unutarnja vrata, svoga bića, samoga sebe, njeguješ odnos sa drugim ljudima bez zahtjeva i pretpostavki..Kroz ovaj Blog svi izgrađujemo neke odnose koji su utemeljeni na davanju i zanimanju za druge sudionike virtualnoga prozora, ali ipak se i trudimo da u toj našoj komunikaciji odemo u pravom smjeru, da imamo nešto novo koje nam stvara prostor za skladnije odnose bez sukoba..A poneki puta nam ova međusobna komunikaciau pomaže da rješimo neke životne probleme..Opet njanjkam..:) Lijep i ugodan dan ti želim...:))
27.12.2006. (13:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ateizam, možda si u pravu. Prije nisam imao vremena za odrastanje, pa zato sada odrastam. Sanja puno bolje si odgovorila na pitanje 'zašto blogiram'. Hvala ti na pomoći. Vidim prema sadržaju tvojega posta da si nečim „uzdrmana“ a ovdje meni pomažeš. To ne može svatko. Svaka ti čast. Nikolica, možda dio odgovora na tvoje iznenađenje leži i Sanjinoj rečenici:“Možda bi količina razočaranja bila velika kada bi se susreli svi koji komuniciramo preko ovog prozora...“ Ja bih dodao da između „bližnjih“ postoje prepreke za potpuno i otvoreno komuniciranje. Ili je to ljubav između roditelja i djece i obrnuto, ili su to rodbinske veze iz kojih proizlaze određene posebne obveze ili je to obveza održavanja dobrosusjedskih odnosa ili nešto treće. Na blogu takvih prepreka nema. Upotrijebio sam riječ 'bližnji' iako, iskreno rečeno, ne znam što ona točno znači. Tko spada u 'bližnje'? Oni koji su nam bliski u razmišljanju i načinu života bez obzira u kakvoj su vezi s nama ili su naši bližnji samo rođaci i prijatelji ili bližnjima trebamo smatrati cijeli ljudski rod? Najbolje bi bilo da promijenimo temu.
28.12.2006. (10:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa, u naslovu ste zaista postavili zanimljivo pitanje, te dali opširni odgovor... Mislim da se svi mi blogeri s vremena na vrijeme zapitamo isto pitanje - ako odgovor ne znamo, duboko u sebi, dolazi do prestanka pisanja, jer nema vise motivacije... Možda nemamo svi iste razloge, ali ipak postoje neke univerzalne prednosti blogova. Komunikacija među raznim osobama, gdje kod nekih pronalazimo sličnosti s vlastitim mišljenjem... Moć nesputanog, slobodnog izražavanja misli, što u stvarnosti često baš i ne možemo činiti... Za mene, postoje još mnogi razlozi... Eto, možda i na neki način upoznavanje šireg kruga ljudi sa svojim stavovima, neka vrst edukacije kod nekih blogova. Druge neke stvari ovise o pojedincu ipak... Sve u svemu, slažem se u većini ovoga što ste rekli o prednostima bloga. I, naravno, pridružujem se dobrim željama!
28.12.2006. (11:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iako se ne javljam često pratim vaša pisanja. Svih vas... Malo me to podsjetilo na moje prošle dana. Prije desetak godina jako sam puno knjiga pročitao tražeći mnoge odgovore. Vjerujem da se i ti toga sjećaš (donosio sam ti hrpu svojih omiljenih knjiga). Ustvari odgovor sam našao u sebi. Tražio sam sebe. isto mislim da je slučaj i kod vas. Ako imate i malo emocija i pravednosti u sebi, a imate, logično je da se stalno preispitujete u ovako nakaradnom društvu u kojem danas živimo. Iskreno, nema osobe do koje mi je stalo a da nisam pohvalio vaš način komuniciranja, traženja, preispitivanja... Jednom davno, kad je počeo rat, rekao si mi: Ne mogu hodati ali da mi daju protuavionski top javio bih se ako ti tako mogu pomoći... znao si da mi ne možeš pomoći i da sam mogao poginuti bez obzira na svu tvoju želju da me zaštitiš. Tako je sad i ovo. Doista smatram da vrtiš odlične ideje i razmišljanja, ali: 1. s jedne strane ja te mogu samo slijediti jer je to tvoja priča i ti ju moraš dotjerati do kraja. (sličan si Kruni - ima toliko znanje i iskustvo i sad to treba posložiti u svoju priču a da nije nečija kopija - nije lako) 2. s druge strane puno si više toga pročitao na tom području od mene (kao što sam ja u području koje je mene zanimalo) i teško mogu ravnopravno s tobom o svemu tome razgovarati. Vjerujem da je malo nas koji smo ti blizu a da te može u ovom području pratiti.
Eto, i za kraj, iako ne volim pisati po blogovima (obično imam puno gravopisnih grešaka dok pratim svoje misli i pišem) iskreno mi se sviđa kako pročitati tvoje postove tako i postove drugih blogera koji kod tebe komentiraju.
Veliki pozdrav svim blogerima... :-)
28.12.2006. (11:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naluknula sam se, vidjela da nemaš novi napisani post, pročitala sam tvoj odgovor i druge komentare...Želim ti sve najbolje u Novoj 2oo7.. najviše neka te zdravlje posluži i da napišeš još puno postova, da nam postaviš još puno pitanja..Lijep i ugodan dan ti želim...:)
30.12.2006. (14:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ateizam
Mislim da je sport pozitivan, ali ima loše popratne pojave u društvu. Što se tiče usamljenosti, to je posljedica odrastanja, a Vi ste odlučili odrastati. Osjećate se usamljenim jer ne vjerujete u bajke za razliku od većine vaših bližnjih i susjeda, a to je konstruktivno i dobro! Pridružujem se željama!
26.12.2006. (22:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sanja_45
Davnih dana sam poderala životne scenarije za druge, prihvaćam svijet oko sebe onakav kakav jeste i nastupile su bar kod mene velike promjene sa tim mojim novim stavom. Svi smo mi na neki način usamljeni, jer nam nešto uvijek ne dostaje, dijelimo svoje misli sa drugima, možda iz jednostavnoga razloga, da se osjetimo živima...:))
Protekle tri godine su za mene bile jako teško razdoblje, neću sada iznositi te teškoće iliti o njima pisati, jer svi imamo teška razdoblja u svom životu. Kao i ti ne susrećem ljude s druge strane virtualnoga prozora, ali sam postala ovisna o ovoj virtualki. Možda bi količina razočarenja bila velika kada bi se susreli svi koji komuniciramo preko ovoga prozora, napisala sam možda..Ali, svaka igra-zabava..ne proizvodi ništa..ima neka svoja pravila, uživam u pisanju pričica, koje možda neki puta i nemaju u sebi nekoga smisla. Možda kroz njih tražim činjenice koje se ne uklapaju u stvarnost..Žao mi je što se osjećaš praznim i napuštenim..u sport se ne kužim baš najbolje i sa njim se ne opterećujem..Blog me je iscjelio umno, fizički baš nije, sjedim, ne bih smjela sjediti toliko ispred ovoga ekrana..neki puta se zaboravim i jedva se ustanem..Htjela sam ti reći i ovo..ipak si kroz ovaj prozor otvorio svoja unutarnja vrata, svoga bića, samoga sebe, njeguješ odnos sa drugim ljudima bez zahtjeva i pretpostavki..Kroz ovaj Blog svi izgrađujemo neke odnose koji su utemeljeni na davanju i zanimanju za druge sudionike virtualnoga prozora, ali ipak se i trudimo da u toj našoj komunikaciji odemo u pravom smjeru, da imamo nešto novo koje nam stvara prostor za skladnije odnose bez sukoba..A poneki puta nam ova međusobna komunikaciau pomaže da rješimo neke životne probleme..Opet njanjkam..:) Lijep i ugodan dan ti želim...:))
27.12.2006. (13:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nikolica
Malo me je iznenadilo da nemaš bližnje s kojima možeš razgovarati.
27.12.2006. (16:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
antun.kauzljar
Ateizam, možda si u pravu. Prije nisam imao vremena za odrastanje, pa zato sada odrastam.
Sanja puno bolje si odgovorila na pitanje 'zašto blogiram'. Hvala ti na pomoći. Vidim prema sadržaju tvojega posta da si nečim „uzdrmana“ a ovdje meni pomažeš. To ne može svatko. Svaka ti čast.
Nikolica, možda dio odgovora na tvoje iznenađenje leži i Sanjinoj rečenici:“Možda bi količina razočaranja bila velika kada bi se susreli svi koji komuniciramo preko ovog prozora...“ Ja bih dodao da između „bližnjih“ postoje prepreke za potpuno i otvoreno komuniciranje. Ili je to ljubav između roditelja i djece i obrnuto, ili su to rodbinske veze iz kojih proizlaze određene posebne obveze ili je to obveza održavanja dobrosusjedskih odnosa ili nešto treće. Na blogu takvih prepreka nema. Upotrijebio sam riječ 'bližnji' iako, iskreno rečeno, ne znam što ona točno znači. Tko spada u 'bližnje'? Oni koji su nam bliski u razmišljanju i načinu života bez obzira u kakvoj su vezi s nama ili su naši bližnji samo rođaci i prijatelji ili bližnjima trebamo smatrati cijeli ljudski rod?
Najbolje bi bilo da promijenimo temu.
28.12.2006. (10:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
finding myself
Pa, u naslovu ste zaista postavili zanimljivo pitanje, te dali opširni odgovor... Mislim da se svi mi blogeri s vremena na vrijeme zapitamo isto pitanje - ako odgovor ne znamo, duboko u sebi, dolazi do prestanka pisanja, jer nema vise motivacije...
Možda nemamo svi iste razloge, ali ipak postoje neke univerzalne prednosti blogova. Komunikacija među raznim osobama, gdje kod nekih pronalazimo sličnosti s vlastitim mišljenjem... Moć nesputanog, slobodnog izražavanja misli, što u stvarnosti često baš i ne možemo činiti... Za mene, postoje još mnogi razlozi... Eto, možda i na neki način upoznavanje šireg kruga ljudi sa svojim stavovima, neka vrst edukacije kod nekih blogova. Druge neke stvari ovise o pojedincu ipak...
Sve u svemu, slažem se u većini ovoga što ste rekli o prednostima bloga.
I, naravno, pridružujem se dobrim željama!
28.12.2006. (11:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nikolica
Iako se ne javljam često pratim vaša pisanja. Svih vas... Malo me to podsjetilo na moje prošle dana. Prije desetak godina jako sam puno knjiga pročitao tražeći mnoge odgovore. Vjerujem da se i ti toga sjećaš (donosio sam ti hrpu svojih omiljenih knjiga). Ustvari odgovor sam našao u sebi. Tražio sam sebe. isto mislim da je slučaj i kod vas. Ako imate i malo emocija i pravednosti u sebi, a imate, logično je da se stalno preispitujete u ovako nakaradnom društvu u kojem danas živimo. Iskreno, nema osobe do koje mi je stalo a da nisam pohvalio vaš način komuniciranja, traženja, preispitivanja...
Jednom davno, kad je počeo rat, rekao si mi: Ne mogu hodati ali da mi daju protuavionski top javio bih se ako ti tako mogu pomoći... znao si da mi ne možeš pomoći i da sam mogao poginuti bez obzira na svu tvoju želju da me zaštitiš.
Tako je sad i ovo. Doista smatram da vrtiš odlične ideje i razmišljanja, ali:
1. s jedne strane ja te mogu samo slijediti jer je to tvoja priča i ti ju moraš dotjerati do kraja. (sličan si Kruni - ima toliko znanje i iskustvo i sad to treba posložiti u svoju priču a da nije nečija kopija - nije lako)
2. s druge strane puno si više toga pročitao na tom području od mene (kao što sam ja u području koje je mene zanimalo) i teško mogu ravnopravno s tobom o svemu tome razgovarati. Vjerujem da je malo nas koji smo ti blizu a da te može u ovom području pratiti.
Eto, i za kraj, iako ne volim pisati po blogovima (obično imam puno gravopisnih grešaka dok pratim svoje misli i pišem) iskreno mi se sviđa kako pročitati tvoje postove tako i postove drugih blogera koji kod tebe komentiraju.
Veliki pozdrav svim blogerima... :-)
28.12.2006. (11:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sanja_45
Naluknula sam se, vidjela da nemaš novi napisani post, pročitala sam tvoj odgovor i druge komentare...Želim ti sve najbolje u Novoj 2oo7.. najviše neka te zdravlje posluži i da napišeš još puno postova, da nam postaviš još puno pitanja..Lijep i ugodan dan ti želim...:)
30.12.2006. (14:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...