Važno je zvati se Ante

Nekad je život presmiješan i zato vrijedan življenja.
Dokaz:

vid klackalicu




Nego...neki dan poučilo me kako ljudi bježe u prošlost il budućnost, kako ko voli, jerbo se boje sadašnjosti.
Fear of nowness.
Je*eš to, pomislih.
Sadašnjost je ionako privremeno stanje. Prošlost je hear to stay!!

Ja sam bila djevojčica, oni su bili zaljubljeni. Bila je tu i nepremostiva prepreka u obliku njenih 6 godina viška. Bila je tu i zla svekr(i)va, neki uroci i njena štikla s peton od 10 cenata, metalna tanka najšik. Bilo je tu i sviraca i drmeša, mladih uznojenih tjelesa..i onda "ta" pjesma...a on je popio...
Nije bilo ništa primjerenije nego šakom kroz staklena vrata.
Zbog Mirjane, zbog crne kose njene....

Evo me opet, gluvo doba..."voljela si noćnu pticu, voljela si pijanicu..." ko god da je izmislio jubito jubim ga u joko.

Bolila me glava danas mućo mućo.
Ja sam glavoboljček cijeli život i to je tak. Al nekad fakat nema mjere. Nekad zagazi u apsurd.
Jer apsurdno je da neš tolko boli, a kao ništa ti nije. Boli te glava, migrena kao. Bezveze.
Jer ako je postoperativna bol, kad te razrežu ko prase, kovrdža od ofce naspram jedne tutaforca glavobolje...ček malo...
I tak...do pakla i nazad danas prođoh. I sad sam sretna jer me ne boli onako.
Jer popih malu plavu tableticu (koju ti daju i kad te bolnički raskasape).
Hvala tabletico, ljubičice mila ljubičasta.

Neki misle da se ljudi mjenjaju, neki misle da ne.
Sretnija sam s manje.
Što znači da sam sretnija. Kako to može biti loše?
Ali i "s manje". Kako to može biti dobro?
Recimo to ovako...još uvijek me glava boli, ali manje. I sretna sam ko tranzistor.
Strah me tih promjena, čak i kad su nabolje. Dopuštam ih oprezno, pazeć pomno da je srž netaknuta. Pa s vremena na vrijeme provjerim jel sve tamo kako sam ostavila.
Virim u se, uvukla sam se duboko samo mi tabani vire kroz duplje očiju.
Na glavi mi sluške goleme, u blizini je knjiga il dvje....i kapi za nos..
Sama sam.
Ja sam.
Vraćam se Zagrebe tebi, tebi na obale Save....
Bijah u Splitu. Malenim sokakom ne prolazim više.
Bilo je kišno i sivo. Neka....neka ga samo opere dobro.
Ići ću u Sarajevo.
Sarajevo ljubavi moja...
O da.
Prođoh Bosnom kroz gradove al ne nađoh srcu mira.

Rekao mi je da sam čudo.
Znam...morsko...
Ima želju da me liječi...plava tabletica on je...makes me better...