Marketing
Svako jutro jedno jaje mome blogu snagu daje
Budući da sam se jučer zakunila Titom da ću se uozbiljiti, danas nastavljam blogologiju o mom djetinjstvu u jednoj nesvrstanoj državi. Posvećujem ovaj post televiziji. Obožavala sam, naravno, crtiće! 
Svaki dan u 7:15, osim glupim četvrtkom kad bi glupi Mlakar vodio glupu emisiju o glupoj Vegeti. Mislim, tko je to uopće gledao? Uža obitelj Steve Karapandže? Direktor Podravke? Od crtića nisam voljela Baltazara, to moram odmah na početku naglasiti. To mi je bio totalno dosadan crtić
, voljela sam Tom i Jerryja, Paju Patka, Mini, Mikija, Plutona, Peru Djetlića, Pink Pantera, Kalimerov "to je nepravda"! Sport Billyja sa svojom super torbom i onim super turbo svemirskim brodićem s kojim je putovao po svemiru! Tootsi - pa kad zasvira u travku koja svira, Pticu trkačicu, Loleka i Boleka, onda onaj Muharemkokamenko kako se već zvao.. pa Mađar Gustav najjači! Najbrža zmija na svijetu!! Eustahije Brzić! "Zmiljoljupci, zdravo, zdravo!!". Cure, sjećate se crtića Heidi? Joj, kak je bila slatka, imala sam i album s njenim sličicama! 
Sjećate se onog napornog crtića samo s crtom? Ona ruka što crta iz crte neki lik pa on onak iritantno nešto zviždi, mrmlja i to? 
Joj, kad bi krenuo crtić ja sva napeto iščekujem, a ono ispadne ta dosadna crta!!
To mi je bilo za klince! Al' zato sam se guštala u rijetkim Charliebrownovima!
Ajmo dalje! "Djeco, Ivica se zovem koga crtam bude živ, nek nas ove igre vode u vis, s nama pođite i vi". Ili još bolje pčelica Maja i Pavo: "ja mislim da se mala pčela zvala Maja, maaaala bistra drska pčela Maaaaja, Maaaaja, svima draga Maaaaaja, sad nam priča život svoj". Kako je Maja imala uzbudljiv život, ah! Ili ono "dobro jutro kakoo ste spaaavalii, dobroo juuutro pozdravite daaan, dobro jutrrrro, po jutro se poznaje dan!". Ili ona dječja emisija "Svako jutro jedno jaje, ija, ijao. Organizmu snagu daje, ija, ijao." Od serija sjećam se Blakeove sedmorke, dan-danas se sjećam nekih epizoda, pa one teleportacije pa ono kad im crkne teleport pa ostanu zarobljeni..uuu.. A tek Muppet Show i Ulica Sezam! Nezaobilazni Branko Kockica u vrtiću pa onda izađu van iz vrtića pa svašta naučiš. Onda, Družina sinjega galeba, Smogovci, Kekec, Mikula Mali, Vlak u Snijegu.. A Igre bez granica? Uuuu.. sva ona scenografija, svi oni natjecatelji iz (koliko se sjećam samo) mediteranskih zemalja! Pa kad dođe red na našu ex-državu samo strepiš
oće li se kulise strmopizdit, oće li sve bit kak spada da se ne obrukaš. Obožavala sam nedjelju i Dozvolite da se obratimo na Drugom programu jer je to uključivao i obaaavezni film, ratni doduše, ali kog briga bitno da se nešto igrano događa. Znanje-Imanje prije ručka, a onda obožavano Nedjeljno poslijepodne i Saša Zalepugin. Tamo onaj komičar Woody Allen (jel se tako zvao ili sam sad pomiješala?).. onaj što je radio one fore da mu nestane prst? 
To mi mi je bilo mrak! Sjećate ga se?
Sve sam to voljela gledati uz: bazooka žvake (odvratna tvrda roza guma fenomenalnog okusa), lizala
, sladoled, bobi flips i štapiće, traubisodu i Alpinu, onda mineralnu s voćnim sokovima na razrjeđivanje, obožavala sam kruha i paštete "al sam gladan, al sam gladan, mmmm, njam njam njam!", Eurokrem i Kiki bombone. (Kad upišete "roki kamene bombone" ne pojavi se niti jedna stranica na Googlu. Eto, nadam se da će im moj blog vratiti čast i ugled koji ti bomboni zaslužuju!)
A sjećate se one faze kad su se nosile starke i jeans koji je morao bit umočen u varikinu pa onak stegnut da ispadnu čudne šare? 
O tome neki fakat drugi put, pravim ex-yu-pauzu!
Post je objavljen 25.06.2004. u 12:10 sati.