30.06.2004., srijeda

Priručite se za upotrebu Uncle Melona

Dakle, našli ste vaginu, ali ne znate kako je koristiti? Nažalost, vagine ne dolaze s instrukcijama, pravilnim osvjetljenjem ili osvježivačima zraka! Vrijeme je da posjetite site Ujaka Melona, koji je spreman podijeliti s vama sve svoje znanje i iskustvo! Po Melonu bog je dizajnirao penis zato da bi se vagina osjećala dobro. No, bog je napravio gadan dizajnerski promašaj kada je penis priljepio na muškarca, tako da su šanse da penis udovolji vagini - infinitezimalne. Na siteu Uncle Melona naći ćete sve i svašta što je potrebno suvremenom muškarcu, a bogami i ženi. Od toga kako da kratko i jasno priđete i zavedete super žensku do detaljne analize muških i ženskih spolnih organ. ("Muškarci, nemojte zaboraviti - bog je napravio ruku samo zato da bi se penis osjećao dobro", smatra Uncle M.) Što nam donosi ovaj site? Nabacajmo neke misli.. Primjerice, objasnit će vam da ženski spolni organ može imati različite mirise (pr. na deteržent za pranje, sinoćnju večeru i slično). Ujak Melon pretpostavlja da postoje i različiti tipovi vagine - ali iskreno, što bi Melon rekao, kojeg muškarca to briga? Melon je navodno čuo da žena može orgazmirati nakon kiltoralnog kontakta te moli da ga se obavijesti emailom, ako ste upravo vi bili svjedok toga. Ono što neukog muškarca ili neuku ženu posebno može privući siteu Ujaka Melona prekrasne su ilustracije penisa, vagine, prstiju s pečatnjakom i lažnim rolexom u vagini, različitih načini za dekoraciju vagine moderne žene (uz savjete što trebate prvo učiniti ako naiđete na curu koja je dolje potpuno depilirana; kakve su žene one koje su depilirane na Hića-frizuricu, itd.), zatim su tu prekrasne slike interakcija penisa i vagina (uz prigodni film "Go, Genitalia, Go"), itd. Nemojte zaboraviti pročitati i kako obaviti perfektan oralni seks na ženi s posebnim osvrtom na "vježbe jačanja jezika" kako bi spriječili grčeve! Saznajte zašto Uncle Melon preferira lososa za vježbu oralnog seksa na ženi ("ne samo da losos ima pravi izgled i da ćete dobiti pravi osjećaj, nego će nakon nekoliko dana dobiti i pravi miris"). Ujo daje i nekoliko naprednih tehnika oralnog seksa, recimo, predlaže naprednim polaznicima da srolaju jezik u cjevčicu (znate onu foru slurp s jezikom) i to oko njenog klitića, tako da jezik radi nešto slično onome što radi ženina vagina oko muškarčevog penisa. Ustvari, dodaje Melon, ako to zaista možete napraviti onda je bolje da postanete homoseksualac i potražite neki penis: "šteta je koristiti takav talent na mali klitić". Ako vam je slučajno dosadno dok ližete svoju dragu, predlaže Uncle Melon, ispisujte jezikom slova po njenom klitiću. Njemu su omiljena "k-a-d-ć-e-š-v-i-š-e-s-v-r-š-i-t-i". Na siteu ćete dalje naći "Vodič za iskorištene seksualne igračke" (ekonomija stagnira, nezaposlenost raste, a ljudi su popaljeniji nego ikad - uštedite u spavaćoj sobi!), Kama sutru za Snješka Bijelića , Seks autora sitea s Paris Hilton, pa onda najkontroverzniji i politički najnekorektniji dio sitea - Natjecanje za izbor najljepše domorotkinje na svijetu i još hrrrrrpu drugih informacija! Cilj je autora dotičnog sitea da, kaže, inspiriraju i obrazuju današnju mladež, iako se ne bi čudili da kad se jednog dana odluče pogledati statistiku dolazaka na site zaključe da su upravo autori Uncle Melona jedine individue koje su site i posjećivale. Da sad ne davim dalje, odite si svakako pogledajte, imate puno toga za pročitati. Ako ste to već ranije učinili, ne morate to posebno naglašavati u komentaru nego odite i pogledajte site još jednom!

- 21:21 - A šta Ti rečeš na sve to? (17) - Ovjekovječi! - #

29.06.2004., utorak

Bloger tjedna (1) - Spoj Brazila i Italije

Budući da postoji interes da se bloger(i) tjedna izdvoje u posebni post, prilagođavajući se interesima i potrebama čitateljstva, ovim bih započela blog-niz najuspješnijih blogera blog.hra. Prvi na popisu je Reynaldo Gianecchini, kojeg ste imali prilike vidjeti i na slici u prethodnom postu. Frajer je Brazilac, inače porijeklom Talijan, 72. godište, kad ne bloga onda je model i glumac, za astroljubitelje Škorpion po horoskopu. Iako dotični bloger ima svoje osobne stranice, zanemarite ih jer još nisu postavljene slike, a šta imate čitat o njemu uopće! Predlažem zato odmah odlazak na galerije sa slikama, primjerice, ova (ovaj mi je link omiljen, jer je Rej svstan po dijelovima tijela ono poprsje/stomak/glava, itd.) ili ova ili ova.. a dalje već znate i same! Naime, on ima i svoj blog na bloghaeru, ali za sada bi htio ostati anoniman, ne želi da njegovo lice vežete uz http://******.blog.hr web adresu. Boji se da bi na njegov blog ženske počele dolaziti isključivo zbog njegovog tijela, a ne zbog njegove unutrašnje ljepote. Također se ispričavam što sam ga morala prepolovit, ali željela sam da propustite čim manje Reja! Nadam se da će ovo postati tradicija.. uostalom, ima li što ljepše od toga da se umorno žensko oko u sitni sat ubije od ljepote jednog blogera.. ah!

- 22:42 - A šta Ti rečeš na sve to? (20) - Ovjekovječi! - #

Dobro došli, mili gosti!

Ufff, prođe i to.. kao i poslije svakog dobrog partijanja nakon diplomiranja, povratka od ginekologa bez da se osjeti hladni metal među nogama, obaranja rekorda u preponskom hodanju, neočekivane prc-partije, rođenja prvog sina, perfektnog auto-depiliranja nogu i uštede od najmanje stokunića, poklonjenih Nikeica.. osjećam neku prazninu, pomalo strah od daljnje blog-budućnosti! Što, kako, koga, komu, zašto, gdje dalje? Kako vidite, tulum je prošao mračno dobro. Još se lagano oporavljam. No, prije nego se vratimo u uobičajenu blog-stvarnost, htjela bih s vama podijeliti još par razmišljotki na temu cool, cool-almost i fresh-cool. Prvo, ovu bih priliku htjela iskoristiti da se zahvalim: Bosancima i/ili Hercegovcima koji su moji navjerniji posjetitelji, onda Slovencima, Srbima i/ili Crnogorcima, Amerima (uuu kolko vas je tek od tamo), Novozelanđanima, Australcima, Britancima, Kanađanima, vrlo visoko pozicioniranim Mađarima (jeste vi oni što studiraju kod Soroša u Budimpešti ili ste potomci Hrvata od stoljeća sedmog na radu i životu u nama sestrinskoj Mađi?), Nijemcima, Talijanima, Turcima, Švedima, nekolicini Finaca, Česima, Francuzima, nepoznatom, ali upornom Kameruncu koji na moj blog dolazi vjerojatno zbog slika golih ženskih sisa, etc. E sad, kad sam se zahvalila svima onima koji su vani, sad bi bio red da se, naravno, zahvalim i svima onima koji su unutra, a izvana su! Zahvaljujem se svim dotepencima, manjinama u Hrvata, stranom diplomatskom osoblju, slučajnim putnicima-namjernicima, Hrvatima koji svoje korijene vuku iz Irana, švercerima, stranim turistima i hrvatskim gastarbajterima na godišnjem odmoru u rodnoj Dalmatinskoj Zagori.. a koji posjećuju moj blog! Posebno zahvaljujem dragoj Sev*rini i Srećku Vrageku što su napustili Hrvatsku na neodređeno vrijeme, sretno vam bilo, uživajte! Zahvaljujem se i onima koji uredno prate moj blog, a prave se da ga ne bi oblogavili ni da im netko plati. Nikako se ne bih htjela zahvaliti mami, tati, bratu, vama u studiji i režiji i svima koji me poznaju, jer bi to bio kraj mog bloganja! Konačno, zahvaljujem se vama, dragim čitateljicama i čitateljima iz drage nam Kroejše bez diskriminacije, tj. bez obzira koji vam je provajder (htnet, iskon, carnet, xneta, globalnet), surfate li me od doma ili ste mi ukazali tu čast da vam skratim ubitačno dosadno radno vrijeme ili sjedite u nekom internet kafiću i još ste platili da bi me pročitali ili.. Ma, ja sam tu zbog vas! Hm, ili ste ipak vi tu zbog mene? 'Ko tu koga? Nikad nisam kužila taj slogan. No, dobro, nema veze, svi smo tu jedni zbog drugih! Ajmo dalje, jer još malo pa će mi suza kanuti iz oka! Da vidimo koje su posljedice mog promaknuća u cool-blog-koku. Ista količina spamerskog shita u emajl-škrinjici kao i u periodu dok sam bila almost-cool-koka. Nitko da bi se prenuo "o-o, Annie ne pakovati, sad je cool-koka". Hm, u prosjeku 40-tak posjeta više od uobičajenih dana (ili je to povećanje samo zbog subotnje čage). Naime, u drugoj polovini mog blog-mandata prosječno imam 250 sirovih blog-posjeta, tu isključujem riloadere, kambekere, a posebno sam isključila samu sebe, kompulsivno-opsesivnu rifrešericu. Od jučer niti jedna neuobičajena državna posjeta tipa Sudan (ovaj mi je srcu drag: "Al Khartum, Khartoum, Sudan, 1 returning visit"), Hong Kong, Makedonija, Singapur, Rusija, Indija, itd. Ono što sam vrlo brzo primjetila po dolasku na blog-ljevicu jest da ovdje kad napišeš post - cijeli dan stojiš među prvih deset cool blogova! Boooleee mene! To je valjda i ono što je Ero napisao: "piso-ne-piso ista mi posjeta" (koristim, inače, dijakritičke znakove da ne bi ispalo "pišo-ne-pišo ista mi posjeta"). Na desnoj, almost-cool-blog-desnici čim napišeš post već te baci na 134. na almost-cool listi! Joj, evo nešto što me raznježilo od kad sam cool-blog-koka: ako upište "pcelica maja pavo" doći ćete drito ovdje! Život je lijep! Blog je lijep! Dalje, ne bih sad da palim vatru, ali zar ne bi mogli malo podijeliti i cool-blogere? Čujte, i među njima, tj. nama (uh mene lude još se nisam navikla) ima cool i *cool* (tj. totalnofulkul). Meni bi to pasalo, jer volim taj natjecateljski duh. Recimo, rubrika "bloger-tjedna" ili "bloger mjeseca"? S tim da ne možeš bit "bloger tjedna" dva puta u istom mjesecu ili "bloger mjeseca" dva puta u istoj godini! (Da i mi ostali dobijemo šansu!) Nedostaju mi malkoc ti izazovi, moram priznati! A vi koji potcjenjujete status cool-blogera, ja bih vas, da sam blog-vlast, maknula ne samo s cool/almostcool nego i s fresh liste pa da vidimo onda čija majka blog-trenirku prede! Ili, molim, ustupite svoje blog mjesto nekoj sirotinji s fresh-liste pa da vas onda vidim! E, sad, mene više zanimaju one možebitne negativne posljedice mog promaknuća iz radničko-seljačke koalicije (almost cool) u elitne blog-postrojbe. Budući da sam već počela dijeliti savjete kako postati bolji bloger (hint: "stavljajte smajliće" iz prošlog posta) u tu sam zamku već upala. Hoću li sad početi masturbirati od sreće nad svojim blog-slovcima? Razgovarati samo s cool-blog-osobljem? Sve ostale smatrati nižim blog-bićima, koje ću po komentarima tu i tamo površno kontaktirati samo a) da bi održala posjećenost vlastitog mi bloga i b) zbog blogopolitičke korektnosti? Huh, to bi bilo strašno! Prije bih si desnu blog-kolonu odrezala nego pristala na tako nešto.. ma, ne, ne! Izvršila bi blog-suicid kad bi mi netko tako što uopće i pomislio! Svečano obećajem, nikad neću zaboravit svoje radničko-seljačke korijene , svoj blog-Bronx iz kojeg sam potekla, nikad! Annie from the Blog P.S. Na slici moj prijedlog za blogera tjedna!

- 12:19 - A šta Ti rečeš na sve to? (62) - Ovjekovječi! - #

27.06.2004., nedjelja

Ipak je stvar u veličini!

Ajme, 'juuudi! Eno me metnuli na Cool listu! Ajoj, boooli! Eno me i Direktor svemira danas pooohvalio! No, nije ni to sve! Skupa s Jordan danas sam na Bushmanovom blogu promovirana iz "blog" u "guvernanta"! Svi koji prate našu iscprnu prepisku, znat će koliko nam je to značilo! Hvala vam, dragi 'judi! "Uuuudri, Caajka!" Moramo to proslaviti brže-bolje, ak' se opet predomisle pa me maknu! "Mešaj, mala!", tj. ja! Stižu i prvi gosti! * ------- *Nu, gle mene, skinula grudnjak i sad mislim neće me u gužvi prepoznati! Totalno sam luda k'o božemprosti Josipa Lisac (71). "Di je pićeeee! Konobar! Ogladnili mi gosti! Treba društvo počaaaastiti!!" "Udri, Grdoviću, raspali za novi apartman!" Ajmeee, guuužve! Eno, jordanica smuvala Bushmana da joj objasni što je točno mislio pod guvernanta! Odmah iza njih SadisticoShy (kojem kako je krenulo u zadnje vrijeme uskoro će se preimenovati u MasohisticoShy, ali to je tema za neki drugi post)! Doš'o s Akrapom. Evo i Xiolice, doputovala direkt iz UK! Nosferatu tamo dijeli neke letke.. Opaaa, vidi ti našeg melteda što se ušmink'o, skoro je lijep k'o blog mu! Eno i Erdogna i Žuta minuta ćaskaju.. Moram se provući kroz tu gužvu.. Placebo? Pa, zar se i tebi danas posrećilo?? Ma, bravo! Ma, di mi je, Trapula da mi čestita.. nema ga sad kad mi je najvažniji! Aha.. eno ga, idem da mi čestita!! Ajme, nekog iznose, pozililo mu.. Ma koga to.. uf.. ne vidim u ovoj gužvi!? Da nije Hal?? A ne, eno Hala dobro je.. Joj, Dangubu!! O, ne!! Minory! Tipka! Već bloga kako je glavna slavljenica imala špic-papak i mrežaste čarapice na proslavi! Uf! Idem se odmah .. a valjda će mi oprostiti, ipak je ovo velik dan! O-o! I jordan pokazala cice: dvije blogerice, četiri cice!! Pa ovo je luuudo! A di su ostali? Evo i Ane , "nu", rečen joj ja, "di si do sad!?" Kaže i ona je slavila svoje blog-promaknuće "malo kasnin, skužajte", kaže mi.. "Ma, nek si ti nama samo živa i blogava! Ajd na ples!", rečen joj ja opet. O, ljudi, pa kakav je ovo pakao od partija! Eno.. opet ne'ko lego! Scorpy ovaj puta, ccc, a još se brinuo kako će do kuće! Gle, njih tri blogerice lopticuskocicu, reginaelenu i Lyru, čim su došle odmah u kolo! "Ljudi, partijana je bespla! Dođite, ako ništa bit će dobrih tračeva 'ko je na kraju s kim zablogario!" (razmak samo da mi Bernard P. ne dobije popizditis, a da šta mu je sve Opera napravila, a onda ja njemu a da šta koristi Operu, a on meni a daj, , znate već kak' to ide, itd.) "Ajmo svi!! Ruke goreeee!" Vatrogasnim se domom zaori: "We are the blooog, we are the blooogers, we are the ones who make a brighter bloooog.hr so let's start giiiiving!!" Naravoučenije: Ljudi, samo stavljajte hrpu smajlića i ispast ćete na Cool list nakon manje od dva'est dana (šta sam već toliko tu?!). Ne odustajte od vašeg blog-sna! Veličina (smajlića) jest bitna!

- 18:42 - A šta Ti rečeš na sve to? (67) - Ovjekovječi! - #

26.06.2004., subota

Crni k'o Kamerunci (domaći, ne dotepenci)

Jaaao, bila sam jutros na kavici s prijateljima koji su se vratili sinoć iz Portugala! Ajme, kako su nabrijani i kako frcaju pozitivnom energijom, guše se od pokušaja da ispričaju priču. O samim utakmicama je bilo najmanje riječi, možda zato što se nije imalo što reći, a možda i što znaju da me to ne zanima. Kako god, ovo je prva serija naših portugalskih susreta, u sljedećoj gledamo slike dok ih srede za protok među nama smrtnicima.. Ajme, evo su i na mene prenjeli super energiju, išla bih i ja u inozemstvooo! 'Ko će samnom? Uglavnom, kažu da je put do tamo bio super, spavali su negdje blizu Madrida tamo kad su išli, a nazad su vozili bez stajanja. Bili su tako romantični, od informacija da su ih cestarine koštale isto kao i benzin koji su potrošili i da nema većih cestarina-pizda od Francuza, koji uzimaju lovu i kad staneš sa strane pišat (grmljarina).. pa sve do nepreglednih stotine kilometara dugih maslinika (mislim da su rekli) Španjolske, da izgleda da se naježiš! Jedini problem u vožnji im je bio Madrid, da je totalno zeznut, same jednosmjerne ulice, hrpa znakova i ako jednom pogriješiš - odeš zauvijek u nepovratnom smjeru (tj. kao kod Manitua). Benzin i cestarina tamo i nazad su ih izašli oko 700 eura, što je super kad se usporedi da je povratna avionska karta bila oko 2000-2500 kuna s tim da su njih petorica bila u autu. Hrana i cuga su im bile jeftinije nego u Hrvatskoj, ali su svejedno malo jeli, nešto su jeli vani, nešto su sami pravili, tako da se spremaju na višednevno ubijanje hranom. Nakupali su se i nasunčali, crni su k'o Romi.. hm.. ni to više nije politički korektno za reći.. crni su k'o Kamerunci (domaći, ne dotepenci)! Jedan od frendova je bio na Novoj, dao kratki interview. Da stvar bude veća sprdačina, frend ne pije, a dok je davao interview bili s njim slučajno neka dvojica mortus pijanih naših navijača koji su se kreveljili u kameru, tako da je ispalo kao da su sva trojica ludi i pijani, jer se taj frend cerekao na njih. Stara mu se malne šlogirala kad ga je vidjela. Jednom drugom je prišao Goran Milić dok su sjedili na Trgu i gledali jednu od utakmica za koju nisu imali karte, ono svaki dan se gledalo druge tekme u pauzama dok naši nisu igrali, i kaže priđe mu lik i pita ga što misli o portugalskim vatrogascima.. ovaj moj frend blene ono "wtf?" tako da nije ispao na tvu. Kao nešto je specifično u vezi njih, ali je frend totalno ispilio jer da šta imaš o tome pitati kad se ovdje događa povijest (nogometna). Kaže razočarao ga Milić, iako su meni njegove reportaže baš okej. Svako veče su bili na tom Trgu, kažu da je tamo bila neka ogromna fontana u koju su Englezi sipali toliko piva da se sirota fontana pjenila i onda su to pili iz fontane. Hm, meni je odmah pala na pamet jedna zastrašujuća misao šta ako se netko u međuvremenu u istu tu fontanu - popišao! Što se ne bi čudila s obzirom koliko je nogometnih Englezomrzitelja. Engeski navijači su se na Trgu odvojili od ostalih tako da bi zavezali zastave oko bandera i na tim zastavama je bilo napisano iz koje su pokrajine. A ovi moji blesavi, baš sam ponosna što su takvi, uletili su jedno večer unutra, u osinjak tih (polu)pijanih engleskih navijača i s njima se, kažu, družili. Priznali su da im nije bilo svejedno, ali su bili nabrijani. Engleski su ih mačori za nagradu za njihovu hrabrost počastili cugom. Pitam ja njih kak ste se sporazumjevali, jer njih dvojica koji su ušli nisu baš vični komuniciranju na engleskom - kažu oni "ma, super sve smo se kužili!".. ne želim to uopće vizualizirati! Jedva čekam slike, kažu da su tamo među engleskim navijačima na tom Trgu ispucali najviše slika. Neke su malo mutne jer su psihički rastrojenijem frendu drktale ručice dok je slikao onog drugog. Rezime, hrpa tih engleskih navijača ima preko 50 godina, žive za pivo i nogomet, skoro svi su 190m i imaju velik pivski stomak. Ludi. Pričali su i da je ulazak na stadion bio odlično koordiniran, ulazilo se u četiri kolone, ništa živo nisi (kao) mogao tamo unijeti, ženskama nisu dozvoljavali čak ni šminku na stadion. Pitam zake?! Da Vikica bude najljepša na stadionu?! Kao možeš gađati sa šminkom dolje nekog na terenu. Mislim, da, super ovo-ono pljunem lovu za šminku i onda da ružem gađam suca ili puderom nogometaša suprotnog tima ili lakom za nokte našeg golmana kad popuši golčinu! Ni luda! Ono što me začudilo je da si sve to mogao ostaviti kao u nekoj garderobi, tj. neki frajer bi to popisao što si imao i ostavio na ulazu pa si kasnije to mogao pokupiti. Vidiš ti što se taj nogometni svijet sve više civilizira.. Još samo da intelektualci i/ili umjetničke duše počnu dolaziti na utakmice i onda više neću vidjeti razliku između kazališta i stadiona. Osim što će navijači na stadionima uvijek i zaista dolazit vidjeti ono što se događa na stadion-stejdžu. (Eto, tu se razgovor prekinuo, nastavili smo o lokalnim tračevima. A i ne mogu oni baš stalno bit u centru pažnje. K'o da je taj odlazak u Portugal baš bio ono.. baš tak.. bogznašta! Ali nastavit će se kad vidimo sličke! Jupi, to me veseli! Dečki o'šli jesti pa spavat.)

- 11:56 - A šta Ti rečeš na sve to? (23) - Ovjekovječi! - #

25.06.2004., petak

Svako jutro jedno jaje mome blogu snagu daje

Budući da sam se jučer zakunila Titom da ću se uozbiljiti, danas nastavljam blogologiju o mom djetinjstvu u jednoj nesvrstanoj državi. Posvećujem ovaj post televiziji. Obožavala sam, naravno, crtiće! Svaki dan u 7:15, osim glupim četvrtkom kad bi glupi Mlakar vodio glupu emisiju o glupoj Vegeti. Mislim, tko je to uopće gledao? Uža obitelj Steve Karapandže? Direktor Podravke? Od crtića nisam voljela Baltazara, to moram odmah na početku naglasiti. To mi je bio totalno dosadan crtić, voljela sam Tom i Jerryja, Paju Patka, Mini, Mikija, Plutona, Peru Djetlića, Pink Pantera, Kalimerov "to je nepravda"! Sport Billyja sa svojom super torbom i onim super turbo svemirskim brodićem s kojim je putovao po svemiru! Tootsi - pa kad zasvira u travku koja svira, Pticu trkačicu, Loleka i Boleka, onda onaj Muharemkokamenko kako se već zvao.. pa Mađar Gustav najjači! Najbrža zmija na svijetu!! Eustahije Brzić! "Zmiljoljupci, zdravo, zdravo!!". Cure, sjećate se crtića Heidi? Joj, kak je bila slatka, imala sam i album s njenim sličicama! Sjećate se onog napornog crtića samo s crtom? Ona ruka što crta iz crte neki lik pa on onak iritantno nešto zviždi, mrmlja i to? Joj, kad bi krenuo crtić ja sva napeto iščekujem, a ono ispadne ta dosadna crta!! To mi je bilo za klince! Al' zato sam se guštala u rijetkim Charliebrownovima! Ajmo dalje! "Djeco, Ivica se zovem koga crtam bude živ, nek nas ove igre vode u vis, s nama pođite i vi". Ili još bolje pčelica Maja i Pavo: "ja mislim da se mala pčela zvala Maja, maaaala bistra drska pčela Maaaaja, Maaaaja, svima draga Maaaaaja, sad nam priča život svoj". Kako je Maja imala uzbudljiv život, ah! Ili ono "dobro jutro kakoo ste spaaavalii, dobroo juuutro pozdravite daaan, dobro jutrrrro, po jutro se poznaje dan!". Ili ona dječja emisija "Svako jutro jedno jaje, ija, ijao. Organizmu snagu daje, ija, ijao." Od serija sjećam se Blakeove sedmorke, dan-danas se sjećam nekih epizoda, pa one teleportacije pa ono kad im crkne teleport pa ostanu zarobljeni..uuu.. A tek Muppet Show i Ulica Sezam! Nezaobilazni Branko Kockica u vrtiću pa onda izađu van iz vrtića pa svašta naučiš. Onda, Družina sinjega galeba, Smogovci, Kekec, Mikula Mali, Vlak u Snijegu.. A Igre bez granica? Uuuu.. sva ona scenografija, svi oni natjecatelji iz (koliko se sjećam samo) mediteranskih zemalja! Pa kad dođe red na našu ex-državu samo strepiš oće li se kulise strmopizdit, oće li sve bit kak spada da se ne obrukaš. Obožavala sam nedjelju i Dozvolite da se obratimo na Drugom programu jer je to uključivao i obaaavezni film, ratni doduše, ali kog briga bitno da se nešto igrano događa. Znanje-Imanje prije ručka, a onda obožavano Nedjeljno poslijepodne i Saša Zalepugin. Tamo onaj komičar Woody Allen (jel se tako zvao ili sam sad pomiješala?).. onaj što je radio one fore da mu nestane prst? To mi mi je bilo mrak! Sjećate ga se? Sve sam to voljela gledati uz: bazooka žvake (odvratna tvrda roza guma fenomenalnog okusa), lizala, sladoled, bobi flips i štapiće, traubisodu i Alpinu, onda mineralnu s voćnim sokovima na razrjeđivanje, obožavala sam kruha i paštete "al sam gladan, al sam gladan, mmmm, njam njam njam!", Eurokrem i Kiki bombone. (Kad upišete "roki kamene bombone" ne pojavi se niti jedna stranica na Googlu. Eto, nadam se da će im moj blog vratiti čast i ugled koji ti bomboni zaslužuju!) A sjećate se one faze kad su se nosile starke i jeans koji je morao bit umočen u varikinu pa onak stegnut da ispadnu čudne šare? O tome neki fakat drugi put, pravim ex-yu-pauzu!

- 12:10 - A šta Ti rečeš na sve to? (39) - Ovjekovječi! - #

24.06.2004., četvrtak

Nije vino, nije voda, već je..?

Škola: Škola je, naravno, nosila ime jednog naradnog heroja. Dotični nije baš bio vrhuška partizanskih heroja, ali nije bio ni tako nepoznat, iako, priznajem, bilo je i zvučnijih imena škola. Moji su mi bili moja katolička rvacka obitelj, škola mi je bila moja socijalistička obitelj. Tako je već u osnovnoj školi došlo do rascjepa moje male ličnosti. One koja je željela udovoljiti roditeljima i one koja je željela udovoljiti državi. Čitavo to društvo stvaralo je podvojene ličnosti. Starci su kod kuće maltretirali da ne smiješ ništa šta se priča kod kuće pričati vani. Ali! Sve ono što čujemo vani, pogađate, morala sam ispričati starcima. Kod kuće sam preko volje oblačila crvenu maramu i kapu, a u školi sam izbacila rebra od sreće da se čim bolje vidim u prvom redu Titovih pionira. Bijela bitlsica, crvena marama i kapa na glavi! Kakav je to bio prekrasan osjećaj političke i emotivne pripadnosti! U školi sam vrlo rano shvatila i s oduševljenjem prihvatila koncept zajedničkog vlasništva. Svidjela mi se općenito ideja da je "ta klupa" moja.. e pazi.. i to ne samo klupu, nego i ploča, krede u boji, lopte u dvorani, panoi u hodnicama, ma, čitava zgrada škole, parkić oko škole.. sve je to bilo moje (dobro bilo je i naše, ali to je bilo manje bitno za moj osjećaj vrijednosti) i na sve sam to pazila. Kuta sam imala preko nekoliko, kao i nekoliko papuča s detaljima u različitim bojama. Neispunjena želja iz tog perioda su mi komplet flomastera (30 komada) i pernica na tri kata. Nažalost, nisam imala gastarbajtere u familiji. Iako su svi odreda prezirali tamnicu-naroda-Jugoslaviju nikom od mojih nije padalo na pamet otići malo vanka, zaradit i pobrinut se za generacije koje su dolazile, tj. mene i još neke. Tito je moje cijelo djetinjstvo bio bez sumnje moja druga Maajka. Iz Titove biografije dvije su mi asocijacije iz dječje faze: a) jeo je tajno glavu svinje pa ga je bolio stomak i njega i njegovu mnogobrojnu braću i sestre (sjećam se da mi je grč u stomaku bio od te priče, koliko je to zorno bilo nama ispričano) i b) spasio ga je njegov pas od granate (Derventa, Neretva, Sutjeska, Jajce, Bihać, gdje je to, dovraga, bilo!?). E, da što se tiče svinjske glave.. Mama mu je bila stroga i pravedna i nije ga ispizdila što je tajno pojeo tu glavu, jer je mislila da je bio dovoljno kažnjen time što ga je bolio stomak. Bio je sav vragolast, osobinu koja će ga krasiti do kraja života. "Nas danas napadaju što smo primili ovu američku pšenicu. A ja tvrdim da je ona bolja od one sovjetske koju uopće nismo dobili." (Tito) " Joj, a kako sam sanjala da nosim štafetu.. bar ono.. koji metar, ma samo da je taknem! Taj 25. maj, stadion u Beogradu, sva ona "mladost" koja je skakutala za Tita, sve te pripreme, ono drhtanje glasa kad mu konačno daju palicu! Uuuu! I ja koja imitiram tu istu koreografiju u svojoj sobi! Rezala sam neke trakice od papira tako da mogu mahat njima po zraku i bit barem na kratko dio te veličanstvene cjeline na stadionu. Kad smo svi bili taj stadion. Onda sam poslije starce maltretirala da gledaju reprizu, kako sam super skinula "štafetu". A oni bi se razdirali u sebi, što su mi priznali puno godina kasnije! S jedne strane morali su poticati na kreativnost i ples svoju kćeru, a s druge strane morali su još u reprizi gledati kako im u vlastitoj kući dijete privatno slavi Titov rođendan s vlastitom koreografijom i scenografijom. E, a kako sam tek bila luda za Lokicama!! Onako plave ofarbane, sjećam se te glavne.. onak kratko ošišana, šiške u očima, vitke (ona se valjda zvala Lokica), a plesale su za jednu socijalistčku državu - odlično! Njih sam isto obožavala imitirati (koje žensko dijete i feminizirano musko tada to nije?), ali za to mi je trebala ekipa, moralo nas je biti više. Tako sam moja tada najbolja prijateljica i ja predstavljale jedno deset Lokica, a plesale smo u predsoblju ispred velikog ogledala. No, dobro skrenula sam malo s teme.. aha.. Tito.. Ne sjećam se smrti druga Tita, ali se dobro sjećam jednog razgovora staraca koji me jako uznemirio i za koji moji starci tvrde da se nije dogodio. Uglavnom, u tom razgovoru mama je rekla "tko zna što će sad biti s nama" (u kontekstu nema više Tita). Mene to jako pogodilo, neću to nikad zaboravit. Njih dvoje se tog uopće ne sjećaju. Iako nisam bila sigurna tko smo to "mi", znala sam da "oni" sigurno postoje. No, ne brinite, svaki put kad bi me uhvatio strah od "njih" smirio me moto "I poslije Tita Tito", što mi je davalo sigurnosti da se bezbrižno vratim dječjim poslovima. Novine: Moje prve životne pretplate bile su one na Modru lastu i Smib. Smib je bio pušiona, to svako zna. Modra Lasta me zanimala samo iz dva razloga: strip s nekim super zgodnim curama i slatkim dečkima na kraju Modre Laste i, naravno, pisma Lastanu. Jednom mi je izašao sastav u Modroj lasti. Za ostalo me bolilo moje malo socijalističko dupe. Od romana preferirala sam Zagor Te Neja i njegovog Čiko Felipe Gonzales Martineza ("Svih mi bubnjeva Darkwooda!!"), kapetana Marka i njegove Žalosnu sovu i Blafa, obožavala sam Alan Forda.. ali, budimo iskreni, i Mikijev Zabavnik. Bila sam luda za Rip Kirbyjem jer su uvijek bile neke zgodne ženske tamo, a on je bio ful kul, pametan, spretan, samozatajan i sve su rezale vene za njim, uključujući i mene. No, bez premca list koji je okupirao svu moju dječju pažnju bio je Politikin zabavnik! Ljudi moji.. osjećaj koji bi te prožimao zbog Politikinog zabavnika više nikad nisam imala u vezi niti jednog časopisa. Dakle, kakvo blaženstvo, zbog tih sam novina poželjela završiti školu za rad u kiosku da mogu bit prva koja će tu svetinju uzeti u ruku kada stigne iz Gornjeg Milanovca.. najboljeg grada na svijetu, grada u kojem žive samo djeca, u kojem su na zgradama ispisani mnogi "jeste li znali" i "vjerovali ili ne", u kojem na svakom koraku nalazite stripove.. Grad u kojem je rođen Hogar Strašni! A ono tek kad bi (rijetko doduše grrr) bilo da možeš rezati neku djevojčicu ili dječaka pa zaljepiš na kartončić i onda još sa strane dobiješ odjećicu i cipelice za taj lik.. ajme.. to su bili dječje nirvane! Kasnije je došao Itd. na nekom čudnom papiru i u nekom čudnom formatu. Njemački Bravo sam, također, kupovala, tjerala starog da mi "Zamnom tifusari, preko vode do slobode!", reče Fabijan Šovagović, skoči u Neretvu i utopi se." prevodi šta pišu o Neni, Limahlu (sjećate se Kajagoogoo?), Duran Duran, Whamu, Boy Georgu, itd. Sjećate se onih fora da iz Brava izrezujete one dijelove nekog ogromnog lika pa kad spojite dobijete svog omiljenog pjevača ili pjevačicu u prirodnoj veličini? E to sam skoro sve imala, falili su mi samo oni za koje sam se mijenjala, tako da mi je soba u tom periodu kasne osnovne škole već izgledala košmarno i predpubertetski. Onda sam se jedne noći probudila i urlala, probudila cijelu kuću, jer se odljepio jedan poster (selotejp dušu ispustio) i taj se lik (više se ne sjećam koji, mislim Paul Young) prevalio na mene.. a ja se probudila a Paul Young na meni.. šuška.. brrr! Završit ću s kratkim pregledom mog emotivnog života u to doba. Jako sam bila zaljubljena u sjedeće frajere: Prle (Tihi definitivno nije bio moj tip), Sandokan, Slavko Štimac i Papundek. Ako vas zanimaju i ostale teme, nastavit ću nekom drugom prilikom! Nepresušna je to tema! (Na slici: Lokice s Titom i pudlicom u Bijeloj vili. I nekim nepoznatim muškarcem kojeg sam skužila dan poslije.)

- 23:07 - A šta Ti rečeš na sve to? (18) - Ovjekovječi! - #

Povratak otpisane

Danas ste me fino iznapadali "te nemoj ovo, daj ono", "ovo ti je zadnji blog", "zapamtit ćeš me", "ovo ti je zadnji put da sam tu", "hoću žensku sa sisama broj tri, mrzim te sa sisama broj četiri", itd. A i Bushman me žestoko napao za sadržaj prošlog posta, kaže da bi on postove kao onaj o murodostima o udaji mogao napisati pijan, napušen, zapišan, ispovraćan i tko zna kakav sve ne! Suncežarko, ne mogu se opustit dok ovo pišem. Stalno sad mislim hoću li zadovoljiti vaše kriterije ili ćete me popljuvati. Danas mi se ipak dogodilo nešto lijepo na blogu. Završila sam jedan izuzetno složen projekt i napatila se bome! Iako me niste nešto pohvalili, okončana je prva faza vizualnog sređivanja mog bloga. Nitko ništa da me pohvali osim komplimenta, za kojeg nisam sigurna jel iznuđen, koji mi je udijelio Trapula. Kako god, red je iskoristiti ovu priliku i zahvalit se osobi bez čije pomoći vjerojatno ne bi bilo lijevog stupca uopće, a bome ne bi bio ni postavljen onaj gore *.jpg što su ga moje vrijedne ruke izradile, da ostalo ne spominjem! Dakle, srdačno se zahvaljujem i jako pozdravljam svog blog-kolegu Hala koji mi je svojom nesebičnom pomoći i širokom blog-dušom, a nadasve strpljenjem, pomogao u najtežim mi blog-trenucima. Hal, svaka ti blogerica dala (I blog you, too). Nego, ima jedan blog, meni jako drag, to je blog druga Nosferatua, tzv. vampira noći, koji je na svoj blog nabacao slike iz mog djetinjstva pa mi i nije trebalo puno da smislim temu današnjeg bloga. Molim sve one koji su stariji od.. ne znam.. 80. godišta i oni koji izdnaduše mrze ex-Yu da ne čitaju, ako misle da će im pozliti. Mislim, neće ovo bit nikakav politički pamflet, zaboli me za SFRJ.. već će bit par nabacanih slika mog djetinjstva, koje je, eto, bilo sretno i veselo u jednoj nesvrstanoj (nigdje se nije svrstala) državi. Kako je o tome već dosta pisano, skoncentrirala bih se na ono moje djetinjstvo u osnovnoj školi. Kako sam dobila veliku inspiraciju za pisanje na temu mog soc-realističkog djetinjstva, sad vjerovali ili ne kratim taj isti tekst prije objave, jer bi Marksovi Rani radovi bio kratak napeti avanturistički roman u odnosu na ono što bi vam ja pripremila s prvom, sirovom verzijom mog komunističko-katoličkog djetinjstva. Eto uzmite ovo kao malu najavu. Uozbiljit ću se malo! P.S. Budući da me Jordanica zamolila da opet stavim sliku nekog zgodnog frajera, ovaj puta sam se, a kao uvertiru u sljedeći post, odlučila za frajera u kojeg sam bila ludo zaljubljena. Pretpostavljate, dok sam tu i blogam, ljubav nije bila realizirana, a bome ni konzumirana. Unatoč svim mojim silnim željama dotični me nije pozvao u svoju daleku i nama bratsku, također, nesvrstanu državu. Lagali su oni koji su govorili ako nešto dovoljno jako želiš to će ti se i ispuniti..

- 21:05 - A šta Ti rečeš na sve to? (21) - Ovjekovječi! - #

23.06.2004., srijeda

Preko Trnja do udaje u Centru

Prvo. Kako su žene i homoseksualni blogeri ovdje parili oči na Trapulinom tijelu malne dva dana, sad kad sam postavila novu temu odlučila sam se zadovoljiti i duševne potrebe muške heteroseksualne annie.blog.hr populacije. Zato sam se, logično, ovaj puta odlučila za ženu, da se nahrani malo i gladno muško oko. No, dobro, pod pritiskom pobune na blogu, odlučila sam se za promjenu slike. Kako vam B.Š. (68)djeluje kontracepcijski, evo promijenit ću sliku i stavit novu sliku, također punu simbolike. Sliku bih nazvala "Udana žena čeka svog muža pomorca". Drugo. Na svima vam poznatom placebinom blogu, blogu najveće udavače bloghaera, slučajno me zatekla jedna komentar-spika na koju sam maloprije odvalila. Naime, bezveze sam započela nabrajati neke bisere naše narodne mudrosti vezane uz udaju, ono što se prenosi s udavačinog koljena na udavačino koljeno, a sve s ciljem podizanja udavačke atmosfere. Na to je nepoznati/a autor/ica odlučio/la podijeliti bisere iz svoje škrinjice mudrosti na temu jednog prekrasnog čina kao što je udaja na Balkanu. I evo, samo dan poslije otkrilo se da je ta neimenovana junakinja nitko drugi doli parton Placebo! Odjednom sam shvatila koliko bogatstvo može nepovratno nestati u blog-bespućima *.hr domene. Pomislih, zašto to sve ne bi zapisali na jednom mjestu? Evo, ujedno vas pozivam da nam se pridružite sa svojim narodnim mudrostima i/ili sloganima na temu udaje, da ih sve skupa blogovski objedinimo. Grozničavo vas pitam: zar zaista želimo da to prije nas učini Branka Šeparović? Ako je odgovor "ne" - hvala srdačno! Od mladosti pa do groba najljepše je udavačko doba. Udaja umire zadnja. Tko pod drugim jamu kopa - udat će se! Sutra je nova udaja. S konja na udaju. Preko preče, a okolo udaja. Umiljato janje dvije udaje čeka. Preko trnja do udaje. (placebo) Tko rano rani, dva muža grabi. (placebo) Blago onoj koja se rano uda, pa joj život u veselju prođe. (placebo) Vidjet ćemo na kraju čija majka bijeli til prede. (placebo) Tko sjedi na uglu stola, neće da se uda!! (minory) Kraljevstvo za udaju!! (gocat) Udaju za konja!! (hal) Ljubav - privremena ludost izlječiva udajom. (hal) Tko se udaje laća - lakokaraća. Udanost caruje, neudanost klade valja. Tko se jednom uda i na zaruke se veseli! Nakon rastave uvijek dolazi udaja. (jordan) Udaja je masovna pojava - nije valjda da se milijuni krasotica varaju. (Herostrat(ište)) Jednom udan - uvijek udan. Udaja je najbolji ženin prijatelj. Ženo, ne hodaj neudana ispod zvijezda! Udaja je malen korak za ženu, ali velik korak za njenu užu i širu obitelj, kumove, prijatelje i drage kolege s posla. Tko se boji udaje još? Sretan sam što mi žena nije neudana ni Srpkinja! (F. Tudžman) Udaja je novac. Pomozi neudanu i sirotu na svoju sramotu. Tko neudan liježe, popišan se budi! Svuda pođi, udana dođi! Neudana neudanoj - vuk! Svakom svoja udaja golubići! Ne kudi udanu koju nisi jaho. U udaji se poznaju junaci. Za udaju je potrebno dvoje! (hal) Nijedan dan bez udaje. (jordan) Udaja je učiteljica života. (jordan) Udane sreća čuva. (jordan) Etiam tu, kćeri udana? (jordan) Poklonjenoj udaji u zube se ne gleda. (jordan) Quo vadis, udavačo? Ne okreći se, udana.. Koja se zadnja uda, najslađe se uda. (jordan) U mladosti tko ne uči kasnije se ne uda.

- 22:59 - A šta Ti rečeš na sve to? (42) - Ovjekovječi! - #

22.06.2004., utorak

Samo za blogerice: kako Trapulu u trapulu?

Sigurna sam da među vama, blogericama, ima puno onih koje su lude za kršnim Trapulom, da mnoge vrebaju na njega kao prave ženke. Bez obzira želite li ga za za ozbiljnu fizičku vezu ili za ozbiljnu psihičku vezu ili za ozbiljno neozbiljnu vezu, sigurna sam da bi vam dobrodošli svi trikovi koji postoje kako bi uhvatile najpoželjniju divljač bloghaera - Trapulu. Prije nego što pročitate ostatak ovog posta, lijepo vas molim, a sve kako biste bolje vladale materijom, drugarice i dame, svakako prvo pročitajte sljedeći tekst - "Kako su nekad.." (ispod "Ugasili se..") (šifra: upoznaj frajera da bi ga lakše ublogala). Jeste? Ok, a sad vas, dame i drugarice, molim slijedite daljnje upute: 1. Lažno prijateljstvo s Trapulom. Uputite mu koji ljubazan komentar na njegovom blogu, spomenite ga nonšalantno na svom blogu, glumite plitko prijateljstvo kako bi se Trapula opustio. Nemojte ga izazvati da bude nervozan, nemojte ga bezveze bariti, već budite mile, nevine i slatke i kujte pakleni plan! Nemojte zaboraviti da upravo vi možete biti sljedeća u Trapulinoj kadi ili na Trapulinoj dasci za masažu! Jedno zapamtite: nema prijateljstva između muškarca Trapule i žena! Poštuje on iznimke, ali vjerujte da u većini prijateljskih odnosa između osoba različitih spolova dolazi, prije ili kasnije, do strastvenih iskrica. Tu je vaša šansa. 2. Pardoksalna intencija. Trapula je svjestan da je doista dobar mačor. Svi mu dijele komplimente, zna da je zgodan. Zato.. probajte s "obrnutom namjerom"! Umjesto da vatreno pokažete koliko vam je stalo do njega, pravite se nezainteresirane i za njega i za njegov blog! Čak i pokušajte razgovor odvesti u tom pravcu da bi došli na priču o Trapuli, a u toj pričici navedite kako je Trapula simpa i sladak, ali vas ne zanima u seksualnom smislu ili kao potencijalni bloger-dečko. On će se sigurno iznenaditi, jer vam ova taktika izlazi iz očekivanih okvira, a djevojke i žene.. zapamtite.. šok je uvijek pozivitan! 3. Lažna obećanja. Ako našeg T. išta pali i ako je u ičemu vješt onda je to u lažnim obećanjima! Učite od njega! Opredjelite se za prosipanje lažnih obećanja, uz ranije navedene taktike, obećajte mu brda i doline, ali uvijek damski i s mjerom! Nećete zažaliti! I dok T. bude uprtog pogleda u daljinu s mislima o brdima i dolinama - vi odlučno djelujte! Ako naiđete na otpor, jer nije ni on vesla sisao (već nešto drugo, ali to sad nije predmet ovog posta), podsjetite ga, opet, na obećana brda i doline! 4. Novi identitet. Ako ste do sada sve primjenili onako kako vam s najboljom namjerom savjetujem, onda vam još samo malo fali do cilja. Gledajte.. budite spremni na promjenu. Promijenite se! Barem nakratko! Budite netko drugi, budite netko cool samo za Trapulu. Stalno imajte na umu, Trapula je najveći bloger među jebačima i najveći jebač među blogerima! Već dosta toga znate o njegovom karakteru i interesima, ipak ne bi bilo loše dobit i još koju informaciju od Trapulinih prijatelja i poznanika. Dalje, budite glamurozni ! Obnovite poznavanje traperica koje ne izgledaju izlizano, koje su jeftnije od 600 kuna i s proširenim nogavicama. Nikako ne trapke za muškarce s tankim nogama ili one koje djeluju staro! Ukratko, obnovite znanje o trapericama za razvijene, kršne muškarce. Ako vas on izazove na zajednički obilazak trgovina u potrazi za "trapericama za macho muskarca", ispričajte se na temelju operiranog koljena ili neke druge tjelesne ozljede. 5. Ultimatumi. Sad ste već na dobrom putu da Trapula ozbiljno porazmisli je li njegova veza zaista tako ozbiljna kao što je mislio prije kreiranja svog bloga. Zato budite spremne, oborite ga s leđa. Proturite, primjerice, neku informaciju o Trapulinoj sadašnjoj curi. Nađite neoborivi dokaz da je dotična Trapulino izbivanje u Japanu iskoristila za hofiranje s drugim blogerima. Pripremite taj dokaz, dovedite dotičnu u neugodan položaj, pristojno zaprijetite da ćete tu važnu informaciju priopćiti na blogu.. i.. eto laganog zgoditka! 6. Rame za plakanje. I evo nas na kraju! Trapula samo što nije vaš! Skrhan i neugodno iznenađen naglim raskidom veze s djevojkom povlači se iz blog-javnosti. Ostavljeni muškarci odlična su prilika. U njemu se još nije stišala oluja osjećaja koja se pojavila nakon prekida ljubavne veze, a ta je situacija sjajna za uskakanje u priču. Bitno je da ne idete ravno u glavu, već da ponudite svoje nježno žensko rame za plakanje, pokažite se kao vrijedan sugovornik, ali ujedno primjetite kako je Trapula krasan dečko, lijep i pametan. Recite mu da će jednog dana i on naći nekog koga voli, a potom nabacite poljubac osnažen drpanjem i.. mission je uskoro completed! Sretno, dame i drugarice, i uživajte!! Neka najspretnija sretnica pobjedi! I ne zaboravite moto ovog natjecanja: "Tko prvi do Trapule - njegov Japan!".

- 10:18 - A šta Ti rečeš na sve to? (55) - Ovjekovječi! - #

21.06.2004., ponedjeljak

"Blogariti", hrv. povlačiti se po tuđim blogovima

Prošlo desetak dana od kad sam prvi put kročila na ova blogerska polja i eno me jučer odreklamiralo na prvoj strani i dovelo parsto novih ljudi. Nisam stigla napisat ni jedan post, dok sam sa svima malo pročavrljala, nabacila im malo meze, koje pićence i eno prođe nedjelja! Da budem iskrena, moram priznati da je komentar jednog od vlasnika blog.hr-a potpisanog Daria za mene razočaravajući: "tekstovi su oživjeli jer su ukrašeni s brdo smajlića koji mašu i skakuću". Wtf? To kao kada nekom nešto ozbiljno pričaš pola sata, a osoba ti nakon pola sata kaže "ma, okkkk, nego, gdje si kupila haljinu?", a ti ono a? Drugo, izuzev možda Trapulinog bloga ne znam kakve veze imam s ostatkom tamo reklamirane ekipe. I treće što me najviše zbunilo, kad sam krenula ovo pisati napravila sam zgodan jpgić da komentiram kako su napisali da "Annie De Meni ima cool blog", a nisam na famoznoj "cool listi". Još sam isto to prokomentirala jučer na Trapulinom blogu. Kad slučajno ja skoknem na glavnu stranicu, a tamo u međuvremenu "cool blog" promjenjen u "zgodan blog". Blog se osušio onom tko je to promijenio! Nije sigurno tamo potpisani D., jer on garant stoji iza svojih riječi, već je to netko iznad njega.. I ne znam odakle mu da koristim smajliće više nego je uobičajeno, sasvim sam skromna po tom pitanju (tu bi netko stavio onog smajlića što se belji, ali ne i ja, ja se mogu kontrolirati i umjerena sam u jelu i blogu). Nego.. dobila sam inspiraciju za komentiranje drugih blogova, pa zake ne bi i ja koji biserčić zarolala na tu temu! Moram priznati da su mene te (cool/almost cool liste) na početku sitea super, posebno kao početna orjentacija za novopridošle. Kako sam negdje već pročitala i ja glasam za prijedlog da se napravi nekoliko lista blogera - po abecedi, tematski, po broju postova, po dužini boravka na blog.hr, itd. Ne znam zašto su ljudi toliko osjetljivi na izbor na naslovnoj strani, pa to je stav uredništva/vlasnika i njihovo je pravo da ističu koga god smatraju da je po njihovom ukusu dobar. Teško da će se njihov stav poklopiti sa stavovima bilo kog od nas. Nisam našla niti ću naći jednog blogera koji bi istaknuo iste ljude kao svoje omiljene. Svako ima svoj ukus i čitateljske potrebe. Da parafraziram onu staru "kaži mi koje blogove čitaš i reći ću ti kakav si" - što prilično funkcionira ovdje, jer već po marketinški istaknutim blogovima u lijevoj ili desnoj koloni možete zaključiti koga što zanima, što ćete otprilike dobiti tu gdje jeste i od koga. To isticanje tuđih blogova čak prvo pročitam prije nego krenem u istraživanje samog bloga. Nego, da skratim.. " De pokaži mi koje blogove pratiš i odma ću ti reć šta si po horoskopu, u koju si srednju išo, jesi li pripadnik/ica manjina u Hrvata, jesi li upravo ti - Dario osnivač i voditelj Bloga, za kog si glasao/la na izborima Budiša-Mesić i jesi VIP ili Cronet." Evo od kakvih blogova bježim: a) neki prdnu i tome posvete cijeli post (almost cool prdež), sutradan opet prdnu, ali glasnije i moćnije, sigurni u sebe i ono što prde (cool prdež), u komentarima tih blogova čitam kako su i njihovi čitatelji baš taj dan ili koji dan prije prdnuli ili kako baš ovih dana planiraju prdniti ili kako bi voljeli (almost) prdnuti ali iz nekih razloga ne mogu.. i tako su svi skupa na tom blogu zatečeni količinom prdežne koincidencije; b) samoreklamerski blogovi gdje se autori mrtvo-hladno i uporno iz posta u post hvalisaju, njihovi postovi su mantre u kojima oni sami sebe uvjeravaju da su si super i da im je u životu divno/krasno, a sve kako bi pokrili vlastitu ispraznost i životno nezadovoljstvo; c) pretenciozni i isforsirani blogovi o bog-te-pita-čemu, koje čitaš i nakon koje minute i par pročitanih postova kažeš "wtf" i odeš dalje. Evo kakvi se meni blogovi sviđaju i nalaze se u mom omiljenom Links folderu - podfolder Blog: 1. edukacijski i/ili informativni blogovi; 2. totalno-drukčiji od drugih opičeni blogovi; 3. zanimljiva i/ili iskrena razmišljanja o nekim životnim temama; 4. uzbudljivi život ili luda mašta prenešena na blog; 5. duhoviti blogovi. Trenutno redovno pratim.. saaamo malo.. da izbrojim iz favoritesa.. 27 blogova, s tim da volim i šarati okolo. Što hoću reći, svatko ima pravo na svoje mišljenje i iznošenje svojih lista (ne)omiljenih blogova, ali nema puno koristi od toga da drugog uvjeravaš kako je baš tvoj izbor - pravi izbor. Nisam ništa pametno time rekla, ali ni tema nije nešt' posebno duboka. Pozdrav i pusa za vlasnike blogova 1.-5. i sve one koji me blogaju. P.S. Upravo sam saznala (18:26) da me Trapula promovirao iz kategorije "Zanimljivi" u kategoriju "Dooobriii" blogovi na svom blogu. Što reći doli viknuti: život je lijep! Blog je lijep!

- 15:50 - A šta Ti rečeš na sve to? (20) - Ovjekovječi! - #

19.06.2004., subota

"V(l)ažno je dobro se udati" (C by moj ujo)

Hajde, što sam o udaji Maje Briner (34) na pet strana imala prilike pročitati/vidjeti slike u Gloriji, ali što sam o istom društvenom događaju čitala u Globusu (tri stranice) to me zabezeknulo. I ne samo to, u oba tjednika slika s vjenčanja izašla je na naslovnicama obaju listova. Ajmo malo tračati, juuupi! Jebo ti dobru ekipu bez dobrog trača, jel tak? Dobra stvar je da nije ipak toliko star/iji od nje, dotični gospon ima 47 godina, iako na mreži piše da ima 60-tak godina, no, ne izgleda baš tak staro. Izgleda prosječno za 50-godišnjaka. Uvijek se sjetim one legendarne scene kad je Samantha završila u krevetu s nekim booogatim dobrodržećim 70-godišnjakom (iako to može bit oksimoron) i započeli oni s predigrom, ugasila ona svjetla namjerno, meeeđutim! U jednom trenutku njegova prostata zahtjevala je da joj posveti malo pažnje, on odlazi u kupaonicu i na ulazu u kupaonicu kako je upalio svjetlo tako je zabljesnula njegova staaaračka guza.. Šok na njenom licu i trčanje van iz stana. E kad mi netko spomene veliku dobnu razliku među partnerima uvijek se sjetim te stare guze, kože koja je visjela, kostiju, nabora.. Za Maju Briner, za koju sam prvi put čula upravo sad vezano uz to vjenčanje, ne sjećam je se od prije, Globus navodi da je bila "najpoželjnija hrvatska udavača". Vjenčanje je, kako saznajemo održano u elitnom klubu Monte Carla. E, sad, u cijeloj toj priči muči me nekoliko detalja. Ne mislim tu na sporne detalje iz tih tjednika, primjerice da Glorija tvrdi kako dubrovački trubadori nisu pjevali uopće jer nisu došli na red i da nije bilo torte za mladence, dok je Globusov novinar na svoje oči vidio dubrovačke trubadure koji su pjevali u vrtu i tortu od sedam katova koju su mladenci razrezali nakon ponoći. Od oko 700 gostiju, na vjenčanje je došlo dvadesetak ljudi iz Kroacije, među njima Davor Štern, Piruška s Canjugom, neki bivši doministar financija, Siniša Glumičić. Ostalo je vjerojatno obitelj. Malo čudan detalj da nema njenih prija iz domovine, ne? Par se upoznao 2002. godine. Maja je rodila u proljeće 2003. godine. Vjenčali su se u lipnju 2004. godine. Majini roditelji su oboje liječnici, završila je ekonomiju, po Poslovnom tjedniku proglašena je "najmoćnijom poslovnom ženom Hvatske". Aron Frenkal, čitam dalje, bogati je naftaš, živi na relaciji Monte Carlo-London-Tel Aviv, u tim gradovima ima i nekretnine. Na mreži o njemu nema gotovo ništa, o njoj ima dosta. E sad pazite što mene muči. Te dvije bez sumnje punoljetne osobe jebu se u nekom ekskluzivnom hotelu, on da će penetrirati u njenu vdžajnu kad se odjednom prenu i krene spika (prijevod A. de M.): Aron (stavlja naočale na oči): "Majo, imaš prezervative?" Maja: "Joj, baš mi jučer nestalo, koji bad, a tebi se digo.." Aron: "Ufff pa što ćemo sad, baš što si primjetila taman mi se digo i volja mi je.." Maja: "Čuj, neplodni su mi dani.. dani kad nema šanse da žena ostane trudna! Mislim, stvarno se ne moraš sekirati, meni su mama i tata doktori!" Aron: "Zbilja? Ajd dobro, al izvadit ću ga prije nego svršim, za svaki slučaj!" Maja: "Hihi, jesi djetinjast, ako ti kažem da su neplodni dani, onda se stvarno nemaš čega bojati.. ali dobro, ako inzistiraš možemo mi neki drugi dan.." Na to Maja zažmiri, raširi noge još jače, Aron baci naočale, navali i njegov se mališa raspali u njenim vdžajna džusis. Dva mjeseca poslije Maja je javila svojim najbližim da je trudna, devet mjeseci poslije rodila je malog Nathana. A dvije godine poslije od te uzbudljive noći Maja se udala. Eto, taj detalj da se jedna intelektualka, žena koja je "s 24 godine odmah po završetku studija sudjelovala u pripremama za privatizaciju Plive 1995., bila zaposlena u Agrokoru kao pomoćnica u Odjelu korporatvinih financija, potpredsjednica za Riznicu u korporativnim financijama, izvršna predsjednica za korporativne financije te članica Uprave, kao HSLS-ovka postaje najmlađom zamjenicom ministra gopspodarstva (Fižulića) 2000. godine zadužena za privatizaciju velikih hrvtskih kompanija" - jebe se bez prezervativa i ostaje trudna s tipom kojeg zna vrlo kratko. E, čovječe, korporativne finacije!! Maja je prešla na židovsku vjeru, iako ostaje činjenica da je zatrudnjela i rodila sina kao katolkinja. Suzdržat ću se komentara vezanih uz vjeru i pitanje je li zaista potrebna promjena vjere ili me ti voliš ovakvu kakva sam, jer ipak je ovo jedan veseli blog, iako me zanima da li je po vjerskih propisima morala bit i nevina prije ulaska u brak i je li Glumičić tu imao svoje prste i nos. Što želim reći, možemo mi pričati što god hoćemo, mogu ja tu podjebavati koliko hoću, ali Maja se dobro udala! Zaboravimo sve ostalo, koji crni detalji! Go, Maja Ruth, go! P.S. Nikad ne znam kod ovakvih spika jesam li zlobna/zavidna ili samo imam pravo i slobodu na drukčije mišljenje. A možda je i jedno i drugo. Ma, kog briga..

- 13:01 - A šta Ti rečeš na sve to? (25) - Ovjekovječi! - #

18.06.2004., petak

Češkanje i češkarsko prigovaranje

Tema je danas češkanje muškaraca po njihovim veleuvaženim jajima ili po čemu se već češkaju, a nalazi se down under. Danas idem stazom i ispred mene tip i ženska, onak lagano neka glupava spika, čini se kao da se trude površno impresionirati jedan drugome pa je sve ličilo na neki bezazleni flert. Uglavnom, njemu desna ruka u džepu, na semaforu stojimo i čekamo zeleno i ja, vojaerski nego kako, krajičkom oka pogledam prema dolje.. Naravno da se moja sumnja "tko po vrućini drži ruku u džepu?" pokazala točnom! Mladić-student se drpao kratkim, grubim trzajima u predjelu prepona prema testisima koji su, dakle, morali trajati jedno 10-15 metara! Pa, dobro!? Pogledam nju ona onako bedasto ženski osmjeh na licu i nešto njanjanja, a frajer mislima i desnicom u gaćama. Imam jednog kolegu na poslu koji je vrlo uredan tip, njegovan, da nosi malo suvremenije kravate rekli bi metroseksualac. On je drukčiji tip češkaroša: česka se preko hlača, ali bez pomoći džepa. Recimo, mi sjedimo za stolom, razgovaramo, sastanak u tijeku i samo vidiš njegov lakat iznad stola kako lagano ide lijevo-desno, naprijed-nazad. Pa, prestane.. onda opet.. meni dođe da se bacim na i preko stola, unesem mu se u lice i izderem "Dobro, jel ti misliš da smo mi glupi i da ne znamo šta radiš s tom rukom?!". Većina nas to kuži, svi se pravimo bedasti, nekako je to postala sasvim normalna stvar. Ili ga sretneš u hodniku on priča s tobom, gleda te u oči, a po čudnim, iako laganim pokretima ramena zaključuješ da sigurno radi i lakat, a ako radi lakat, znamo kako su razigrani prstići (i gdje, što je najgore). Onda kad mi netko dođe i kaže šta ćete sa "smrdljivcem u kancelariji" meni dođe da ih dovedem do našeg Češkaroša i kažem "a što bi s ovim?". Nema tu da mu nepristojno podmetneš dezodorans u poklončić za rođendan, ne usudim se poslati mu tajni mail kad je frajer administratorski freak, imam osjećaj da bi mi ušao u trag u roku koliko mu treba da počeše desno jaje kad je u gužvi. I mislim što uopće napisati u tom mailu "Kretenu, znam da se češkaš!!" - stvarno prijeteći. Ili nešto tipa "žene XY odjela mole Vas da se prestanete češkati" - može se obahatiti kao da ga stalno gledamo i da samo mislimo na njegov penis, tko zna možda je egzibicionist. Mislim, to je sad već prošlo i dosta vremena.. to me nekako najviše i progoni.. di ste bili prije? Što niste odmah reagirali? I ima još nešto specifično u vezi tog Češkaroša, on se češka tako kao da se štipka onak.. na sitno nešto.. Štip, štip, štip, pa malo odmora pa opet.. Jel' zna netko jesu to neki posebni simptomi? Da stvar bude kompliciranija Lik ima curu, vjerovali ili ne! Dotična bi se na prvi pogled činila sasvim ok, nježna, simpa cura, tiha. Ali samo na prvi pogled, tj. sve do onog trenutka kad povežete da je njen dečko jedan obični češkaroš! Odjednom vam i ona izgleda totalno kinky i perverzna i zamišljate je kako ga bičuje i tjera "češkaj se, češkaj se", a on se češka sav u deliriju i skviči ko prase sve dok mu ona s nekim dugim, umjetnim, crveno nalakiranim notkima počne razdirati međunožje. Mislim da su tu ključne dvije stvari. Prva stvar to što ja češkaroša gledam u oči to ne znači da, kako naš narod kaže, krajičkom oka ne mogu vidjeti puno širi spektar događanja oko sebe. Njima se taj krajičkom-oka koncept čini potpuno stran. Drugo, vezano uz prvo, prestanite nam potcjenjivati inteligenciju i daj, malo, poštovanja za ljude oko sebe! Još jednom: to se vidi, mi vidimo, ma, koliko se pravili da ne vidimo! Ispadne da su oni koji onak zdravo-seljački uzmu cijeli penis s jajima u šaku pa ga namještaju lijevo-desno ili drže penis/jaja mirno, a cijelo tijelo pomaknu kako bi se svi skupa dolje ugodnije osjećali - ustvari simpatični tijelovježbenici! E kad ih napucam jednom..

- 19:28 - A šta Ti rečeš na sve to? (23) - Ovjekovječi! - #

16.06.2004., srijeda

"Bog je izmislio seks"

Evo, dobih maloprije zanimljiv link od frendice na temu crkve i seksualnosti. Čitam i ne vjerujem: "seks je Božji dar koji nam pruža najveće zadovoljstvo". Što se događa, quo vadis, katolička crkvo u Hrvata? No, vrlo brzo nakon samo letimičnog čitanja shvatih da je ovo pravi biser našeg weba. Nabacit ću neke detalje, ukoliko vas zanima odite si i pogledajte, molit ću, cijeli tekst. U tekstu se, između ostalog, kaže da je "spolni odnos prije braka nešto višestruko najopasnije". Ukoliko mlada djevojka ili mladić stupe u odnose prije braka mogu si "trajno i nepovratno promijeniti život" i to u smislu da je "prerano ubrana jabuka uvijek kisela.". Nadalje, "mnogi ljudi koji spavaju okolo" u biti su "vrlo nesretni" i postaju "vrlo depresivni". Ukoliko imate muža ili ženu koji su imali odnose prije braka onda se, kažu dotični, nećete na takve osobe moći osloniti -to neće bit "osobe kojima se može vjerovati u potpunosti kada dođu teški trenuci u braku". Također upozoravaju da se može postati "ovisan o seksu". Konačno, budući da se izvanbračni spolni odnosi "prakticiraju na skrovitim mjestima", te osobe imaju "osjećaj krivnje i nelagode te strah od trudnoće" što posebno loše utječe na žene. Sve je to dovelo do samoubojstava među mladim ljudima koje se "udvostručilo u zadnjih nekoliko godina". Da ne spominjemo podatak da "djeca bez očeva i majki pate psihički i društveno", a posebno da su ta ista djeca manje obrazovana. Naime, kako kaže isti izvor ona su "akademski manje uspješna od djece cjelovitih obitelji". Što nam je činiti? U moru bezbrojnih savjeta izdvojila bih sljedeće: - izražavanje zaljubljenosti bez spolnih odnosa (pr. "poljubac, dodir, zagrljaj, cvijetom, pokazivanjem brižnosti i pažnje, držanjem za ruke, pismom, porukom") - "ne idite u sobu nasamo ni sa kim" - pronalaženjem hobija "Mediji obično prikazuju žene privlačnijima nego što jesu, a idealiziraju pojavnost i svojstva muškaraca.." - "Zaruke nisu isto što i brak - lako mogu biti razvrgnute" dakle, ne podavajte se zaručeni - izbjegavanjem vršnjaka koji su seksualno aktivni jer će vršit pritisak - "nemojte tijelom privlačiti a riječima odbijati" "Nevinost muškarca i žene je najbolji način da se počne brak.", to je u biti "najbolji vjenčani poklon". Zaključimo ovaj post sa sljedećim mislima: "Jednom izgubljeno djevičanstvo ne možeš vratiti. Stoga, ne igraj se s takvom dragocjenošću na nepromišljen način."

- 22:40 - A šta Ti rečeš na sve to? (21) - Ovjekovječi! - #

15.06.2004., utorak

Baleriranje

Sjećam se balerinki iz osnovnjaka, onog perioda kad je čitav niz generacija prije mene i još koja rijetka poslije mene morao bit uniformiran u školi. Tamnoplava kuta i papuče. Iz tog perioda sjećam se nisam voljela tzv. balerinke. Te su se cipele ponovo vratile u modu i ja ih i dalje odbijam nositi. Balerinke nas danas bombardiraju sa svih strana, eno i tržnica ih je puna.. mislim onaj odjel Tekstil-dom-vrt-obuća tržnice. Ima ih slatkih, ali niti u jednom trenutku nisam došla u napast da ih kupim. Ne mogu, jednostavno ne mogu. Zašto? Pa, meni te cipele takve tupe izgledaju glupe. Nekako neinteligentne. (Sjećam se te misli još dok sam bila u osnovnjaku.) Neinteligentne, ali ambiciozne. Otprilike kao male cipelice-sponzorušice koje će kad narastu bit one špicoke s mrežastim čarapama koje spominje Minory. Ovdje ćete ih naći dosta. Oprez. Sjećate se još onih balerinki koje su imale uvučenu gumu oko pete, pa bi neobuvene izgledale nekako skvrčeno , degenerično. Aaaa! Evo sam našla sliku! Pogledajte, ovo su extreme! Zbog istog razloga kao i balerinke nisu mi se sviđale ni pumerice. Tupe da boli. No, za razliku od balerinki koje sam oduvijek odbijala, Pume su bile moje prve tenisice. Bijele sa svjetloplavim. Sad mi nešto uspomene navrle.. Eto, nemojte mi se samo vi koje volite balerinke sada naprnjiti! Ne želim povrijediti ničije modne osjećaje, samo sam iskrena. A i ovaj tekst mi se čini glup.. skoro ko balerinke!

- 17:39 - A šta Ti rečeš na sve to? (9) - Ovjekovječi! - #

Istinita svjedočanstva: Danas sam kuhala

"Moje ime je Annie, imam 30 godina i ne znam kuhati.", iz dvorane se prolomi glasan aplauz i svi uzviknu u jedan glas "Bok, Annie!". Moja tjedna prehrana podijeljena je u tri faze: idem van na ručak, idem kod staraca na ručak, ne ručam. To je konstanta, a ima i različitih drugih varijacija da Netko dođe pa kuha kod mene ili ja odem kod Nekoga na klopu. Kad idem van na ručak idem s mojom standardnom ekipom, nas troje i eventualno leteći ljudi sa strane, koje sretnem(o) usput. Volim jesti vani. Izbor klope ovisi o našem raspoloženju, vremenu vani i vremenu na satu. Nekad jedemo nešto fino, nekad idemo na mesinu, ribu, nekad na pizze, salate, tijesto kako kad. Kod staraca na ručak odem u pravilu vikendom i tu i tamo preko tjedna s obzirom da su blizu mog posla. A ima dana kad mi se uopće ne jede (čitam sad ovaj tekst i na sekundu mi se "jede" pretvorio u "jebe" i gledam wtf?!). Nevidljiva No, da, što sam htjela reći.. vratimo se naslovu.. staraca mi nema tri dana, dakle nema klope kod njih. Danas pozovem svoje vjerne lunch prijatelje, jedan je na drugom kraju grada, drugi se ne može izvući s posla. Ma, mislim si ja idem nešto skuhati pa nisam, pobogu, retard (na ovu ću se misao još vratiti kasnije u tekstu). I odem fino na povratku kući na jednu lokalnu tržnicu! Jupi! Šećem ja šećem tako da bi neko neiskusno oko reklo "gle, male, kako samo pažljivo promatra, probirljivica jedna, kako suvereno vlada štandovima". A ja? Neviđeni pritisak, zuji mi u ušima, krvi navrla u mozak, nervoza raste iz minute u minutu i stalno očekujem nekakav nalet inspiracije kao "tooo! to bih mogla kuhati!" nakon čega će uslijediti bjesomučno i histerično kupovanje povrća, voća, mesa, kitica cvijeća.. S takvim košmarom u glavi napravila sam par krugova. Ono što me prvo zabrinulo je da mi nitko nije nudio da kupim išta na njihovom personalnom štandu. Mislim, to je tako jadno i potcjenjivački. Ta misao me presjekla i rekla sam sama sebi "e sad ćete me zapamtiti". Okrenula se i demonstrativno otišla. U daljini sam ugledala ribarnicu i odlučila kupiti ribu, "hm, mogla bih kupiti ribicu al onu napol gotovu, fino izrezanu (jel glagol "panirati" u pitanju?), neke krumpiriće sa strane, malo nekog umaka prelijem preko ribice, mmmm". Kako sam se približavala ribarnici tako sam sve više i više usporavala korak.. "riba.. miomirisi.. guljenje krumpira.. ja ne znam napraviti umak.. miomirisi.." i u posljednjem trenutku zaustavila sam se ispred samog ulaza u ribarnicu. Huh! Malo je falilo! Žigosana Vratila sam se u auto i grozničavo razmišljala, što dalje!? Uuuh! Mogla sam se uvijek vratiti onom što uredno jedem za doručak - pahuljice!! Inače bi mi takva misao natjerala blagi osmjeh na lica i lagano treptanje leptirića u predjelu želuca. No, ne i danas. Neki mi vrag nije dao mira, morala sam nešto kuhati!! Auto je već krenuo, vozila sam se prema kući, posljednji spas bila mi je trgovina u susjedstvu. I odjednom, onak spržena sparinom pomislih bilo bi fino neku salatu, salatu.. da.. recimo.. nešto hladno, fino.. salatu.. i klikne mi u glavi nešto što nisam godinama jela, a super je za napraviti - salata s tunom, sjećam se savjeta "ma, potrpaš sve šta imaš u fridžu i bude super"! Jupiiii! Budući da je meni frižider opremljen samo i jedino za doručak, odem sva bitna, onak.. kaubojski s noge na nogu, bollleee meneee.. u moju kvartovsku trgovinu. Pokupovala ja sve što mi treba i stojim u redu na blagajni. A u korpi sljedeće: konzerva tune (2), konzerva krupnog bijelog graha (1), konzerva kukuruza sitnog zrna (1), konzerva zelenog graška (1), tijesto šarafi (1), začin peršun (1). I kako se približavao moj red na blagajni tako me sve više oblijevao znoj - "zar ta nema čak ni tijesta kod kuće?!", "zar ta ima nekog veterana Domovinskog rata na ručku?", "konzerve otvara ruke joj krvave".. Gledam voajerski u susjedne korpe sve neka zdrava klopa, bez kolesterola, bez pesticida, svježe, s-t-r-a-š-n-o! Ali glavna kazna tek treba doći.. teta blagajnica! Pipp, pippp, piippp, pppip.. vrti ona te konzerve da nađe bar code.. "Vrećicu molim!" u zadnjem trenutku izustim.. ona vadi ispod pulta one najgore moguće tanjušne vrećice.. ajoj trpam te svoje konzerve, skužim puknut će.. noćna mora se nastavlja.. "Još jednu molim".. drhti mi glas, a ton max ulizivački! Sljedeću sekundu skužim vrećice su PROZIRNE! Očekivala sam neki prijezirni pogled sredovječne ženice na blagajni, a dogodilo se još strašnije - nije me se udostojila ni pogledati! Uostalom, kome bi bila zanimljiva osoba koja se minutu i pol razmišljala hoće li kupiti crveni grah, bijeli grah krupno zrno ili šareni grah normalno zrno. Odjednom čujem hladno-ignorantski "36kuna40lipamolim", ajoj! Došlo mi je da zaridam, da joj se bacim oko vrata tamo preko onog pulta, da joj se izjadam! Da joj ispričam sve metropole u kojima sam bila i sve nacionalne kuhinje koje sam isprobala, da joj objasnim zašto me život mazio da nisam morala kuhati, da joj izdiktiram imena i adrese svih mojih ljubavi koje su sve odreda super kuhari, da pričeka dva dana da joj dovedem mamu da joj ispriča kakve sve super stvari ona pravi nama za ručak i da joj mama pokaže svoje kuharice koje pravi već godinama! Došlo mi je da joj nabrojim kako: ne pušim, ne pijem kavu, alkohol, čak i gazirano rijetko pijem! Ali ne.. samo sam pognute glave napustila krug trgovine.. zauvijek žigosana! Dovezem se na parking ispred svoje zgrade, uzimam vrećice i izlazim vanka.. i odjednom, ugledam ono na što definitivno nisam računala, moje klasne neprijatelje - domaćice i/ili penzionerke poredane kao u špaliru ispred mog ulaza. Čekaju me. Još ni neregistriraju da im stiže današnji glavni plijen (tj. ja s konzervama). Ubrzala sam korak, mozak mi je opet grozničavo radio. Dobardandobardan. Ni jedna me u oči ne gleda. Sve gledaju vrećice. Šaptom sam pala! Poluluda Ušla sam u stan, sad već dobrano raspižđena činjenicom da "valjda svi misle da se od toga ne može napravit dobar ručak!?". Odmah sam se bacila na kuhanje, tj. skuhala sam tijesto. Zatim sam uzela veliku zdjelu. Naime, moram vam reći da sam, iskompleksirana činjenicom da ne kuham, bogata raznim drugim kulinarskim dodacima tipa hrpa različitog bešteka, otkačenih zdjela, nekih super turbo šerpi, posuda neobičnog oblika, tanjura i tanjurića u svim bojama i kompletima. O knjigama kuharicama da ne govorim, imam ih sigurno 20-30 (da se sad ne ustajem provjeriti). Dakle, imam volje (vratit ću se još na ovu misao). Uzela sam otvarač za konzerve i otvorila konzerve. Iskreno, slika nije bila lijepa, čak štoviše dirnule su me te smjese koje su me čekale u konzervama. No, kako vidite da ja ne odustajem lako i da sam borac, odlučila sam ići dalje! Prvo sam istresla sadržaj dviju konzerva s tunom. Nakon toga sam uzela i istresla konzervu s grahom, ali do pola jer je grah bio fakat velik, malne ga prepolovit pa tek onda jesti. Zatim je na red došao cijeli kukuruz, eto on nije loše izgledao, pa grašak. Vrhnje sam već imala u frižideru i to sam suknula unutra. Moja depresija se polako počela pretvarati u strah. Izgledalo je strašno. No, dobro, procijedim ja to tijesto i snažnim pokretom desne ruke bacim ga u zdjelu, očekujući nekakav drastični kulinarski preokret. Promiješam. Namještam stol za ručak. Sjedam, grabim i jedem. Ajme. Boli. To nije bilo tijesto s tunom, to je bilo tijesto s kukuruzom i još nekim drugim manje važnim sitnicama. Oblikom je bez sumnje dominirao grah kojeg je trebalo sažvakati. Uzela sam još griz-dva i odustala. To nije bilo za jesti. Baš me to rastužilo. Što bi Jordan rekla Gladna Ja zaista imam volje i volim kuhati, ali jebi ga - nemam iskustva i ne znam, a nemam ni motiva. Ja tu nisam kriva, takav mi je jednostavno bio splet okolnosti. I ako nisam glupa za druge stvari, valjda nisam retard za kuhanje. I ako su druge nevješte ženice mogle naučit super kuhati, valjda ću moći i ja! Jednog dana. Jel tak? Do onda, eksperimente ću ostavit za neke druge aspekte života. Aj sad, idem nešto naručit, gladna sam..

- 17:01 - A šta Ti rečeš na sve to? (21) - Ovjekovječi! - #

14.06.2004., ponedjeljak

Dva metra sexa i Sopranosa

Danas me dnevno surfanje sasvim slučajno odbacilo na stranice HBO-a.. Živjeli! Site sam inače redovno obilazila, jer sam redovno unaprijed čitala sadržaj tri moje omiljene serije. Pretpostavljam da znate koje: Sopranosi, Seks i grad i Dva metra ispod zemlje. Sve tri serije gledala sam s guštom. Ne da mi se sad elaborirati zašto su mi Sopranosi bili totalno drukčiji od svih drugih mafijaških serija, zašto sam opušteno uživala u curama iz New Yorka niti što me oduševljavalo u mrtvačnici obitelji Fisher. Neću objašnjavati zašto me dirnuo lik gospođe Soprano, zašto kužim izbor Mr. Biga umjesto Aidana, niti zašto mi se sviđaju tipovi kao što je Nate. Fale mi sve tri serije s tim da se s ovom drugom trebam zauvijek pozdravit. Nego.. palo mi je napamet što bi se dogodilo da se sve tri moje omiljene serije ispremještaju. Recimo, scena da Tony treba neke P.R. usluge za neki svoj novi biznis i odlazi u Samanthinu tvrtku. Samanthu skrši miris Tonyjevog testosterona, bijela potkošulja i činjenica da ima veće sise od nje. Poda mu se glasno, jasno i kratko. Furio bi bez većih psiho-fizičkih priprema i napora mogao povaliti Mirandu. Ona mi je nekako i najvulgarnije djelovala u cijeloj seriji, onak nekako najviše kinky. Šteta da se to nije više potenciralo i zezalo na tu temu. (Sjećate se one legendarne scene kad joj je frajer gurao guzu pod nos da mu lizne?) Bi li se sladunjavi i šareni Stanford svidio ozbiljnom i na prvi pogled hladnom Davidu Fisheru? Čisto sumnjam. Davidu Fisheru prije bi pasao neki talijanski pastuh iz Sopranosa.. netko kao Furio, hehe.. Charlotte mi je bila jedini tragičan lik u Seksu i gradu i najneuvjerljiviji. Nju bi odmah poslala kod psihijatrice, dr. Melphi. Nateu bi se sigurno svidjela Carry, baš bi bili dobar par, onako nježno bi vodili ljubav na bijelim plahticama njenog malog apartmenta dok bi zavjesice lelujale na vjetriću u pozadini. Nego, da mene pitate koga bih izabrala, to sam još zaboravila nadodati, od muških likova u ovim serijama moj bi izbor bio sljedeći: 1. Nate, 2. Aidan i 3. Smith Jerrod. Zgodan je i Brendin brat Billy, samo što je malo psihički poremećen pa ga ne bi baš svaka majka poželjela za zeta ni svaki brat za šogora.

- 17:49 - A šta Ti rečeš na sve to? (10) - Ovjekovječi! - #

13.06.2004., nedjelja

Giovani, Đovani, Džovani u Leiri, Lieri, Liriji

Eto, ja sam jedna od mnogih žena, a bome ima i muškaraca, koja prevrće očima na nogomet. Inače, imam par vrlo bliskih ljudi koji obožavaju nogomet, tako da sam uvijek vis-a-vis njih oprezna u kritiziranju nogometa. Šest mojih prijatelja/poznanika otišlo je za Portugal, petorica autom, jedan avionom. Joj, a koje peripetije s kartama, morali su dobit dozvole da nisu kažnjavani, čekali su na karte mislim dva-tri tjedna, morali su izabrati jednog od njih da kao bude vođa grupe, itd. Nisam znala jel me zezaju ili što. Mislim, fakat mi nije jasno čemu sve to, karte za nogometnu utakmicu nisu na ime i kao da ih ne možeš tamo prodati kome želiš. Onda ti džaba potvrda o nekažnjavanju. Evo, svira mi tv u pozadini, baš Mornar dobio žuti karton, kaže peti za Hrvatsku.. pa, šta rade ovi?! Laki je malo nervozan. Joj, znam tog Mornara, to je onaj tip što je u Belgiju došao s lažnim dokumentima, ali su rekli da kao neće pokretat postupak protiv njega dok ne završi Prvenstvo. Evo, sad slušam taj prijenos i upadne mi u oči da neki komentatori kažu "igraju u Lieri", "igraju u Leiriju", a neki "u Liriji", hehe. A tek one spike "jao, jadni, užasno su visoke temperature", molim? Visoke su temperature u željezarama, čeličanama i na sličnim trajnožarećim mjestima, visoke su temperature u Eritreji.. Kažu da je neki sportski list u Portugalu jučerašnju utakmicu s Grcima analizirao na čak 22 stranice. Što reći? A koja fora da se jučer vjenčala jedna Portugalka s Grkom! Koja patetika! Moram priznati, maloprije sam bila na jednom našem poznatom siteu i sudjelovala u anketi kako će naši proći u Portugalu. Kliknem ja na onu najgoru varijantu (da će ispast prvom prilikom) i mislim si ajme izroda sad ću bit jedina.. Kad ono, 45% ljudi glasovalo isto (2804 glasa). Ne znam jel mi se čini ili ljudi-gledatelji nisu nešto pretjerano nabrijani na ovom Prvenstvu, nema one neke euforije koja se prije jaaako osjetila.. Evo, ušao Rosso, e taj mi je jedini lijep reprezentativac. A i njegovo ime pišu na različite načine. Čitam mu profil, gle ti njegove godine, rođen 17.11.1972. Vi'š, znala sam da je u Izraelu, ali nisam znala da je dvaput izabran za nogometaša godine tamo (1998./99. i 2000./01.). Eh, neriješeno završilo. Još Švicarci imali jednog manje. Ajme, pa šta igramo dalje s Francuzima i Englezima?? Nego, sjećam se jednog događaja otprije par godina, skupilo se oveće društvo, super zabava, utakmica protiv Mađara (što je očekivao muški dio društva), a poslije toga roštilj (što smo očekivali svi). I dečki navijaju, sve se trese, bacaju se po podu, navija se za našu repku, pljuju se Mađari, veličaju naši, bodri se maksi, blabla.. I odjednom, u jednoj pauzi cike i vriske, sasvim ozbiljno sin (6) mojih prijatelja vikne "Tata, tata!! Jesu Mađari Srbi??".

- 20:21 - A šta Ti rečeš na sve to? (11) - Ovjekovječi! - #

Mašta bloga svašta

Molim vas da razmislite i odgovorite na sljedece pitanje. Hvala. :) Da mozete birati naaaajradije bi izabrali sljedece putovanje: Dostavili Bushmanu cevape s lukom, komad prsuta u foliji, litru brlje i Sanaderov poster. Napili se ko svinje u centru Teherana s Ri i onda tako teturavi vozili Hondin Shadow A.C.E. 750 Deluxe motor i pjevali "Born in the USA". Pjeske s Debilovicem prosli put od Doljne Gornje do Rima i tamo proslavili rodjendan. Preko dana slikali tokijski metro s Trapulom. Navecer uzivo promatrali kako T. osvaja Japanke. Isli samnom na produzeni vikend kod moje strine Katice Batbar Tsedendambyn (Teeverchidiin Gudamj 49b, prvi kat, Ulaanbaatar, Mongolija). S Dbilosom organizirali Oslobodilacki pokret za pripojenje Eritreje Etiopiji (OPPEE). Otisli kod Manitua u vjecna lovista. Ne znam. View current results * Drugi dan od ankete i nitko da bi samnom u Ulan Bator.. šta nikog ne pali Džingis Kan i te fore? Ni ja? Šmrrrrc. * Treći dan ankete i dvoje se draaagih ljudi prijavilo da bi samnom u Mongoliju! Ajme! E sad vam dragi igrači otkrivam foru, ovo je ustvari bila nagradna igra. Svi koji ste glasali za mene imate besplatnu povratnu kartu Zgb-Frankuft-U.B. i besplatan smještaj/hranu/piće kod moje strine Kate! Molim vas da se identificirate radi preuzimanja nagrade i dogovora kad ćemo krenut na praznike! * Sedam dana od ankete i dalje Teheran vodi! Odmah iza njega su oni koji bi otišli Bushmanu u posjet i tamo, poučeni Jordanicinim i mojim idejama, možda pronašli i posao! Iza njih dvojice lidera, slijedimo Trapula & ja, evo smo jedno blizu drugog i u anketi! Partizanske krvi za rušenje legalne vlasti u Eritreji i osnivanje oslobodilačkog pokreta ima malo ljudi, a još manje bi išlo u sveti grad Rim pješke. Nažalost, imamo jednog kandidata za vječna lovišta i nekoliko ne-znam neopredjeljenih odgovora.

- 13:55 - A šta Ti rečeš na sve to? (7) - Ovjekovječi! - #

12.06.2004., subota

Trapula, moj omiljeni putopisac

Ovim postom završavam opsežnu trilogiju na temu "najomiljeniji putopisac". Kao što ste mogli i pretpostaviti sa slike i iz naslova danas pričamo o onom najpoznatijem - Trapuli! Mladi je gospodin ostao zabilježen u povijesti dokumentarnog bloga upravo po svojim pitoresknim opisima Japana, japanske kulture, Japanki i japanki. Od body checka koji je prolazio u zagrebačkoj Zračnoj luci, preko frankfurtskog aerodroma na kojem se "s lakoćom snalazio" (i kako sam kaže "zadivio sam sebe" ) pa sve do aerodroma u Nariti, gradiću poznatom jedino po tome što ga je slikovito opisao naš Trapula, pratili smo mi dogodovštine našeg junaka. Bio na Vukovarskoj cesti , Roppongiju, okretištu Borongaj, na zagrebačkoj carini ili u moru promatrajući morsku dubinu, njegovi nas komentari ne ostavljaju ravnodušnim! I kakva je samo moć njegove metamofoze! Pogledajte ga samo na jednoj od posljednjih slika snimljenih u Japanu! Njegov je moto "kad si u Japanu, ponašaj se kao da si Japanac!". Upravo je tu, čini se, tajna njegova uspjeha, jer rijetko tko može toliko penetrirati u Japance kao što to čini naš T. On ne želi biti "gaijin (stranac)" i to mu uspjeva! Da je naš omiljeni putopisac sklon avanturi govori nam i jedna od posljednjih anegdota s njegova puta. Naime, stajao je u tokijskom metrou i odlučio uslikati nadolazeći vlak. Adrenalin mu je odjednom skočio, bilo je to riskantno! Gledajući kroz rupicu foto-objektiva izgubio je na sekundu orjentaciju i odjednom mu se učinilo da se nalazi preblizu jurećem vlaku, da će ga golema metalna neman povući u svoje dubine.. trgnuo se i zamalo krenuo nalijevo što bi bilo pogibeljno za njega! Na svu sreću, instinkt mu je govorio da krene mali korak udesno što ga je spasilo sigurne smrti. Prolomio se gromoglasan pljesak "nekolicine pomalo zaprepaštenih Japanca". Tako je nastala poznata fotografija "Blizu ruba" ( koju usput možete nabaviti po cijeni od 150 jena, Hihokan). O Trapulinoj skromnosti govori nam i podatak što radi u metrou. Dok svi drugi nešto rade (pr. čitaju, tipkaju po laptopu, čačkaju nos, kradu, drpaju žene) naš Trapula kaže da ništa ne radi. Skroman kakav jeste on ne želi naglasiti koliko je on tamo zapravo vrijedan, on promatra ili kako sam kaže "bleji", a sve kako bi "skužio što drugi rade" i nama to vjerno prenio! Središnji dio Trapulinog putopisnog istraživanja jest svojevrsni vodič za uspostavljanje zdrave komunikacije na muško-ženskoj relaciji. Izdvojimo neka njegova zapažanja: "treba biti dosadan i malo domišljat", "Japanke popuše svaku foru, čak i tako naivne fore koje bi vas inače bilo sram uopće isprobati doma", "Japanke inače vole Europljane" i nikad neće reći nešto tipa "šetaj mali" što bi se u drugim kulturama lako moglo dogoditi. Posebno je dirljiv trenutak u kojem se Trapula sa sjetom sjeća svojih iskustava u započinjanju konverzacije s Japankama. Savjetuje nas da samo dajemo "lažne komplimente, lažna obećanja, hvalisamo se sve u šesnaest kako smo uspješni u poslu". Djetinjaste Japanke, kinky seksualnog opredjeljenja, smijuljile su se i igrale s našim putopiscem. "Barbaru bez milosti", kako sam sebe odmilja voli nazivati naš T., posebno se svidjelo što su na ženi-Japanki svi kućanski poslovi, a posebno onaj najvažniji "ugoditi svom mužu", kako kaže "uloga je žene da olakša mužu". S druge strane, oštro je kritizirao japansko društvo da žena raspolaže kućnim budžetom, zbog čega je njegov dokumentarac službeno zabranjen u Japanu, ali se njegovih 45 minuta zato bjesomučno skida s Interneta. Konačno, saznali smo jedan uznemirujući podatak da je u Japanu "prcanje u zdrav mozak" neučinkovito. Eto, koliko nam je Daleki Istok zaista dalek i baš zato zanimljiv! Jedinstven u svijetu putopisnog bloga moramo se složiti s našim dragim putopiscem da ga uz sve krasi, kako sam kaže, "duhovitost, inteligencija i dobar izgled moje slike i prilike". "Hai, hai", moj dragi Trapula!

- 13:35 - A šta Ti rečeš na sve to? (13) - Ovjekovječi! - #

11.06.2004., petak

Michael Palin, moj omiljeni putopisac

Evo, kako ste me ugodno iznenadili da su prve reakcije bile na mali blog o mom omiljenom putopiscu, a posebno jer sam iskritizirana kako stalno nešto drvim po seksu, odlučih se dalje u revijalnom tonu! Sjetila sam se da sam obožavala i Palinove putopisne reportaže i malo prosurfala po mreži da vidim što ima o tome.. Pa, evo koja riječ i o njemu.. Na Hrvatskoj televiziji do sad su prikazana dva njegova dokumentarca ("Put oko svijeta" i "Sahara") od pet koliko ih je do sada snimio. Trenutno snima svoj šesti dokumentarac na Himalaji. Ne da mi se sad tu puno pisati o životu Michael Palina, super popularnog glumca i satiričara. Ukratko, rođen je 1943. godine u Yorkshireu, završio je studij povijesti na Oxfordu. Netom nakon diplomiranja ukebali su ga BBC-vi ljudi i zaposlili na dotičnoj televiziji. Najpoznatiji je po sudjelovanju u kultnoj grupi Monty Python. Zašto bi vam sad tu nešto pisala kad to možete naći odže. Inače, Cleese i Palin su dva najaktivnija solo ex-pajtonovca. (Ne brinite neću sad o tome.) Ima troje djece Thomas (1969.), William (1971.) i Rachel (1975.) sa suprugom Helen s kojom se oženio 1966. godine. Eto, baš je drag. Prvi dokumentarac upravo je spomenuti "Put oko svijetaza 80 dana", koji je započeo 25. rujna i završio 12. prosinca 1988. godine. Sveukupno trajanje puta je točno 79 dana i 7 sati, za vrijeme kojih je posjetio 14 država i proputovao 28,000 milja. Sljedeći pustolovina započela je godinu i pol dana poslije. Proputovao je 16 zemlja na svom putu nazvanom "Od pola do pola". Izjavio je kako se odlučio na taj put nakon što je prešao zemaljsku kuglu vodoravnu (u "Putu oko svijeta za 80 dana") pa "zašto sad ne bi prošao okomito?". Spuštali su se od Finske preko Europe, prošli cijelu Afriku do Antarktika. Na putu se skoro utopio i imao je vrlo ozbiljne glavobolje, ali je zato zakoračio i na Sjeverni i na Južni pol. Po završetku petomjesečnog puta bio je siguran da mu je to zadnja putopisna reportaža. Trebalo mu je par mjeseci da se oporavi i nekoliko godina da krene s novim dokumentarcem. "Puni krug" treći je njegov dokumentarac, a naziv je dobio po tome što je Palin napravio krug oko Pacifika. Od Beringovog mora, Azije pa do juga Pacifika onda nazad preko obala Latinske i Sjeverne Amerike. Put je započeo u kolovozu 1996., a završio ga je nakon 245 dana, tijekom kojih je posjetio 17 zemalja i proputoavao 50-tak tisuća milja. Za taj je put izjavio da mu je bio najbogatiji, najduži, najambiciozniji i najiscrpljiviji od svih dotadašnjih. Različiti tereni, klime, hrana i bolesti bili su test fizičke izdržljivosti i test za međuljudske odnose njega i članova ekipe. Kasnije će gotovo poslije svakog dokumentarca davati slične izjave da samo želi doći kući i nikad više nigdje ne ići, no, problem je kako sam kaže što "nikad nije bio dobar u sjedenju kod kuće i neradu". Putopisna reportaža, koju smo na sreću imali prilike vidjeti na HTV-u, pod nazivom je "Hemingwayeve avanture", snimljena je 1999. u samo četiri epizode. Posjetio je sedam zemalja u kojima je Hemingway boravio: SAD, Francuska, Španjolska, Italija, Kuba, Kenija i Uganda. Sljedeća putopisna reportaža koju smo imali prilike vidjeti i mi sirotanovići iz Hrvatske jest fenomenalan dokumentarac Sahara, gdje Palin obilazi države u Sahari i istražuje jedno od najmisterioznijih mjesta na kugli zemaljskoj. Snimanje je trajalo godinu dana - od veljače 2001. do veljače 2002. godine, posjetio je 10 država i sporno područje Zapadne Sahare, sveukupno 10,000 milja. Inače, ovo putovanje nije radio odjednom već je u Saharu putovao nekoliko puta, što me malo iznenadilo. Eto kako sam naivni promatrač. Sigurno je to bio slučaj i s nekom od ranijih ranijih reportaža, ali nije važno. Filmići su mu suuuuper! Michael je trenutno na snimanju svog šestog televizijskog međunarodnog putovanja, ovaj puta u misteriozne Himalaje. Planinski lanac formiran je prije 50-tak milijuna godina. i jedan je od najmlađih na Zemlji. Područje ima posebno vjersko, povijesno, geološko i geografsko značenje. Đelo Hadžiselimoviću, uslišite moje molbe i kupite i ostale Palinove reportaže! Ako vam sve ovo nije dosadno onda odite na Palinove službene stranice, posebno pogledajte dio sa slikama, ima prekrasnih!

- 20:35 - A šta Ti rečeš na sve to? (9) - Ovjekovječi! - #

Razlozi za razvod braka

Pogledajmo kako je dio bračnih odnosa konfucijanski uredila dinastija Manchu. Kinezi su se mogli razvesti od žene: 1. ako nije slušala svekrvu i svekra, 2. ako nije rodila sina, 3. zbog nevjere, 4. zbog ljubomore prema drugim ženama svoga muža, 5. zbog odbojne i neizlječive bolesti i, konačno, 6. zbog sklonosti prema traču i brbljanju. Niti jedan Kinez nije se mogao riješiti svoje žene: 1. ako je tri godine tugovala za njegovim roditeljima, 2. ako nije imala obitelji kojoj bi se vratila i 3. ako se udala za muža dok je bio siromašan, a kasnije se obogatio.

- 18:22 - A šta Ti rečeš na sve to? (3) - Ovjekovječi! - #

Šaljivi životinjski video ili kako to *oni* rade (i s čim)

Jutros se među meni dragim ljudima povela zanimljiva rasprava vezana uz muško-ženske odnose i nekako nas razgovor odveo i do životinjskog carstva. Padale su to kojekakve usporedbe, kojekakve životinje i kojekakva ponašanja. Zaintrigirala me cijela spika, malo sam prošvrljala na mreži i niiiisam izdržala da neke zanimljive stvari ne podijelim s vama. Kako ne bih blog fakat pretvorila samo u neke spike vezane uz seks, obećajem da idućih par blogova brijem po svemu samo ne seksu. Mislim, obećajem sebi. Spolni organi Najveći penis u životinja imaju slonovi, vodeni konji, delfini i kitovi (pr. penis slona može narasti i do 150 cm dužine). Osim razlike u dužini, veličini i boji, penisi u životinjskom svijetu razlikuju se i s obzirom jesu li "opremljeni" šiljcima, naborima, kukicama, čvorovima, kvrgama, itd. U slučajevima nekih insekata i zmija ako ih pokušate nasilno razvdojiti tijekom kopulacije mogu i ženka i mužjak bit trajno oštećeni. Među sisavcima erekcija može bit jako brza - tri do četiri sekunde do pune erekcije, u nekih drugih vrsta i brže. Primjerice, bikovi, parcovi, svinje, mačke, psi, itd. mogu imati instant punu erekciju nakon kontakta s nekim njihovim seksualnim objektom. Uobičajeno je da životinje imaju jedan penis/dva testisa, odnosno kod ženki jednu vaginu/dva ovarija. Postoje izuzeci u životinjskom svijetu. Mužjak meduze, recimo, ima četiri testisa, a ženka četiri ovarija. Trakavica je definitivno broj jedan po velikom broju organa za razmnožavanje. Najviše ejakuliraju kitovi čak do 200 ml. Testisi odraslog slona i kita teški su 1,8 i 2,2 kg. Najduži klitoris dug je 8 cm i nalazi se na tijelu ženke kita. Neuobičajeno duge klitorise u odnosu na tijela imaju hijene, neke vrste majmunica, ženke krtice (dug kao i penis), itd. Slonice nemaju najveće vagine - dugačke su tek 50-tak cm (na čijem je početku himen) Najdužu vaginu u životinjskom carstvu nesumnjivo imaju ženke kitova od 180 - 243 cm, što je i logično s obzirom da kitovi imaju najduže penise. Velika je debata mogu li ženke doživjeti orgazam. No, postoje mišljenja da hermafroditski puževi, ženke zečeva i afričkog tvora mogu doživjeti orgazam na temelju njihovog ponašanja za vrijeme klimaksa. Najviše su seksualno aktivne ovce, a među ženkama najveće su nimfomanke - krave. Dužina spolnog čina Najduži spolni čin među sisavcima ima nerc i samur (sobol) i to s nekoliko ejakulacija. Primjerice, samur se može pariti i do 8 sati. Kod nerca je nešto kraće od 20 minuta do 2 sata. Bikovi, ovnovi i jeleni pare se nevjerojatno kratko - cijeli proces ne kraje duže od nekoliko sekundi, dok konji mogu izdržati nekoliko minuta. Kitovi također brzo kopuliraju. Neke životinjske vrste maštovite su u seksualnim pozama, posebno je to slučaj s raznoraznim insektima. No, među istim tim insektima ima nekoliko slučajeva životinjskog "kanibalizma", od kojih je najpoznatija bogomoljka. Rijetki su slučajevi da mužjak ponekad proždere ženku insekticu tijekom ili nakon parenja. Grupni seks Grupni sekse nije seksualni izum ljudi, određene vrste pauka (Arthropods) često su uključene u takve aktivnosti, ali i daleko veći - kitovi (primjerice jedna ženka i dva mužjaka). Sjećam se i jednog dokumentarca snimljenog negdje u Južnoj Americi o anakondama, kada je prvi put snimljeno njihovo parenje: oko ženke je bilo okomotano nekoliko mužjaka! Svi kao u nekom transu. Sjećam se da su im uzimali krv svakom od mužjaka da bi kasnije skužili koje je čije djetešce. Promjene spola Fenomenalna fora je s crvom diplozoon paradoxum, koji je hermafrodit i koji se može pariti sam sa sobom. Crvi imaju još neke seksualne fore. Osim tih hermafroditskih, mogu u cijelosti promijeniti spol. Ženka može promijeniti spol u mužjaka nakon što je položila jaja i zatim kreće u potragu za ženkama kako bi se parila, tj. pario. Oni su rijetka živa bića koja bi mogla "odgovoriti" na ono staro pitanje tko više uživa u seksu - muškarci ili žene? Kamenice (ostea edulis) također ima naviku mijenjanja spola, koliko znam od riječne ribe tu je i babuška. Postoji i jedna vrsta ribe (wrase, kod nas prevedeno kao pešac) koja prebiva u indijsko-pacifičkim koraljnim grebenima čiji je glavni cilj da postane muško! Muškarac obično dominira grupom ženki, ako napusti harem najdominantnija od preostalih ženki počinje mijenjati spol nakon nekoliko sati. Ženke su u biti hermafroditi. Promjene uloga Izuzeci od dominantnog mužjaka i submisivne ženke u životinjskom svijetu su pr. ženski instekti koji su obično veći i opasniji od njihovi partnera. Ili recimo slučaj ptica Phalaropus gdje mužjak sjedi na jajima dok ženka ide u lov. Da ne spominjemo morske konjice, jedno od najneobičnijih morskih bića. Kod ove vrste mužjak je taj koji "rađa" mlade, nakon što je ženka u njegovu "torbicu" s prednje strane tijela (kao kod klokana) položila jajašca u doba parenja. Nakon toga iz mužjakove se "torbice" rađaju živi mladunci. Ženka nema nikakvog udjela u tome. Živjeli!

- 17:14 - A šta Ti rečeš na sve to? (6) - Ovjekovječi! - #

10.06.2004., četvrtak

Ian Wright, moj omiljeni putopisac

Jedna od stvari koje obožavam na televiziji su putopisne reportaže, a jedan od meni omiljenih reportera jest Ian Wright (36) iz Engleske. U početku mi je bio prilično iritantan, dok se čovjek s njim ne opusti i sad mi je totaaalno simpa i obožavam ga gledati, spontan je i prirodan. Nenametljiv, skroman, fine pošalice, srdačan.. ma, fenomenalan je. Smiješan je i sladak, sav neki djetinjast. Inače je i slikar, imao je do sada nekoliko izložbi, a bavi se i izradom nakita i kojekakvih drugih ukrasa. Obožava igrati nogomet, kaže da mu je nogomet njegova joga. Bavio se i glumom. Njegove Globe Trekker avanture odvele su ga u raznorazna područja od Arktika i Grenlanda do Čila, Gruzije, Meksika, Koreje, Tahitija, doslovno cijeli svijet. Evo ga sad baš gledam na Discoveryju skače iz padobrana, nešto krešti, totalno je uplašen i blesav negdje u Venecueli. Karijeru putopisnog reporera započeo je tako da se javio na oglas Lonely Planeta (danas Globe Trakker) za prezentera. Do tada je već imao iskustva u putovanjima, bio je u Egiptu nekoliko mjeseci, Nepalu i Indiji, Gvajani, obišao je cijelu Europu. Kako je otprije imao kameru, poslao je ono što je do tada snimio, Channel 4 se oduševio i tako je sve počelo. Njegova je prijava trajala samo pet minuta: on na Liverpool Street Station u Londonu kako se spotaknuo, pao, lupio glavom u kameru i rekao "Evo nas u Londonu"; kako pokušava promijeniti novac na crnom tržištu ali ga pretuku; scena kako na toaletu razgovara o lokalnoj hrani i savjetuje sugovornicima da paze što jedu; zatim kako je završio u zatvoru.. uglavnom sve teška sprdačina i upalilo je, dobio je posao! Kaže da stvari drži pod kontrolom i da rijetko upada u nevolje. Najviše se uplašio dok je u Meksiku je jahao bika i skoro ga je isti udario u glavu rogovima. U Vanuatuu ga je skoro pogodila lava dok se penjao s članovima ekipe na vulkan koji se odjednom počeo tresti, eksplozija je poslala lavu direktno na njih i pala je nekih pet metara od ekipe.. kad je krenula druga eksplozija svi su u panici počeli trčati dolje. Najviše ga je impresionirala danas 80-godišnja Japanka koja je preživjela bacanje atomsku bombu i do danas imala 20-tak operacija zbog lošeg zdravstvenog stanja. Od zemalja Mongolija (obožava mjesta "bogu iza nogu"), Kambodža, impresionirao ga je Grenland, Etiopija, Kuba.. Godišnje je na snimanjima oko 6-7 mjeseci, već je sedam godina u ovom poslu. Na put nosi ruksak u koji potrpa putovnicu, novac i nešto odjeće. Rijetko u nekom mjestu ostanu duže od par dana. Nema neke životne filozofije jer kaže "što više razmišljaš - više propuštaš". Moj drugi omiljeni putopisac Globe Trekkera je Justin, ali o njoj drugi put.

- 16:24 - A šta Ti rečeš na sve to? (7) - Ovjekovječi! - #

Gibonni, kastracija i homoseksualci u Portugalu

Jutros sam se ustala, odmah upalila tv da mi svira i nedugo nakon toga čujem spikericu "prekrasno blagdansko jutro".. A-ha da, Tijelovo - zvuči seksi! Danas ne moraš raditi, mljac, bez briga i pameti. Vani fakat prekrasan dan, a ono što je najvažnije mir i tišina na sve strane. Razmišljam što bih napisala na ovim stranicama, svašta mi se piše, a blagog pojma nemam što bi od toga izabrala. Onda sam nešto počela žvrljat pa sam se sablaznila sama nad sobom. Ništa, idem malo surfati i nabacati bar par vijesti. Hehe, odlična fora Gibonni će na svečanosti otvaranja Mostarskog mosta, ljepšeg i starijeg nego ikad, otpjevati pjesmu "Oprosti - I'm sorry". Dolje ispao živi skandal jer da što se mi njima imamo ispričavati za ono što se dogodilo 1993. Uostalom Stari most je i tako i tako trebalo renovirati. Treba doći i onaj jako fizički zapušteni Pavarotti. Uvijek si mislim kako tako debeli ljudi vode ljubav, mogu samo izvaljeni na leđa da im ženska cupka po njemu. Pa, mislim moraš ti imati želuca, ali i strpljenja za tako što. Ta njegova žena izgleda kao čist normalna cura. Jednom me dirnulo kad sam čitala da takvi ljudi ne mogu vezati svoje pertle sami, nisam nikad do tad razmišljala s kakvim se svakodnevnim problemima ti ljudi susreću. A koliko su tek hendikepirani u seksu. Pa njima ostaje samo par mogućih seksualnih kombinacija! Nema tu pričepljivanja uza zid i dizanja nogu, nema općenito seksa na stojećki, nema tu sjedanja na veš-mašinu, nema tu zguza (osim ako frajer nema jedno 25 centi da probije sve te barijere), nema seksa u autu, da ne govorim o svim ostalim kombinacijama gdje bi mogao ozlijediti partnera, itd. Seks tu postaje moćno oružje. Kad smo već na oružju, gle ovo: neka žena (50) kastrirala svog muža (37) nakon čega je on nju nasmrt izbo nožem (25cm) u gradu Kasselu (D). Pogle detalja, starija od njega 13 godina i još piše policiji su i ranije poznati po obiteljskom nasilju. Kako sad taj penis izgleda kastriran, dokle mu ga je odrezala, kako će sad pišikiti, nameće mi se sto pitanja! I zar to ne boli toliko jako da čovjek.. ne znam.. padne u nesvjest, a ne da još trči za njom i dotuče je, piše, "u vrtu". Trčiš, pretpostavljam, gol, krvavog međunožja s nožem koji si joj oteo iz ruke, ščepaš je na dvorištu i masakriraš s ne znam ti ja koliko udaraca nožem. Je li to moguće.. Evo vijesti kreće 3. gay pride u Hrvatskoj, hajde neka im je sa srećom! Gle, kritiziraju Katoličku crkvu u Hrvata, uvijek tolerantnu i spremnu na međuvjerski i međuseksualni dijalog kako se obračunava s homseksualizmom. Kao nezadovoljni su što moćna Crkva koristi svoj položaj (da ih zguzi valjda) na način da ih se diskriminira. Nezadovoljni su i šta se Crkva, kao poznata znanstvena institucija, napričala o kondomima i zaštiti protiv AIDS-a. Šta je ovo LGBT osobe? Te osobe kao slobodno prakticiraju seksualnost. I njih nešto spominju, ali kako ne znam tko su te osobe ne znam ni što se bune. A posebno ih je zasmetalo stav Crkve da je homoseksualnost bolest. Ha, čuj, neki bi rekli da su bolesni oni koji toliko dugo apstiniraju, koje su ustvari posljedice duge apstinencije. Jednoj frendici koja dugo nije imala dečka, ginekologica je nakon kojekakvih pretragi i činjenice da nisu mogli utvrditi što je u pitanju, stalno problemi, rekla da se mora poševiti (ne baš tim riječima) nakon što joj je ova priznala da nije bilo seksa toliko i toliko vremena. Frendica uplašeno fakat krenula u akciju iz zdravstvenih razloga, našla nekog dečkića i sve se sredilo. Nišu više zajedno, ali kog briga, bilo je lijepo (i zdravo) dok je trajalo. Nego, tko još vjeruje da svećenici ne navlače svoje penise, časne ne diraju svoje klitorise, a da ne govorim da padne tu i koji konkretni spolni čin, pa da nije tako razbolili bi se! Završili bi svi kod ginoša! S onim svećenicima koji diraju svoje ministrante i ostalo osoblje crkve mlađe od 18 godina bih postupila analogno onom što je žena (50) učinila u prethodnom odlomku (25 cm). Do daljnjeg sam u grupi onih koji se pozivaju na zaštitu vlastite privatnost i ne žele svoj seksualni život trpat drugima pod nos. Šta kog briga koje su moje seksualne preferencije, a opet nema govora kojoj ću se strani pridružiti da moram birati između podrške homoseksualcima ili katoličkoj crkvi. Ma, ne da mi se o ovome, izlizano mi je.. Joj, a pazi ovo, ove godine kreću ispred zagrebačke katedrale! Evo, naravno, prvenstvo nogometa u Portugalu 2004. Kad smo već na homoseksualcima, jel istina da u nogometu nema niti jednog deklariranog homoseksualca?

- 11:41 - A šta Ti rečeš na sve to? (0) - Ovjekovječi! - #

09.06.2004., srijeda

Iskrica & sex

Prije par dana prošlo je mojih prvih, a kako je i krenulo ne i zadnjih, 365 dana na Iskrici. Iskustva? Pregršt. A ne, sigurno ste pomislili ova mora da je "tražim avanturu" tip žene, moja su iskustva 98% bila virtualna. Načitala sam se dosta profila. Dobila sam dosta poruka, ne usudim se reći puno, jer ne znam kako ostale cure. Većina su pristojni. Oni kojima nakon krate razmjene komunikacije staviš na znanje da se ne želiš dopisivati vrlo često su agresivni. Inače, ako nekom iskreno kažeš "čuj, sry, više mi se ne dopisuje s tobom, ne sviđa mi se tvoja spika" možeš čuti koješta, uglavnom senzualische "kurvo jedna", "popuši mi" i slično. Rijetko sam dobivala erotske priče, ali bilo je i toga. Priče bi obično bile dugačke 7, 10 minuta čitanja tako da ih nisam imala snage čitati nego bih letjela po riječima "vlažna", "nabrekle grudi" i "velike bradavice", onda slijede tradicionalni glagoli "ližem", "pušiš ", "naguzim", "naprijedim", "zanoktim u leđa", "grčim", "vrištim", "sperma" (obavezno vruća), "klonuli u zagrljaju" i slično. U njima je moj klitoris jedan nepoznati junak opisao kao, citiram, "predivan... ukusan... ko mali bombončić...". Jedan je počeo tekst s "Draga moja pico" o majke ti, koliko poruka u samo dvije-tri riječi - ne samo da sam "draga" nego sam još počašćena time da nekom pripadam i nisam neka tamo kurva nego mala-slatka-pica. Neke bi priče završavale s "to be continued ako ti to želiš" i već vidiš onaj poznati šeretski osmjeh/zlatan zub. Ili "ako želiš da se sve ovo pretvori u javu.. pošalji porukicu na moj broj 098/19245xx". Podaje li se ikoja ženica na ovakve spike? Ili sam ja neka tamo malograđanka, seksualna provincijalka? Mislim, javi ti se frajer s otrcanim seksualnim frazama, s pričom koju ne znaš jel gore da je prepisao od nekog ili sam izmislio, vidiš ga kako je istom porukom zaspammao stopedesetpet ženskih nickova na Iskrici.. i? Odlučiš otići s njim na kavu, obavezno sa šlagom koju ćeš, naravno, ispijati na način da umjesto da piješ tu istu pola sata jezikom oblizuješ žličicu od šlaga. Ustvari, iskreno bih voljela znati imaju li takvi "uleti" ikakvu prođu u ženske populacije na Iskrici. Zar bi zaista željele završiti u seksualnom klinču s tipom koji vaš klitić naziva "malim bombončićem" i vjerojatno nema neki normalan penis nego "veeeejiki pimpač". Najsmješnija mi je ona fora "nemam djecu ali tvoja mi ne smetaju" - za što? Što bi vi to radili s gđicom/gđom da vam njena djeca ne bi smetala? Ili je to ono ne smeta me što ti se vagina proširila nakon rođenja djeteta? Joj, ili ono dva famozna pitanja koje su vam omiljene zanimacije u zatvorenom i na otvorenom prostoru. Ajde, što je većina spremno odgovarala na rubriku seks u zatvorenom, ali što je hrpa tipova navela seks i na otvorenom prostoru. Seks kao omiljena zanimacija.. nekako mi to više kao da skraćujem vrijeme i dosadu seksom - na otvorenom i/ili zatvorenom. "Bok, šta ćeš radit danas? Ništa, idem na seks na otvorenom.. ti? Ja ću presnimavat neke cedeje, onda idem do kuma. Ok, bok, vidimo se! Bok!" Ajmo dalje, malo brže! Uvjerljivoj većini muškaraca su na ženi seksi sise i dupe, neki suptilniji tipovi naveli bi oči i pogled (takvima cure vjerojatno i replyaju), a ima onih koji su nepotrebno filozofirali na ovo.. Homofoba ("homoseksualnost me smeta") na Iskrici ima začudno malo, ugodno me to iznenadilo ili su dečki samo politički korektni. Termin "otvoreni brak" ne kužim ili se pravim da ne kužim, ali totalno mi je glup. Dosta oženjenih ima kvačku upravo na toj kombinaciji riječi. Dakle, da se više zaustavim s ovim baljezgarenjem i svojim prvim blogom, moj vam je savjet, dragi čitatelji i homoseksualne čitateljice, ako zaista želite zavesti ženicu s klitićem-kao-bombončićem radi radosnih i budućnošću neopterećenih seksualnih susreta budite tradicionalni, koristite se starim i dobropoznatim metodama i stavite kvačicu ispred: živim sa stilom, luksuzni automobil, preko 10,000 kn, nosim odijela, fini restoran, koristim naočale za čitanje, kino-kazalište-koncerti, sam-svoj-šef, beskrajno romantičan i, naravno, želim još malo no imam sve što mi treba! E, da, svakako zaokružite nemam djecu, ali želim djecu jednog dana - teško li će kojoj (ne)sretnici promaknuti takav jedan važan podatak! Nikakav seks i slične spike u prvim kontaktima i bit će seksa u svakom sljedećem.

- 19:40 - A šta Ti rečeš na sve to? (5) - Ovjekovječi! - #

08.06.2004., utorak

Oblogavanje..

Preletila sam malo po blogovima, evo prvi put, ranije mi se nije dalo. Već sam neko vrijeme u kog-briga fazi. Kog briga što ja mislim i boli me briga što netko drugi misli. Osim ako je riječ o zajebanciji, to me briga. Trebala bih napisati nešto što će čitateljima bit zanimljivo, znači moram o seksu. Nezaobilazna tema. Za koju god varijantu bloga da se odlučimo, seks je must. (Mislim da ću i ići na neki zajebantsko-seksualni blog.) Muško-ženske odnose rasturam, o tome bih isto mogla širiti poslanje.. Dalje.. rrr.. Šteta da ne znamo iste ljude, dobar trač uvijek razveseli društvo i podigne atmosferu. Joj, evo sjetila sam se sviđa mi se komentirati televiziju i to, volim igrice na kompu, ljude, (auto)biografije, web, novine, arhitekturu, putovanja, prirodu, blabla.. Tekst ne smije bit dugačak, jer mislim tko čita dugačke tekstove.. ja prva ne.. skimingskeniranje.. ma, baš idem sad tu stati.. idem vidjeti na šta ovo sve liči.. E, baš me zanima dokle ću! P.S. Evo mi je baš Direktor svemira pomogao jednim hintom kako da ubacim sličke i fala mu.

- 15:06 - A šta Ti rečeš na sve to? (1) - Ovjekovječi! - #

Joj, kakvih sve luđaka ima na ovom svijetu. Gledajte ovu vijest: žena na Novom Zelandu doji psa jer želi da on danas-sutra zaštiti njenu novorođenu kćeru. Ne možeš vjerovati. Kura Tumanako izjavila je za NZPA novinsku agenciju u srijedu da je počela davati mlijeko svom standforskom bull terrieru nakon što je beba odbila dalje sisati. "Nisam željela da mlijeko propadne pa sam ga dala Honey Boyu", kaže Kura. Inače, Božem prosti, Honey Boy sisa "mamu" dva puta dnevno već tjedan dana. Njena kćer, stara dva mjeseca, hrani se na bočicu. "Željela sam da odgojim psa zajedno s bebom. Zato će je štititi kad naraste". Stvanro ne znam koliko ta žena očekuje da će taj pas živjeti. Inače, dodala je i da pas pije više nego beba, da je to ne boli, već je samo malo žmarci prolaze. Nema slike. Na sreću. Valjda joj neće past na pamet davati djetetu pseću hranu da mala ojača. Nedavno je, inače, provedena anketa u Njemačkoj s pitanjem radnim Nijemcima što ih najviše nervira na poslu. Uvjerljivo najviše (čak 38%) izjavilo je da su to smrdljive kolege. Hebemu, to moram bit gadno, na sreću nisam fakat nikad imala smrdljivka ili smrdljivku kao poslovnog suradnika/icu, ali sam čula groznih istinitih priča onih koji su to proživljavali. I ono vječno pitanje - kako im stavit na znanje da ne mogu tako dolaziti na posao? Na drugom mjestu najiritantnijih stvari na poslu je "prevelika socijalizacija". To je isto ubitačno, kad ti netko nameće da se moraš družiti, moraš kolektivno slaviti rođendane, imendane, praznike, blagdane, itd. Na trećem mjestu su neudobni stolovi s 14% glasova. Zanimljivo da 26% ispitanika nema nikakvih primjedbi na svoje poslove. Pretpostavljam da ste svi bombardirani spamovima, ja dnevno od 100 poruka kojih dobijem 95 je čisti spam. A u prosjeku dobijem i do 200-tinjak mailova dnevno. Zlo mi je od onih Afrikanaca koji traže da prebace novce u švicarske banke, zlo mi je od tog što mi nude povećanje penisa NOW!, zlo mi je od osiguravajućih kuća, zlo mi je od lijekova koje mi nude, plastičnih operacija, brze i lake zarade.. Tu mislim na svoju službenu adresu. Izluđuje me to, odvratni su, mrzim ih grrr! Koristila sam, dosta dugo Mail Washer, ali mi se više ni to ne da.. ubacivati na black liste, unositi nove riječi u filtere.. odustala sam. Sad jednostavno, prije nego skinem mail, odem na server i samo označavam čitave stranice s pristiglim mailovima i silovito brišem. Brže mi je. Tko zna koliko sam tako pobrisala i onih mailova-koji-nisu-za-brisati, ali ne mogu više. Već duže vrijeme razmišljam o promjeni te službene email adrese, onda mi bude žao stare, pa kako ću sad sve te ljude obavijestiti, sigurno ću nekog zaboraviti, itd. znate već te dileme. Nisam pametna što napraviti. Danas čitam Bill Gates dobiva 4 milijuna e-maila dnevno , e, ljudi, dnevno!, Izjavio je to danas Steve Ballmer, izvršni direktor Microsoftove korporacije. Većina spam. Ballmer nas je još obavijestio kako Bill Gates ima zaposlenike kojima je radni zadatak paziti da ništa "neželjeno" ne dođe u njegov inboxić, gotovo cijeli jedan odjel koji se brine samo za to. Posljednja vijest koja mi je danas zapela za oko je vijest da se u Pekingu upravo održala trodnevna Svjetska toaletna konferencija.. ne, nije o večernjim toaletima, nego je o toaletima, tj. wc-ima! Oko 150 stručnjaka, dizajnera i zaštitara prirode iz 10 država prikupilo se radi razmjene ideja o temama kao što su najnovije tehnologije s ovog područja, savjeti vezani uz održavanja, odnos turizma i wc-a i slično. Jack Sim, osnivač Svjetske organizacije toaleta i jedan od sponzora ovog "sastanka na vrhu" izjavio je: "Ljudi često govore 'Želimo dobre toalete', jer su toaleti temeljno ljudsko pravo i to je temeljno ljudsko pravo zapostavljeno". Konferencija je protekla u vrlo ozbiljnom tonu, bio je tu čitav niz predavanja, prezentacija, pitanja-odgovori sesija, nije bilo zajebancije. "Možeš se smijati na kratko" izjavio je Sim, čija grupa dolazi iz super-čiste nacije Singapura "no, nakon nekoliko sekundi počneš posvećivati pažnju temi" koja pogađa tvoju kvalitetu života. Ovo je, inače, četvrta po redu konferencija, prijašnje su održane u Singapuru Seulu i Taipeiju, a delegati su dolazili čak i iz Finske i SAD-a. Eeee, kad će delegati iz Hrvats

- 14:13 - A šta Ti rečeš na sve to? (0) - Ovjekovječi! - #

Redovitim oblikom rekreacijske vježbe bavi se samo 50.000 ljudi u Hrvatskoj, u prosjeku vježbaju dva puta tjedno, a najupornije su žene u dobi od 35 do 45 godina. Ovaj poražavajući prosjek daleko je ispod europskog i američkog standarda. Naime, dok se kod nas kakvom-takvom vježbom bavi oko 10 posto populacije, u Europi to čini 50 posto. Nijemci su najrevniji vježbači i redovito vježba njih 40 posto, dok se u SAD-u redovito ili neredovito rekreira jedna trećina stanovništva, piše Jutarnji list. Razlog leži u tome što se većina građana Hrvatske na vježbanje odluči zbog prekomjerne kilaže, a samo je malobrojnima rekreacija dio životnog stila. Od onih koji vježbaju, najviše otpada na žene, dok su muškarci skloniji vikend-rekreaciji, kao što su nogomet i tenis. Po obliku vježbanja, žene su sklonije aerobiku, a muškarci teretanama. Stvarno poražavajuće, iako ja to nekako ne mogu vjerovati. Kako god, odlučila sam današnji post posvetiti curama/djevama/ženama, posebno onima koji planiraju krenuti (po prvi put) na rekreaciju. Pa, ako nekom pomogne moje totalno amatersko iskustvo, bit će mi posebno drago. Čitala sam na par blogova i o dijetama. Samo da podsjetim: nema mršavljenja bez fizičke aktivnosti, to zaboravite, osim ako ćete se izgladnjivati i izložiti tijelo torturi te vrste. Morate 1. smanjiti količinu jela, 2. ono malo što uzimate mora bit zdravo, 3. morate vježbati! Preporučam raznovrstan izbor aerobika i pilates ili joga vježbi. O svemu ćete puno naći na Netu. Osim što ćete puno lakše održavati svoju liniju, osjećat će te se i psihički odlično. Rezultate ćete početi vidjeti već nakon dva-tri mjeseca. Ne očekujte instant-rezultate, niste se udebljali u mjesec-dva, nećete tako ni smršavati. Ali obećavam vam da ćete već nakon prvih dva-tri odlaska na rekreaciju osjećati fenomenalno! Moj vam je savjet da izaberete neki centar koji vam je blizu doma. Da vam u početku, dok se ne ufurate, ne bi bila tlaka ići pa da već na samom početku odustanete zbog udaljenosti. Iz mog iskustva, bolje i nešto slabiji klub, ali da vam je bliži kući i da je manji napor do tamo doći, nego neki super, a na drugom kraju grada, gdje bi vam se lako moglo dogoditi da vam brzo dopizde odlasci (provjereno!). Bez stručne pomoći osobnih trenera i liječnika ne vidim neku svrhu za cure da vježbaju po spravama u teretanama. Izuzev bicikla ili staze, to je super. Sat vremena bicikla dnevno čini čuda, samo što je u nekim klubovima problem doći do bicikla jer često budu zauzeti. Osim ako ne govorimo o nekim super-ultra klubovima s hrpetinom sprava i aerobik-prostora. Iz mog iskustva, najmanja je gužva prijepodne pa ako nemate fiksno radno vrijeme ili radite u smjenama onda vam je možda bolje potražit iste u prijepodnevnim satima. Općenito, najveće su gužve po fitness klubovima od 17h pa nadalje. Što se cijena tiče, raznolike su. Najčešće imate jednu cijenu za dva dolaska tjedno, tri dolaska tjedno ili za svaki dan. Od kluba do kluba je različito, možete uvijek nazvati telefonom i prvo provjeriti kolike su cijene, ako ste malo na knap s lovom. Iako, za ove stvari ne treba žaliti novaca. Mislim da vam je, ako nemate financijskih problema, još najbolje ova varijanta da možete dolazit svaki dan, niste ograničeni ni s čim, tamo možete provesti koliko god želite vremena, vježbati što želite, neopterećeni. Meni super odgovara aerobik, isključiš mozak i samo ponavljaš zadano. I tu imate razno-razne vrste od onih agresivnijih i zahtjevnijih do onih koje mogu raditi i 60-godišnjakinje. Recimo, ja obožavam step-aerobik (slika), a i tu imate od početničkih do zahtjevnijih stupnjeva, no, na njemu se fakat dobro oznojite. Inače, odličan mi je i Tae Bo (slika, ne, ne radite ga u rukavicama hehe), ali on je agresivan i njega baš ne bih preporučila za početnike, s njim dobivate na brzini i eksplozivnosti. Kad malo uđete u štos s aerobikom ili pilatesom i dobijete malo kondicije, onda možete na Tae Bo, koji ide na razvijanje brzine i snage (kombinacija borilačkih sportova i aerobika). Što se pilatesa tiče, meni je odličan za kičmu, fino učvršćuje mišiće, puno dobivate na gipkosti i elastičnosti, radi se dosta vježbi snage, vježbe na prvi pogled nisu agresivne, ali su dosta teške i zahtjevne (slika). Pilates će vas, u početku, razbiti puno prije od aerobika, iako se čini da je obrnuto. Možda vam je još najbolje ako možete kombinirati jedno s drugim. Malo aerobika, malo pilatesa, malo Tae Boa, malo bicikla i brzo ćete se osjećati odlično. Uostalom, već je kraj siječnja, brzo će proljeće pa ljeto i odlasci na more. Od opreme vam je najbolje kupiti tajice (da vas ništa ne steže) koje možete kupiti za 100-tinjak kuna u svakoj sportskoj radnji i najobičnije tenisice, a gore samo mijenjate pamučne majice kratkih rukava ili na bretele. To vam je najjeftnija varijanta. Naravno da ćete na aerobicima vidjeti one koji dolaze u prastarim stvarima i onih koji dolaze u super modernoj sportskoj opremi, ne opterećujte se ni s jednim ni s drugim. Mislim, možete dolazit i u trenirkama, ako se ne želite bacati u trošak ili vam je odbojna ideja da kupite tajice, ali vjerujte mi, tajice su najbolji izbor jer vas zbog rastezljivosti ne stežu ni na jednoj vježbi. I još nešto, možda bi vam bilo zgodno kupiti si one.. hm.. ne znam kako se zovu, kao uske potkošulje umjesto grudnjaka rezane odmah ispod grudi (dakle, ne sportski grudnjaci!) od elastena (nešto slično možete ovdje pogledati, ne da mi se sad tražiti). Ne samo žene koje imaju velike grudi nego i one koje imaju bilo kakve grudi mogu smatrati problematičnim skakutanje i da vam se grudi razbacaju po cijeloj dvorani, nekad nije baš ugodno, a ženama s većim grudima to zna bit i bolno. Možete ih naći jeftinih za par desetaka kuna. Ja sam nedavno kupila od Coconuta (ako sam dobro spelovala), ona naša domaća firma, i super je. Bio je jeftin, samo se ne sjećam koliko, hehe. Možete ih nositi kao majice, a možete ih nositi i ispod majica. E da! Nemojte u aerobik-prostor dolazit u obući u kojoj ste došli do samog zgrade, uobičajeno je da u svlačionicama obučete tenisice zbog čistoće. Generalno, neki dolaze već obučeni u svlačionice i tamo samo promjene obuću, dok drugi dolaze "normalno" obučeni i u tajice i ostalu opremu uskoče po dolasku. Možete kako hoćete. Ako niste prije išli na aerobik ili pilates ili što već da ne nabrajam stalno, nemojte se ništa ustručavati. Hrrrrpa cura svakodnevno dolazi "po prvi put" i nema blagog pojma što se od njih očekuje. Niste ni prve ni zadnje. Moj vam je savjet da se odmah javite voditeljici, predstavite se imenom i kažete kako ste prvi put i da razmišljate da se priključite. Recite da bi probali, ako nije problem (a nikad nije) vidjeti kako sve izgleda pa ćete onda razmisliti da je li ta vrsta vježbanja za vas. Sigurno će vam poželjeti dobrodošlicu i "pripaziti" na vas na tom prvom satu. Ako vam je to baš ono prvi put, da nikad prije niste bili, to joj slobodno naglasite. Instruktorice prirodno imaju osjećaj za pokroviteljski odnos, ne brinite! Ako vam se svidi sljedeći put dođite s novcima i dobrom voljom. Najčešće vam je taj prvi put besplatan. Inače, na nekim mjestima plaćate od 1. do 1., bez obzira koji dan dođete, a na drugima (i mislim u većini) plaćate od datuma kad ste došli pa idućih mjesec dana. Provjerite si i to. Ono što vam je bitno: nemojte da vam bude neugodno ako nemate s kim ići - idite same! Naravno da je zgodno ako imate s kim ići, ali i ako nemate, vjerujte, najviše cura dolazi samo u aerobik i pilates centre. Garantiram vam da ćete se već nakon jedan-dva odlaska već osjećati "kao kod kuće". No, ukoliko i dalje imate otpor prema odlasku "u javnost" moj vam je prijedlog da si skinete s neta čitav niz razno-raznih vježbi od sat do sat i pol i vježbate sami kod kuće. Treba vam samo tzv. karimat (prostirka) ili nešto po čemu ćete se valjati. To imate po sportskim trgovinama za kupiti, najjeftiniji koštaju 30-tak kuna. Inače, ako se odlučite da idete van vježbati, obično imate karimate na mjestu gdje dođete vježbati pa koristite njihove. No, ja ako ne nosim svoj karimat onda ponesem svoj ručnik koji prebacim preko njihovog karimata. Šta ja znam tko se sve znojio po tome, ne znam ni koliko se te prostirke peru, itd. zato bolje nosim svoj karimat ili svoj ručnik. Vježbanje kod kuće i vježbanje u centrima ima svoje prednosti i nedostatke. Uvijek bih se prije odlučila za odlazak u centre. Konačno, uvijek vam ostaje trčanje ili (brzo) hodanje vani, ako vam se ne da na kojekakve aerobik, pilatese, taeboiziranje, itd. No, tu ste opet ograničeni vremenskim uvjetima, itd. Konačno, imate za kupiti i knjiga u kojima ćete naći razno-razne vježbe, mislim, bolje i tako nego nikako vježbanje, ali uvijek sam sklonija tome da vas vodi netko iskusan nego da se sami patite iz knjiga. A i lakše je kad vas drugi vode. Inače, kad krenete s vježbama, ako vam je teško - stanite ili smanjite tempo. Vježbe su tamo, najčešće, prilagođene za one koji već duže idu na tu vrstu rekreacije (osim ako se niste odlučili baš za pr. aerobik za početnike). I, inače, nikad nemojte ništa forsirati, nemate razloga. Ako osjećate da vam nije dobro ili da vam je preteško, slobodno se zaustavite, malo pričekajte pa nastavite s tom vježbom ili jednostavnu tu vježbu preskočite. Za dosta vježbi, posebno u pilatesu, uvijek imate varijantu A (lakšu) i varijantu B (težu), na to bi vas instruktori trebali upozoriti i pokazati vam. Bilo bi vam dobro da bar jednom napravite i tu jednu koja vam je jako teška, a ostali neka ponavljaju koliko mogu i hoće. Bit će vam lakše svaki sljedeći put. Samo polako i sigurno, a bez forsiranja. U početku će vam bit teško ili teže, ali brzo ćete dobivati kondiciju. Ako se volite družiti, tamo ćete vrlo brzo upoznati i nove ljude. Osjećat ćete se psihički zadovoljno jer ste počeli raditi na sebi, a tijelo će vam vrlo brzo početi uzvraćati. Radite to zbog zdravlja i zbog izgleda, zbog fizičke kondicije, radite to zato što je uvijek ljepše čuti da se netko brine o svom tijelu, nego da ga zapušta. Ma, bit će vam super! Najteže je krenuti, prisilite se prvih par puta (recimo, prvih 20-tak dana), a kasnije ćete se ufurati i odlasci u fitness centre će vam bit sasvim normalni! Među ljudima koji ćete sretati po fitness centrima i teretanama zaista postoji jedna neviđena solidarnost i svako će vam pomoći i fizički i savjetom, zato se nemojte ustručavati pitati i instruktore i sve ostale. Vidjet ćete da će vam zaista svi rado pomoći. Garantirano da svaka od vas može dnevno odvojiti bar sat vremena za svoje tijelo. Stvar je samo prioriteta i dobre (ili malo bolje) organizacije. I još nešto bitno: nikad, ali nikad nije kasno da se uključite! A jesam se raspisala, a ispada samo uvod. Bolje da sad stanem, još ću početi vježbati po blogu! Sretno! Budući da su obrisani komentari usred ove višednevne nevolje koja je zadesila bloghaer, prilažem vaše komentare sa stranica www.blog.hr/staro/annie standarnom tehnikom copy/paste: ja sam mislila da ces ukratko da nas posavjetujes a ti krenula do detalja ;)) al nije vazno, da mi je fitness centar blizu i nije i da mi je lako prvih 15 dana vjezbanja i nije, osjecam se kao isprebijana macka, ali vrijedi, i krecem vec u martu ,)) - black lady, 26.01.2005. u 11:25 p.s. zaboravih reci da sam se jednom zaglavila na nekoj spravi al budem pisala opsirnije o tome jednom ;))))) - black lady, 26.01.2005. u 11:27 Postoji izreka. "No pain, no gain." Ali ja se držim jedne bolje. "No pain." Ta mi odlično zvuči. :)))) - DayWalker, 26.01.2005. u 11:32 lol Daywalkeru :D e tebe bih uzela kao svog prvog učenika! :P brzo bi se ti ostavio pive ili bi pivu koristio SAMO umjesto utega. :P @black lady: kako misliš zaglavila na spravi? pa de riječ-dvije šta je bilo.. - Annie, 26.01.2005. u 11:36 opako ti je to vježbanje (vježbam s vremena na vrijeme pa znam)...apetit ti proradi sto na sad...prvo dijetica...smršaviti...a onda vježbati da se ne dobiju natrag kile...vježbanje i dijeta ti je nespojivo...a tko doista želi smršaviti mora se ipak odreći klopice (pogledaj bacačice kugle-vježbaju sto na sat, a vidi kakve su)...no moram priznati dala si mi volju za vježbanje - lopticaskocica, 26.01.2005. u 11:38 loptice: drago mi je :)) imaš moju punu podršku! ali ne kužim odakle ti je vježbanje i dijeta nespojivo? - Annie, 26.01.2005. u 11:46 A mene zanima zake je tekst napisan u 11:33, a komentari počinju od 11:25... zona sumraka...? TINU-NINU TINU-NINU... - joe_pellena, 26.01.2005. u 11:47 Ma sve je to fino... Samo Annie rec ti meni koji bi meni broj sportskog grudnjaka paso? Ček da izmjerim... bradavica mi stane u šaku! Ha? :DDD - NoisyD, 26.01.2005. u 11:49 E, a jesi ti ona rudlava na prvoj slici kaj stoji iza onog frajera? Ak jesi, jebo te koji si komad! ;) - NoisyD, 26.01.2005. u 11:55 Joe Pellena: pa ja tekst još uvijek pišem :P nije gotovo, sad umećem slike, ali sam ga postavila da vidim kako izgleda. kad nemaš prokleti PREVIEW. Zar puno tražim(o)? ;)) @Noisyd: U majkumu, s takvim bradavicama bi prije odlaska u teretanu/na aerobik prvo preporučila odlazak nekom provjerenom plastičnom kirurgu :D usput, RUDLAVA!? lol koji izraz.. rudlav mi je pas! :P - Annie, 26.01.2005. u 11:59 ljudi,ovo nije komentar al me jedno zanima!nova sam i tek sam napravila svoj blog al ga ne mogu pronaći?kako će ga netko drugi pronaći ako nigdje ne piše ni ime bloga ni ništa! zove se :na živce ide mi..... a adresa mi je teenagerica01.blog.hr PLEASE HELP:-) - teenagerica01, 26.01.2005. u 12:02

- 14:13 - A šta Ti rečeš na sve to? (0) - Ovjekovječi! - #