Važno je zvati se Ante

srijeda, 16.11.2011.

čikn šit

Stres, stres, stres, stres.........................
Ja sam ovo puknucu i ovo eek a htjela bi biti smokin

"Jer ovako stvari stoje:
Svi se nečeg boje,
kako ne bi kad smo u sferi,
gdje se kreće puno zvijeri...

Uhvatile se za šape,
kolo drma, dobro tanca,
hajde mala i ti dođi,
budi dio hranidbenog lanaca..."

A ja ne biiii. Ja bi ostala doma, i presjedila ovaj ples, to kolo jelte...ja se svega bojim.
"Boj se ovna boj se govna, a kad ćeš živit..."
Sve znam, znam sve pametne izreke, čuh sve dobrohotne savjete, saslušah sve "tako ti je to" razloge, al ja i dalje nakon 6 godina sam isti preplašeni miš tuljanskih očiju, koji ima nula tolerancije na govna. Koji govna šalje u pičku materinu.
Odnosno kad ne šalje, a trebala bi, završi na hitnoj s tijelom koje se raspada od stresa, glavobolja, psihosomatskih boleština i pomalo onih mjerljivih koje su počele načimat jadni mišji mirkoogranizam cerek
Evo serem ko grlica x puta na dan samo tečno i trpim neakve grčeve što pretpostavljam sve dolazi jer se moram poslovno srest s jednim bezdušnim govnom u bijeloj kuti.
Zutra. headbang
I da, znaaaam...sve znam, al ne znam reć svom probavnom sustavu to get his shit together!!
Doslovno.zubo
- 20:13 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.